Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-1434/2021-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Alena Perhata člana vijeća i suca izvjestitelja i Tajane Polić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, protiv tuženika TK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Anti Pecirepu, odvjetniku iz Zagreba, radi povrata stečenog bez osnove, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj 11 Pr-84/2020-8 od 08. lipnja 2021. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 11. prosinca 2024. godine,

r i j e š i o  j e

I Uvaženjem žalbe tuženika TK ukida se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj 11 Pr-84/2020-8 od 08. lipnja 2021. godine u točkama I. i II. izreke, te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II O zahtjevu tuženika TK za naknadu troškova postupka po žalbi odlučiti će sud prvog stupnja u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I. izreke) naloženo je tuženiku TK (u nastavku teksta: tuženik) da u roku od 15 dana isplati tužitelju Republici Hrvatskoj za Ministarstvo obrane (u nastavku teksta: tužitelj) iznos od 143.963,79 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. veljače 2017. godine do isplate prema stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

2. U točki II. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju troškove parničnog postupka isplatom iznosa od 10.500,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude, tj. od 08. lipnja 2021. godine do isplate, prema stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

3. U točki III. izreke odbijen je tužitelj s viškom tužbenog zahtjeva.

4. Protiv te presude, u dijelu koji se odnosi na točke I. i II. izreke, pravovremenu žalbu podnosi tuženik, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZPP), te predlaže da se presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, pri čemu potražuje i naknadu troškova žalbenog postupka.

5. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode kao neosnovane i predlaže odbijanje žalbe.

6. Žalba je osnovana.

7. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije u bitnome utvrđuje da je predmet ovog postupka zahtjev tužitelja radi isplate novčanog iznosa od 144.358,79 kuna, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama od 21. veljače 2017. godine do isplate, a da je tuženik u odnosu na naznačenu tražbinu tužitelja istaknuo prigovor prebijanja.

8. U vezi toga utvrđuje da je presudom Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-986/11-16 od 22. srpnja 2011. godine, potvrđenom presudom Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-2102/2011-2 od 26. rujna 2012. godine, naloženo ovdje tužitelju kao tuženiku da isplati ovdje tuženiku kao tužitelju bruto iznos od 83.926,88 kuna, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na mjesečne iznose kako proizlazi iz izreke te presude, te da isplati ovdje tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 9.540,00 kuna, a da je tuženik u cijelosti naplatio svoju tražbinu temeljem gore navedenih sudskih odluka, i to izravnom naplatom putem Financijske agencije Zagreb u ukupnom iznosu od 143.963,79 kuna, pri čemu je od ovdje tužitelja naplaćen i novčani iznos od 395,00 kuna na ime naknade Financijskoj agenciji.

9. Nadalje utvrđuje da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-1912/12-2 od 21. veljače 2017. godine prihvaćena revizija ovdje tužitelja, te su ukinute presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-986/11-16 od 22. srpnja 2011. godine i presuda Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž- 2102/2011-2 od 26. rujna 2012. godine, a predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

10. Stoga utvrđuje da je tuženik bez osnove primio novčani iznos koji mu je dosuđen sada ukinutom presudom Općinskog suda u Karlovcu, odnosno da se radi o osnovi koja je temeljem odredbe članka 1111. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u nastavku teksta: ZOO) otpala, pa utvrđuje da je tuženik u skladu s potonjom odredbom ZOO-a, te odredbom članka 1115. tog Zakona dužan vratiti tužitelju bruto iznos od 143.963,79 kuna, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 21. veljače 2017. godine, pa dakle i novčane iznose koji su u korist tuženika u Državni proračun Republike Hrvatske uplaćeni na ime doprinosa za mirovinsko osiguranje s osnova međugeneracijske solidarnosti, zatim iznos mirovinskog osiguranja koji je s osnova individualne kapitalizirane štednje uplaćen u II. stup Mirovinskog osiguranja, te iznos poreza i prireza na dohodak koji je uplaćen u korist računa jedinice lokalne samouprave, jer da se tužitelja ne tiču uplate koje su iz isplaćenog bruto iznosa isplaćivane na ime i za račun tuženika po raznim osnovama.

11. Iz navedenih razloga odlučuje kao u točki I. izreke pobijane presude, dok pozivom na odredbu članka 1116. ZOO-a odbija preostali dio tužiteljevog tužbenog zahtjeva (točka III. izreke pobijane odluke).

12. Prvostupanjski sud utvrđuje da je presudom Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž R-1/2018 od 29. ožujka 2019. godine preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-175/17, tako što je naloženo ovdje tužitelju kao tuženiku da isplati ovdje tuženiku kao tužitelju iznos od 35.007,00 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa do isplate, sve kao u točki I. izreke potonje drugostupanjske presude, kao i da naknadi tuženiku potraživanje s osnove parničnog troška u iznosu od 8.395,67 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 14. studenoga 2017. godine do isplate, a da je u odnosu na ovu tražbinu tuženik u predmetnom parničnom postupku istaknuo prigovor prijeboja.

13. Međutim, sud prvog stupnja utvrđuje da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke radi prebijanja tužiteljeve i tuženikove tražbine, u smislu odredbe članka 195. ZOO-a, jer da naznačene tražbine tuženika nisu ovršene, te je ostao nepoznat iznos zakonskih zateznih kamata po presudi Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž R-1/2018 od 29. ožujka 2019. godine, za razliku od iznosa kamata koji su ovršeni prema presudi Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-986/11-16 od 22. srpnja 2011. godine, te specifikaciji Financijske agencije i Službe za operativno financijske poslove.

14. Odluku o parničnim troškovima temelji na odredbi članka 154. stavak 2. i 5. ZPP- a.

15. Prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud u skladu s odredbom članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

16. Isto tako, neosnovano tuženik sadržajem žalbe ukazuje na bitnu postupovnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer pobijana odluka nema postupovnih nedostataka na koje upire žalba, te se u svemu može ispitati.

17. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je presudom tog suda poslovni broj P- 986/11-16 od 22. srpnja 2011. godine, potvrđenom presudom Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-2102/2011-2 od 26. rujna 2012. godine, naloženo ovdje tužitelju kao tuženiku da isplati ovdje tuženiku kao tužitelju bruto iznos od 83.926,88 kuna, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na mjesečne iznose kako proizlazi iz izreke te presude, te da isplati ovdje tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 9.540,00 kuna, a da je tuženik u cijelosti naplatio svoju tražbinu temeljem gore navedenih sudskih odluka, i to izravnom naplatom putem Financijske agencije Zagreb u ukupnom iznosu od 143.963,79 kuna/19.107,28 eura, pri čemu su u taj iznos uračunati i novčani iznosi koji su u korist tuženika u Državni proračun Republike Hrvatske uplaćeni na ime doprinosa za mirovinsko osiguranje s osnova međugeneracijske solidarnosti, zatim iznos mirovinskog osiguranja koji je s osnova individualne kapitalizirane štednje uplaćen u II. stup Mirovinskog osiguranja, te iznos poreza i prireza na dohodak koji je uplaćen u korist računa jedinice lokalne samouprave.

18. Isto tako, pravilno prvostupanjski sud utvrđuje i da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-1912/12-2 od 21. veljače 2017. godine prihvaćena revizija ovdje tužitelja, te su ukinute presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-986/11-16 od 22. srpnja 2011. godine i presuda Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-2102/2011-2 od 26. rujna 2012. godine, a predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, čime je otpala osnova temeljem koje je tuženik naplatio od tužitelja novčani iznos od 143.963,79 kuna.

19. S obzirom na navedeno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da bi tužitelju u konkretnom slučaju u skladu s odredbom članka 1111. ZOO-a pripadalo pravo na povrat odgovarajućeg novčanog iznosa po pravilima o stjecanju bez osnove, ali je pogrešno utvrdio da bi istome to pravo pripadalo i u pogledu onih novčanih iznosa koji su u korist tuženika uplaćeni na ime doprinosa za mirovinsko osiguranje s osnova međugeneracijske solidarnosti, zatim iznosa mirovinskog osiguranja koji je s osnova individualne kapitalizirane štednje uplaćen u II. stup Mirovinskog osiguranja, te iznosa poreza i prireza na dohodak koji je uplaćen u korist računa jedinice lokalne samouprave.

19.1. To stoga jer nakon što je ukinuta ili preinačena presuda na osnovi koje je radniku isplaćena naknada plaće dosuđena u bruto iznosu, kao što je slučaj u konkretnom predmetu, pored obveze vraćanja poslodavcu uplaćenih mu neto iznosa naknade plaće i zakonskih zateznih kamata na temelju pravila o stjecanju bez

osnove iz članka 1111. stavak 3. ZOO-a, radnik nije istodobno pasivno legitimiran još i na vraćanje obveznih doprinosa, poreza i prireza koje nije neposredno primio, već su iz bruto plaće ustegnuti u korist države ili državnih tijela i ustanova, odnosno jedinica lokalne samouprave, koje pravno shvaćanje je zauzeto i na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske koja je održana dana 27. veljače 2023. godine.

20. Budući da sud prvog stupnja zbog pogrešnog pravnog shvaćanja nije raspravio niti utvrdio koliki bi točno novčani iznos, umanjen za one novčane iznose koji su u korist tuženika kao radnika uplaćeni na temelju doprinosa za mirovinsko osiguranje s osnova međugeneracijske solidarnosti, zatim mirovinskog osiguranja koji je s osnova individualne kapitalizirane štednje uplaćen u II. stup Mirovinskog osiguranja, te poreza i prireza na dohodak koji je uplaćen u korist računa jedinice lokalne samouprave, tuženik u skladu s gore navedenim trebao vratiti tužitelju na ime povrata stečenog bez osnove, u vezi čega je propustio cijeniti sadržaj u spis priložene dokumentacije, a osobito dopisa Ministarstva obrane, Uprave za proračun i financije, Sektora za financije i računovodstvo, Službe za operativne financijske poslove od 27. veljače 2018. godine (list 13 spisa), kao i priloženu „Specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje“ (list 15-18 spisa), te voditi računa o tome da je tužitelj u tužbi predložio provođenje financijsko- knjigovodstvenog vještačenja na sporne okolnosti, to je činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Pri tome osnovano tuženik ističe i da tužitelju ne bi mogle pripasti zatezne kamate na odgovarajući novčani iznos glavnice počev od 21. veljače 2017. godine kao dana kada je doneseno rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-1912/12-2, jer je tuženik mogao postati nepošteni stjecatelj tek od dana kada mu je dostavljeno potonje rješenje (članak 1117. stavak 2. ZOO-a).

21. S obzirom na navedeno, valjalo je uvaženjem žalbe tuženika i primjenom odredbe članka 370. ZPP-a ukinuti pobijanu presudu u točki I. njezine izreke, a posljedično tome i odluku o troškovima parničnog postupka sadržanu u točki II. izreke iste odluke, te vratiti u tom dijelu predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

22. Pozivom na odredbu članka 166. stavak 3. ZPP-a odlučeno je kao u točki II izreke rješenja.

23. U nastavku postupka sud prvog stupnja će vodeći računa o uputi iz obrazloženja ovog rješenja ponovno raspraviti i utvrditi sve činjenice koje su od značaja za odluku o tužbenom zahtjevu, nakon čega će donijeti novu i zakonitu odluku.

24. Presuda suda prvog stupnja u točki III. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci, 11. prosinca 2024. godine.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Brankica Malnar