Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-3057/2022
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Tomislava Tomašića kao predsjednika vijeća, te Maria Soljačića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Diane Pavlečić kao zapisničarke u prekršajnom postupku protiv I-okr. pravne osobe LACROMA d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe UL, zbog prekršaja iz članka 46. stavka 1. točke 6. i stavka 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (NN 85/15, 121/16 99/18, 25/19, 98/19, 32/20, 42/20), rješavajući o žalbi podnositelja optužnog prijedloga Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Službe za ugostiteljstvo, pružanje usluga u turizmu i za boravišnu/turističku pristojbu, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, od 28. siječnja 2022., poslovni broj: DU2. Pp-2039/2021,u sjednici vijeća održanoj dana 11. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba podnositelja optužnog prijedloga Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Službe za ugostiteljstvo, pružanje usluga u turizmu i za boravišnu/turističku pristojbu i potvrđuje pobijana presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljenici su temeljem odredbe članka 182. točke 2. Prekršajnog zakona oslobođeni od optužbe radi prekršaja iz članka 46. stavka 1. točke 6. i stavka 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, činjenično opisanog u izreci.
1.1. Temeljem čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona određeno je da se okrivljenici oslobađaju plaćanja troškova prekršajnog postupka.
2. Protiv navedene presude podnositelj optužnog prijedloga je pravodobno podnio žalbu zbog povrede odredaba prekršajnog postupka, odluke o prekršajnopravnim sankcijama i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Tužitelj u žalbi u bitnome navodi da se ne slaže s obrazloženjem Općinskog suda u Dubrovniku jer je trebao pozvati tužitelja da dopuni ili ispravi optužni prijedlog u roku od 8 dana. Ističu da sud pogrešno primjenjuje navedenu odredbu Odluke. Naime člankom 9. stavak 1. točke 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti propisano je da ugostiteljski objekti iz skupine „Barovi“ koji ispunjavaju uvjete za rad noću sukladno posebnim propisima, mogu raditi od 21,00 do 6,00 sati samo u zatvorenim prostorima, a točkom 3 istog članka propisano je da ugostiteljski objekti iz skupine „Restorani“ i „Barovi“ koji se nalaze izvan naseljenih područja naselja mogu raditi od 0,00 do 24,00 sata, a kako se objekt okrivljenika ne nalazi izvan naselja smatraju da su okrivljenici počinili prekršaj za koji se terete.
4. Žalitelj predlaže da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.
5. Žalba je neosnovana.
6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da su se u ovom predmetu ostvarili zakonski uvjeti za oslobođenje okrivljenika od optužbe.
7. Naime, pravilno je prvostupanjski sud u postupku primjenom odredbe članka 182. točke 1. (očitom omaškom u pisanju navedena točka 2 što ne utječu je na zakonitost pobijane presude) Prekršajnog zakona utvrdio da djelo koje se optužnom prijedlogom stavlja okrivljenicima na teret nije prekršaj iz razloga jer činjenični opis djela nije jasan.
8. Dakle, iz činjeničnog opisa djela iz optužnog akta ne proizlaze sva njegova zakonom propisana obilježja, slijedom čega proizlazi da u činjeničnom opisu ovog prekršaja nedostaje konstitutivan element prekršaja koji se okrivljenicima stavlja na teret.
9. Neosnovano žalitelj u žalbi prigovora da je sud bio u mogućnosti sukladno članku 161. stavak 4. PZ, u slučaju da nedostaje kakav odlučni podatak bez kojeg se ne može voditi postupak ili bi podaci bili pogrešni, pozvati tužitelja da nadopuni ili ispravi optužni prijedlog u roku od osam dana, a što je isti propustio učiniti. Naime, odredbom članka 161. stavak 4. PZ propisano je postupanje suda ako u optužnom prijedlogu nedostaju podaci iz članka 160. stavak 2. PZ bez kojih nije moguće voditi postupak ili su pogrešni. Međutim, kako je odredbom članka 161. stavak 6. PZ propisano: „Ako sud, ispitujući optužni prijedlog nađe da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj, odmah će donijeti presudu kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe“, proizlazi da citirana odredba članka 160. stavak 2. PZ isključuje mogućnost pozivanja tužitelja na dopunu ili ispravak optužnog prijedloga u odnosu na činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja u optužnom prijedlogu. Nadalje, jasno iz odredbe članka 9. a stavka 3. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti proizlazi da za vrijeme važenja odluke Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske iz stavka 1. ovoga članka na ugostiteljske objekte koji su obuhvaćeni tom odlukom ne primjenjuju se odredbe članka 9. ovoga zakona, dakle, ova zakonska odredba je jasna i precizna.
10. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je već u fazi ispitivanja optužnog prijedloga, čim je našao da djelo koje se okrivljenicima stavlja na teret nije prekršaj, trebao odmah donijeti presudu kojom se okrivljenici oslobađaju od optužbe, ali to što je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud tek nakon provođenja dokaza okrivljenike oslobodio od optužbe, nema utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.
11. Iz navedenih razloga trebalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi.
U Zagrebu, 11. prosinca 2024.,
Zapisničar :
Predsjednik vijeća:
Diana Pavlečić, v. r.
Tomislav Tomašić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku u 5 otpravka: za spis, okrivljenike i podnositelja optužnog prijedloga.
