Republika Hrvatska

Općinski sud u Crikvenici

Stalna služba u Rabu

51280 Rab

Poslovni broj: Povrv-63/2024.-5.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Rabu, po sucu tog suda Lauri Puljar- Matić, u pravnoj stvari tužitelja Lopar Vrutak d.o.o., [adresa], OIB: 46240349814, kojeg zastupa punomoćnik Frane Dobrović, odvjetnik iz Rijeke, protiv tužene BŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku svom suprugu KŽ iz [adresa], radi isplate, nakon zaključenja glavne i javne rasprave 29. listopada 2024., dana 11. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Draženke Pičuljan iz Raba posl. br. Ovrv-37/2020 od 24.11.2020., kojim se nalaže tuženoj BŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Lopar Vrutak d.o.o., [adresa], OIB: 46240349814, namiri tražbinu u iznosu od 449,14 EUR uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa sve do isplate po stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022. godine za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kako slijedi:

- na iznos od 0,19 EUR od 30. rujna 2017.,

- na iznos od 1,33 EUR od 30. rujna 2017.,

- na iznos od 0,09 EUR od 31. listopada 2017.,

- na iznos od 93,01 EUR od 30. lipnja 2019.,

- na iznos od 88,51 EUR od 31. srpnja 2019.,

- na iznos od 88,51 EUR od 31. kolovoza 2019.,

- na iznos od 88,51 EUR od 30. rujna 2019.,

- na iznos od 88,51 EUR od 31. listopada 2019.,

- na iznos od 0,43 EUR od 31. siječnja 2020.,

sve u roku od 8 dana, dok se u odnosu na ovršni trošak u iznosu od 38,15 EUR platni nalog ukida.

II. Tužena je dužna tužitelju naknaditi troškove postupka u iznosu od 350,74 EUR, u roku od 8 dana, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana objave presude 11. prosinca 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, dok se s viškom zahtjeva za naknadom parničnog troška u iznosu od 418,32 EUR tužitelj odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj podnio protiv ovršenice (sada tužene) dana 28. kolovoza 2020. prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave zbog duga tužene u visini od 3.384,10 kuna/449,14 EUR za odvoz komunalnog otpada u razdoblju od lipnja 2019. do listopada 2019., te nekoliko iznosa zateznih kamata na već plaćene iznose računa za odvoz otpada.

2. Dana 24. studenog 2020. javni bilježnik Draženka Pičuljan iz Raba, Palit 71, donijela je rješenje o ovrsi posl.br. Ovrv-37/2020, kojim je tuženici naloženo plaćanje potraživanja tužitelje te plaćanje troškova postupka od 237,50 kuna i predvidljivog troška od 52,00 kuna sve sa zakonskim zateznim kamatama. Protiv rješenja o ovrsi tuženica je izjavila prigovor pa je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U svom prigovoru, sada odgovoru na tužbu, i tijekom postupka tužena navodi da su stavke 1. 2. i 3. u iznosima od 1,46 kn/0,19 EUR, 10,06 kn/1,33 EUR i 0,73 kn/0,09 EUR plaćene, te da tužitelj u svom dopisu br. 953/D-19 od 09.12.2019. predmet: Storno računa prema presudu Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž- 3081/2018-4 i sam navodi storniranje tada nezakonitih računa, a nezakonitih jer su godinama ispostavljali račune za pražnjene kontejnera od 360 l kojeg nikada nisu imali u prodaji. Prodali su joj kao i ostalim primateljima usluga za odvoz komunalnog otpada kontejnere od 240 l, te su na taj način računi bili uvećani za 1/3 iznosa, što je potvrđeno presudom Trgovačkog suda u Rijeci posl.br. P-647/2017 od 26. ožujka 2018. Navedenu prvostupanjsku presudu tužitelj nije poštivao pa su i dalje slali uvećane račune sve do pravomoćnosti presude, a za sve preplaćeno godinama unazad nije bila obeštećena već su računi za 2018. samo ispravljeni, a za prethodno je bilo potrebno napraviti protutužbu što nije znala. Stavku 4. u iznosu od 700,83 kn/93,01 EUR što se odnosi na račun br. 2019-2796 od 31.05.2019. pobija jer obrt u svibnju nije bio otvoren a isti prema rješenju Službe za gospodarstvo, Ispostava Rab u PGŽ, klasa: UP/I-311- 02/16-03/103 od 07.10.2016. može raditi od 01.06. do 30.09., pa za to vrijeme koje nije radila nije dužna plaćati neizvršene usluge a i sam Zakon o gospodarenju otpadom ne propisuje mogućnost naplate usluge koja stvarno nije pružena. Iz istog razloga pobija i stavku 5. u iznosu od 666,93 kn/88,51 EUR što se odnosi na račun br. 2019/3718 od 30.06.2019., stavku 6. u iznosu od 666,93 kn/88,51 EUR što se odnosi na račun br. 2019/4452 od 31.07.2019.,stavku 7. u iznosu od 666,93 kn/88,51 EUR što se odnosi na račun br.2019/5357 od 31.08.2019. i stavku 8. u iznosu od 666,93 kn/88,51 EUR što se odnosi na račun br. 2019/6257 od 30.09.2019., jer usluga odvoza komunalnog otpada u sva četiri mjeseca niti jednom nije izvršena. Račune je tužitelj ispostavljao a na istima je vidljivo da usluga nije izvršavana. Slijedom navedenog, a imajući u vidu Opće odredbe Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada Općine Lopar, gdje u čl.9. toč.1. stoji da se pružatelj usluge mora držati načela "onečiščivač plaća", a Ugovor (izjava) koji bi trebao uređivati međusobne odnose i po kojem bi postojale nepodmirene obveze od strane primatelja usluge ne postoji jer po čl. 53. st.1. toč. 1. i 2. i st.2. iste čl., u konkretnom slučaju između davatelja usluga (tužitelja) i tužene ugovor nije sklopljen. Stoga tužitelj kao davatelj usluge nije mogao isporučivati račune, a tužena po nepostojećem ugovoru nije trebala biti terećena za račune koji su stizali za ne pružene usluge. Cijenu obvezne minimalne javne usluge za sva četiri mjeseca rada u 2019. platila je po postojećoj Izjavi (Ugovor) jer joj novi Ugovor (Izjava) nije dostavljen do kraja rujna 2019., niti je bila potpisana pa stoga nije mogla dobiti kontejner za pospremanje otpada, a tužitelj nije dolazio po kontejner kojeg nije isporučio. Pitanje je temeljem čega su joj ispostavljeni računi bez potpisane Izjave (Ugovora) i bez izmjere koja je izvršena tek u rujnu 2019. a koja je temelj izračuna minimalne usluge. Posljednju stavku 3. u iznosu od 3,30 kn pobija kao i prethodne jer se vjerojatno odnosi na kamate za spomenute neplaćene račune.

4. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je ustrajao kod svog zahtjeva. Očitujući se na navode iz prigovora navodi da se iznosi od 1,46 kn/0,19 EUR, s dospijećem 30. rujna 2017., 10,06 kn/1,33 EUR s dospijećem 30. rujna 2017. i od 0,73 kn/0,09 EUR s dospijećem 31. listopada 2017. odnose na potraživanje kamata i to prva dva iznosa za razdoblje od 28.08.2016.-23.08.2017.,, a posljednji iznos od 0,73kn/0,09 EUR za period od 31.07.2017.-22.08.2017. Napominje da se zakonske zatezne kamate obračunavaju za vrijeme od dospijeća plaćanja određenog iznosa pa sve do dana kada je iznos konačno podmiren, drugim riječima obračunate su za zakašnjenje s plaćanjem dospjelih a nepodmirenih potraživanja iz prethodnih razdoblja. Dalje ističe kako tuženik pobija stavku 4. navedenu u prijedlogu za ovrhu, odnosno račun za mjesec svibanj na iznos od 700,83 kune/93,01 EUR s dospijećem 30. lipnja 2019. pritom navodeći kako obrt u mjesecu svibnju nije bio otvoren te da stoga isti nije dužan plaćati komunalne usluge. Usluga prikupljanja mješovitog i biorazgradivog komunalnog otpada od dana 01. siječnja 2019. obračunava sukladno novom Cjeniku javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada. Prema tom Cjeniku u poglavlju b)

FIZIČKA I PRAVNA OSOBA KOJA OBAVLJA DJELATNOST (PRIVREDA) - kategorija 3. Odluke stoji: „Za privremene/povremene korisnike koji obavljaju djelatnost sezonski, utvrđuje se 5 obračunskih razdoblja, tj. obračun javne usluge obračunava se u razdoblju od 01. svibnja do 30. rujna“. U odnosu na preostale navode iz prigovora, tužitelj navodi da se od dana 01. siječnja 2019. primjenjuje novi Cjenik javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada kojim je struktura cijene javne usluge formirana na slijedeći način: 1. cijena javne usluge za količinu predanog miješanog komunalnog otpada (varijabilni dio cijene); 2. cijene obvezne minimalne javne usluge(fiksni dio cijene); 3. cijena ugovorne kazne. Predmetno potraživanje ovrhovoditelja se upravo odnosi na obračunati iznos cijene obvezne minimalne javne usluge (fiksni dio cijene). Tuženica prema navedenom cjeniku pripada u kategoriju VII

- ugostiteljski objekti za pružanje usluga prehranom (restorani, gostionice, krčme, pivnice, slastičarnice, objekti brze prehrane, pizzerie, bistro i sl.) koji posluju sezonski. Cijena obvezne minimalne javne usluge za navedenu kategoriju VII.) obračunava se kao umnožak površine ugostiteljskog objekta (zatvoreni dio + terasa) i cijene po m2 za svaki pojedini mjesec. Na navedeni iznos obračunava se i pripadajući iznos PDV-a po stopi od 13%. Obzirom je tuženica prvotno posjedovala ugostiteljski objekt koji se prostirao na 50 m2, a kasnije je terasu istog proširila na još 24,04 m2, ugostiteljski objekt u predmetnom spornom razdoblju ima ukupnu površinu od 74,04 m2. Sukladno površini od 74,04 m2 prema naprijed navedenom izračunu ovrhovoditelj je obračunao obveznu minimalnu javnu uslugu (fiksni dio cijene).

5. Izveden je dokaz uvidom u Izvod otvorenih stavki – otvorene stavke na dan 19.08.20. (list 4 spisa), izvadak iz obrtnog registra (list 5 spisa), račune 2019-2796, 2019-3718, 2019-4452, 2019-5357, 2019-6257 (list 15-19 i 35-39 spisa), obračun kamata za period od 28.08.2016. do 23.08.2017., za period od 31.07.2017. do 22.08.2017. te za period od 31.07.2019. do 30.12.2019. (list 31-33 spisa), Cjenik javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada od 1. siječnja 2019. (list 40-45 spisa), Izmjenu i dopunu odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada koja je objavljena u "Službenim novinama" Primorsko-goranske županije 10. kolovoza 2018. godine br. 25 (list 46 spisa), Odluku o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada koju je donijelo općinsko vijeće Općine Lopar 30. siječnja 2018. i dodatak I. Opći uvjeti korištenja javne usluge (list 47-72 spisa), te drugu dokumentaciju priloženu spisu do zaključenja pripremnog ročišta.

6. Dokazni prijedlozi tužitelja da se pribave podaci porezne uprave o tome da li je tužena koristila pravo na odbitak predporeza po utuženim računima, financijskog vještačenje, saslušanje stranaka i svjedoka – djelatnika tužitelja nisu izvedeni jer je temeljem gore navedenih priloženih materijalnih dokaza stanje stvari dovoljno razjašnjeno za presuđenje pa izvođenje tih dokaza nije bilo potrebno.

