REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-2764/2023

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Jasne Momirović kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Sanje Gospočić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I okrivljenika Dom za starije i nemoćne osobe Leonardo iz Zaboka, kao pravne osobe i II okrivljenika HO, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, zbog prekršaja iz čl. 229. st. 1. t. 3. i 16. i st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19), čl. 172. st. 2. t. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19) i čl. 150. st. 1. i 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 80/13, 137/13, 98/19), odlučujući o žalbi I okrivljenika Dom za starije i nemoćne osobe Leonardo iz Zaboka i II okrivljenika HO, podnesenoj putem branitelja Mirne Peršić Kučalo, odvjetnice iz Zagreba, protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, broj: 34.s : Pp-1021/2021, od 30. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba I okrivljenika Dom za starije i nemoćne osobe Leonardo iz Zaboka i II okrivljenika HO i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda, u pobijanom dijelu.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 – dalje PZ), I okrivljenik Dom za starije i nemoćne osobe Leonardo iz Zaboka i II okrivljenik HO su dužni naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura (trideseteura), svaki, u roku od 30 (trideset) dana, računajući dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 4.330,00 eura / 32.624,39 kuna, I okrivljenik i od 465,00 eura / 3.503,54 kuna, II okrivljenik, zbog prekršaja iz čl. 229. st. 1. t. 3. i 16. i st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19) i čl. 172. st. 2. t. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19), činjenično opisanih u izreci pod točkom I.1., 2. i 3., uz pravilno upozorenje da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako u roku za plaćanje plate dvije trećine izrečene novčane kazne.

2. Istom presudom okrivljenici su dužni naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 eura / 150,70 kuna, svaki.

3. Navedenom presudom okrivljenici su oslobođeni od optužbe, zbog prekršaja iz čl. 229. st. 1. t. 3. i 16. i st. 2. Zakona o radu, čl. 172. st. 2. t. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju i čl. 150. st. 1. i 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, činjenično opisanih u izreci pod točkom V.1., 2. i 3.

4. Protiv osuđujućeg dijela te presude okrivljenici su putem branitelja pravodobno podnijeli žalbu s ispravkom, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o kazni.

5. Predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

6. Žalba nije osnovana.

7. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. PZ, ovaj sud je utvrdio da u predmetu nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. PZ, da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno i djela okrivljenika pravilno pravno označena kao prekršaji iz primijenjenih propisa.

8. Naime, na temelju obrane okrivljenika koji nisu osporili odlučne činjenice i provedenih dokaza, prvostupanjski sud je imao osnove za zaključak da su okrivljenici počinili prekršaje pod točkom I.1., 2. i 3. izreke, za koje su pravilno i zakonito proglašeni krivima i kažnjeni, o čemu je prvostupanjski sud dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud, a žalbenim navodima u kojima okrivljenici u bitnom ponavljaju navode obrane pred prvostupanjskim sudom, ističući da je I okrivljenik započeo s radom vrlo kratko vrijeme prije nadzora (23.10.2020.), te da je u vrijeme inspekcijskog nadzora u punom zamahu bila pandemija korona virusa, pa da je bilo moguće da se zakasni nekoliko sati u podnošenju prijave HZMO-u, a isto tako i da ugovori o radu budu potpisani na isti dan i s nekoliko sati zakašnjenja od trenutka započinjanja rada, a da prvostupanjski sud okolnosti slučaja uopće nije uzimao u obzir, žalitelji nisu doveli u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja niti pravilnu primjenu materijalnog prava.

9. Nadalje, u odnosu na žalbene navode žalitelja da Zakon o radu i Zakon o mirovinsko osiguranju, niti bilo koji drugi pozitivni propis ne navode ništa o satima kroz koje bi radnik eventualno radio a da nije potpisan ugovor o radu, odnosno izvršena prijava, jer da je prijava radnika sasvim nemoguća ukoliko s njim nije potpisan valjani ugovor o radu, a da nije sporno da je prijava isti dan i bila proslijeđena na HZMO, te da je i radnicima priznato svako pravo koje proizlazi iz radnog odnosa od samog početka rada pa do trenutka prestanka radnog odnosa, ističe se da je odredbom čl. 14. st. 3. Zakona o radu jasno propisano da ako ugovor o radu nije sklopljen u pisanom obliku, poslodavac je dužan prije početka rada, radniku izdati pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu, a sukladno odredbi čl. 112. st. 1. t. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju podatke o početku osiguranja za osiguranike iz članka 9. stavka 1. točka 1.-7. ovoga Zakona obveznici dostavljaju najranije osam dana prije početka rada, a najkasnije prije početka rada, pa kako su u ovom slučaju radnici JO i FO neprijeporno započeli s radom 31.3.2021. u 7,00 sati, pisana potvrda o sklopljenom ugovoru o radu koji nije sklopljen u pisanom obliku im je morala biti uručena istog dana prije 7,00 sati, do kada su ih okrivljenici morali i prijaviti na HZMO, a nesporno je da okrivljenici to nisu učinili, pa ih naknadno otklanjanje propusta istog dana, ne može osloboditi odgovornosti za počinjene prekršaje pod točkom I.1. i 2. izreke, ali im je tu okolnost prvostupanjski sud pravilno cijenio kao naročito olakotnu kod odmjeravanja kazne.

10. Jednako tako, na utvrđenu prekršajnu odgovornost okrivljenika nemaju utjecaja žalbeni navodi da sud ne uvažava da su u vrijeme pandemije postojali sasvim specifični uvjeti rada koji nesporno i notorno predstavljaju izvanredne okolnosti, te da je dio radnika izostajao s posla, određeni radnici podnijeli su otkaze ugovora o radu, a da rad sa štićenicima koji su starije i nemoćne osobe iziskuju više nego što je moguće u određenim situacijama tj. takav rad traži stalnu prisutnost i njegu, pa da se u tom smislu zakonski propis o prekovremenom radu mogao i trebao tumačiti ekstenzivnije, pa ako su navedeni radnici obavljali posao iz razloga koji je viša sila tj. nužnost da na poslu ostaju i dulje od zakonski propisanog vremenskog ograničenja, da onda treba ocijeniti da nije postojao niti nehaj, a najmanje namjera da postupaju nezakonito.

11. Ovo stoga što izostanci radnika u uvjetima pandemije koronavirusa, koja je u vrijeme kada su navedeni radnici radili prekovremeno (prosinac 2020., te siječanj, veljača i ožujak 2021.) trajala već duže vrijeme (od sredine ožujka 2020.), su događaji koji su se mogli očekivati i tome je trebalo prilagoditi poslovanje, uključujući i broj radnika, pa je neosnovano pozivanje žalitelja na višu silu i krajnju nuždu, a za odgovornost za prekršaj je sukladno čl. 25. PZ dovoljan nehaj.

12. Nije relevantna tvrdnja žalitelja da je doslovno svaka zdravstvena ustanova u Republici Hrvatskoj kršila navedene propise u vrijeme pandemije koronavirusa i da je takvo stanje trajalo otprilike dvije godine, jer to nije predmet ovog postupka u kojem se odlučuje o prekršajnoj odgovornosti I okrivljenika i II okrivljenika.

13. Izrečena kazna okrivljenicima u granicama je zakona, valjano je obrazložena i suprotno tvrdnji žalitelja, nije prestroga, tim više što je primjenom čl. 37. PZ i I okrivljeniku i II okrivljeniku, za svako djelo znatno ublažena ispod donje granice propisane kazne za predmetne prekršaje, a koja kazna je i po ocjeni ovog suda primjerena težini prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika, opasnosti djela, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ.

14. Treba napomenuti da je nakon počinjenja predmetnih prekršaja pod točkom I.1. i 3. izreke, dana 1.1.2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu („Narodne novine“, broj 151/22) kojim je za predmetne prekršaje u čl. 229. st. 1. točka 1. i 26. i st. 2. Zakona o radu propisana novčana kazna pravnoj osobi u iznosu od 8090,00 do 13.270,00 eura, te odgovornoj osobi u pravnoj osobi u iznosu od 920,00 do 1.320,00 eura, dok je Zakon o radu („Narodne novine“, broj 93/14,127/17, 98/19), koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja propisivao za te prekršaje novčanu kaznu pravnoj osobi u iznosu od 61.000,00 do 100.000,00 kuna, te odgovornoj osobi u pravnoj osobi u iznosu od 7.000,00 do 10.000,00 kuna, dakle nešto strožu novčanu kaznu. Sukladno načelu primjene blažeg propisa iz čl. 3. Prekršajnog zakona, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se najblaži propis za počinitelja. Međutim, ovaj sud prilikom donošenja drugostupanjske presude nije izmijenio pravnu kvalifikaciju djela pod točkom I.1. i 3. izreke i primijenio izmijenjene odredbe Zakona o radu kao blažeg propisa, s obzirom da je po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud pravilno odmjerio kaznu okrivljenicima i istima već znatno ublažio novčanu kaznu ispod zakonom propisane za taj prekršaj propisom koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, Zakonom o radu („Narodne novine“, broj 93/14,127/17, 98/19), a koja ujedno predstavlja ublaženu novčanu kaznu i prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona i radu („Narodne novine“, broj 151/22). Stoga, prema načelu konkretnosti nema mjesta primjeni tog blažeg propisa jer po stavu ovog suda, „novi zakon“, odnosno, navedene izmjene i dopune Zakona o radu ne dovode do povoljnijeg rezultata za okrivljenike.

15. Iz istih razloga nije izmijenjena pravna kvalifikacija za djelo pod točkom I.2. izreke, za koje je u vrijeme počinjenja prekršaja bila propisana novčana kazna poslodavcu od 5.000,00 do 50.000,00 kuna i od 1.000,00 do 10.000,00 kuna, odgovornoj osobi, a prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 119/22), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2023., u iznosu od 660,00 do 6630,00 eura, poslodavcu i od 130,00 do 1320,00 eura, odgovornoj osobi.

16. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika i određen je u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13), a s obzirom na složenost i trajanje postupka pred ovim sudom.

17. Slijedom navedenog trebalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 11. prosinca 2024.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v.r.

Jasna Momirović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zlataru u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.