Broj: Ppž- 3903/2024
REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Tomislava Tomašića kao predsjednika vijeća, te Maria Soljačića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Diane Pavlečić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I-okr. pravne osobe RUBIDO j.d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe ZU, zbog prekršaja iz članka 46. stavka 1. točka 6. i stavka 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (NN br.: 85/15, 121/16, 99/18, 25/19, 98/19, 32/20, 42/20, 126/21.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, od 2. veljače 2024., poslovni broj: Pp- 6323/2021-11, u sjednici vijeća održanoj dana 11. prosinca 2024,
p r e s u d i o j e:
I Odbija se kao neosnovana žalba I-okr. pravne osobe RUBIDO j.d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe ZU i potvrđuje pobijana presuda.
II Temeljem članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07.,39/13, 157/13110/15, 70/17, 118/18, 114/22- nastavno PZ) okrivljenici su obvezni naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu svaki od po 100,00 eura, u roku od 15 dana od primitka ove presude.
O b r a z l o ž e n j e
1.
Pobijanom presudom okrivljenici su proglašeni krivim i kažnjeni novčanom kaznom u iznosu I-okr. pravna osoba od 670,00 eura/5.048,12,00 kn, a II-okr. odgovorna osoba od 400,00 eura/ 3.013,80,00 kn, zbog prekršaja iz članka 46. stavka 1. točka 6. i stavka 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, opisanog u izreci.
2. Istom presudom okrivljenici su obvezani naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu svaki od po 30,00 eura.
3. Protiv te presude okrivljenici su pravodobno podnijeli žalbu pobijajući istu u cijelosti zbog svih žalbenih osnova. Okrivljenici u žalbi u bitnom ističu da im sud nije omogućio iznošenje obrane, povrijeđeno im je pravo na obranu jer poziv za ročište nisu primili, te im nije omogućen pristup sudu. Okrivljeni poriču počinjenje prekršaja, prestali su pružati uslugu unutar radnog vremena te su prije samog prestanka počeli tražiti da se ljudi raziđu. Međutim, s obzirom da je toga dana bila utakmica nogometne reprezentacije mogućnost da se ljude raziđu u kratkom roku zapravo bila nemoguća bez eskalacije kakvog fizičkog sukoba. Osobe koje su se nalazile u objektu su dovršavali svoje piće, te iste nisu nakon isteka radnog vremena bile uslužene, te su namjeravale napustiti ugostiteljski objekt. Na kraju smatraju kada bi i počinili prekršaje tada bi se ovdje radilo o beznačajnom djelu.
4. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
5.Žalba nije osnovana.
6.Odlučujući o žalbi, te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. PZ-a, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio, da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, obzirom na protek vremena od počinjenja prekršaja, pa do odlučivanja ovog Suda o žalbi okrivljenika, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., točke 7., točke 9. i točke 10. Prekršajnog zakona.
7. Suprotno tvrdnji žalitelja prvostupanjski sud nije počinio istaknutu bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka. Okrivljenicima nije povrijeđeno pravo obrane kako to ističe u žalbi, jer su višestruko pozivani na ročišta, pozive za ročišta su uredno primili što proizlazi iz stanja spisa, a na ista se nisu odazvali niti su svoj izostanak opravdali. Naime, odredbom članka 88. Prekršajnog zakona propisano je da je sud dužan na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i s jednakom pažnjom utvrditi činjenice koje terete okrivljenika i koje mu idu u korist, kao i da sud slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.
8.Prema tome, ako žalitelj smatra da je ta ocjena pogrešna, to može predstavljati žalbenu osnovu pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ali ne i bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka. Stoga, nije osnovana žalba okrivljenika zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka.
9.Međutim, svi naprijed navedeni prigovori su u biti činjeničnog karaktera i njima žalitelji samo otkrivaju nezadovoljstvo ocjenom dokaza i zaključivanjem prvostupanjskog suda o postojanju prekršaja i krivnji okrivljenika, za što je sud dao valjane razloge.
10. Dakle, prvostupanjski sud je suprotno tvrdnji žalitelja u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo okrivljenika kao prekršaj iz primijenjenog propisa.
11. Nadalje, bez osnove je žalbeni navod okrivljenika o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju pogrešne primjene materijalnog prava, jer prvostupanjski sud je na temelju rezultata provedenog prekršajnog postupka, posebice provedenih materijalnih dokaza, pravilno utvrdio da su u ponašanju okrivljenika ostvarena sva bitna obilježja prekršaja iz članka 46. stavka 1. točka 6. i stavka 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, a što je u pobijanoj presudi prvostupanjski sud valjano i detaljno obrazložio, radi čega se okrivljenici zbog nepotrebnog ponavljanja upućuju na razloge pobijane presude koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.
12. Činjenice koje terete okrivljenike su dokazane u dovoljnoj mjeri pa po ocjeni ovoga Suda provođenje daljnjih dokaza je nepotrebno jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno do sada provedenim dokazima, te daljnje izvođenje dokaza ne bi promijenilo već utvrđeno činjenično stanje i dovelo do drugačije odluke prvostupanjskoga suda.
13.Imajući u vidu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i pravne kvalifikacije djela, ovaj Sud je našao da izrečena novčana kazna nije prestroga, tim više jer je novčana kazna izrečena u donjem iznosu zapriječenog minimuma novčane kazne za tu vrst prekršaja, a za svoju odluku prvostupanjski sud je dao odgovarajuće razloge. Nadalje, navodi žalitelja da se u konkretnom slučaju radi o beznačajnom djelu, neprihvatljivi su, budući u konkretnom slučaju nisu poštivane odredbe u vezi Odluke o nužnim epidemiološkim mjerama kojima se ograničavaju okupljanja i uvode druge nužne epidemiološke mjere i preporuke radi sprječavanja prijenosa bolesti COVID – 19 putem okupljanja, pa se ne radi o neznatnom stupnju povrede zaštićenog dobra, čime nije ostvaren niti taj prvi objektivni element, što dovodi do zaključka da se predmetno djelo, za koje se okrivljenici terete, ne može okarakterizirati kao beznačajni prekršaj, te je irelevantno ulaziti u daljnju analizu subjektivnih elemenata za utvrđenje eventualnog odsustva potrebe za kažnjavanjem počinitelja.
14. Zbog izloženih razloga valjalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi.
15.Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3. c PZ-a, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno članku 138. stavku 3. PZ-a određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13. ) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka.
U Zagrebu, 11. prosinca 2024.
Zapisničar :
Predsjednik vijeća:
Diana Pavlečić, v. r.
Tomislav Tomašić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 5 otpravka: za spis, okrivljenike i tužitelja.
