Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-102/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Alena Perhata člana vijeća i suca izvjestitelja i Tajane Polić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BPL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Radivoju Mačešiću Biscuoliju, odvjetniku iz Pule, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d. d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupane po punomoćnicima BP, FP, LP, CP, Ani Ilić i Soči Fruk Morina, odvjetnicima iz Rijeke, radi ništetnosti, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-619/2019-24 od 24. ožujka 2022. godine, ispravljene rješenjem tog suda poslovni broj P-619/2019-28 od 05. srpnja 2022. godine, u sjednici vijeća koja je održana dana 11. prosinca 2024. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-619/2019-24 od 24. ožujka 2022. godine, ispravljena rješenjem tog suda poslovni broj P-619/2019-28 od 05. srpnja 2022. godine, u točkama I, II i III izreke, kao i u dijelu točke IV izreke u kojem je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I izreke), ispravljenom rješenjem tog suda poslovni broj P-619/2019-28 od 05. srpnja 2022. godine, utvrđena je ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u članku 2.1 Ugovora o kreditu broj ugovora 112-50-4018168, kojeg su tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 04. travnja 2007. godine, a koja glasi: ...promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora..., pa da stoga navedena odredba ugovora, kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana. U istoj točki izreke utvrđene su ništetnima odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka sadržane u Ugovoru o kreditu broj ugovora 112-50-4018168, kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 04. travnja 2007. godine, a kojima se glavnica i anuiteti vežu za valutu švicarskog franka, i to u odredbi članka 1. koja glasi: ...kunska protuvrijednost CHF po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja..., te u odredbi članka 7.1. koja glasi: ...u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećim na dan dospijeća..., pa da stoga navedena odredba ugovora, kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

2. U točki II izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju novčani iznos od 46.155,79 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose glavnice od njihove dospjelosti do isplate, sve pobliže naznačeno u izreci.

3. U točki III izreke naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužiteljici na ime parničnog troška iznos od 8.482,50 kuna, zajedno sa propisanom zakonskom zateznom kamatom iz članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja na navedeni iznos parničnog troška teče počev od presuđenja, tj. od 24. ožujka 2022. godine do isplate.

4. U točki IV izreke odbijena je tužiteljica sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška preko iznosa priznatog u točki III izreke presude, sa kamatom na isti, te tuženik u cijelosti sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka.

5. Protiv te presude, koju sadržajno pobija u točkama I, II i III izreke, te u dijelu točke IV izreke u kojem je odbijen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška, pravovremenu žalbu podnosi tuženik, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda u tom dijelu preinači, ili da se navedena odluka ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a podnosi i zahtjev za naknadu troškova postupka po žalbi.

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

7. Žalba nije osnovana.

8. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije, nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije i bankarstvo FPL, te njezinog iskaza, u bitnome utvrđuje da je predmet ovog postupka zahtjev tužiteljice radi utvrđenja ništetnima dijelova odredaba Ugovora o kreditu broj 112-50-4018168 zaključenog između iste kao korisnice kredita i tuženika kao kreditora dana 04. travnja 2007. godine (u nastavku teksta: Ugovor), naznačenih u točki I izreke pobijane presude, koji Ugovor je zaključen u valuti švicarski franak (CHF), kao i zahtjev tužiteljice radi isplate preplaćenih novčanih iznosa, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, kao posljedice ništetnosti Ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli.

9. U vezi toga utvrđuje da je tuženik predmetnim Ugovorom (članak 1.) odobrio tužiteljici kredit u iznosu od 32.769,90 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, te da je odredbom članka 2. Ugovora utvrđena redovna kamata od 5,20% godišnje, koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, pri čemu je isti Ugovor napisan i sastavljen od strane tuženika na njegovom standardnom obrascu, a da je tužiteljica dobiveni kredit u cijelosti isplatila.

10. Nadalje utvrđuje da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 04. srpnja 2013. godine, presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine, te odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 09. travnja 2015. godine, u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača pokrenutom tužbom u smislu članka 502.a ZPP-a, utvrđena povreda propisana Zakonom o zaštiti potrošača, te ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom banke i u odnosu na ovdje tuženika za ugovore sklopljene u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2013. godine, a da je u istom postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača u odnosu na tuženika utvrđeno da je isti povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita u razdoblju od 01. siječnja 2004. godine do 31. prosinca 2018. godine i zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, a vezano za ugovaranje valute uz koju je vezana glavnica CHF.

11. Stoga utvrđuje da spomenuta odluka suda koja je donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a da predmetni Ugovor spada u potrošačke ugovore, jer da je iz odredbe članka 6. tog Ugovora razvidno da je njegova namjena bila kupnja rabljenog motornog vozila, a da tužiteljica nije to vozilo koristila za obavljanje nekakve poslovne djelatnosti ili slobodnog zanimanja, te da je vozilo u današnjoj dinamici života (primjerice dolazak i odlazak s posla) nužnost, a ne više luksuz.

12. Prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženik ponudio tužiteljici zaključenje predmetnog Ugovora na unaprijed pripremljenom sadržaju obrasca predloženom od strane banke (tuženika), te da tužiteljica nije mogla utjecati na sadržaj tog Ugovora, i to kako na Ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, niti joj je za to dana mogućnost, pa tako niti na odredbe kojima se glavnica veže za valutu CHF, te da se o istima nije pojedinačno pregovaralo. Stoga utvrđuje da su u takvom kontekstu odredbe Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli koje je tužiteljica unaprijed prihvatila i sa kojima se suglasila, a glede kojih se suprotno načelu savjesnosti i poštenja nije pojedinačno pregovaralo, uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama tužiteljice i tužene kao ugovornih strana, i to na štetu tužiteljice kao potrošača, zbog čega su te Ugovorne odredbe nepoštene.

13. Iz navedenih razloga, a pozivom na odredbe članaka 3., 81. i 87. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03, u nastavku teksta: ZZP), odredbe članaka 502.a i 502.c ZPP-a, te odredbu članka 324. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, u nastavku teksta: ZOO), odlučuje kao u točki I izreke pobijane presude.

14. Nadalje utvrđuje kako je proglašenjem naznačenih Ugovornih odredaba nepoštenima za tužiteljicu kao potrošača nastalo subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa tuženiku temeljem takvih Ugovornih odredaba, u skladu s odredbama članaka 1111. i 1115. ZOO-a.

15. U vezi toga na temelju nalaza i mišljenja vještaka za financije i bankarstvo FPL, kojeg u cijelosti prihvaća jer utvrđuje da su isti sačinjeni u skladu s pravilima struke, utvrđuje da razlika između stvarno plaćene kamate iz predmetnog CHF kredita i početne kunske kamate iz početnog otplatnog plana za CHF kredit iznosi 8.756,15 kuna, dok razlika između stvarno naplaćenog tečaja CHF i početnog tečaja CHF iznosi 37.399,64 kuna, odnosno da ukupna preplata iz Ugovora s osnova preplaćene kamate i preplaćenog tečaja iznosi 46.155,79 kuna.

15.1. Sud prvog stupnja utvrđuje postojanje tzv. negativne tečajne razlike u iznosu od 497,02 kuna, ali utvrđuje da za taj iznos ne treba umanjiti spomenuti iznos preplate, pri čemu utvrđuje da tuženik u tom pogledu nije istaknuo prigovor radi prijeboja.

16. S obzirom na navedeno, nalaže tuženiku da isplati tužiteljici ukupni novčani iznos od 46.155,79 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose razlike kamate i tečajne razlike, i to od dana kada su tuženiku isplaćeni ti iznosi do isplate, u skladu s odredbom članka 29. stavak 2. ZOO-a.

17. Prethodno tome, utvrđuje neosnovanim istaknuti prigovor zastare utužene tražbine, jer utvrđuje da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 04. srpnja 2013. godine koja se odnosi na promjenjivu kamatu postala pravomoćna dana 13. lipnja 2014. godine, a u odnosu na nepoštene ugovorne odredbe kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica za CHF dana 14. lipnja 2018. godine, dok je predmetna tužba podnesena dana 04. lipnja 2019. godine, dakle unutar petogodišnjeg zastarnog roka iz odredbe članka 225. ZOO-a.

18. Utvrđujući da je tužiteljica u cijelosti uspjela s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, te pozivom na odredbe članaka 154. i 155. ZPP-a, kao i na odredbu članka 29. stavak 2. ZOO-a, odlučuje kao u točkama III i IV izreke pobijane presude.

19. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena neka od tih povreda, pa tako niti ona propisana odredbom članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer navedena odluka nema postupovnih nedostataka na koje ukazuje tuženik, te se u svemu može valjano ispitati.

20. Isto tako, nije ostvarena niti bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 8. ZPP-a, na koju sadržajem žalbe ukazuje tuženik, jer iz cjeline obrazloženja pobijane odluke proizlazi da je sud prvog stupnja cijenio sve provedene dokaze, sve na način kako je propisano potonjom odredbom ZPP-a.

21. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su odredbe predmetnog Ugovora koje su naznačene u točki I izreke pobijane presude ništetne, pa je posljedično tome osnovano udovoljio tom dijelu tužbenog zahtjeva, kao i zahtjevu tužiteljice radi isplate novčanog iznosa od ukupno 46.155,79 kuna, s pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne iznose glavnice od dana stjecanja tih iznosa po tuženiku kao nepoštenom stjecatelju pa do isplate (točka II izreke pobijane presude), u skladu s odredbama članaka 81., 82., 84. i 87. stavak 1. ZZP, te odredbama članaka 29. stavak 2., 323. stavak 1., 1111. i 1115. ZOO-a, pa su neosnovani svi oni žalbeni navodi kojima tuženik osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, kao i pravilnost primijenjenog materijalnog prava, jer su izraz i posljedica subjektivne ocjene provedenih dokaza.

22. Naime, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. godine utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 01. 01. 2004. godine do 31. 12. 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 01.

01. 2004. godine do 06. 08. 2007. godine, i to člancima 81., 82. i 90., a od 07. 08. 2007. godine do 31. 12. 2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 12/05, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09), i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10. 09. 2003. godine do 31. 12. 2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 10. 09. 2003. godine do 06. 08. 2007. godine, i to člancima 81., 82. i 90., a od 07. 08. 2007. godine pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09), i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Navedena presuda je u dijelu koji se odnosi na ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivim kamatama potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine, u odnosu na koju je Vrhovni sud u presudi poslovni broj Revt-249/14-2 od 09. travnja 2015. godine odbio reviziju, a u dijelu koji se odnosi na ništetnost ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. godine, u pogledu koje je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 03. rujna 2019. godine odbijena revizija.

23. Pogrešno stoga tuženik smatra da u konkretnom slučaju nije bilo mjesta primjeni utvrđenja iz potonjih odluka navedenih sudova, a to stoga jer protivno proizlazi iz odredbe članka 502.c ZPP-a, te odredbe članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 41/14 i 110/15, u nastavku teksta: ZZP/14), pri čemu se učinak tih odluka proteže i na predmetni Ugovor, i to neovisno o tome što se ne radi o stambenom kreditu, već o kreditu radi kupnje rabljenog automobila. Pri tome okolnost da bi predmetni Ugovor prestao isplatom kredita ne znači da uslijed toga tužiteljici ne bi pripadalo pravo da u ovom postupku traži da se utvrdi ništetnost naznačenih Ugovornih odredaba, te da posljedično tome zahtijeva povrat novčanih iznosa koje je platila tuženiku na temelju takvih odredaba, jer ista za to ima pravni interes.

24. Nadalje, imajući u vidu sadržaj potonjih odredaba ZPP-a i ZZP/14, te da su sporne odredbe članaka 2. i 7. Ugovora sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su točkom 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. godine utvrđene ništetnima, to prvostupanjski sud nije bio dužan provoditi nikakve dokaze u pravcu da se o utvrđenim ništetnim odredbama Ugovora nije pojedinačno pregovaralo, da li su one jasne razumljive i uočljive i da li te odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, sve to neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini. Pri tome tuženik nije niti predlagao dokaze u smislu da je prilikom sklapanja Ugovora pojedinačno pregovarao s tužiteljicom o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s njegovom Odlukom, odnosno da je obavijestio i upoznao tužiteljicu sa svim rizicima sklapanja Ugovora u kojem je glavnica kredita izražena u valuti CHF.

25. Neosnovano je i pozivanje tuženika na odredbu članka 326. stavak 2. ZOO-a prema kojoj se ništetnost ne može isticati ako je njezin uzrok bila zabrana manjeg značenja, a ugovor je u cijelosti ispunjen, jer u konkretnom slučaju taj uvjet (manjeg značaja) nije ispunjen.

26. Na navode tuženika da je sud prvog stupnja faktično zamijenio odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi, o kojoj su se stranke suglasile prilikom zaključenja Ugovora, odredbom o fiksnoj kamatnoj stopi, valja odgovoriti da u situaciji kada je iz navedenih razloga naznačena Ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna, valja u smislu odredbe članka 26. stavak 3. ZOO-a primijeniti onu kamatu čija stopa je određena u Ugovoru, tj. 5,20% godišnje, pa su neosnovani navodi tuženika da je vještaku financijske struke pogrešno određen zadatak vještačenja. Pri tome okolnost da bi tužiteljica na početku otplate kredita plaćala manje iznose anuiteta zbog smanjenja tečaja ni u čemu ne utječe na osnovanost njezinog zahtjeva za isplatu preplaćenih novčanih iznosa temeljem u ovom postupku utvrđenih ništetnih Ugovornih odredaba, niti bi to značilo da sporne Ugovorne odredbe nisu uzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača.

27. Što se tiče navoda žalitelja da vještak za financije i bankarstvo FPL nije u svojem nalazu prikazala negativne razlike, te da je predmetni Ugovor potrebno promatrati kao cjelinu, a ne samo pojedinačne uplate, treba navesti kako tuženik prema pravilnom utvrđenju prvostupanjskog suda nije u pogledu tzv. negativnih tečajnih razlika istaknuo prigovor radi prijeboja, niti iz spisa proizlazi da je u tom smislu podnio protutužbu, odnosno protutužbeni zahtjev, pa sud prvog stupnja nije u konkretnom slučaju bio ovlašten umanjiti tražbinu tužiteljice s negativnim tečajnim razlikama. Takvo pravno shvaćanje izraženo je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023. godine, prema kojoj cit. „ U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovni ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK-CHF bio manji od tečaja HRK-CHF na dan isplate kredita.“

28. Nadalje, neosnovane su tvrdnje tuženika da prvostupanjski sud nije obrazložio pobijanu presudu u dijelu koji se odnosi na dosuđene zatezne kamate na pojedinačne iznose dosuđene glavnice u sveukupnom iznosu od 46.155,79 kuna, jer iz cjeline obrazloženja te odluke proizlazi da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je tuženik nepošteni stjecatelj tih iznosa upravo zbog činjenice da je sporne

Ugovorne odredbe uvrstio u taj Ugovor, te da su na njegovoj strani utvrđeni razlozi ništetnosti, pa je slijedom toga pravilno utvrđenje suda da tužiteljica ima pravo na zakonske zatezne kamate sukladno odredbi članka 1115. ZOO-a, dakle od dana kada je tuženiku plaćala mjesečne anuitete.

29. Pri tome okolnost da bi tuženik tijekom trajanja Ugovornog odnosa s tužiteljicom mijenjao ugovorenu kamatnu stopu zavisno o tržišnim parametrima, a u kontekstu svega navedenog, ne znači da je isti zbog toga postupao savjesno i pošteno, zbog čega na te okolnosti nije trebalo provoditi dokaz financijskim vještačenjem, pri čemu iz pravilnog utvrđenja prvostupanjskog suda i sadržaja spisa proizlazi da je tuženik na ročištu od 07. ožujka 2022. godine na kojem je zaključena glavna rasprava izričito izjavio kako je suglasan da sud sudi na temelju postojećih dokaza u spisu, te da nema potrebe odgađati ročište.

30. Na navode tuženika kojima i u žalbi ponavlja prigovor zastare utužene tražbine valja odgovoriti da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO-a, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, u vezi čega je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. godine zauzeto objedinjeno pravno shvaćanje koje prihvaća i ovaj sud, a prema kojem ako je ništetnost ustanovljena već u postupku zaštite potrošača, kao što je slučaj u ovoj pravnoj stvari, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku zaštite potrošača neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF, odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Podnošenjem kolektivne tužbe u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 prekinuta je zastara predmetne tražbine i rokovi zastare ponovno počinju teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u tom predmetu (u pogledu ništavosti odredbe o promjenjivoj kamati od 13. lipnja 2014. godine, odnosno ništavosti odredbe o valutnoj klauzuli od 14. lipnja 2018. godine), a budući je predmetna tužba podnesena dana 04. lipnja 2019. godine, to je prvostupanjski sud pravilno odbio tuženikov prigovor zastare, jer iz navedenog proizlazi da je tužba podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka koji je propisan odredbom članka 225. ZOO-a.

31. Pravilna i zakonita je i odluka o troškovima parničnog postupka, jer se temelji na pravilnoj primjeni odredaba članaka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a, a u pogledu dosuđene zatezne kamate na te troškove pravilnoj primjeni odredbe članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona («Narodne novine» br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20).

32. Stoga je žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu u pobijanom dijelu, u skladu s odredbom članka 368. stavak 1. ZPP-a.

33. S obzirom na to da tuženik nije uspio sa žalbom, to je primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

34. Presuda prvostupanjskog suda u dijelu točke IV izreke u kojem je odbijena tužiteljica sa preostalim dijelom njezinog zahtjeva za naknadu parničnog troška preko iznosa priznatog u točki III izreke presude, sa kamatom na isti, kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci, 11. prosinca 2024. godine.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Brankica Malnar