Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1176/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Marijana Miletića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ane Grbavac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Daliboru Diviću, odvjetniku u Bjelovaru, protiv tuženika Hrvatska osiguravajuća kuća d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, zastupanog po punomoćnicima u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & partneri d.o.o., u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice, protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, pod poslovnim brojem Pn-63/2020-65 od 26. siječnja 2024., u sjednici vijeća, održanoj 11. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tužiteljice TZ kao osnovana, ukida se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, pod poslovnim brojem Pn-63/2020-65 od 26. siječnja 2024., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu, drugom sucu, na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, točkom I. izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice, kojim je ista zahtijevala da se naloži tuženiku da tužiteljici na ime naknade štete isplati iznos od 3.982,27 EUR-a sa pripadajućim zakonskom zateznim kamatama, a točkom II. izreke, naloženo je tužiteljici da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR-a.

2. Žali se tužiteljica, pobijajući prvostupanjsku presudu, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 – dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu, drugom sucu, na ponovni postupak.

3. U odgovoru na žalbu, tuženik je predložio da se ista žalba odbije kao neosnovana.

4. Žalba tužiteljice je osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti (članak 19. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – dalje: ZOO/05) i imovinske štete iz osnova izgubljene zarade i tuđe njege i pomoći (članak 1095. stavak 1. ZOO/05), te iz osnova pretrpljene štete na svom vozilu (članak 1045. ZOO/05), a koju šteta da je pretrpjela dana 18. prosinca 2018. godine u [adresa], u prometnoj nezgodi, koju da je prouzročio osiguranik tuženika NZ, upravljajući osobnim vozilom.

6. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi, da je, po provedenom dokaznom postupku, sud prvog stupnja u bitnom utvrdio slijedeće činjenice:

- štetni događaj da je nastao tako, što da je NZ **.**.2018. , u 22,05 sati u [adresa], na Slavonskoj cesti, upravljajući osobnim automobilom marke Volkswagen Polo, reg. oznake [registarska oznaka], prednjim krajem udario u stražnji kraj osobnog automobila marke Citroen C3, reg. oznake [registarska oznaka], kojim da je upravljala tužiteljica;

- vozilo, kojim u trenutku nesreće da je upravljao NZ, da je ugovorom o osiguranju od automobilske odgovornosti bilo osigurano kod tuženika;

- nakon uviđaja na licu mjesta i provedenog prometno – tehničkog vještačenja (rekonstrukcijom događaja), iz Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka ing. Zlatka Jareša, predmetna prometna nesreća da se dogodila neposredno iza "T" raskrižja [adresa] u [adresa] i prilazne ceste parkiralištu tvornice "[adresa]", kod kbr. 1, te osiguranik tuženika NZ da je upravljao osobnim vozilom marke Volkswagen Polo u smjeru zapada i prednjim desnim krajem vozila da je udario u stražnji lijevi kraj vozila marke Citroen C3, kojim da je u istom smjeru upravljala tužiteljica, koja da se, prethodno skretanjem u desno, svojim vozilom uključila u promet, dolazeći s parkirališta tvornice "[adresa]";

- nadalje, u trenutku primarnog kontakta vozila, preklop vozila da bio je oko 0,3 metra, a uzdužne osi vozila u tom trenutku međusobno da su zatvarale kut od oko 5 stupnjeva, te gledano iz smjera kretanja oba vozila, do sudara da je došlo na lijevoj strani desne prometne trake;

- osobno vozilo, kojim da je upravljao osiguranik tuženika, u trenutku primarnog kontakta da se kretalo brzinom od oko 78 km/h i najvjerojatnije da je bilo u početnoj fazi usporavanja kočenjem, a tužiteljičino vozilo u istom trenutku, zbog uključivanja u promet, da je bilo ubrzavano i da se kretalo brzinom od oko 22 km/h, te u trenutku, kada da se tužiteljica započela uključivati vozilom u promet s prilazne ceste na Slavonsku cestu skretanjem u desno (tj. kada da je prednjim krajem vozila započela prelaziti sjeverni rub Slavonske ceste), vozilo, kojim da je upravljao osiguranik tuženika, od mjesta sudara da je bilo udaljeno oko 99,79 m, a vozilo kojim da je upravljala tužiteljica, da je bilo oko 14,30 m udaljeno od mjesta sudara, a ta dva osobna vozila međusobno da su u trenutku tužiteljičinog uključivanja u promet bila udaljena oko 85,66 m, te osobna vozila međusobno da su postala uočljiva za vozače tek u trenutku kada da se tužiteljica vozilom počela uključivati u promet ili neposredno prije toga, jer da su uz sjeverni rub kolnika Slavonske ceste bila parkirana druga vozila, a od trenutka kada da je tužiteljica započela uključivanje u promet, do trenutka sudara, da je prošlo oko 4,62 sekunde;

- na dijelu prometnice, na kojem da je došlo do sudara, brzina kretanja vozila da je ograničena na 50 km/h, te štetni događaj da se mogao izbjeći ili tako da je NZ usporio brzinu kretanja vozila kojim da je upravljao ili tako da je tužiteljica radnju uključivanja u promet izvršila nakon prolaska osobnog vozila Volkswagen Polo.

7. Na osnovu ovako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja zaključuje, da je neposredno prije i u trenutku štetnog događaja osiguranik tužene NZ upravljao osobnim automobilom brzinom od oko 78 km/h na dijelu ceste u naselju, gdje brzina kretanja vozila da je ograničena do 50 km/h, pa da je njegovo upravljanje vozilom bilo protivno članku 51. stavku 1. i članku 53. stavku 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15 i 108/17 – dalje: ZSPC).

8. Nadalje, neposredno prije štetnog događaja, tužiteljica da je upravljajući osobnim automobilom krenula s kamenom posutog parkirališta, u namjeri da se skretanjem u desno uključi u promet Slavonskom cestom, te pri izlasku s parkirališta ista da se prevezla preko asfaltiranog nogostupa i zaustavila kod prometnog znaka "STOP" neposredno prije Slavonske ceste, te da je njoj s lijeve strane na Slavonskoj cesti uočila vozilo, uključila se u promet skrećući u desno, poravnala vozilo i nastavila voziti prema željezničkoj pruzi, no ubrzo potom da je došlo je do nesreće, te tužiteljica da je od trenutka pokretanja vozila na znaku "STOP" i skretanja u desno, do trenutka sudara za 4,62 sekunde, prešla 14,30 metara, tj. prosječno da je vozilom prešla 3,14 metara u 1 sekundi, ali ne jednolično, nego ubrzavajući od 0 km/h do 22 km/h, prosječnim ubrzanjem od 1,33 m/s², dakle, tužiteljičino uključivanje u promet da nije bilo izvedeno velikom brzinom i da je obuhvaćalo radnju pokretanja vozila, radnju skretanja vozilom u desno (pri čemu tužiteljičino vozilo da je prešlo put od 8,27 metara), radnju poravnavanja vozila i nastavka vožnje (pri čemu tužiteljičino vozilo da je prešlo put od 5,86 metara), uz odgovarajuću promjenu stupnja prijenosa i tužiteljica da se na taj način vozilom približila mjestu prelaska ceste preko željezničke pruge, te tužiteljica i NZ da su se međusobno mogli uočiti tek u trenutku kada tužiteljica da je prednjim krajem vozila došla do ruba Slavonske ceste i to zbog vozila parkiranih uz rub te ceste.

9. Također, NZ vozilom da je upravljao pod utjecajem alkohola, pri koncentraciji alkohola u krvi od najmanje 1,56 g/kg, ali u postupku da nije predloženo izvođenje odgovarajućeg dokaza, kojim da bi se utvrdilo, da li je, u kojoj mjeri i na koji način, ta koncentracija alkohola u krvi utjecala na vozačke sposobnosti NZ i nastanak štetnog događaja, pa ovakav način vožnje NZ da nije bio uzrok štetnom događaju, usprkos tome što on da je prekršio prometna pravila.

10. Na temelju cjelokupne analize svih utvrđenih činjenica, sud prvog stupnja da smatra, da je tužiteljica isključivo odgovorna za nastanak štete, jer da je upravljajući motornim vozilom, kojim da se s parkirališta posutog kamenom uključivala u promet na cestu s prednošću prolaska, pogrešno procijenila da to može učiniti bez dovođenja u opasnost sebe, drugih sudionika u prometu i imovine, a tužiteljica da je neposredno prije skretanja vozilom u desno na Slavonsku cestu sa svoje lijeve strane uočila vozilo koje da se kretalo istom prometnom trakom na koju se tužiteljica namjeravala uključiti, a koje vozilo od tužiteljice u tom trenutku da je bilo udaljeno 85,66 metara, te tužiteljica da je pogrešno procijenila prometnu situaciju, uključila se u promet i odmah potom da je došlo do sudara vozila, a tužiteljica sa svoje lijeve strane da je uočila vozilo na cesti s prednošću prolaska, koje da joj se približava i da je bila je dužna propustiti ga, ali to da nije učinila, već da se uključila u promet, očito pogrešno procijenivši svoju reakciju u vožnji i brzinu kretanja drugog vozila.

11. Nadalje, tužiteljica vozilo da nije zaustavila na prometnom znaku "STOP" prije uključivanja u promet Slavonskom cestom, pa tada cjelokupni događaj da se zbio u još kraćem razdoblju i vozilo, kojim da je upravljao NZ, da je u trenutku, kada se tužiteljica vozilom počela uključivati u promet, od tužiteljičinog vozila bilo na udaljenosti manjoj od 85,66 metara, pa da bi tužiteljica u tom slučaju bila isključivo kriva za nastanak štetnog događaja.

12. Osnovom navedenih utvrđenja i zaključaka - prethodno i zaključujući, da sud u parničnom postupku temeljem, članka 12. stavka 3. ZPP-a, nije vezan odlukom donesenom u prekršajnom postupku, tako da na ocjenu osnovanosti tužbe i tužbenog zahtjeva ne utječu činjenice da je tužiteljica presudom toga suda pod poslovnim brojem Pp-P-1688/2019-35 od 19. prosinca 2019. oslobođena od optužbe, da bi predmetne zgode počinila prometni prekršaj i da je NZ zbog istog događaja presudom toga suda pod poslovnim broje Pp P-1679/2019-39 od 17. listopada 2019. oglašen krivim da je počinio prekršaj, jer kao vozač u prometu na cesti da nije brzinu kretanja prilagodio osobinama i stanju ceste, čime da je izazvao prometnu nesreću s povrijeđenim osobama, te da je presudom toga suda pod poslovnim brojem Pp P-1271/2019-11 od 21. ožujka 2019. oglašen krivim da je počinio prekršaj, jer da je kao vozač u prometu na cesti upravljao vozilom, iako je imao u organizmu alkohola iznad 1,50 g/kg – sud prvog stupnja odbije tužbeni zahtjev tužiteljice, presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano točkom I. izreke prvostupanjske presude.

13. Međutim, zaključke suda prvog suda, temeljem kojih je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano točkom I. izreke prvostupanjske presude, ovaj drugostupanjski sud za sada ne može prihvatiti kao pravilne.

14. To stoga, što iz Mišljenja stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i procjenu motornih vozila, Zlatka Jareša, ing. cest. Prometa i dipl. kriminaliste proizlazi, da je uzrok nastanka prometne nesreće taj, što da se vozač vozila VW (osiguranik tuženika) kretao Slavonskom cestom iz smjera istoka u smjeru zapada brzinom od oko 78 km/h, dakle znatno većom brzinom od propisane brzine na tom dijelu ceste, koja da je 50 km/h, te što da nije pravovremeno uočio vozilo tužiteljice i reagirao na opasnost usporavanjem brzine kretanja svog vozila, te da se nastavio kretati iza vozila tužiteljice, a što da je imao mogućnost (stranica 14 Mišljenja – stranica 257 spisa).

15. Naime, zaista iz Mišljenja imenovanog vještaka proizlazi, da je prometnu nesreću bilo moguće izbjeći i da je tužiteljica, u trenutku započetog uključivanja u promet, uočila vozilo osiguranika tuženika, koje od nje da je bilo udaljeno oko 85,66 metara, a od mjesta sudara oko 99,79 metara, te da je bez obzira na veliku udaljenost među vozilima, zaustavila svoje vozilo i sačekala da vozilo osiguranika tuženika prođe, pa da je tek nakon toga nastavila sa uključivanjem u promet, skretanjem u desno na Slavonsku cestu.

16. Međutim sudu prvog stupnja je za ukazati, da je, a povodom odlučivanja o osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice, u ovom postupku potrebno utvrditi uzrok nastanka predmetne prometne nezgode.

17. Dakle, u okolnostima kada se već predmetna prometna nezgoda dogodila, neovisno o načinu na koji se ta nezgoda mogla izbjeći, potrebno je utvrditi, tko je od sudionika predmetne prometne nezgode odgovoran, odnosno suodgovoran, za nastanak iste predmetne prometne nezgode, dakle tko je od sudionika te predmetne nezgode uzrokovao nastanak iste, a koje činjenice je sud prvog stupnja propustio utvrditi i koje činjenice će utvrditi u nastavku postupka.

18. Sud prvog stupnja, a imajući u vidu Mišljenja stalnog sudskog vještaka glede uzroka nastanka predmetne prometne nezgode, u nastavku postupka utvrditi će, koliko je osiguranik tuženika trebao preći metara svojim vozilom da je poduzeo radnju kočenja u trenutku pravovremenog uočavanja vozila tužiteljice (zaustavni put), te da li bi pravovremenim kočenjem svog vozila pri brzini kretanja od 78 km/h izbjegao sudar sa vozilom tužiteljice ili ne bi, odnosno, kolikom brzinom se osiguranik tuženika trebao kretati svojim vozilom da ne bi došlo do predmetnog sudara.

19. Navedene činjenice ukazuju se bitnim, obzirom na ograničenje brzine na predmetnom dijelu ceste od 50 km/h.

20. Nakon što utvrdi sve naprijed navedene činjenice, sud prvog stupnja će, uz već utvrđene činjenice, biti u mogućnosti, a primjenom odgovarajućih odredbi ZSPC- a, utvrditi tko je od sudionika predmetne prometne nezgode odgovoran, odnosno suodgovoran i u kolikom omjeru, za nastanak iste prometne nezgode, pa za slučaj da utvrdi da za nastanak utužene nezgode postoji odgovornost ili suodgovornost osiguranika tuženika, tada će sud prvog stupnja utvrditi i visinu pretrpljene, a utužene štete od strane tužiteljice.

21. Prema tome, sud prvog stupnja će u nastavku postupka, kako na temelju nespornih, tako i onih činjenica utvrđenih na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP-a), na nedvojben način utvrditi, da li je za utuženu štetu kod tužiteljice odgovoran, odnosno suodgovoran i osiguranik tuženika, pa ukoliko utvrdi da jeste suodgovoran, tada će sud prvog stupnja utvrditi i stupanj suodgovornosti osiguranika tuženika i tužiteljice za pretrpljenu štetu kod tužiteljice, nakon čega će, a nakon što utvrdi visinu utužene pretrpljene neimovinske i imovinske štete kod tužiteljice, biti u mogućnosti utvrditi i u kojem je omjeru tuženik odgovoran za utuženu štetu od strane tužiteljice.

22. Slijedom navedenog, kako je činjenično stanje za sada ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, to nije niti moguće ispitati pravilnost primjene materijalnog prava prilikom donošenja prvostupanjske presude.

23. Budući, da su na izloženi način ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, valjalo je žalbu tužiteljice uvažiti kao osnovanu i ukinuti prvostupanjsku presudu, te predmet vratiti sudu prvog stupnja, drugom sucu, na ponovni postupak, slijedom čega je riješeno kao u izreci (članak 370. i članak 371. sve ZPP-a).

24. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP-a.

25. U nastavku postupka, prvostupanjski sud postupiti će u skladu s uputama ovog drugostupanjskog rješenja, pa će potom, nakon što utvrdi sve činjenice koje se budu ukazivale bitnim za odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice, biti u mogućnosti, pravilnom primjenom procesnog i materijalnog prava, donijeti novu i zakonitu odluku.

Split, 11. prosinca 2024.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Tihana Pivac