REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-4658/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. HG i dr., zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbama tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Makarska i okr. AG, podnesenim protiv presude Općinskog suda u Makarskoj od 24. siječnja 2022., broj: 15. Pp-1041/2021, u sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e

I. Obustavlja se prekršajni postupak protiv okr. HG, pokrenut optužnim prijedlogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Makarska od 28. svibnja 2021., broj 511-12-29/05-5-71-1/2021, zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

II. Uslijed gornje odluke, troškovi prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 2. do 5. i t. 7. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), u odnosu na okr. HG, padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

III. Uslijed odluke u t. I., žalba tužitelja u odnosu na okr. HG je bespredmetna.

IV. Odbacuje se žalba okr. AG kao nedopuštena.

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Makarska kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda u odnosu na okr. AG.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Makarskoj od 24. siječnja 2022., broj: 15. Pp-1041/2021, na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. HG i okr. AG su oslobođeni optužbe da bi, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinili prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

2. Protiv te presude, žalbu je pravodobno podnio tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. S obzirom na činjenicu smrti okr. HG, žalba tužitelja je razmatrana samo u odnosu na okr. AG.

2.1. Žalbu je, protiv dijela prvostupanjske presude kojim je okr. HG oslobođena optužbe, podnio i okr. AG putem branitelja odvjetnika Željka Ravlića zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odluku.

3. Žalba tužitelja je dijelom bespredmetna, a dijelom neosnovana, dok žalba okr. AG nije dopuštena.

U odnosu na t. I. - III. rješenja

4. Uvidom u službenu evidenciju aplikacije e-spis (upozorenja – preminuli), kao i na temelju uvida u podatke JRO Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, utvrđeno je da je u OIB sustavu evidentirano da je HG (OIB: [osobni identifikacijski broj]), koja ima status okrivljenice u predmetu Ppž-4658/2022, preminula **.**.2024.

5. Odredbom čl. 155. st. 1. Prekršajnog zakona propisano je da će se, ako se činjenica smrti okrivljenika utvrdi nakon započinjanja postupka, rješenjem obustaviti prekršajni postupak.

6. Budući da je, dakle, činjenica smrti za okr. HG evidentirana u OIB sustavu nakon započinjanja prekršajnog postupka, a prije donošenja odluke o žalbi tužitelja, to je, na temelju izričite odredbe čl. 155. st. 1. Prekršajnog zakona, prekršajni postupak koji se vodi protiv ove okrivljenice trebalo obustaviti, zbog čega je žalba tužitelja u tom dijelu postala bespredmetna a troškovi prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 2. do 5. i t. 7. Prekršajnog zakona koji se odnose na ovu okrivljenicu padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

7. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 155. st. 4. i čl. 140. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona, riješeno je kao u t. I. - III. izreke ovog rješenja.

U odnosu na t. IV. rješenja

8. Okr. AG, koji u ovom u ovom prekršajnom postupku ima procesno svojstvo okrivljenika i njegova prava i obaveze te sva druga procesno relevantna pitanja se moraju procjenjivati isključivo kroz procesnu poziciju okrivljenika u prekršajnom postupku, podnio je žalbu protiv dijela prvostupanjske presude kojim je okr. HG oslobođena optužbe.

9. Prema odredbi čl. 192. st. 3. Prekršajnog zakona, samo tužitelj može podnijeti žalbu i na štetu i u korist okrivljenika, a u ovom prekršajnom predmetu je tužitelj tijelo državne uprave koje je podnijelo optužni prijedlog, dok okr. AG, kao što je to prethodno navedeno, ima samo procesnu poziciju okrivljenika.

10. Iz navedenog razloga, okr. AG nije ovlašten prvostupanjsku presudu pobijati u dijelu koji se odnosi na okr. HG pa je, na temelju čl. 204. st. 2. t. 4. Prekršajnog zakona, njegovu žalbu trebalo odbaciti kao nedopuštenu i odlučiti kao u t. IV. izreke ovog rješenja.

U odnosu na presudu.

11. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, tužitelj se poziva na oduku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3366/2014 od 17. prosinca 2014. u kojoj je izražen stav o primjeni načela in dubio pro reo te ističe da je, sagledavajući sve dokaze priložene uz optužbu a posebno dokumentacijske listove pregleda u ambulanti za oboje okrivljenih, vidljivo da postoje nesporne činjenice (dokazi) koje tvore obilježje prekršajnog djela, zbog čega je odluka prvostupanjskog suda o primjeni načela in dubio pro reo pogrešna.

12. Međutim, suprotno žalbenim navodima, po ocjeni ovog suda, pravilno prvostupanjski sud smatra da, na temelju provedenih dokaza, nije s potpunom izvjesnošću, a to je stupanj utvrđenja odlučnih činjenica koji se zahtijeva za osuđujuću presudu, utvrđeno da bi okr. AG počinio prekršaj za koji se optužuje.

13. Prvostupanjski sud je u dokaznom postupku izveo sve relevantne i dostupne dokaze pa je tako ispitao oboje okrivljenih, koji su poricali svoje protupravno ponašanje a opisivali inkriminirane radnje suokrivljenika, ispitao je svjedoka ĐG, koji je bio kod okr. AG radi dogovora oko bojanja njegove kuće i koji je u svom iskazu teretio samo okr. HG, svjedokinju HGO, kći okr. HG, koja je teretila samo okr. AG te svjedokinju VG, suprugu okr. AG, koja je teretila samo HG, proveo je sva potrebna suočenja te je pročitao svu materijalnu dokumentaciju koja se nalazi u spisu, pa tako i dokumentacijske listove pregleda u ambulanti za oboje okrivljenih, koji dokaz se tužitelj ističe u žalbi, a nakon kojih dokaza nije mogao s nedvojbenom sigurnošću utvrditi da bi okr. AG počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

14. S obzirom da je prvostupanjski sud proveo sve dokaze koji su mu bili na raspolaganju, nakon čega, u nedostatku drugih relevantnih dokaza, nije mogao s nedvojbenom sigurnošću utvrditi da bi okr. AG počinio inkriminirani prekršaj to je, na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona, pravilno i osnovano, primjenom načela in dubio pro reo, ovog okrivljenika oslobodio optužbe. Takav zaključak prvostupanjskog suda potpuno je u skladu sa stavom izraženim u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3366/2014 od 17. prosinca 2014., na koju se tužitelj poziva u žalbi.

15. Neosnovano se u žalbi smatra da se na temelju dokumentacijskih listova pregleda u ambulanti za oboje okrivljenih može s nedvojbenom sigurnošću, a to je stupanj utvrđenja odlučnih činjenica potreban za osuđujuću presudu, zaključiti da je okr. AG počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira na način kako mu je to optužbom stavljeno na teret. Usvajajući u svemu uvjerljive i logične razloge na kojima je utemeljena pobijana presuda, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra da je prvostupanjski sud sa svom potrebnom pouzdanošću izveo pravilan zaključak, jer se odluka o prekršajnoj odgovornosti može temeljiti samo na činjenici koja je nedvojbeno dokazana, o čemu se u konkretnom slučaju ne radi.

16. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 11. prosinca 2024.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nikolina Maretić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Makarskoj u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okr. AG, branitelja i tužitelja.