Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-688/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Vetma kao predsjednice vijeća, Srđana Kuzmanića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Noemi Butorac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica HŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica ABC, odvjetnica u [adresa], protiv tuženika SŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi predaje u posjed, odlučujući o tuženikovoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog u Zagrebu poslovni broj P-3179/2017-32 od 26. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 11. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog u Zagrebu poslovni broj P-3179/2017-32 od 26. ožujka 2021.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je doslovno:

"Nalaže se tuženiku SŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], predati tužitelju TŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], garažu oznake Jarun II, K-3-5, a koja se nalazi u st.zgr.br. 1-7, [adresa],3,5,7 sagrađenoj na katastarskoj čestici br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 1148 m², a garaže se nalaze na čestici 5668/8 k. o. [katastarska općina] upisane u posjedovnom listu br. 4942 k. o. [katastarska općina] te nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 6.852,50 kn, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv presude pravodobnu žalbu izjavio je tuženik zbog svih zakonskih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – u daljnjem tekstu: ZPP) u kojoj je predložio drugostupanjskom sudu preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, a tuženiku naknaditi parnični trošak.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tijekom žalbenog postupka preminuo je tužitelj FŽ, a njegovom nasljednicom za potraživanje u ovom postupku proglašena je kćer HŽ temeljem pravomoćnog rješenja donesenog od strane javnog bilježnika mr. sc. ABC kao povjerenika Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj O- 783/23 UPP/OS-9/23-1 od 7. ožujka 2024.

6. Predmet spora je zahtjev za predaju u posjed garaže oznake [adresa], K-3-5, a koja se nalazi u st.zgr.br. 1-7, [adresa],3,5,7 sagrađenoj na katastarskoj čestici br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 1148 m², a garaže se nalaze na čestici 5668/8 k. o. [katastarska općina] upisane u posjedovnom listu br. 4942 k. o. [katastarska općina].

7. Tužiteljičin prednik u tužbi navodi da je s tuženikom 10. rujna 2014. sklopio Ugovor o kupoprodaji nekretnina ovjeren kod javne bilježnice ABC iz [adresa], broj ovjere: Ov-6196/14, a kojim je od njega kupio predmetnu garažu. Člankom V Ugovora da je dogovoreno da će 1. travnja 2015. tužiteljičin prednik stupiti u posjed predmetne garaže, a člankom VII Ugovora se tuženik obvezao do navedenog dana isprazniti garažu i predati je tužiteljičinom predniku.

8. Tuženik se u odgovoru na tužbu u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu. Navodi da je nakon 30-godišnjeg vođenja spora tužiteljičin prednik protiv njega ishodio presudu po kojoj mu je tuženik bio u obvezi isplatiti određeni novčani iznos koji mu tuženik nije isplatio, jer nije imao sredstava, radi čega je tužiteljičin prednik protiv tuženika pokrenuo ovrhu na stanu u kojem je tuženik živio. Nakon pokretanja ovrhe da se tuženik usuglasio s tužiteljičinim prednikom da mu isplati 22.000,00 EUR duga kako bi tužitelj povukao prijedlog za ovrhu, s tim da navedeni iznos nije imao mogućnosti vratiti pa da ga je tužitelj doveo u kontakt s jednom osobom imena H, ne zna mu prezime, preko kojeg je uspio ishoditi kredit kojim je tužitelju djelomično vratio dug, ali mu je i nakon toga po pravomoćnoj presudi ostao dužan iznos od 42.000,00 kn, odnosno u protuvrijednosti 5.500,00 EUR. Za povrat tog ostatka duga tuženik da je s tužiteljem dogovorio zalog na garažu koja je predmet Ugovora o kupoprodaji na kojem tužiteljičin prednik temelji tužbu u ovome sporu po kojem Ugovoru su dogovorili da će tuženik iznos od 5.500,00 EUR vratiti tužiteljičinom predniku u roku od godine dana radi čega je formalno sklopljen Ugovor o kupoprodaji garaže, iako se faktično nije radilo o Ugovoru o kupoprodaji. Tuženik tvrdi da je dana 4. lipnja 2015. tužiteljičinom predniku vratio ostatak duga u iznosu od 5.500,00 EUR, odnosno 42.000,00 kn smatrajući da je time u cijelosti ispunio sve obveze prema tužitelju. Tražio je od tužiteljičinog prednika da mu vrati sačinjeni Ugovor o kupoprodaji garaže na što da mu je tužiteljičin prednik odgovorio da primjerak Ugovora nema kod sebe, već da se isti nalazi kod osobe koju je prethodno spomenuo, imena H, tako da mu primjerak Ugovora nije vratio, da bi potom uslijedila predmetna tužba.

9. Prvostupanjski sud je cijeneći rezultate provedenog dokaznog postupka utvrdio da je temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 10. rujna 2014. tuženik prodao tužiteljičinom predniku predmetnu garažu te da je tuženik kao prodavatelj utvrdio da mu je tužiteljičin prednik kao kupac platio kupoprodajnu cijenu u iznosu od 42.000,00 kn, te da kupac u posjed kupljenih nekretnina stupa 1. travnja 2015., a Ugovor o kupoprodaji.

10. Iako je tuženik tijekom postupka tvrdio da je riječ o prividnom pravnom poslu odnosno da između stranaka nije sklopljen ugovor o kupoprodaji te da tuženik od tužiteljičinog prednika s osnove kupoprodaje nije primio iznos od 42.000,00 kn te da je navedeni ugovor trebao biti osiguranje da će tuženik platiti tužiteljičinom predniku preostali iznos od 5.500,00 EUR, koliko mu je još dugovao temeljem presude prvostupanjskog suda poslovni broj P-12001/2003 zbog čega je tužitelj pokrenuo ovršni postupak kod prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem: Ovr-243/08 (sad poslovni broj Ovr-2186/14), sadržaj kupoprodajnog ugovora i rezultat dokaznog postupka da upućuju na suprotno, jer da prividan pravni posao podrazumijeva svjesni nesklad između volje i očitovanja, a sadržaj predmetnog kupoprodajnog ugovora upućuje na zaključak da je kupovnina isplaćena i da su stranke osobno potpisale predmetni ugovor o kupoprodaji te da nije pokrenut postupak radi osporavanja navedenog ugovora, pa da iz takvog ponašanja proizlazi volja stranaka o zasnivanju odnosa kupoprodaje.

11. Prvostupanjski sud nije prihvatio iskaze tužena i njegove supruge HŽD saslušane u svojstvu svjedoka na okolnost da je predmetni ugovor sklopljen kao osiguranje isplate preostalog iznosa potraživanja tužiteljičinog prednika po presudi prvostupanjskog suda poslovni broj P-12001/2003. Ovo stoga jer iz Ugovora o nagodbi koja je sklopljena 7. listopada 2014. proizlazi da su ugovorne strane utvrdile da ovrhovoditeljeva (ovdje tužiteljičin prednik) tražbina prema ovršeniku (ovdje tuženik) na dan sklapanja predmetnog Ugovora iznosi 10.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate te da će navedeni iznos ovršenik namiriti ovrhovoditelju na način da ovršenik upućuje kreditora da iz odobrenog kreditnog iznosa u ime i za račun ovršenika podmiri tražbinu ovrhovoditelja u iznosu od 10.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate, a da je taj iznos ovrhovoditelju doista i isplaćen kako to proizlazi iz potvrde o transakciji prema kojoj je kreditna unija Deponent na račun tužiteljičinog prednika 5. prosinca 2014. uplatila iznos od 76.700,00 kn te da ovrhovoditelj izjavljuje da je primitkom navedenog iznosa u cijelosti namirena njegova tražbina radi koje se vodi ovršni postupak pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem Ovr-243/2008. Osim toga navodi tuženika i njegove supruge da su tužiteljičinom predniku predali preostali iznos duga u iznosu od 5.500,00 EUR, iako im on o tome nije želio izdati priznanicu niti vratiti Ugovor o kupoprodaji, po ocjeni prvostupanjskog suda nisu uvjerljivi, logični niti životni, a prvostupanjski sud je iskaz tuženikove supruge ocijenio i pristranim, jer je kao tuženikova supruga očito zainteresirana za njegov uspjeh u sporu. Pored toga su oboje suglasno iskazivali da su tužiteljičinom predniku iznos od 5.500,00 EUR predali u kafiću na [adresa] u subotu u jutro, 4. lipnja 2015., a taj dan nije bila subota.

12. Prvostupanjski sud je slijedom provedenih dokaza utvrdio da je tužiteljičin prednik izvanknjižni vlasnik nekretnine koja je predmet ovog spora, a koje je tuženik u posjedu, a kako tuženik nije dokazao postojanje valjane pravne osnove za korištenje predmetne nekretnine - to je prvostupanjski sud usvojio tužbeni zahtjev za njezinu predaju temeljem članaka 161. i 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje u tekstu: ZV).

13. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga, kao i razloga na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (odredba članka 365. stavka 2. ZPP-a), ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

14. Ovaj sud u cijelosti prihvaća kao pravilna činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda iz pobijane odluke.

15. Žalbom se, međutim, s pravom ukazuje da je prvostupanjski sud (na pravilno utvrđeno činjenično stanje) pogrešno primijenio materijalno pravo pozivom na članke 161. i 162. ZV-a, koji normira postupak kod prave vlasničke tužbe u kojem vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo (a tužiteljičin prednik to nije dokazao, jer se temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina nije uknjižio kao vlasnik predmetne garaže) i da se nalazi u tuženikovu posjedu, već je predmetnu pravnu situaciju trebao sagledati kroz odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, 114/22,156/22 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) o ispunjenje obveze.

15.1.Naime, tužiteljičin prednik kao kupac i tuženik kao prodavatelj su 10. rujna 2014. sklopili Ugovor o kupoprodaji nekretnina ovjeren kod javne bilježnice ABC iz [adresa], broj ovjere: Ov-6196/14, predmet kojeg je sporna garaža, dogovorili su kupoprodajnu cijenu od 42.000,00 kn za koju su utvrdili da je već isplaćena prodavatelju te su utvrdili da kupac stupa u posjed kupljene garaže 1. travnja 2015., a prodavatelj se obvezao od tog datuma isprazniti garažu i predati je kupcu. Prvostupanjski sud je pravilno i s valjanom argumentacijom, koju u cijelosti prihvaća i ovaj sud, utvrdio da je taj ugovor realiziran i da nije riječ o prividnom pravnom poslu.

15.2. Člankom 164. stavkom 1. ZOO-a propisano je da se obveza mora ispuniti vjerovniku ili osobi određenoj zakonom, sudskom odlukom, ugovorom između vjerovnika i dužnika ili onoj koju odredi vjerovnik, dok je člankom 166. stavkom 1. ZOO- a propisano da se ispunjenje sastoji u izvršenju onoga što čini sadržaj obveze, te da ga niti ga dužnik može ispuniti nečim drugim, niti vjerovnik može zahtijevati nešto drugo.

15.3. Pozivom na navedene odredbe valjalo je stoga prihvatiti tužbeni zahtjev. 16. Ne može se prihvatiti kao pravilna žalbena tvrdnja da je notorna činjenica da je cijena garaže u [adresa], a naročito na [adresa], u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kupoprodaji iznosila oko 20.000 Eura, pa da je u pitanju zelenaški ugovor, nego je te tvrdnje tuženik trebao dokazati sukladno članku 219. stavka 1. ZPP-a. Osim toga ove tvrdnje se prvi put iznose u žalbi, što predstavlja nove činjenice koje se u žalbi ne mogu iznositi, osim ako se ona odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti, što nije konkretan slučaj. Ukoliko tuženik smatra da je u pitanju zelenaški ugovor, pa da je stoga ništetan, može pokrenuti parnicu radi tog utvrđenja.

17. I odluka o parničnom trošku je u svemu pravilna i zakonita.

18. Žalba stoga nema opravdanja, pa je odlučeno kao u izreci temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 11. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Marija Vetma