REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4216/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Albinu Hotiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-608/2022-4 od 26. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1090/13-57 od 17. svibnja 2022., u sjednici održanoj11. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e:

Odbija se tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Protiv drugostupanjske presude prijedlog za dopuštenje revizije je podnio tužitelj zbog pravnog pitanja za koje drži da je važno i za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

2. Tuženik nije podnio odgovor na prijedlog.

3. Polazeći od odredbe čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 387. ZPP vijeće je ocijenilo da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja kao nositelja deviznog depozita položenog na štednoj knjižici otvorenoj kod bivše Jugobanke d.d., za prijenos tog depozita na banku u Republici Hrvatskoj s osnove čl. 4. st. 1. toč. 1. Pravilnika o utvrđivanju uvjeta i načina pod kojima građani mogu prenijeti svoju deviznu štednju s organizacijske jedinice banke čije je sjedište izvan Republike Hrvatske na banke u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 19/94) koji je donesen temeljem odredbe čl. 14. Zakona o pretvaranju deviznih depozita građana u javni dug Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 106/93), i, sukladno tome, zahtjev za isplatu tog depozita.

5. Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je, da:

- je tužitelj imatelj tzv. stare devizne štednje po deviznoj štednoj knjižici otvorenoj kod bivše Jugobanke d.d,

- da je tužitelju izdana domovnica 16. svibnja 2003.

- da je tužitelj 2003. podnio zahtjev tuženiku da mu se prenese devizna štednja na tuženika s devizne knjižice

- da je tuženik odgovorio tužitelju na taj zahtjev 29. listopada 2003.

- da je tužba u ovom podnesku podnesena 18. veljače 2013.

6. Tužitelj u prijedlogu postavlja sljedeće pravno pitanje:

''Može li pravo vlasnika "stare" devizne štednje za pretvaranjem iste u javni dug Republike Hrvatske (sukladno Zakonu o pretvaranju deviznih depozita građana u javni dug Republike Hrvatske (NN 106/93, 58/95) i Pravilniku o utvrđivanju uvjeta i načina pod kojima građani mogu prenijeti svoju deviznu štednju s organizacijske jedinice banke čije je sjedište izvan Republike Hrvatske na banke u Republici Hrvatskoj (NN 19/94, dalje Pravilnik) zastarjeti, odnosno smatra li se isto vlasničkopravnim zahtjevom za koji je popisano (čl. 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14)) da ne zastarijeva s obzirom da se radi o bankarskom depozitu odnosno privatnoj imovini?''

Poziva se na rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-I/11/1994 od 12. srpnja 2001. i presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Ališić i dr. protiv Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije, Slovenije, BJR Makedonije (br. zahtjeva 60642/08) od 06. studenog 2012.

7. Prijedlog za dopuštenje revizije zbog citiranog pravnog pitanja nije dopušten jer to pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu budući da nije riječ o pravnom pitanju o kojem pobijana presuda odstupa ili od prakse ovog, revizijskog suda ili od prakse Ustavnog suda Republike Hrvatske ili Europskog suda za ljudska prava. Upravo suprotno, pobijana presuda je u skladu s ustaljenom praksom ovog suda i Ustavnog suda Republike, a presuda Europskog suda za ljudska prava se ne odnosi na postavljeno pravno pitanje.

8. Tako je u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-2725/2009 od 17. lipnja 2010. navedeno ''Ustavni sud pritom ističe da podnositeljica takvim postupanjem nije lišena svog deviznog štednog uloga, odnosno njen devizni depozit i nadalje egzistira, jer se u konkretnom slučaju odlučivalo samo o osnovanosti zahtjeva za prijenosom njenog deviznog uloga na tuženu, a ne i o lišenju tog štednog uloga. Nadalje, a u odnosu na navode podnositeljice iz ustavne tužbe, Ustavni sud napominje kako je u konkretnom slučaju predmet spora obveznopravni odnos između podnositeljice i banke, a ne vlasničkopravni zahtjev za povratom imovine kako to pogrešno smatra podnositeljica.''

9. U presudi ovoga suda poslovni broj Rev-2508/2011-2 od 18. listopada 2016. je pak navedeno ''Međutim, u ovom je slučaju došlo do zastare ali ne deklaratornog zahtjeva na utvrđenje, već do zastare tužiteljevog zahtjeva za naknadni prijenos deviznih depozita budući je taj zahtjev po svojoj pravnoj prirodi obveznopravnog karaktera. Naime, prema odredbama članka 4. Pravilnika, vlasnik deviznog depozita može zahtijevati naknadni prijenos deviznih depozita pod pretpostavkama iz tog članka, dakle, do prijenosa deviznih sredstava ne dolazi na osnovi zakona i automatski već samo onda ako je vlasnik, uz kumulativno ostvarenje ostalih pretpostavki iz članka 4. Pravilnika, to zatražio podnošenjem zahtjeva (uz druge dokaze) nekoj od banaka u Republici Hrvatskoj. Upravo taj zahtjev je obveznopravne prirode i on može zastarjeti u općem zastarnom roku kao i svi zahtjevi takve pravne naravi.''

10. Budući da u odnosu na postavljeno pravno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučio kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 11. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek