Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-341/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinje Filke Pejković kao predsjednice vijeća, Kristine Vukelić Aničić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Svjetlane Pražić kao članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice MB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] , zastupana po punomoćnicima odvjetnicima u OD Ljubičić, Vrdoljak & Partneri d.o.o., iz Splita, protiv tuženika Kavadur d.o.o., OIB:81852019633 iz Splita ,B. Papandopula 11., zastupanog po punomoćniku odvjetniku Draganu Mijoču, odvjetniku iz OD Mijoč i Bakić, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr-1180/2020-36 od 12. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr-1180/2020-36 od 12. rujna 2024.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da nije dopuštena tuženikova Odluka o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaključenog 1. rujna 2014., koju Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu je tuženik dao tužiteljici 25. kolovoza 2020. te da radni odnos nije prestao i da je tuženik dužan vratiti tužiteljici na posao sve sukladno ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 1. rujna 2014. dok je u točki II. izreke naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.204,63 eur,

2. Navedenu presudu pravodobno podnesenom žalbom pobija tužiteljica iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.,96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP).

3. Tužiteljica predlaže uvaženje žalbe.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tužiteljice nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da nije dopuštena tuženikova Odluka o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 25. kolovoza 2020. i da radni odnos zasnovan između stranaka Ugovorom o radu od 1. rujna 2014. nije prestao te zahtjev tužiteljice da se naloži tuženiku vratiti je na radno mjesto sukladno Ugovoru o radu sklopljenom 1. rujna 2014.

7. U postupku pred prvostupanjskim sudom kao i u ovoj žalbenoj fazi postupka sporno je li Odluka o otkazu ugovora o rada poslovno uvjetovanim otkazom dopuštena.

8. U postupku koji je prethodio donošenju prvostupanjske presude te u ovoj žalbenoj fazi postupka nije sporno;

da je tužiteljica sklopila sa tuženikom Ugovor o radu na neodređeno vrijeme 1. rujna 2014. za radno mjesto administrator.,

- da je kod tuženika određeno vrijeme vršila i dužnost direktora društva, a s koje dužnosti da je razriješena 24.kolovoza 2020.,

- da je tuženik jedna od sestrinskih firmi koje je osnovao sada pokojni FB, a poslije njegovo smrti naslijedili su ga nasljednici koji su međusobno razdvojili poslovanje,

- da je tužiteljici 25. kolovoza 2020., Odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu, poslovno uvjetovanom otkazu, otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, zaključen 1. rujna 2014. za radno mjesto administrator,

- da je u vrijeme predmetnog otkaza kod tuženika uz tužiteljicu bilo zaposleno i pet proizvodnih radnika,

9. Prvostupanjski sud po provedenom postupku uvidom u dopis HP od 13. veljače 2024. utvrđuje da je tužiteljica pravovremeno i u zakonskom roku protiv Odluke tuženika o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu podnijela zahtjev za zaštitu prava temeljem čega zaključuje da nije prekludirana u svom pravu na podnošenje tužbe te traženje sudske zaštite. Nadalje, ocjenom iskaza saslušanih svjedoka MBH, GB i ZB utvrđuje da je tuženikova Odluka o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 25. kolovoza 2020. dopuštena jer da je prestala potreba za obavljanjem poslova na radnom mjestu na kojem je tužiteljica bila zaposlena. Utvrđuje da se je poslovanje tuženika značajno pogoršalo, odnosno da kod tuženika više nema proizvodnog procesa te da je došlo do gašenja proizvodnje pa zaključuje da je tuženik imao opravdani razlog za otkazivanjem tužiteljici Ugovora o radu. Zaključak je prvostupanjskog suda da je pretpostavka za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu smanjenje obima posla koje mora biti takvo da objektivno dovodi do nesrazmjera između broja zaposlenih radnika kod poslodavca i obima poslova koji ti radnici trebaju obaviti pa kako je kod tuženika došlo do prestanka proizvodnje te kako zbog toga nema potrebe za radom tužiteljice niti kod tuženika postoji radno mjesto na kojem bi tužiteljica mogla raditi smatra da je tuženik Odluku o otkazu ugovora o radu donio sukladno odredbi čl. 115. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23., dalje ZR) pa odbija tužbeni zahtjev tužiteljice te odlučuje kao u izreci pobijane odluke.

10. Odredbom čl. 115.st.1.t.1. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23., dalje ZR) propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju:

1) ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

11. Prema odredbi čl. 115.st.2. ZR pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

12. Protivno žalbenim navodima tužiteljice u donošenju pobijane presude nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP- a. U presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, isti nisu nejasni niti proturječe sadržaju priloženih isprava te provedenih dokaza, presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

13. Također u donošenju pobijane presude nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8.,9.,13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st. ZPP).

14. U postupku koji je prethodio donošenju prvostupanjske presude nije počinjena ni relativno bitna povreda iz odredbe čl. 354.st.1. ZPP-a. Okolnost što prvostupanjski sud nije proveo sve dokaze predložene po tužiteljici nije od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude. Naime, prema odredbi čl. 220.st.2. ZPP-a sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica pa kako je sve odlučne činjenice, protivno žalbenim navodima prvostupanjski sud utvrdio na temelju provedenih dokaza to odbijanjem izvođenja po tužiteljici predloženih a ne izvedenih dokaza nije počinjena naprijed navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

15. Iako je teret dokaza postojanja opravdanog razloga za otkazu ugovora o radu na tuženiku kao poslodavcu za istaći je da su neosnovani žalbeni navodi tužiteljice da je jedini dokaz na kojem sud temelji utvrđenje postojanja opravdanosti razloga za otkaz ugovora o radu, iskaz zakonskog zastupnika tuženika. Protivno žalbenim navodima tužiteljice, utvrđenje o postojanju opravdanog razloga za otkazivanje ugovora o radu tužiteljici, prvostupanjski sud temelji na ocjeni svih provedenih dokaza pa tako i iskaza u postupku saslušanih svjedoka FBH, GB i ZB pri čemu s ovim u vezi, neosnovano tužiteljica sadržajem žalbe upire na pogrešnu ocjenu iskaza saslušanih svjedoka. Pravo na ocjenu dokaza pa tako i iskaza saslušanih svjedoka pridržano je za prvostupanjski sud koji je protivno žalbenim navodima tužiteljice proveo ocjenu izvedenih dokaza sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a te pravilnom ocjenom izvedenih dokaza utvrdio postojanje opravdanih razloga za otkaz ugovora o radu tužiteljici.

16. Pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, kao ni primjena materijalnog prava nisu dovedeni u pitanje žalbenim navodima tužiteljice. Protivno žalbenim navodima iste, iskazi u postupku saslušanih svjedoka ne upućuju na činjenicu da kod tuženika nije prestala potreba za obavljanjem poslova radnog mjesta administratora vezano uz obavljanje kojih je tužiteljica s tuženikom imala sklopljen Ugovor o radu.

17. Pravilno je prvostupanjski sud ocjenom iskaza u postupku saslušanih osoba utvrdio postojanje opravdanosti poslovnog otkazivanja ugovora o radu tužiteljici te prestanka potreba za obavljanjem poslova na kojima je tužiteljica bila zaposlena. Naime, pravo je tuženika kao poslodavca organizirati proces rada, a koja organizacija procesa rada podrazumijeva pravo tuženika kao poslodavca ukinuti pojedina ili pojedino radno mjesto zbog poslovno uvjetovanih razloga vezanih uz organizacijske ili tehnološke razloge.

18. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je prestala potreba za obavljanjem poslova radnog mjesta tužiteljice zbog pogoršanja poslova tuženika. Naime na pravilnost ovakvog utvrđenja prvostupanjskog suda temeljeno na iskazu zakonskog zastupnika tuženika te u postupku saslušanih svjedoka u konačnosti upućuju i spisu priležeće isprave, financijski izvještaja tuženika za 2019. ( list 48-50 spisa) iz kojeg je evidentno je da je tuženik u 2019. kao godinu koja je prethodila donošenju Odluke o otkazu ugovora o radu poslovao s gubitkom od - 72.763,09 eur/- 548.226,00 kn koja okolnost ukazuje na pogoršanje poslovanja tuženika. U takvoj situaciji autonomno je pravo tuženika kao poslodavca određivati sistematizaciju radnih mjesta koja svakako uključuje i ukidanje istih što pridonosi racionalizaciji poslovanja ali i organizaciji prema stvarnim potrebama i mogućnostima poslodavca.

19. Tuženik koji je kako je to utvrđeno tijekom prvostupanjskog postupka ukupno zapošljavao šest zaposlenika, od kojih je jedino tužiteljica bila zaposlena na administrativnim poslovima ,dok su ostali radnici bili zaposleni u proizvodnji, kako to proizlazi iz isprave koja prileži spisu, podataka Regos-a ( list 140 spisa), očito je izvršio smanjivanje broja radnika s ukupno šest na svega dva u 2021., 2022. i 2023. da bi u konačnosti u 2024. radilo o pravnoj osobi bez zaposlenih osoba, to upravo ovakve okolnosti slučaja ukazuju na pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda temeljno na iskazima u postupku saslušanih osoba da je kod tuženika došlo do gašenja proizvodnog procesa te prestanka potrebe za obavljanjem poslova tužiteljice zbog poslovno uvjetovanih razloga.

20. Ovaj sud se slaže sa pravnim stajalištem prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju tuženik nije bio dužan voditi računa o kriterijima propisanim odredbom čl. 115.st.5. ZR-a. Tužiteljica je bila jedina radnica na radnom mjestu administratora time da je tuženik kako je to utvrđeno u postupku, izuzev tužiteljice imao zaposleno još petoro radnika na poslovima vezanim uz sam proizvodni proces, pri čemu tuženik više nema zaposlenog niti jednog radnika. Kako je tužiteljica bila jedini radnik zaposlen na obavljanju administrativnih poslova, za obavljanjem kojih poslova je kod tuženika kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud prestala potreba, to s obzirom da je tužiteljica bila jedina radnica zaposlena na tom radnom mjestu na strani tuženika nije postojala obveza primjene kriterija iz naprijed citirane odredbe. Tužiteljica je bila jedini izvršitelj tog radnog mjesta pa se nije mogao izvršiti usporedba trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja sa nekim drugim radnikom.

21. Okolnost što je tužiteljica u vrijeme otkazivanja ugovora o radu bila na bolovanju, protivno žalbenim navodima iste nije od utjecaja na zakonitost odluke o otkazu. Spisu prileže Izvješća o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad, koje predstavljaju javnu ispravu te u smislu odredbe čl. 230. st.1. ZPP-a dokazuju istinitog onoga što se u njima potvrđuje ili određuje proizlazi da je tužiteljica bila na bolovanju zbog bolesti ne zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti, pa kako tužiteljica tijekom prvostupanjskog postupka nije ni predložila provođenje medicinskog vještačenja kao adekvatnog dokaza za utvrđenje činjenice da je bolest zbog koje je bila na bolovanju u uzročnoj vezi s obavljanjem poslova kod tuženika to se neosnovano tužiteljica sadržajem žalbe poziva na zabranu otkazivanja joj ugovora o radu tj. zabranu otkazivanja iz odredbe čl. 38. ZR-a jer tužiteljica tijekom postupka nije dokazala da je bolovanje iste uzrokovano ozljedom na radu ili profesionalnom bolešću.

22. Tužiteljica nije uspjela u sporu pa ju je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe čl. 154.st.1. ZPP-a obvezao na naknadu parničnog troška tuženiku pri čemu su neosnovani žalbeni navodi tužiteljice da je u pogledu odluke o troškovima prvostupanjski sud trebao primijeniti Tarifu koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja pojedinih radnji u postupku a ne za sve radnje Tarifu važeću u vrijeme zaključenja glavne rasprave. Ovo iz razloga jer kada sud donosi odluku o naknadi parničnog troška nakon stupanja na snagu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) 5. studenog 2022. kojom je izmijenjena vrijednost boda koja od tada iznosi 15,00 kuna (1,99 eura), valja primijeniti tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka pa parničnoj stranci valja dosuditi parnični trošak prema vrijednosti boda od 15,00 kuna (1,99 eura) i za radnje koje su poduzete prije izmjene vrijednosti boda 5. studenog 2022., a ne prema vrijednosti boda od 10,00 kuna (1,33 eura). Prilikom odmjeravanja parničnog troška jednako pravno shvaćanje je zauzeto je i u odlukama ovoga suda broj: Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023. te Rev-847/2021 od 13. veljače 2024.

23. Slijedom naprijed iznijetog na temelju odredbe čl. 368.st.1.ZPP-a žalbu tužiteljice kao neosnovanu valjalo je odbiti te prvostupanjsku presudu potvrditi te odlučiti kao u točki I. izreke ove odluke.

U Rijeci 11. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković