Poslovni broj: UsII-212/2024-8
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Lidije Rostaš, članice vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ČJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i Vir stan j.d.o.o., Vir, Borisa Krnčevića 109, OIB: 38899215515, protiv tuženika Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, Zagreb, Savska cesta 41/XIV. OIB: 54882480048, radi tržišnog natjecanja, na sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev I. tužitelja ČJ i II. tužitelja Vir stan j.d.o.o., Vir, za poništavanje rješenja Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, klasa: UsI-034-03/24-03/016, urbroj: 580-10/146-24-002 od 6. rujna 2024.
Obrazloženje
1. I. tužitelj i II. tužitelj su dana 21. listopada 2024. podnijeli ovom Sudu tužbe radi poništenja rješenja tuženika, klasa: UP/I-034-03/24-03/16, urbroj: 580-10/146-24-002 od 6. rujna 2024. koje su zavedene pod poslovnim brojem: UsII-212/2024 i UsII- 213/2024. S obzirom da su tužitelji pokrenuli upravni spor radi ocjene zakonitosti iste pojedinačne odluke ti predmeti su spojeni radi zajedničkog raspravljanja i donošenja zajedničke odluke, a sukladno odredbi članka 107. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24.).
2. Osporenim rješenjem tuženika odbačena je inicijativa tužitelja jer ne postoje uvjeti za pokretanje postupka po službenoj dužnosti.
3. Protiv navedenog rješenja tužitelji su podnijeli tužbe radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja u kojoj navode da isto osporavaju radi pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja stvari i na temelju članka 3. stavka 1. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja, te smatraju da Ustavni sud Republike Hrvatske je poduzetnik koji djeluje na tržištu neizravno na način da je stvorio pretpostavke za ograničavanje slobodnog tržišta. Predlažu da ovaj Sud poništi osporavano rješenje tuženika.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi da je u konkretnoj upravnoj stvari na temelju dostavljene dokumentacije i utvrđenog činjeničnog stanja izveden zaključak da se, budući da ne obavlja gospodarsku djelatnost, Ustavni sud Republike Hrvatske ne može smatrati poduzetnikom u smislu propisa o zaštiti tržišnog natjecanja, pa stoga njegovo postupanje ne može biti predmetom utvrđivanja sprečavanja, ograničavanja ili narušavanja tržišnog natjecanja u postupku pred tuženikom. Navodi tužitelja su neutemeljeni i krajnje proizvoljni, te isti dokazuju tužiteljev nedostatak argumenata. Napominje da tužitelj svojim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja od strane tuženika prilikom donošenja osporenog rješenja, niti pravilnost primjene materijalnog prava o tržišnom natjecanju na tako utvrđeno činjenično stanje. Predlaže da ovaj Sud tužbeni zahtjev odbije.
5. Odgovor tuženika na tužbu dostavljen je tužiteljima sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima.
6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Prema podacima u spisu predmeta proizlazi da su tužitelji kao podnositelji inicijative tuženiku zatražili pokretanje postupka protiv Ustavnog suda Republike Hrvatske, radi utvrđivanja sprečavanja, ograničavanja ili narušavanja tržišnog natjecanja, zlouporabom vladajućeg položaja, u smislu članka 13. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja ("Narodne novine", 79/09., 80/13., 41/21. i 155/23.).
8. Povodom navedene inicijative vijeće za zaštitu tržišnog natjecanja je istu razmotrilo, te je sukladno odredbama članka 30. stavka 3. i članka 31. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja donijelo odluku da se predmetna inicijativa odbaci, jer ne postoje uvjeti za pokretanje postupka po službenoj dužnosti protiv Ustavnog suda Republike Hrvatske radi utvrđivanja narušavanja tržišnog natjecanja zlouporabom vladajućeg položaja u smislu članka 39. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja, a primjenom članka 13. istog Zakona.
9. Navedeno stajalište tuženika ovaj Sud prihvaća, jer propisi o zaštiti tržišnog natjecanja primjenjuju se na sve oblike sprečavanja, ograničavanja ili narušavanja tržišnog natjecanja od strane poduzetnika, a poduzetnici su poduzetnici koji obavljaju gospodarsku djelatnost neovisno o pravnom statusu tog subjekta i načinu njegova financiranja, kako to pravilno navodi i tuženik.
10. Stoga, osnovano smatra tuženik da Ustavni sud Republike Hrvatske ne obavlja gospodarsku djelatnost, te se ne smatra poduzetnikom u smislu propisa o zaštiti tržišnog natjecanja, pa njegovo postupanje ne može biti predmetom utvrđivanja, sprečavanja, ograničavanja ili narušavanja tržišnog natjecanja u postupku pred tuženikom.
11. Imajući na umu navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan. U Zagrebu 11. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća:
Boris Marković
