Poslovni broj: Usž-821/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara u upravnom sporu tužitelja ET iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Ivan Čizmić, odvjetnik u Splitu, Obrov 8., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Jadranski luksuzni hoteli d.d., Dubrovnik, Masarykov put 20, koju zastupa opunomoćenica LT, radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 18 UsI- 1201/22-33 od 5. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuju se presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 18 UsI-1201/22-33 od 5. listopada 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika KLASA: UP/II-502-03/22-01/139, URBROJ: 338-01-06- 05-22-06 od 15. travnja 2022. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Rješenjem tuženika od 15. travnja 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, Područne službe Dubrovnik, KLASA: UP/I-502-03/21-02/220, URBROJ: 338-19-02- 22-04 od 19. siječnja 2022. (ispravljenog rješenjem KLASA: UP/I-502-03/21-02/220, URBROJ: 338-19-02-22-09 od 14. travnja 2022.) kojim tužitelju, zaposlenom kod poslodavca Jadranski luksuzni hoteli d.d., ozljeda pretrpljena dana 28. listopada 2021., pod dijagnozom nesvrstan gubitak vida jednog oka, šifre prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti (dalje: MKB-10) H54.6. nije priznata ozljedom na radu i u vezi s navedenom ozljedom nisu mu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

3. Tužitelj žalbom pobija zakonitost prvostupanjske presude iz svih zakonom propisanih razloga. Smatra da je rješenje tuženika manjkavo i nepotpuno obrazloženo zbog čega se ne može ispitati. Navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje jer nije proveo sve dokazne prijedloge koji su odlučni za donošenje odluke kojom se ocjenjuje zakonitost rješenja tuženika. Ističe da sud nije proveo dokaz njegovim saslušanjem i vještačenjem po stalnom sudskom vještaku oftalmologu retinologu. Navodi da je sud proveo vještačenje po vještaku medicine rada, što je uobičajena praksa u ovakvim i sličnim upravnim sporovima, čemu se on protivio i opetovano isticao da navedeni vještak nije stručan za ocjenu predmetne ozljede na radu te da je potrebno provesti vještačenje po vještaku oftalmologu retinologu kako bi se sa sigurnošću mogla utvrditi ozljeda na radu. Navodi da se protivio nalazu i mišljenju vještaka medicine rada kao i usmenoj dopuni toga nalaza jer je kontradiktoran i protivan pravilima struke. Smatra da je sudska vještakinja za medicinu rada u usmenoj dopuni nalaza dala mišljenje o činjenicama koje se utvrđuju u postupku a koje nemaju stručno ni logično uporište u danom nalazu i mišljenju kao što je primjerice težina predmeta koje je podizao. Nadalje navodi da mu u upravnom postupku nije priznata ozljeda na radu iz razloga što je vještačenjem utvrđeno da je uzrok ablacije retine oka dijabetes, a sudska vještakinja za medicinu rada u nalazu i mišljenju osporavala je ozljedu na radu iz razloga jer je uzrok ablacije retine oka kratkovidnost, odnosno osporavala je s druge osnove. Pojašnjava da je iz tog razloga predložio provođenje dokaza vještačenjem po vještaku oftalmologu retinologu na okolnosti utvrđivanja nastanka ozljede na radu odnosno je li do ozljede na radu moglo doći zbog fizičkog napora na radu i imaju li kratkovidnost i dijabetes medicinske veze s nastankom ablacije retine oka. Predlaže da ovaj Sud preinači pobijanu presudu i usvoji tužbeni zahtjev, a podredno da poništi pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje. Traži naknadu troškova za sastav žalbe.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je žalba neosnovana. Smatra da je Upravni sud u Splitu pravilno proveo postupak, da je dao valjano obrazloženje u odnosu na sve okolnosti koje su od važnosti za rješavanje predmeta i pravilno primijenio materijalno pravo. Predlaže odbiti žalbu.

5. Zainteresirana osoba, uredno pozvana, nije dostavila odgovor na žalbu.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima, ("Narodne novine", 20/10., 143/12.,152/14., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.

8. Predmetni upravni postupak pokrenut je 9. prosinca 2021. podnošenjem prijave ozljede na radu radi priznavanja ozljede na radu nastale kod tužitelja 28. listopada 2021. kada je radio privremene poslove kongresnog tehničara u hotelu kod zainteresirane osobe kod koje je zdravstveno osiguran kao osoba u radnom odnosu.

9. Liječnička povjerenstva javnopravnih tijela ocijenila su da se dijagnoza nesvrstan gubitak vida jednog oka šifre prema MKB-10: H54.6 ne može uzročno - posljedično povezati s događajem od 28. listopada 2021. Prema nalazu, mišljenju i ocjeni Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda, KLASA: UP/II-502-03/22-01/139, URBROJ: 338-01-10-04-22-02 od 4. ožujka 2022. radilo se o obavljanju redovitog posla, bez većih fizičkih napora te se navodi da iz anamneze osiguranika proizlazi da se radi o osiguraniku s već ranije liječenom ablacijom retine desnog oka odnosno predispozicijom zdravstvenog stanja.

10. Na prijedlog tužitelja u sudskom sporu izveden je dokaz sudsko-medicinskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji mr. sc. Milani Varinac Barač, specijalisti medicine rada.

11. Sudska vještakinja je nakon uvida u podatke spisa, medicinsku dokumentaciju i presliku zdravstvenog kartona 28. ožujka 2023. dala pisani nalaz i mišljenje iz kojeg proizlazi da se nesvrstani gubitak vida jednog oka, šifre prema MKB-10: H54.6 ne može uzročno - posljedično povezati s događajem od 28. listopada 2021. i priznati ozljedom na radu, pojašnjavajući da se u predmetnom događaju radilo o regmatogenoj ablaciji mrežnice lijevog oka s rupturom, šifre prema MKB-10: H33.0 koja se također ne može povezati s događajem od 28. listopada 2021. i priznati ozljedom na radu. Navela je uzroke nastanka ablacije i rupture retine (prirođene malformacije, ozljede oka, raniji operativni zahvati (operacija mrene), degenerativne promjene u staklovini kod kratkovidnih (miopnih) osoba, upalni procesi, bolesti krvnih žila, metaboličke bolesti (diabetes mellitus), napominjući da ablacija i ruptura retine oka mogu biti potaknute i potpomognute obavljanjem teških fizičkih poslova i dizanjem teških tereta. Naglasila je da iz dokumentacije u spisu upravnog spora i spisu tuženika nema podataka da je tužitelj na dan 28. listopada 2021. na radnom mjestu obavljao teške fizičke poslove ili dizao teške terete, radi čega nastala ablacija retine lijevog oka nije posljedica takvih radnji. Na temelju uvida u zdravstveni karton tužitelja i priloženu oftalmološku dokumentaciju u spisu navela je da je tužitelj od djetinjstva kratkovidan i da je prije događaja od 28. listopada 2021. imao ablaciju retine na desnom oku zbog čega je ponovno izvršen operativni zahvat na desnom oku 14. siječnja 2022. Zaključila je da kod tužitelja postoji stečena predispozicija za nastanak ablacije i rupture retine.

12. Tuženik i zainteresirana osoba nisu imali primjedbi na pisani nalaz i mišljenje, dok je tužitelj u cijelosti prigovorio pisanom nalazu i mišljenju i predložio da sudska vještakinja usmeno pojasni nalaz i mišljenje.

13. Na raspravi sudska vještakinja je usmeno pojasnila nalaz, odgovorila na primjedbe tužitelja i otklonila prigovore tužitelja.

14. U prvostupanjskom upravnom sporu sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju rezultata medicinskog vještačenja provedenog u upravnom sporu.

15. Ovaj Sud smatra da je sudska vještakinja nalaz i mišljenje dala po pravilima struke, jasno i argumentirano, potpuno i uvjerljivo, u skladu s pravilno postavljenim zadatkom, pravilima znanosti i vještine te odredbama propisa na temelju kojih je riješena upravna stvar. Sudska vještakinja je nakon ispitivanja na raspravi odgovorila konkretno i jasno na prigovore tužitelja. Time je učvrstila nalaz i mišljenje te otklonila dvojbe na koje je ukazivao tužitelj. U prosuđivanju dokaza izvedenih u sudskom sporu, ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju činjeničnu i pravnu osnovu od one koju je utvrdio prvostupanjski sud.

16. Kako je sudska vještakinja argumentirano odgovorila na prigovor tužitelja da je kao specijalist medicine rada nadležna dati mišljenje je li regmatogena ablacija mrežnice lijevog oka s rupturom posljedica radnih uvjeta, kraj činjenice da je sam tužitelj predložio provođenje medicinskog vještačenja po vještaku medicine rada, kojem se usprotivio tek nakon primitka negativnog nalaza i mišljenja, ovaj Sud prigovor tužitelja vezan za pogrešno određenu specijalnost sudske vještakinje nalazi neosnovanim.

17. Što se tiče prigovora tužitelja da sud nije proveo dokaze njegovim saslušanjem te medicinskim vještačenjem po vještaku oftalmologu retinologu, valja navesti da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 33. stavak 3. ZUS-a), jer su i po ocjeni ovoga Suda, predloženi dokazi nesvrsishodni, radi čega su ti dokazi osnovano odbijeni. Naime, valja reći da iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje jasno proizlazi da dijabetes nije uzrok nastanka ablacije retine oka te bi utvrđivanje te činjenice po sudskom vještaku oftalmologu retinologu bilo bespredmetno. Također s obzirom na uzroke nastanka ablacije i rupture retine, koji su navedeni u nalazu i mišljenju sudske vještakinje, ovaj Sud ističe da sve i da je regmatogena ablacija mrežnice lijevog oka s rupturom kod tužitelja bila potaknuta dizanjem i nošenjem tereta većeg od 25 kg (iako to ne proizlazi iz podataka spisa) slijedi da takvi radni uvjeti ne uzrokuju nastanak regmatogene ablacije mrežnice lijevog oka s rupturom, nego mogu samo doprinijeti nastanku takvog oštećenja zdravlja.

18. Ovaj Sud zaključuje da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ 80/13., 137/13. i 98/19. - dalje: ZOZO) i Pravilnik o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti ("Narodne novine", 75/14., 154/14., 79/15., 139/15., 105/16., 40/17., 66/17., 109/17., 132/17., 19/18., 41/19., 22/20., 39/20. i 2/22). Imajući na umu podatke spisa predmeta prema kojima se kod tužitelja radi o stečenoj predispoziciji za nastanak ablacije i rupture retine, što je prema članku 67. točki 5. ZOZO-a zapreka za priznavanje ozljede na radu, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan. U obrazloženju osporavane presude prvostupanjski sud je iznio tijek upravnog postupka koji je prethodio upravnom sporu, ocijenio dokaze provedene tijekom upravnog postupka i naveo mjerodavne propise koji su primijenjeni u konkretnom slučaju.

19. Tužitelj razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao. Odluka o trošku utemeljena je na članku 79. stavku 4. ZUS-a koji propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. 20. Slijedom navedenog, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

21. Sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a, s obzirom na to da je žalba tužitelja odbijena, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe (točka II. izreke).

U Zagrebu 11. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća:

Radmila Bolanča Vuković