7. Temeljem provedenog dokaznog postupka sud utvrđuje tužbeni zahtjev osnovanim.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 3.384,10 kuna/449,14 EUR s pripadajućim kamatama na mjesečne iznose računa s osnova naknade za odvoz komunalnog otpada koji su dospijevali u razdoblju od lipnja 2019. do listopada 2019., te nekoliko iznosa zateznih kamata na već plaćene iznose takve naknade.

9. Nesporno je, a isto slijedi iz priloženog izvatka iz obrtnog registra, da je tuženica u razdoblju od lipnja 2019. do listopada 2019. bila vlasnica ugostiteljskog objekta Feniks, [adresa] – objekt brze prehrane (fast food), koji je radio sezonski (od 1.06.- 30-09.) na području na kojem tužitelj organizira zbrinjavanje komunalnog otpada prema Odluci o načinu prikupljanja otpada od 30. siječnja 2018. koju je donijelo Općinsko vijeće Općine Lopar sa Izmjenom i dopunom od 10. kolovoza 2018. (dalje: Oduka).

10. Tuženica ne osporava da za sporno razdoblje nije platila uslugu zbrinjavanja otpada tužitelju, te da nije platila zakonske zatezne kamate za već plaćene iznose te naknade sukladno utuženom potraživanju tužitelja.

11. Tužena osporava svoju obvezu plaćanja jer u spornom razdoblju nije koristila uslugu tužitelja odnosno tužitelj uslugu odvoza otpada nije vršio.

12. Sukladno Zakonu o održivom gospodarenju otpadom (»Narodne novine«, br. 94/13, 73/17, 14/19 i 98/19) koji je bio na snazi u utuženom razdoblju, javnu uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada. Korisnik usluge na području pružanja javne usluge je vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge. Korisnik usluge dužan je koristiti javne usluge na način sukladan ovom Zakonu i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona, te općim aktima koje jedinica lokalne samouprave donese na temelju ovoga Zakona, predavati problematični otpad odvojeno od miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog otpada i snositi troškove gospodarenja komunalnim otpadom razmjerno količini otpada kojeg je predao davatelju usluge.

13. Dakle, korisnici usluge su svi vlasnici i korisnici nekretnina i dužni su koristiti javnu uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada i bio razgradivog komunalnog otpada na način sukladan zakonu i propisima donesenim na temelju zakona te općim aktima koje jedinica lokalne samouprave donese na temelju zakona. Svi vlasnici i korisnici nekretnina obvezni su koristit javnu uslugu i predati davatelju usluge miješani komunalni otpad na području na kojem se nekretnine nalaze te od davatelja usluge preuzeti standardizirane spremnike za otpad.

14. Tužitelj je svojim Cjenikom javne usluge prikupljanja mješovitog i biorazgradivog komunalnog otpada od 1.01.2019. (dalje: Cjenik), a koji se odnosi na sporno razdoblje, strukturu cijene javne usluge formirao na slijedeći način:

1. cijena javne usluge za količinu predanog miješanog komunalnog otpada (varijabilni dio cijene), pri čemu je kriterij količine otpada u obračunskom razdoblju volumen spremnika otpada i broj pražnjenja,

2. cijene obvezne minimalne javne usluge (fiksni dio cijene)

3. cijena ugovorne kazne.

Cijena javne usluge određuje se prema izrazu C = JCV * BP * U, time da je oznaka C cijena javne usluge za količinu predanog miješanog komunalnog otpada izražena u kunama, izraz JCV je jedinična cijena za pražnjen je volumena spremnika miješanog komunalnog otpada izražena u kunama sukladno cjeniku, izraz BP je broj pražnjenja spremnika miješanog komunalnog otpada u obračunskom razdoblju, izraz U je udio korisnika usluge u korištenju spremnika.

15. Prema navedenom Cjeniku, poglavlje b) koje se odnosi na fizičke i pravne osoba koje obavljaju djelatnost (privreda), za privremene/povremene korisnike koji obavljaju djelatnost sezonski, utvrđuje se 5 obračunskih razdoblja, tj. obračun javne usluge obračunava se u razdoblju od 01. svibnja do 30. rujna. Prema namjeni poslovnih objekta tuženica spada u kategoriju VII - ugostiteljski objekti za pružanje usluga prehranom (restorani, gostionice, krčme, pivnice, slastičarnice, objekti brze prehrane, pizzerie, bistro i sl.) koji posluju sezonski.

16. Iz priloženih računa - račun br. 2019-2796 za svibanj 2019. s rokom dospijeća 30.06.2019. u iznosu 700,83 kuna; - račun br. 2019-3718. za lipanj 2019. s rokom dospijeća 31.07.2019. u iznosu od 666,93 kn; - račun br. 2019-4452 za srpanj 2019. s rokom dospijeća 31.08.2019. u iznosu od 666,93 kuna; - račun br. 2019-5357 za kolovoz 2019. s rokom dospijeća 30.09.2019. u iznosu od 666,93 kn; - račun br. 2019- 6257 za rujan 2019. s rokom dospijeća 31.10.2019. u iznosu od 666,93 kn, slijedi da se isti odnose na uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada putem spremnika

– cijena minimalne javne usluge.

17. U ovom postupku sporno je da li je tužena dužna platiti zatraženi fiksni dio cijene, odnosno obveznu minimalnu javnu uslugu kada tužitelj nije dokazao da je izvršio preuzetu obvezu prikupljanja i odvoza otpada i tereti tuženicu kao evidentiranog korisnika obavljanja navedene komunalne djelatnosti.

18. O naprijed navedenom pravno shvaćanje je zauzeo Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj: U-II/2492/2017 pod točkom 25. 3. navodeći slijedeće: " "… dakle, Ustavni sud primjećuje da je i ZOGO u navedenom članku 33. stavku 1. predvidio dio obračuna cijene javne usluge (tzv. fiksni dio), kojim se osigurava funkcioniranje poslovanja davatelja javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada, te se ne mogu prihvatiti prigovori predlagatelja da plaćanje tzv. "paušala" nije predviđeno ZOGO-m, te da je iz tog razloga Uredba: 50/17- 84/19 u tom dijelu u nesuglasnosti s odredbama ZOGO-a. Stoga je Ustavni sud suglasan s navodom u očitovanju vlade da je cijena obvezne minimalne usluge (tzv. fiksni dio cijene) potrebno osigurati kako bi se sustav učinkovitog gospodarenja otpadom uopće mogao uspostaviti i održati, odnosno kako bi sustav pružanja javne usluge prikupljanja komunalnog otpada uopće mogao kvalitetno i sigurno funkcionirati, s obzirom na sve troškove koje takva javna usluga iziskuje, kao i sva potrebna materijalna sredstva (koja uključuju radnike, spremnike, kamione i drugu opremu), te da iz tih razloga navedeni sustav ne bi mogao funkcionirati kada bi cijena javne usluge bila formirana samo kroz količinu predanog otpada. Vlada u očitovanju navodi da poslovanje davatelja usluge koje bi isključivo ovisilo o količinama predanog otpada koje ovisno o razdoblju mogu znatno varirati, bilo bi ekonomski neodrživo, a usluga upitne sigurnosti, redovitosti i kvalitete.

19. Prema pravnom shvaćaju Ustavnog suda Republike Hrvatske u navedenoj odluci, a koje obvezno i za ovaj sud, svi vlasnici nekretnina odnosno korisnici dužni su snositi trošak fiksnog dijela cijene javne usluge neovisno o količini predanog otpada. U čl. 3. stavku 1. točka 15. Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom ("Narodne novine" broj: 50/2017; dalje Uredba) obvezna minimalna javna usluga je dio javne usluge koju je potrebno osigurati kako bi sustav sakupljanja komunalnog otpada mogao ispuniti svoju svrhu. Zbog naprijed navedenog javnu uslugu zbrinjavanja komunalnog otpada dužni su plaćati svi vlasnici odnosno korisnici nekretnina i iznos fiksnog dijela koji plaćaju nije cijena koja je razmjerna količini predanog otpada pa je za obračun utuženog duga neodlučno da tuženici nije pružena usluga zbrinjavanja otpada.

20. Slijedom gornjeg a sukladno citiranim odredbama Cjenika, tužena je dužna podmiriti utuženo potraživanje - račune s osnova naknade za odvoz komunalnog otpada obzirom je istim obračunata cijena minimalne usluge (tzv. fiksni dio cijene) u razdoblju od 01. svibnja do 30. rujna.

21. U pogledu visine tužbenog zahtjeva sud smatra istinitima podatke iz vjerodostojne isprave - računa tužitelja i izvoda otvorenih stavki te obračuna kamata iz kojih proizlazi da potraživanje tužitelja iznosi upravo kako je i utuženo.

22. Vezano za potraživanje zakonskih zateznih kamata tužbeni zahtjev je prihvaćen temeljem čl. 183. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) kojim je propisano da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje, te temeljem čl.29. st. 1. ZOO-a kojim je propisano da je dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze u obvezi pored glavnice isplatiti i zatezne kamate.

23. Stoga sud nalazi tužbu i tužbeni zahtjev osnovanim. Stoga je temeljem čl. 451. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/53, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 7/019, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) platni nalog održao na snazi, osim u dijelu ovršnog troška o kojemu je odlučio u odluci o cjelokupnom parničnom trošku postupka.

24. Prema zaključku sa sastanka Vrhovnog suda RH s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave već se o tom trošku odlučuje presudom zajedno s ostalim troškovima parničnog postupka.

25. Slijedom navedenog sud je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koji se odnosi na troškove ovršnog postupka u ukupnom iznosu 38,15 EUR.

26. Odluka o troškovima temelji se na odredbama čl. 154. st.1. ZPP-a pa je tužena koja je izgubila parnicu dužna tužitelju naknaditi parnični trošak.

27. Tužitelj je zahtijevao naknadu troška u ukupnom iznosu od 769,06 EUR.

28. Tužitelju sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/2012., 103/2014., 118/2014.,107/2015., 37/2022 i 126/2022; dalje: Tarifa) priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav podneska od 30.03.2021. 50 bodova po tbr.7/1 Tarife, za sastav žalbe od 4.08.2021. 62,50 bodova po tbr. 10/1 Tarife, te za sastav podneska od 28.10.2024. 12,50 bodova po tbr. 8/3 Tarife, što ukupnu iznosi 125 bodova x 1,99 EUR vrijednost boda što iznosi ukupno 248,75 EUR. Pored navedenog tužitelju je priznat trošak PDV- a od 25%, što čini ukupno 310,93 EUR. Pored navedenog tužitelju su priznati troškovi sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR te sudske pristojbe na žalbu protiv presude 26,54 EUR.

29. Ukupno su dakle tužitelju dosuđeni troškovi u iznosu od 350,74 EUR.

30. S viškom zahtjeva za naknadom parničnog troška u iznosu od 418,32 EUR tužitelj je odbijen budući mu nisu priznati troškovi za sastav podneska od 23.04.2021. kojim predlaže odgodu ročišta, te za sastav podneska od 25.08.2021. kojim dostavlja sudsku praksu, pa isti kao takvi nisu bili potrebni zavođenje parnice. Podnesak od 28.10.2024. kojim se tužbeni zahtjev usklađuje te dostavlja troškovnik, spada u krug podnesaka za koje je predviđena naknada od 25% po tbr.8/3 Tarife, kako je i dosuđeno a ne tražena naknada od 100 % po tbr.8/1 Tarife. Tužitelju nije dosuđen trošak sudske pristojbe na ovršni prijedlog i rješenje o ovrsi budući u spisu nema dokaza da je tužitelj platio te troškove.

31. Zato je riješeno kao u točki II. izreke.

U Rabu, 11. prosinca 2024.

Sudac

Laura Puljar-Matić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava