Poslovni broj: 6 Us I-471/2023-8

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 6 Us I-471/2023-8

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja Z. Z. (OIB: …) iz O., protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Z., OIB: … kojeg zastupa J. K., službena osoba tuženika, radi priznavanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 20. prosinca 2023.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 560-01/23-01/13, URBROJ: 512-2501-23-2 od 17. veljače 2023.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 560-01/23-01/13, URBROJ: 512-2501-23-2 od 17. veljače 2023., odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane O., KLASA: UP/I-560-01/22-01/1558, URBROJ: 512M2-76-22-2 od 29. studenog 2022. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 01. srpnja do 03. listopada 1991. (točka 1. izreke); te je odbačen zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 4. listopada 1991. do 10. siječnja 1992. jer tužitelj već ostvaruje navedeni status za predmetno razdoblje.

2. Tužitelj u tužbi navodi da osporavano rješenje tuženika, kao i prvostupanjsko  rješenje, smatra nezakonitim zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Iz sadržaja tužbe proizlazi da tužitelj smatra da u postupku nisu pravilno ocijenjene izjave svjedoka kao i tužitelja. Slijedom navedenog predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika i predmet vrati na ponovni postupak.         

3.1. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako u cijelosti ostaje kod osporavanog rješenja iz razloga navedenih u rješenju, te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. 

3.2. Tužitelj je 12. rujna 2023. dostavio očitovanje na odgovor na tužbu u kojemu je ponovio tužbene navode (bez dokaza koji bi potkrijepili navode), te je priložio i u prethodno vođenim postupcima pribavljene izjave svjedoka K. T., M. B. i Z. K. Tužitelj je priložio i potvrdu Ureda za obranu O. KLASA: 803-01/98-90/1, URBROJ: 512-126-05-98-75 od 14. lipnja 1998.  

4. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu, te je 12. prosinca 2023. održao raspravu u nazočnosti tužitelja i službene osobe tuženika, kako bi strankama omogućio izjašnjavanje u smislu odredbe članka 6. i članka 7. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21.; u daljnjem tekstu: ZUS). Na navedenoj raspravi tužitelj je iscrpno  iznio historijat svog sudjelovanja u Domovinskom ratu: u razdoblju od 01. srpnja do 03. listopada 1991. na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite, te u razdoblju od 24.  prosinca 1991. do 10. siječnja 1992. na temelju pripadnosti Domobranskoj bojni O., a službena osoba tuženika u cijelosti je ostala kod navoda odgovora na tužbu i obrazloženja osporavanog rješenja.

5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe iz članka 33. i članka 55. stavka 3. ZUS-a sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Iz spisa predmeta tuženika razvidno je da je tužitelj (ponovni) zahtjev za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata podnio 19. svibnja 2022. za razdoblje sudjelovanja od 1. srpnja 1991. do 23. prosinca 1991. na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite, te razdoblje od 24. prosinca 1991. do 10. siječnja 1992. na temelju pripadnosti Domobranskoj bojni O.

7. Pravomoćnom presudom ovoga suda poslovni broj poslovni broj: 6 UsI-310/2019-8 od 30. listopada 2019. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnoga tajništva, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II-561-01/19-01/40, URBROJ: 512M-02-01-19-2 od 11. veljače 2019., kojim rješenjem je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnoga odjela za poslove obrane O. KLASA: UP/I-561-01/18-01/78, URBROJ: 512M2-76-18-6 od 29. listopada 2018. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 01. srpnja do 03. listopada 1991. (točka 1. izreke). Utvrđuje se da je potvrdom Ureda za obranu O. KLASA: 803-01/98-90/1, URBROJ: 512-126-05-98-75 od 16. lipnja 1998. i potvrdom istog Ureda KLASA: 034-04/97-90/01, URBROJ: 512-126-05-97-55 od 22. srpnja 1997., neistinito potvrđena činjenica pripadnosti odredima Narodne zaštite, odnosno status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata tužitelju u dijelu razdoblja od 01. srpnja do 03. listopada 1991. (točka 2. izreke). Odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti VP 8226 O. (Domobranska bojna O.) za razdoblje od 11. do 15. siječnja 1992. (točka 3. izreke). Utvrđuje se da je potvrdom Ureda za obranu O. KLASA: 803-01/98-90/1, URBROJ: 512-126-05-98-3 od 07. siječnja 1998. neistinito potvrđena činjenica otpuštanja tužitelja iz Domobranske bojne O. s danom 15. siječnja 1992. (točka 4. izreke).

8. Tijekom postupka izvršen je (ponovno) uvid u službenu evidenciju te je utvrđeno da tužitelj ima status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti DOS-u za razdoblje od 04. listopada 1991. do 23. prosinca 1991. i na temelju pripadnosti Domobranskoj bojni O. za razdoblje od 24. prosinca 1991. do 10. siječnja 1992.

9. Također je utvrđeno da je tužitelj za razdoblje od 04. listopada 1991. do 23. prosinca 1991. u službenu evidenciju evidentiran na temelju popisa pripadnika Narodne zaštite O. iz 1998. godine koji je supotpisan od strane gradonačelnika grada O. odnosno zapovjednika Narodne zaštite O. i šest zapovjednika satnija Narodne zaštite O. (uz napomenu „odlazak u HV“ od 23. prosinca 1991.).

10. Nadalje, uvidom u uvjerenje postrojbe Domobranske bojne O. KLASA: 080-09/94-01/01, URBROJ: 8226-11/02-94-107/216 od 12. rujna 1994. vidljivo je da je tužitelj bio u ratnoj postrojbi Domobranska bojna O. u razdoblju od 24. prosinca 1991. do 10. siječnja 1992.

11. 1. Tijekom postupka ponovno su pročitane izjave tužitelja i to:

- Izjava dana na zapisnik Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske resurse, Sektora za upravljanje ljudskim resursima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane O., Područnog odsjeka za poslove obrane V. od 27. veljače 2013., KLASA: 561-01/13-01/06, URBROJ: 512M2-8102-13-3, iz koje proizlazi da je tužitelj izjavio da je njegova zadaća u Narodnoj zaštiti bila čuvanje žitnih polja u blizini O. na relaciji Č. – O. na dijelu ceste prema selu B.; Tužitelj je naveo da je izvršavao dužnosti stražara sa zadaćom kontrole sumnjivih osoba i vozila, te je u jednom navratu, dok je bio na straži, bio izložen zrakoplovnom napadu, kada je zrakoplov izbacio svjetleće rakete i izuzetno jakim svjetlom osvijetlio cijelo područje.

- Izjava dana na zapisnik Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane O., Područnog odsjeka za poslove obrane V., KLASA: 561-01/18-01/36, URBROJ: 512M2-81-18-7 od 19. listopada 2018., iz koje proizlazi da je tužitelj izjavio da sukladno ranijim izjavama svjedoka i potvrdama Ureda za obranu O. predlaže utvrđivanje tijeka sudjelovanja u naoružanim odredima Narodne zaštite od 01. srpnja do 23. prosinca 1991. i utvrđivanje tijeka sudjelovanja u Domovinskom ratu kao pripadnika Domobranske bojne Orahovica u razdoblju od 24. prosinca 1991. do 15. siječnja 1992.

11.2. Također su ponovno pročitane izjave: 

Svjedoka Z. K. (uzeta na zapisniku Odsjeka za obranu V. 05. svibnja 2009.) u kojoj svjedok izjavljuje da je tužitelj bio pripadnik Narodne zaštite od 01. srpnja 1991. do 23. prosinca 1991., te mu nije poznato je li tužitelj bio zadužen oružjem;

Svjedoka K. T. (uzeta na zapisnik Područnog Odsjeka za poslove obrane V. 11. ožujka 2013.) u kojoj svjedok izjavljuje da je tužitelj bio pripadnik Narodne zaštite od 01. srpnja 1991., te je bio angažiran na čuvanju žitnih polja i kontrole prolaska osoba i vozila na relaciji Č.-O.-F. kod asfaltne baze, a nije obavljao kontrolu straže na tom mjestu;

Svjedoka M. B. (uzeta na zapisnik Područnog Odsjeka za poslove obrane V. 11. ožujka 2013.) u kojoj svjedok navodi da ostaje pri izjavi od 16. ožujka 2009. kada je izjavio da je tužitelj pristupio Narodnoj zaštiti 01. srpnja 1991., a Zajedno svjedok je s tužiteljem izvršavao zadaće čuvanja objekata, sprečavanja paljenja žitnih polja i kontrole prolaska osoba kroz O.

12. U povodu izjavljene žalbe protiv prvostupanjskog rješenja u ovoj upravnoj stvari tužitelj je ponovno saslušan na zapisnik prvostupanjskog tijela 21. prosinca 2022. te je tužitelj ponovno iskazivao o institucionalnoj pripadnosti odredima Narodne zaštite (od 1. srpnja 1991. do 3. listopada 1991.), odnosno Domobranske bojne O. (od 24. prosinca 1991. do 15. siječnja 1991. – koje razdoblje nije obuhvaćeno zahtjevom), te je u pogledu naravi sudjelovanja ponovio sadržaj prethodno danih izjava u postupku.

13. Odredba članka 3. stavak 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine br. 121/17., 98/19., 84/21. -  dalje: Zakon) propisuje da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga); b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

14. Odredbom članka 3. stavak 2. Zakona propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

15. Kako to pravilno utvrđuje i prvostupanjsko tijelo (kao i tuženik)  citiranom odredbom članka 3. stavak 1. točka b) Zakona pod sudjelovanjem u obrani Republike Hrvatske, na temelju pripadnosti odredima Narodne zaštite, podrazumijeva se isključivo sudjelovanje u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

16. Stoga tužitelj pogrešno smatra da se razdoblje sudjelovanja (oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom) u vremenu od 1. srpnja 1991. do 30. srpnja 1991. iz članka 3. stavak 2. Zakona odnosi i na pripadnike naoružanih odreda Narodne zaštite.

17. Iz sadržaja odredbe članka 3. stavak 1. Zakona proizlazi da je u odnosu na tužitelja najprije bilo nužno utvrditi institucionalnu pripadnost nekoj od specificiranih sastavnica oružanih snaga Republike Hrvatske ili naoružanim odredima Narodne zaštite uz istovremeno kumulativno ispunjavanje uvjeta sudjelovanja u obrani, u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., prema odredbi članka 3. stavak 2. Zakona.

18. Odredbom članka 179. toč. a Zakona propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

19. Iz ukupnosti provedenih dokaza i ocjene vjerodostojnosti istih u upravnom postupku kao i upravnom sporu, pravilno je u upravnom postupku utvrđeno i da tužitelj (u razdoblju od 1. srpnja 1991. do 3. listopada 1991.) nije sudjelovao u neposrednim borbenim akcijama niti u izravnom oružanom otporu agresoru ili u vezi sa tim otporom, kako to propisuje odredba članka 3. stavak 2. Zakona, kao kumulativna pretpostavka za priznanje statusa hrvatskog branitelja. Kao što je već navedeno u pravomoćnoj presudi ovoga suda poslovni broj 6 UsI-310/2019-8 od 30. listopada 2019. u zoni odgovornosti ustrojbene sastavnice odreda Narodne zaštite kojoj je tužitelj u sporno vrijeme pripadao, osim nadlijetanja zrakoplova, nije bilo nikakvih neprijateljskih djelovanja.

20. Odredba članka 9. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09 – dalje: ZUP) propisuje koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

21. Na temelju cjelokupnog provedenog ispitnog postupka i ocjene dokaza u upravnom su postupku stoga pravilno utvrđene sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, te je utvrđeno da u odnosu na tužitelja nisu ispunjene obje kumulativne pretpostavke nužne za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kako to propisuje odredba članka 3. stavak 1. toč. b) Zakona, odnosno pretpostavka u smislu odredbe članka 3. stavak 2. Zakona.

22. Također valja istaknuti i da je u pravomoćno presudi ovoga suda poslovni broj 6 UsI-310/2019-8 od 30. listopada 2019. također utvrđena neistinitost sadržaja potvrda Ureda za obranu Orahovica KLASA: 803-01/98-90/1, URBROJ: 512-126-05-98-75 od 16. lipnja 1998. i potvrde istog Ureda KLASA: 034-04/97-90/01, URBROJ: 512-126-05-97-55 od 22. srpnja 1997., kojima su neistinito bile potvrđene činjenice pripadnosti tužitelja odredima Narodne zaštite, odnosno status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata tužitelju u dijelu razdoblja od 01. srpnja do 03. listopada 1991.

23. Zakon na precizan i nedvojben način propisuje vremenski raspon u kojemu se (isključivo) od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. za naoružane pripadnike odreda Narodne zaštite može priznati status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, uz ispunjavanje drugih kumulativno propisanih uvjeta. Stoga u odnosu na navedeno razdoblje ne postoji niti zakonski okvir koji bi omogućio priznavanje statusa hrvatskog branitelja na temelju pripadnosti Narodnoj zaštiti.

24. Također, obzirom da je tužitelju razdoblje od 24. siječnja 1991. do 10. siječnja 1992. već priznato kao sudjelovanje u Domovinskom ratu, pravilno je u navedenom dijelu zahtjeva isti odbačen, primjenom odredbe članka 41. stavak 2. ZUP-a.

25. Stoga sud osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje u ovoj upravnoj stvari ocjenjuje zakonitim.

26. Također, sud smatra da je obrazloženje osporavanog rješenja sastavljeno sukladno odredbi članka 98. stavak 5. ZUP-a u svezi odredbe članka 120. stavak 3. ZUP-a.

27. Sud smatra da je tuženik pravilnom primjenom materijalnog prava i na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja odbio žalbu tužitelja pri čemu nije povrijedio zakon na njegovu štetu, kao ni odredbe Ustava Republike Hrvatske. Slijedom navedenoga, primjenom članka 57. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovan, kao u izreci ove presude.

 

U Osijeku 20. prosinca 2023.

 

 

Sutkinja

Blanka Sajter v. r.

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.