REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-3870/2022
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. UK, zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Kutini, Stalne službe u Novskoj od 15. ožujka 2022., broj 13. Pp-1144/2021-6, u sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba okr. UK, ukida se pobijana prvostupanjska presuda te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Kutini, Stalne službe u Novskoj od 15. ožujka 2022., broj 13. Pp-1144/2021-6, proglašen je krivim okr. UK da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je izrečena novčana kazna 189,00 kuna (protuvrijednost 50 DEM), koju je dužan platiti u roku jedan mjesec po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, a obvezan je i na naknadu troškova prekršajnog postupka 200,00 kuna.
2. Protiv te presude, žalbu je podnio okrivljenik osobno, ne naznačujući žalbenu osnovu, no iz sadržaja žalbe se zaključuje da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.
3. Žalba je osnovana.
4. Razmotrivši predmet i navode žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, utvrdio je da okrivljenik osnovano pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, prigovarajući ocjeni izvedenih dokaza od strane prvostupanjskog suda i sukladno tome, za sada, pogrešnom zaključku glede njegove krivnje.
5. U pravu je okrivljenik kada u žalbi ukazuje na dio obrazloženja pobijane presude, koji smatra nepravilnim, a u kojem prvostupanjski sud navodi da je „nakon provedenog suočenja poklonio vjeru iskazu svjedoka VK i svoju odluku utemeljio na njegovom iskazu cijeneći ga jasnim, uvjerljivim i okolnosnim“.
6. Prije svega, iz zapisnika o glavnoj raspravi 15. ožujka 2022. ne proizlazi da je bila izvedena dokazna radnja suočenja, nego da je okrivljenik, nakon iskaza svjedoka VK, iznio primjedbu na njegov iskaz, na koju primjedbu je svjedok odgovorio. Osnovano okrivljenik smatra nejasnim zaključak prvostupanjskog suda da je iskaz svjedoka VK „jasan, okolnosan i uvjerljiv“, s obzirom da je svjedok, i po ocjeni ovog suda, nakon dane primjedbe okrivljenika na njegov iskaz, odstupio od istog i to upravo u bitnoj činjenici. Naime, svjedok VK je u svom iskazu naveo da je inkriminirane prilike okrivljenik vikao, a to je činjenica koja, između ostalih, čini biće prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda mira, pri čemu je naveo i riječi koje su bile izgovorene vikom, iako sadržaj vikom izgovorenih riječi nije odlučan za ispunjenje bića ovog prekršaja. No, nakon što je okrivljenik iznio primjedbu na njegov iskaz, svjedok je, iako se primjedba okrivljenika odnosila na sadržaj riječi a ne na način na koje su iste bile izgovorene, naveo da mu je okrivljenik riječi „izgovorio“, dakle ne navodi da su iste bile izgovorene vikom ili nekim drugim intenzitetom podobnim za narušavanje javnog reda i mira, a što je odlučno za odluku o krivnji. Osim toga, svjedok u nastavku odgovora na primjedbu okrivljenika navodi da ga „drugi na to nagovaraju i da je on [okrivljenik] dobar i pošten čovjek, ali je to činio na nagovor drugih“. Nakon takvog odgovora svjedoka na primjedbu okrivljenika, prvostupanjski sud nije pokušao razjasniti nastalu nejasnoću u iskazu svjedoka (je li inkriminirane prilike okrivljenik vikao odnosno izgovarao određene riječi takvim intenzitetom da je moguće remećenje javnog reda i mira te što znači dio iskaza da ga „drugi na to nagovaraju i da je on [okrivljenik] dobar i pošten čovjek, ali je to činio na nagovor drugih“). Kod takvog stanja stvari, i ovaj sud smatra da prvostupanjski sud nije s dovoljno kritičnosti ocijenio iskaz svjedoka DK odnosno da je preuranjen i, za sada, neutemeljen zaključak da je iskaz svjedoka VK „jasan, okolnosan i uvjerljiv“.
7. U pravu je okrivljenik i kada ističe nepravilnost u izvođenju dokaznog postupka koja se odnosi na ispitivanje svjedokinje EK. Prema podacima u spisu, ova svjedokinja je pristupila na glavnu raspravu 15. ožujka 2022. te nakon što je pozvana u sudnicu radi ispitivanja i nakon što je dala svoje osobne podatke i primila potrebna zakonska upozorenja, iskazala da ne želi davati iskaz i samovoljno napustila sudnicu, nakon čega prvostupanjski sud, u vezi izvođenja dokaza ispitivanja ove svjedokinje nije poduzimao nikakve radnje, nego je pročitao materijalne dokaze te objavio da je dokazni postupak dovršen. Postupajući na takav način, prvostupanjski sud nije pravilno primijenio odredbe Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24.), koje propisuju postupak i način ispitivanja svjedoka, a koje se, na temelju čl. 82. st. 3. i čl. 173. st. 1. Prekršajnog zakona, primjenjuju u prekršajnim postupcima.
8. Odredbom čl. 291. st. 2. Zakona o kaznenom postupku propisano je: „(2) Ako svjedok dođe, pa nakon što je upozoren na posljedice neće bez zakonskog razloga svjedočiti, sudac istrage njega može, na obrazloženi prijedlog državnog odvjetnika kazniti novčanom kaznom do 50.000,00 kuna, a ako i nakon toga odbije svjedočiti, može se zatvoriti. Zatvor traje dok svjedok ne pristane svjedočiti ili dok njegovo ispitivanje ne postane nepotrebno, ili dok se kazneni postupak ne završi, ali najdulje mjesec dana.“ Dakle, citiranom zakonskom odredbom je jasno propisano da je svjedoka nužno upozoriti na posljedice (kazna do 50.000,00 kuna odnosno zatvaranje) ako bez zakonskog razloga odbije svjedočiti te je jasno propisano da je prvostupanjski sud, ako svjedok i nakon upozorenja odbije svjedočiti, u obvezi postupiti na način propisan u toj zakonskoj odredbi. Iz zapisnika o glavnoj raspravi održanoj 15. ožujka 2022. vidljivo je da prvostupanjski sud nije postupio sukladno odredbi čl. 291. st. 2. Zakona o kaznenom postupku, zbog čega je, po ocjeni ovog suda, činjenično stanje, za sada, ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno.
9. Slijedom navedenog, ne mogu se prihvatiti razlozi prvostupanjskog suda kojima se rukovodio pri zaključivanju, jer je provedene dokaze trebalo cijeniti s više pažnje i kritičnosti, a bilo je i mogućnosti izvođenja drugih dokaza (ispitivanje svjedokinja EK i ČK) pa je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.
10. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će, uvažavajući primjedbe dane u ovoj odluci, provesti sve već provedene dokaze, dokaze na koje mu je ukazano ovom odlukom te druge dokaze za koje se ukaže potreba izvođenja te će pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza donijeti novu zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.
11. Stoga je, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 11. prosinca 2024.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nikolina Maretić, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Kutini u 3 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.
