Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž-1647/2022-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljanom od sutkinja Helene Vlahov Kozomara, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Larise Gačanin, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja HF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Ivica Čuturić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Pavičić & partneri u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1915/2017-60 od 11. srpnja 2022., u sjednici održanoj 11. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
I.Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1915/2017-60 od 11. srpnja 2022.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom ispravljenom rješenjem poslovnog broja Pn- 1915/2017-66 od 19. rujna 2022. naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 11.249,11 eura (84.756,39 kuna prema fiksnom tečajku konverzije 1eur=7,53450 kuna) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne neto iznose specificirane u izreci prvostupanjske presude, te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.558,03 eura (19.273,50 kuna prema fiksnom tečajku konverzije 1eur=7,53450 kuna) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja do isplate.
2. Protiv te presude u dijelu kojem je tužitelju dosuđen iznos od 2.953,08 eura (22.250 kuna prema fiksnom tečaju konverzije 1eur=7,53450 kuna) na ime naknade zbog izgubljenog terenskog dodatak žalbu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troškova žalbenog postupka.
2.1. U žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer su razlozi presude u međusobnom proturječju. Tuženik osporava ocjenu prvostupanjskog suda o pravilnosti nalaza i mišljenja financijske vještakinje Lidije Tkalec Gradinščak, kao i iskaza tužitelja. Naime, tuženik smatra da tužitelju ne pripada naknada za terenski dodatak, te ističe da i u slučaju da mu isti pripada tužitelj bi po redovnom tijeku stvari koristio godišnji odmor, a tijekom kojeg ne bi imao pravo na terenski dodatak. Nadalje, tuženik osporava zaključak prvostupanjskog suda prema kojem je tužitelj taj terenski dodatak mogao štedjeti u cijelosti. Konačno, tuženik ističe da nije dostatno obrazloženje prvostupanjskog suda o razlozima odbijanja dokaznog prijedloga tuženika za provođenjem novog vještačenja po vještaku medicine rada.
3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tuženika i predlaže žalbu odbiti i potvrditi pobijanu presudu, te zahtijeva naknadu troška sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete u vidu izgubljene zarade u razdoblju od 1. listopada 2015. do 14. lipnja 2017. u iznosu od 11.249,11 eura (84.756,39 kuna prema fiksnom tečajku konverzije 1eur=7,53450 kuna) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, zbog privremene nesposobnosti za rad uzrokovane prometnom nesrećom od 27. kolovoza 2013. za koju je odgovoran osiguranik tuženika.
6. Među strankama nije sporno da je osiguranik tuženika odgovoran za prometnu nesreću od 27. kolovoza 2013. u kojoj je tužitelj zadobio tjelesne ozljede, kao što nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlenik HŽ Putnički prijevoz na poslovima konduktera i da je bio privremeno nesposoban za rad. Također, prema sadržaju žalbe nije sporno da tužitelju pripada naknada imovinske štete radi izgubljene zarade u iznosu od 8.296,02 eura (62.506,39 kuna prema fiksnom tečaju konverzije 1eur = 7,53450 kuna)
7. Međutim, sporno je pripada li tužitelju pravo na naknadu za terenski dodatak.
8. Suprotno žalbenim navodima tuženika, donošenjem pobijane presude nije počinjana bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, a koji razlozi nisu proturječni. Naime, činjenica da je financijska vještakinja Lidija Tkalec Gradinščak u svom nalazu i mišljenju iznijela dvije varijante izračuna izgubljene dobiti i to jednu bez uračunavanja naknade za terenski dodatak, a jednu sa uračunavanjem terenskog dodatka, kao i da je tužitelj u svom iskazu naveo da ima pravo na naknadu terenskog dodatka ne znači da su razlozi o odlučnim činjenicama u pobijanoj presudi proturječni. To iz razloga što je prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao jasne razloge zbog kojih je prihvatio iskaz tužitelja, kao i razloge za prihvaćanje nalaza i mišljenja financijske vještakinje u varijanti sa uračunatom naknadom za terenski dodatak tužitelju.
8.1. Nadalje, neosnovani su žalbeni navodi tuženika prema kojima je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a iz razloga što nije dao dostatne razloge za odbijanje dokaznog prijedloga tuženika za provođenje novog vještačenja po vještaku medicine rada jer je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude jasno istaknuo da je odbio dokazni prijedlog tuženika za provođenjem novog vještačenja po drugom vještaku medicine rada iz razloga što je vještak dr. Damir Vodopivec argumentirano i iscrpno odgovorio na sve primjedbe i pitanja tuženika, kao i iz razloga što tuženik nije doveo u sumnju pravilnost nalaza i mišljenja vještaka, slijedom čega je prvostupanjski sud dao razloge i pravilno odbio dokazni prijedlog tuženika za provođenjem novog vještačenja po drugom vještaku medicine rada.
8.2. Pri tome, u odnosu na žalbene navode tuženika kojima ističe da su iskaz tužitelja i nalaz i mišljenje financijske vještakinje u varijanti sa uračunatom naknadom za terenski dodatak proturječni iz razloga što je tužitelj u svom iskazu istaknuo da mu ne pripada pravo na terenski dodatak u razdobljima kada koristi godišnji odmor, a da je financijska vještakinja u svom izračunu naknadu za terenski dodatak obračunavala u svakom mjesecu u godini, dakle i za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ne predstavljaju bitnu procesnu povredu postupka već bi eventualno bila riječ o pogrešnoj primjeni materijalnog prava.
9. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje da je tužitelj u utuženom razdoblju bio privremeno nesposoban za rad zbog ozljeda zadobivenih u štetnom događaju, te da je izgubio zaradu u ukupnom iznosu od 11.249,11 eura (84.756,39 kuna prema fiksnom tečajku konverzije 1eur=7,53450 kuna), a koja uključuje nesporno izgubljenu zaradu za redovan radu u iznosu od 8.296,02 eura (62.506,39 kuna prema fiksnom tečaju konverzije 1eur=7,53450 kuna) i izgubljenu zaradu s osnove terenskog dodatka u iznosu od 2.953,08 eura (22.250 kuna prema fiksnom tečaju konverzije 1eur=7,53450 kuna). Naime, prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj prije štetnog događaja novac od terenskog dodatka u cijelosti štedio, kao i da na putovanjima radi obavljanja poslova konduktera nije imao posebnih troškova, slijedom čega je prihvatio nalaz i mišljenje financijske vještakinje sa uračunatom naknadom za terenski dodatak u iznosu od 11.249,11 eura (84.756,39 kuna prema fiksnom tečajku konverzije 1eur=7,53450 kuna), te pozivom na članak 1095. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015. i 29/2018.; dalje: ZOO) tužitelju dosudio naknadu za taj vid štete.
10. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud donosi pozivom na članak 154. stavka 1. u vezi s člankom 155. stavkom 1. ZPP-a, te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012., 103/2014., 118/2014. i 107/2015.; dalje Tarifa).
11. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
12. Naime, pravilno je prvostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka medicine rada dr. Damira Vodopiveca utvrdio da postoji uzročno posljedična veza između štetnog događaja i privremene nesposobnosti za rad tužitelja. To iz razloga jer je vještak na ročištu za glavnu raspravu argumentirano otklonio primjedbe tuženika na njegov nalaz i mišljenje pa je sud isti pravilno prihvatio kao stručan i nepristran te odbio prijedlog tuženika za provođenje novog vještačenja kao suvišan.
13. Žalbeni navodi kojima tuženik osporava utvrđenje prvostupanjskog suda kako je tužitelj prije štetnog događaja štedio terenski dodatak u cijelosti, nisu osnovani. To iz razloga jer je takvo utvrđenje u skladu s naravi radnog mjesta konduktera, s obzirom da tijekom obavljanja poslova tog radnog mjesta u vlaku nema troškova koji bi bili pokriveni terenskim dodatkom pa isti izvjesno uštedi u cijelosti.
14. Vezano za žalbene navode kojima tuženik osporava pravo tužitelja na naknadu terenskog dodatka za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, treba naglasiti da je tuženik takvo pravo tužitelja osporio tek na ročištu za glavnu raspravu. Člankom 299. stavkom 1. ZPP-a propisano je da su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke. Stoga, kako je tuženik osporio pravo tužitelja na naknadu za terenski dodatak za vrijeme korištenja godišnjeg odmora tek na glavnoj raspravi bez navođenja razloga zbog kojih takve navode nije mogao istaknuti bez svoje krivnje prije zaključenja prethodnog postupka u smislu članka 299. stavka 2. ZPP-a, to pravilno prvostupanjski sud nije uzeo u obzir navedene navode tuženika sukladno članku 299. stavku 3. ZPP-a.
15. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
16. Odredba članka 1095. stavka 1. ZOO-a propisuje tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.
17. Sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, suprotno žalbenim navodima, tužitelju pripada pravo na naknadu izgubljene zarade u vidu terenskog dodatka budući da zbog privremene nesposobnosti za rad taj dodatak nije imao mogućnosti ostvariti. Pri tome, valja reći da se kao izgubljena zarada može uzeti samo onaj iznos terenskog dodatka koji bi se, s obzirom na okolnosti svakog konkretnog slučaja, mogao uštedjeti.
17.1. U konkretnom slučaju utvrđeno je da je tužitelj s obzirom na narav poslova konduktera štedio cjelokupni iznos terenskog dodatka, slijedom čega mu pozivom na članak 1095. stavak 1. ZOO-a pripada pravo na naknadu izgubljene zarade u visini cjelokupnog terenskog dodatka.
17.2. Imajući u vidu navedeno, pravilno je prvostupanjski sud dosudio tužitelju naknadu štete za izgubljenu zaradu sa uračunatom naknadom za terenski dodatak pozivom na članka 1095. stavak 1. ZOO-a.
18. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a valjalo je odbiti žalbu tuženika i potvrditi pobijanu presudu kao u točki I. izreke ove presude.
19. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška sastava odgovora na žalbu iz razloga što isti nije bio potreban za vođenje parnice u smislu članka 155. stavka 1. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.
U Rijeci 11. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća
Helena Vlahov Kozomara
