Poslovni broj: Usž-1449/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda, Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice RK iz [adresa], zastupane po opunomoćenici Vlatki Cindrić, odvjetnici iz Ogulina, I. G. Kovačića 8, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi doplatka za djecu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1650/2023-6 od 19. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1650/2023-6 od 19. veljače 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom poništeno je rješenje tuženika, KLASA: UP/II-143-02/22- 01/03208719654, URBROJ: 341-99-05/3-22-6194 od 27. ožujka 2023. i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA:

UP/I-143-02/22-01/03208719654, URBROJ: 341-25-05/3-22-92890 od 30. kolovoza 2022. u dijelu u kojem je tužiteljici pravo na doplatak za djecu priznato do 28. veljače 2021. te se tužiteljici to pravo priznaje sve dok postoji invaliditet kćeri (točka I. izreke). Točkom II. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove upravnog spora u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura u roku od 15 dana.

2. Rješenjem tuženika od 27. ožujka 2023. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 30. kolovoza 2022. kojim je priznato pravo tužiteljice na doplatak za djecu, za kćer SK, počevši od dana podnošenja zahtjeva, 5. ožujka 2020. pa do 28. veljače 2021.

3. Tuženik pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog svih zakonom propisanih razloga. Iako u žabi navodi da istom pobija sve točke presude, iz sadržaja žalbe proizlazi da pobija samo točku I. izreke presude.

3.1. Ponavljajući utvrđenja i navode iz upravnog postupka ističe da je isti u cijelosti pravilno proveden. Smatra da iz članaka 23. i 27. Zakona o doplatku za djecu („Narodne novine“, 94/01., 138/06., 107/07., 37/08., 61/11., 112/12., 82/15. i 58/18.; dalje: Zakon) proizlazi obveza korisnika doplatka za djecu, koji su to pravo ostvarili bez utvrđivanja dohodovnog cenzusa, da podnesu zahtjev za nastavno ostvarivanje prava na doplatak za djecu za tekuću godinu, a radi utvrđivanja jesu li u tekućoj godini ispunjeni svi Zakonom propisani uvjeti za nastavno ostvarivanje prava na doplatak za djecu.

3.2. Ističe da iz Zakona ne proizlazi obaveza Zavoda da po službenoj dužnosti preispituje uvjete za nastavno ostvarivanje prava na doplatak za djecu na dan 1. ožujka tekuće godine, već nastavno ostvarivanje prava na doplatak za djecu ovisi isključivo o volji korisnika prava na doplatak za djecu koji je iskazuje podnošenjem zahtjeva za ostvarivanje prava na doplatak za djecu.

3.3. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev. 4. Tužiteljica nije dostavila odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.

7. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu proveden je u izvršenju presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 32 UsI-1081/2021-19 od 19. svibnja 2022. kojom je poništeno rješenje tuženika od 18. ožujka 2021. i rješenje prvostupanjskog javnopravnog tijela od 11. rujna 2020. i predmet je vraćen prvostupanjskom javnopravnom tijelu na ponovni postupak uz uputu da je u ponovljenom postupku dužno pridržavati se pravnih stavova i utvrđenja tog suda i utvrditi da je kod SK teški invaliditet nastao 16. siječnja 2004. za vrijeme njezinog redovitog školovanja, čime su ispunjeni uvjeti propisani člankom 12. Zakona.

8. U ponovljenom upravnom postupku je tužiteljičinoj kćeri SK utvrđen teški invaliditet koji je nastao za vrijeme redovitog školovanja. Zbog navedenog, tužiteljici je priznato pravo na doplatak za djecu na temelju članaka 12. i 22. Zakona, ali samo od dana podnošenja zahtjeva, 5. ožujka 2020. do 28. veljače 2021. O tužiteljičinom pravu za razdoblje nakon 1. ožujka 2021. nije rješavano jer tužiteljica nije podnijela zahtjev za priznavanje prava na doplatak za djecu u 2021. godini.

9. Prvostupanjski sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u upravnom postupku i isprava priloženih tijekom spora te je na tako utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio članak 12 i članka 22. Zakona i tužiteljici priznao pravo na doplatak za djecu sve dok postoji invaliditet kćeri.

10. Člankom 12. Zakona propisano je da za dijete s težim ili teškim invaliditetom nastalim prije osamnaeste godine života ili za vrijeme redovitog školovanja, utvrđenim prema posebnim propisima, pripada doplatak za djecu od dana podnošenja zahtjeva za ostvarivanje prava na doplatak za djecu sve dok taj invaliditet postoji.

11. Člankom 22. Zakona propisano je da će se doplatak za dijete s težim ili teškim invaliditetom prema posebnim propisima odrediti u svoti od 25% od proračunske osnovice, neovisno o ukupnom dohotku po članu kućanstva mjesečno.

12. Sukladno članku 27. stavku 1. Zakona, korisnik doplatka za djecu podnosi nadležnoj ustrojstvenoj jedinici Zavoda dokaze o ukupnom dohotku kućanstva ostvarenom u prethodnoj kalendarskoj godini, u svakoj godini do 1. ožujka za prethodnu godinu.

13. Iz citiranih zakonskih odredbi, suprotno stajalištu tuženika, proizlazi da u ovom slučaju tužiteljici pravo na doplatak za djecu, kćer SK kojoj je utvrđen teški invaliditet nastao za vrijeme redovitog školovanja, treba priznati sve dok postoji teški invaliditet kćeri i to neovisno o ukupnom dohotku po članu kućanstva.

14. Članak 27. stavak 1. Zakona propisuje obvezu podnošenja dokaza o ukupnom dohotku kućanstva, a ne obvezu podnošenja novog zahtjeva kako to tumače upravna tijela. Također, isti se ne može primijeniti u konkretnom slučaju te se ne može tužiteljici nametnuti dužnosti godišnje dostave dokaza o ukupnom dohotku kućanstva ostvarenom u prethodnoj godini jer joj je to pravo priznato neovisno u ukupnom dohotku kućanstva. Uvjetovanjem nastavka isplate već određene svote doplatka za djecu dostavom dokaza o ukupnom dohotku kućanstva ostvarenom u prethodnoj godini suprotno je člancima 12. i 22. Zakona.

15. Slijedom navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju da upravna tijela nisu imala osnovu za vremensko ograničavanje tužiteljičinog prava na doplatak za djecu do 28. veljače 2021. .

16. Suprotno shvaćanju tuženika, člankom 30.a. stavkom 1. Zakona propisana je dužnosti i ovlast tuženika i prvostupanjskog javnopravnog tijela da utvrđuju i provjeravaju osobne podatke, ostvareni dohodak, ispunjavanje pravnih, medicinskih i drugih uvjeta za ostvarivanje i korištenje prava na doplatak za djecu.

17. Stoga je prvostupanjski sud je pravilno poništio oba rješenja javnopravnih tijela i riješio upravnu stvar. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u upravnom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo razloge zbog kojih je usvojio tužbeni zahtjev. Time je sud postupio u skladu s člankom 60. stavkom 4. ZUS-a.

18. Sud stoga žalbene navode tuženika smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje upravne stvari.

19. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga, kao ni razloge na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda.

U Zagrebu 11. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić