Poslovni broj: Usž-3498/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Lidije Rostaš, članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ALSHAFI d.o.o., Sasi, Sasi Šćitarjevski 2/3, OIB: 04185614984, kojeg zastupa opunomoćenik Ivan Jukić, odvjetnik u Osijeku, Europska avenija 3, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI- 1796/2022-6 od 9. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1796/2022-6 od 9. srpnja 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/II-471-02/21-01/327, URBROJ: 513-04-22-2 od 29. travnja 2022. u odnosu na točku III. istog i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Pobijanim rješenjem tuženika poništene su kao nezakonite točka I.1. (obveza PDV-a za 2016. godinu) i točka I.3. (obveza poreza na dohodak od kapitala za 2016. godinu), točka I.5. (smanjenje gubitka i porez na dobit za 2016. godinu), točka I.6. (smanjenje gubitka i porez na dobit za 2017. godinu) poreznog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagrebačke županije, KLASA: UP/I-471- 02/20-01/143, URBROJ: 513-07-22-21-12 od 7. svibnja 2021. te se predmet u tom dijelu vraća na ponovni postupak, dok je žalba protiv točke I.2. (obveza PDV-a za 2017. godinu) i točke I.4. (obveza poreza i prireza na dohodak od kapitala za 2017. godinu) istog odbijena.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U bitnom u žalbi navodi da je društvo CEI Mikroelektronika d.o.o. dostavilo svu traženu dokumentaciju pa tako i račune ispostavljene njemu i da je iz tih računa vidljivo da mu je drugi porezni obveznik isporučio robu na koju je taj porezni obveznik obračunao i platio PDV pa je on imao pravo na odbitak pretporeza. Dodaje da je manjak u blagajni nastao zbog toga što je davao pozajmice. Predlaže stoga da Sud poništi pobijanu presudu.
4. Iako uredno pozvan tuženik nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine“, broj: 36/24. - dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da je kod tužitelja proveden nadzor poreza na dodanu vrijednost, poreza na dobit i poreza na dohodak za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2017. Zbog nastupa zastare tužitelju su preostale utvrđenima samo obveza PDV-a za 2017. godinu i obveza poreza i prireza na dohodak od kapitala za 2017. godinu. Nadzorom je u odnosu na porez na dodanu vrijednost utvrđeno da tužitelj nije vodio knjigu ulaznih računa, da nema ulazne račune za kupnju aparata za gašenje požara i skladištenje istih. U odnosu na porez na dohodak od kapitala utvrđeno je da je tužitelj podizao gotovinu s računa društva i vršio plaćanja putničkoj agenciji, a da nije predočio račune niti dostavio putne naloge iz kojih bi bilo razvidno tko je i gdje putovao, a da je istovremeno utvrđen manjak u blagajni.
8. Prvostupanjski sud održao je 9. srpnja 2024. raspravu i na taj način sukladno odredbi članka 6. ZUS-a omogućio strankama da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Osim toga izvršio je uvid u spis tuženika i sudski spis.
9. Odredbom članka 58. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14. i 115/16. – dalje: ZPDV) propisano je da porezni obveznik ima pravo od PDV-a, koji je obvezan platiti, odbiti iznos PDV-a (pretporez) koji je obvezan platiti ili ga je platio u tuzemstvu za isporuke dobara ili usluge koje su mu drugi porezni obveznici obavili za potrebe njegovih oporezivih transakcija.
10. Odredbom članka 88. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20. - dalje: OPZ) propisano je da u poreznom postupku teret dokaza snosi porezno tijelo za činjenice koje utemeljuju porez, a u skladu s člankom 6. stavkom 2. ovoga Zakona, a porezni obveznik za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez.
11. Odredbom članka 64. stavka 1. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj: 115/16. – dalje: ZPD) propisano je da se dohotkom od kapitala smatraju između ostalog i primici po osnovi izuzimanja imovine. Odredbom članka 66. stavka 1. ZPD-a propisano je da se izuzimanjima imovine i korištenjem usluga iz članka 64. stavka 1. ovoga Zakona smatraju izuzimanja imovine i korištenje usluga od strane članova trgovačkih društava za njihove privatne potrebe (skrivene isplate dobiti) izvršeni tijekom poreznog razdoblja na teret dobiti tekućeg razdoblja, te izuzimanja fizičkih osoba koje obavljaju samostalnu djelatnost iz članka 29. ovoga Zakona od koje se plaća porez na dobit.
12. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je u situaciji kada se koristi pravo na odbitak pretporeza po računima dobavljača porezni obveznik, pa tako u konkretnom slučaju i tužitelj, dužan osigurati materijalne dokaze za ostvarivanje tog prava. Dakle, tužitelj nema pravo na odbitak pretporeza samo na temelju činjenice da ima račune, ako takvi računi nedvojbeno ne ukazuju na poslovnu promjenu i stvarnu isporuku. Navedeno proizlazi iz načela dokumentarnosti koje je jedno od osnovnih načela u postupku poreznog nadzora. Kako dakle tužitelj nije dokazao da su mu dobra i usluge po računima zaista isporučene odnosno obavljene to je pravilno prvostupanjski sud tužitelju osporivo pravo na odbitak pretporeza za 2017. godinu.
13. Prema ocjeni ovog Suda jednako tako pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da podizanje novca od strane tužitelja s računa društva i plaćanje putovanja istim tim novcem, a zbog čega je nastao manjak u blagajni, predstavlja izuzimanje imovine za privatne potrebe člana društva te da se u smislu prethodno citirane odredbe članka 64. stavka 1. ZPD-a tako utvrđeni primitci od izuzimanja imovine smatraju dohotkom od kapitala na koji je tužitelj u obvezi platiti porez.
14. Prigovor tužitelja da se na temelju računa koje mu je ispostavio drugi porezni obveznik može utvrditi da su mu isporuke stvarno obavljene ovaj Sud nalazi neosnovanim te ističe da je na tužitelju kao poreznom obvezniku teret dokaza činjenica koje ukidaju ili smanjuju porez, a da tužitelj nije predočio vjerodostojnu dokumentaciju kojom bi isto dokazao.
15. Prigovor tužitelja da je manjak u blagajni nastao zbog pozajmica koje je davao ovaj Sud nalazi neosnovanim zbog toga što tužitelj takav navod ni na koji način nije dokazao.
16. Prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza utvrđenih u upravnom postupku i uvida u dokumentaciju u sudskom spisu pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
17. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
18. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 11. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić
