1

Poslovni broj: 59 Gž-301/2022-5

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj:  59 Gž-301/2022-5

 

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaste Feuš, predsjednice vijeća, Vlatke Fresl Tomašević, sutkinje izvjestiteljice i Tomislava Aralice, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. D. iz K., OIB: …, zastupana po punomoćniku I. Š., odvjetnici u Z., protiv tuženika A. B. d.d., Z., OIB :…, koje zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-491/2020-21 od 27. listopada 2021. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 20. prosinca 2023. godine

 

 

r i j e š i o   j e

 

              I Uvažava se žalba tuženika i ukida presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-491/2020-21 od 27. listopada 2021. godine, te se predmet vraća istome prvostupanjskome sudu na ponovno suđenje u stadij prethodnoga postupka.

 

II O trošku žalbenoga postupka odlučit će se konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 60.802,14 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose glavnice kako je pobliže određeno izrekom (točka I izreke). Naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 11.828,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 27. listopada 2021. godine do isplate (točka II izreke). Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnoga postupka kao neosnovan (točka III izreke).

 

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu parničnog troška, ili da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Zahtjeva naknadu troška žalbenoga postupka.

 

3. Žalba je osnovana.

 

4. Predmet spora je restitucijski zahtjev za povrat preplaćenog iznosa zbog ništetnih

odredbi o valutnoj klauzuli (čl. 2. i 4. ugovora o kreditu broj … od 14. prosinca 2005. godine).

 

5. Temeljem utvrđenja :

- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita sklopili ugovor o kreditu broj … dana 14. prosinca 2005. godine temeljem kojega je kreditor odobrio i isplatio tužiteljici kao korisniku kredita iznos kunske protuvrijednosti stambenoga kredita od 50.000,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF važećim na dan korištenja, odnosno isplate kredita s rokom otplate od 180 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti od 369,59 CHF obračunatim po srednjem tečaju kreditora za devize na dan dospijeća, odnosno na dan otplate, a koji kredit je odobren za adaptaciju kuće;

- da je tužiteljica sa tuženikom ugovorila da će plaćati promjenjivu kamatnu stopu sukladno Odluci o kamatnim stopama banke;

- da razlika između anuiteta s osnove valutne klauzule između anuiteta prema početnom otplatnom planu po srednjem tečaju banke na dan plaćanja u odnosu na anuitete prema početnom otplatnom planu po srednjem tečaju banke važećem na dan isplate kredita za sve anuitete za koje je nalazom financijskoga vještaka utvrđen više plaćeni iznos iznosi 60.802,14 kuna

 

Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa od 60.802,14 kuna temeljem odredbe članka 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22).

 

6. Prvostupanjski sud pri tome se pozvao na učinke presude iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz odluke Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 04. srpnja 2013. godine koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 2221/18, a kojima je utvrđeno da su ništetne odredbe iz ugovora o potrošačkom kreditiranju, tj. ugovora o kreditu u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora banke nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti.

 

7. Žalbenim navodima tuženik, između ostaloga, navodi da je prvostupanjski sud bez obrazloženja odbio saslušati javnog bilježnika koji je solemnizirao ugovor o kreditu i djelatnicu tuženika A. M. A., osobnu bankaricu koja je neposredno pregovarala sa tužiteljicom prilikom sklapanja ugovora o kreditu.

 

8. Odredbom čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 96/03) propisano je da trgovac koji tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

 

9. Premda su točni navodi suda prvog stupnja da je sud vezan pravomoćnim odlukama donesenim u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, valja navesti da su Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj je odluci broj U-III-5458/21 od 30. lipnja 2022., a posljedično tome i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev-1279/2022-2 od 14. veljače 2023. kao i odluci poslovni broj Rev-81/2023 od 21. veljače 2023., iznijeli pravna shvaćanja da predmet kolektivnog spora i dokazivanja u tom postupku nisu bile obavijesti koje su dane određenim potrošačima u predugovornoj fazi sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu, zbog čega u tom (kolektivnom) postupku i nisu bili izvedeni dokazi saslušanjem zaposlenika banaka. Ukazuju da je u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. izneseno pravno shvaćanje prema kojem „za pokretanje i vođenje postupka za zaštitu kolektivnog interesa nije nužno da je došlo do povrede nečijeg pojedinačnog interesa.“ „Informacije koje su pojedini potrošači dobili prilikom pojedinačnih pregovora o sklapanju ponuđenog ugovora relevantne su samo za pojedinačni odnos između banke i određenog potrošača. Pojedini potrošači su od banaka u toj fazi mogli dobiti, a neki su možda i dobili sve potrebne informacije za donošenje informirane odluke o sklapanju ponuđenog ugovora koji sadrži predmetne ugovorne odredbe, pa su mogli donijeti informiranu odluku hoće li ugovor s tim odredbama sklopiti ili neće….“

 

10. S obzirom da je tuženik u odgovoru na tužbu tvrdio da je tužitelju prije i tijekom sklapanja ugovora o kreditu dao sve potrebne obavijesti o spornim odredbama ugovora o kreditu i da se o istima pojedinačno pregovaralo u predugovornoj fazi sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, koje okolnosti nisu bile predmetom raspravljanja u kolektivnom postupku, to navedeni dokazi (saslušanje zaposlenika tuženika) u ovom pojedinačnom postupku predstavljaju dokaze koji mogu utjecati na pravičnost postupka u cjelini. Kako je odluka prvostupanjskog suda utemeljena na utvrđenju da tužitelju nisu dane potrebne obavijesti o spornim odredbama ugovora o kreditu o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, koja okolnost nije bila predmet kolektivnog postupka, a tuženiku nije bilo omogućeno da navedeno dokazuje u ovom postupku, time je povrijeđeno načelo procesne ravnopravnosti, koje pretpostavlja postojanje razumne mogućnosti obiju strana u postupku da izlože činjenice i predlože dokaze na način da niti jednu stranku ne stavlja u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku.

 

11. Prema pravnim shvaćanjima izraženim u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-III-5458/21 od 30. lipnja 2022., a posljedično tome i odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-1279/2022-2 od 14. veljače 2023., banka može tvrditi i predložiti da se na okolnost obavijesti koje je navodno davala određenom potrošaču prije sklapanja konkretnog ugovora ispita njegov zaposlenik koji je sudjelovao u sklapanju toga ugovora, a sud joj treba omogućiti dokazivanje da je u pojedinačnom ugovoru o kreditu (unatoč tome što to nisu utvrdile konkretnim formalnim ili standardnim ugovorom) na drugi način dale potrebne obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredbi i da je potrošač unatoč punoj obaviještenosti svojevoljno pristao na sklapanje takvog ugovora.

 

12. Naime, u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-5458/21 od 30. lipnja 2022. godine navodi se :“u pojedinačnom potrošačkom sporu nije moguće odbiti dokazni prijedlog za saslušanjem zaposlenika banke na okolnost obaviještenosti određenog potrošača u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora (a koja nije bila predmet utvrđivanja u kolektivnom sporu), a potom utvrditi da banka, na kojoj je teret dokazivanja, tu okolnost nije dokazala i zaključiti da nije dala odgovarajuće obavijesti potrošaču prije sklapanja ugovora. Takvim tumačenjem bi nastala situacija u kojoj se odluka o tužbenom zahtjevu temelji na okolnosti koja zapravo nikad nije bila utvrđena niti ju je banka mogla dokazivati, ni u kolektivnom, ni u pojedinačnom potrošačkom sporu, što je protivno zahtjevima jednakosti oružja i prava na pristup sudu“.

 

13. S obzirom da je tuženik na okolnost pojedinačnog pregovaranja predložio saslušati djelatnicu banke koja je neposredno pregovarala sa tužiteljicom prije sklapanja predmetnoga ugovora o kreditu od 14. prosinca 2005. godine, činjenično stanje je u tome dijelu ostalo nepotpuno utvrđeno.

 

14. Valja ukazati sudu prvog stupnja vezano za dokazni prijedlog za saslušanjem javnog bilježnika koji je solemnizirao predmetni ugovor o kreditu, da se Ustavni sud kroz niz svojih odluka izjasnio da se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora, jer javni bilježnik prilikom solemnizacije ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonodavnom okviru.

 

15. Slijedom naprijed navedenoga trebalo je temeljem odredbe članka 370. ZPP ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskome sudu na ponovno suđenje u stadij prethodnoga postupka sukladno čl. 377. st. 1. ZPP. Zato je odlučeno pod točkom I izreke ove drugostupanjske odluke.

 

16. U ponovljenome postupku prvostupanjski sud će upotpuniti činjenično stanje u skladu sa pravnom uputom iz ovoga rješenja i potom će pravilnom primjenom materijalnoga prava ponovno suditi u ovome sporu.

 

17. Novom odlukom o glavnoj stvari prvostupanjski sud će odlučiti i o troškovima cjelokupnoga postupka sukladno odredbi članka 166. st. 3. ZPP, pa je odlučeno pod točkom II izreke ove drugostupanjske odluke.

 

 

U Zagrebu 20. prosinca 2023.

 

Predsjednica vijeća:    

                                                                                                       Vlasta Feuš, v.r.