Poslovni broj: Usž-3031/2023-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Lidije Rostaš, članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Girica d.o.o., Fažana, Trg stare škole 6, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 10 Us I-299/2023-5 od 4. rujna 2023., na sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 10 Us I-299/2023-5 od 4. rujna 2023.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/II-471-02/22-01/290, URBROJ: 513-04-22-2 od 30. prosinca 2022. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, KLASA: UP/I-471-02/22-01/63, URBROJ: 513-07-18-22-1 od 6. lipnja 2022.
2. Pobijanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, KLASA: UP/I-471- 02/22-01/63, URBROJ: 513-07-18-22-1 od 6. lipnja 2022. kojim je tužitelju utvrđena obveza manje obračunatog poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2019. u iznosu od 622.864,88 kuna i za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020. u iznosu od 259.228,18 kuna.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjski sud nije sam utvrđivao činjenice, nego da je iste prepisao iz rješenja tuženika. Ističe da prvostupanjski sud nije dozvolio vještakinji, kao njegovom stručnom pomagaču da sudjeluje u raspravi te da je rasprava održana samo zbog toga da se zadovolji forma. Nadalje navodi da je poreznom tijelu dostavio porezne knjige, koje vodi sukladno zakonu, i da u istima nije bilo nikakvih nepravilnosti. Vezano uz utvrđenje poreznog tijela da je u jednom prostoru obavljao i trgovačku i ugostiteljsku djelatnost pojašnjava da porezni obveznik sam odlučuje što je poslovni prostor i na koji način će unutar istog izdavati račune. Ističe da porezno tijelo nije imalo pravo provesti procjenu porezne osnovice jer se porezna osnovica može utvrditi iz poslovnih knjiga i da je procjena provedena bez postojanja valjanih kriterija i usporednih podataka, na temelju čega zaključuje da porezno tijelo nije postupalo u dobroj vjeri. Dalje navodi da je dva mjeseca prije predmetnog nadzora kod njega proveden nadzor primjene Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom i da u istom nisu utvrđene nepravilnosti pa da nije jasno čime je zavrijedio toliku pažnju poreznog tijela. Naposljetku navodi da on kao porezni obveznik poštuje porezni sustav RH te ispunjava sve porezne obveze, no da je njegova ustavno pravo poduzetnička sloboda koja znači da on samostalno odlučuje da li će marža odnosno njegova zarada na kavu iznositi 100% ili 200%. Predlaže stoga da Sud poništi pobijanu presudu i rješenja.
4. Iako uredno pozvan tuženik nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da je kod tužitelja proveden porezni nadzor poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2019. i za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020. Nadzorom je utvrđeno da je tužitelj iskazao stopu marže za 2019. godinu 216%, a za 2020. godinu 205,80%, a procjenom iste na temelju evidencija tužitelja o najprodavanijim artiklima, cjenika, fiskaliziranih računa, normativa i evidencija zaliha materijala porezno tijelo utvrdilo je da je prosječna stopa marže za najprodavanije artikle za 2019. godinu u objektu Korta 359,93%, a u objektu La Bodega 303,79% te za 2020. godinu u objektu Korta 365,57%, a u objektu La Bodega 309,75%. Nadzor je utvrđeno i da je tužitelj na istoj konto kartici knjižio razduženja artikala za ugostiteljstvo i artikala trgovačke robe te u vezi s tim da nije vodio posebne evidencije o prometu artikala za ugostiteljstvo i trgovačke robe, nego da je sav ostvareni prihod evidentirao zbirno.
8. Prvostupanjski sud održao je raspravu i na taj način sukladno odredbi članka 6. ZUS-a omogućio strankama da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Osim toga izvršio je uvid u spis tuženika i sudski spis.
9. Odredbom članka 66. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20. – dalje: OPZ) propisano je da knjiženja i druga evidentiranja treba obavljati potpuno, točno, pravodobno i uredno.
10. Odredbom članka 83. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16. i 106/18. – dalje: ZPDV) propisano je da porezni obveznik mora u svom knjigovodstvu osigurati sve potrebne podatke koji omogućuju ispravno i pravodobno obračunavanje i plaćanje PDV-a. Porezni obveznik mora osigurati podatke o obvezi PDV-a za uplatu i uplati PDV-a te o potraživanju za povrat pretporeza i njegovoj naplati. Porezni obveznik mora imati i dokumentaciju koja dokazuje da su ispunjeni uvjeti za porezna oslobođenja propisana člankom 41. stavkom 1. ovoga Zakona.
11. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud ocijenio zakonitom odluku tuženika kojom je porezno tijelo poreznu osnovicu procijenilo, a ne utvrdilo na temelju poslovnih knjiga tužitelja. Razlog je taj što pogrešno vođena evidencija razduženja artikala za ugostiteljstvo i artikala trgovačke robe, odstupanje od izračuna marže te netočno razduživanje zaliha artikala na temelju netočnih normativa dokazuju, kako pravilno ocjenjuje prvostupanjski sud, da tužitelj knjigovodstvo nije vodio u skladu s prethodno citiranim odredbama članka 66. OPZ-a i članka 83. stavka 1. ZPDV-a, odnosno da knjiženja nije obavljao točno, pravodobno i uredno.
12. Prigovor tužitelja da metoda procjene porezne osnovice nije bila pravilna ovaj Sud nalazi neosnovanim i u cijelosti prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda prema kojem je izbor metode procjene porezne osnovice diskrecijsko pravo poreznog tijela, prvostupanjski sud je stoga samo ocjenjivao da li se porezno tijelo prilikom procjene kretalo u granicama ovlasti i u skladu sa svrhom radi koje mu je ovlast dana i ocijenilo da je porezno tijelo dalo precizan, jasan i obrazložen nalaz o metodi i mjerilima na temelju kojih je procijenilo poreznu osnovicu. Procjena je izvršena na način da je nabavna vrijednost prodane robe pomnožena s prosječnom maržom te umanjena za iznos iskazanih prihoda. Rezultati tako provedene analize opisani su i prikazani u Zapisniku i obrazloženju prvostupanjskog poreznog rješenja. Stoga je i prema ocjeni ovog Suda procjena provedena sukladno odredbi članka 92. OPZ-a.
13. Prigovor tužitelja da su u kratkom razdoblju provedena dva porezna nadzora kod njega nije od utjecaja na drugačiju odluku u ovoj upravnoj stvari.
14. Navod tužitelja da on sam određuje maržu je točan i pogrešno postupanje tužitelja u konkretnom slučaju ne sastoji se u samostalnom određivanju marže, nego u utvrđenoj činjenici da postoji razlika između stope marže koju je tužitelj iskazao i koja je utvrđena procjenom od strane poreznog tijela.
15. Prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza utvrđenih u upravnom postupku i uvida u dokumentaciju u sudskom spisu pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
16. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
17. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 11. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić
