Poslovni broj Gž Ob-150/2024-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž Ob-150/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Alena Perhata člana vijeća i suca izvjestitelja i Tajane Polić, članice vijeća, u parničnom postupku tužitelja VT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Tokiću, odvjetniku iz Dubrovnika, protiv tuženice GT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sa boravištem na adresi [adresa], Dom za ovisnike Zajednica Susret, uz sudjelovanje maloljetnog djeteta ŠT, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po posebnoj skrbnici MT, djelatnici Centra za posebno skrbništvo, Dislocirana jedinica Split, Trg Franje Tuđmana 3, radi razvoda braka, odlučujući o žalbama tužitelja VT ŠT i tuženice GT izjavljenima protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P Ob-68/2022 od 19. srpnja 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 11. prosinca 2024. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P Ob-68/2022 od 19. srpnja 2024. godine u dijelu točke IV. izreke u kojem je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za uzdržavanje ŠT za razdoblje od 01. srpnja 2022. godine do 13. srpnja 2022. godine, kao i u dijelu iste točke izreke u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za uzdržavanje ŠT za razdoblje od 13. srpnja 2022. godine pa do 06. svibnja 2023. godine preko iznosa od 189,24 eura.

II Djelomičnim uvaženjem žalbe tužitelja preinačuje se presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P Ob-68/2022 od 19. srpnja 2024. godine u preostalom dijelu točke IV. izreke, te u točki VI. izreke i sudi:

Dužna je tuženica na ime uzdržavanja ŠT počev od 13. srpnja 2022. godine pa do 06. svibnja 2023. godine isplaćivati tužitelju iznos od 189,24 eura mjesečno, a od 06. svibnja 2023. godine pa nadalje iznos od 200,00 eura mjesečno do desetog dana u mjesecu za tekući mjesec, na njegov tekući račun. Nalaže se tuženici da naknadi tužitelju parnične troškove u iznosu od 500,00 eura, u roku od 15 dana.

III Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P Ob-68/2022 od 19. srpnja 2024. godine u točki III. izreke.

IV Nalaže se tuženici da naknadi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 250,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I. izreke) razveden je brak zaključen između tužitelja i tuženice, zaključen dana 15. travnja 2007. godine u [adresa], koji je upisan u maticu matičnog područja Dubrovnik za godinu 2007. pod rednim brojem 67.

2. U točki II. izreke određeno je da će zajedničko malodobno dijete IT, rođen dana **.**.2013., OIB: [osobni identifikacijski broj], stanovati s ocem ŽT na adresi [adresa], te da će otac djeteta ostvarivati samostalnu roditeljsku skrb nad djetetom, te će samostalno zastupati dijete kod odlučivanja o promjeni prebivališta ili boravišta djeteta, osim kod odlučivanja o bitnim osobnim pravima djeteta vezanim za promjenu osobnog imena djeteta, te izbor ili promjenu vjerske pripadnosti djeteta, u kojim slučajevima će o tome odlučivati suglasno oba roditelja.

3. U točki III. izreke zabranjeno je održavanje osobnih odnosa majke djeteta GT s maloljetnim djetetom ĆT na neodređeno vrijeme, dok majka djeteta ne završi psihosocijalni rehabilitacijski program, ili do promijenjenih okolnosti.

4. U točki IV. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja radi uzdržavanja ŠT za razdoblje od 01. srpnja 2022. godine pa nadalje, i to isplaćivanjem iznosa od 200,00 eura mjesečno do desetog dana u mjesecu za tekući mjesec, na tekući račun tužitelja.

5. U točki V. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženice za uzdržavanjem kao bračnog druga nakon razvoda.

6. U točki VI. izreke određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

7. Protiv te presude pravovremene žalbe podnose tužitelj i tuženica.

8. Tužitelj pobija presudu u točkama IV. i VI. izreke, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZPP), te predlaže da se presuda u tom dijelu preinači, a podnosi i zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

9. Tuženica u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode kao neosnovane i predlaže da se žalba odbaci, te prilaže rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj 3 R1 Ob-220/2022 od 04. travnja 2024. godine.

10. Tuženica pobija presudu u točki III. izreke, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, dakle iz žalbenog razloga propisanog odredbom članka 353. stavak 1. točka 2. ZPP-a, pri čemu sadržajem žalbe predlaže da se navedena presuda preinači.

11. Tužitelj je u odgovoru na žalbu osporio žalbene navode tuženice kao neosnovane, te je predložio odbijanje žalbe.

12. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, dok je žalba protivne stranke (tuženice) neosnovana.

13. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije, iskaza tužiteljice i tuženice, te uvida u spis tog suda poslovni broj K-166/2022, u bitnome utvrđuje da je predmet ovog postupka zahtjev tužitelja radi razvoda braka zaključenog s tuženicom, zatim zahtjev radi povjeravanja zajedničkog maloljetnog djeteta ŠT na skrb i odgoj tužitelju, potom zahtjev radi zabrane održavanja osobnih odnosa između tuženice i maloljetnog ŠT, kao i zahtjev tužitelja radi uzdržavanja djeteta.

14. U vezi toga utvrđuje da je bračna zajednica tužitelja i tuženice faktički prestala dana 10. lipnja 2022. godine, te da su njihovi međusobni odnosi teško i trajno poremećeni i opterećeni obostranim fizičkim nasiljem, a posebno teškim od strane tuženice, zbog čega je ona u više navrata bila pravomoćno osuđivana u kaznenom postupku, pa pozivom na odredbu članka 51. točka 2. i 3. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ br. 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, u nastavku teksta: OBZ) odlučuje kao u točki I. izreke pobijane presude.

15. Nadalje utvrđuje da se o maloljetnom ŠT nakon prestanka faktične bračne zajednice njegovih roditelja (tužitelja i tuženice) brine njegov otac, s kojim dijete i stanuje, te da je tužitelj za cijelo to vrijeme preuzeo potpunu brigu o djetetu, za kojeg utvrđuje da ima dijagnozu cit. „drugi i nespecificirani simptomi i znakovi koji se odnose na živčani sustav i mišićno-koštani sustav, te nespecificirani poremećaj razvoja govora i govornog jezika, ostali nespecificirani stečeni deformiteti mišićno-koštanog sustava uz elemente pervarzivnog razvojnog poremećaja“, pa pozivom na odredbe članaka 96. stavak 2. i 105. stavak 5. OBZ-a odlučuje kako je navedeno u točki II. izreke pobijane presude.

16. Prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženica dana 10. lipnja 2022. godine u obiteljskoj kući, u alkoholiziranom stanju, u nakani da teško ozlijedi tužitelja, prišla istome s leđa i nožem ga ubola u desno rame, nanijevši mu ozljedu u vidu otvorene ubodne rane leda duljine 2,5 cm i dubine 1 cm, nakon čega je tuženici određen istražni zatvor do 30 dana, s time da je za navedeno djelo osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 11 mjeseci, te joj je izrečena uvjetna osuda s rokom kušnje od 4 godine od pravomoćnosti presude, kao i sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja u trajanju od 20. rujna 2023. godine do 20. rujna 2027. godine, a da je tuženica nakon izlaska iz zatvora otišla na izvršavanje navedene mjere u Terapijsku zajednicu pape Ivana XXII na liječenje od ovisnosti o alkoholu, gdje je boravila od 08. rujna 2022. godine do 09. siječnja 2024. godine, kada je prekinut program njezine psihosocijalne rehabilitacije jer je grubo kršila pravila ustanove, a da se tuženica koja je nezaposlena i nema stalne prihode od 06. ožujka 2024. godine nalazi u Domu za ovisnike Zajednice Susret, u Prihvatno terapijskom centru Cista Velika.

16.1. Nadalje utvrđuje da je tuženica ovisna o alkoholu, koja u situacijama kada konzumira alkohol postaje agresivna, te koja je u takvim stanjima počinila i prekršaj i kazneno djelo iz domene obiteljskog nasilja prema suprugu, te je u više navrata započela liječenje od ovisnosti u psihijatrijskim ustanovama i terapijskim zajednicama, ali u konačnici ne bi ustrajala, te bi recidivirala s upotrebom alkohola i nasilnim ponašanjem u takvom stanju.

17. Na temelju prijedloga i mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Županijske službe Dubrovačko-neretvanske, Područnog ureda Dubrovnik, kojeg u cijelosti prihvaća, utvrđuje da bi trebalo zabraniti kontakte između tuženice i maloljetnog ŠT dok tuženica ne završi psihosocijalni rehabilitacijski program, jer da ista s obzirom na njezino trenutno zdravstveno stanje nije u stanju održavati osobne odnose s djetetom, pa tako niti pod nadzorom, budući treba biti podvrgnuta mjeri obveznog psihijatrijskog liječenja u trajanju do 20. rujna 2027. godine.

17.1. Naime, u vezi toga utvrđuje kako je prvenstveni interes maloljetnog ŠT da se tuženica što prije psihički stabilizira, te da je istoj u tom procesu potrebna sva usredotočenost na sebe i njezino stanje, kao i na borbu sa samom sobom, a da bi joj video kontakt s djetetom (koje u biti ne može normalno komunicirati) u tom razdoblju bila distrakcija, te da za tuženicu može biti motivirajuće da što uspješnije i brže prođe psihosocijalni rehabilitacijski program, nakon kojeg bi se uz stručno mišljenje rehabilitatora moglo pristupiti održavanju osobnih odnosa majke i djeteta putem video poziva, a postupno ako je to predviđeno u rehabilitacijskom programu i neposredno. Stoga utvrđuje kako način održavanja kontakta između tuženice i sina ŠT putem video poziva, kako to predlaže ista, ukoliko se ona nalazi u nestabilnoj fazi, nije u najboljem interesu djeteta, odnosno da nije interes djeteta da u takvom stanju viđa majku, pa čak niti pod nadzorom stručne osobe, osobito vodeći računa da se radi o djetetu s posebnim potrebama, koje takvo stanje majke ne bi moglo razumjeti, te bi za njega bilo stresno i uznemiravajuće, a da roditelj za komunikaciju s djetetom koje zbog svojih poteškoća ne može komunicirati, putem video poziva, treba imati poseban roditeljski kapacitet i vještinu da zadrži pažnju djeteta, kojemu to u protivnom postaje izvor stresa i uznemirenja.

18. Iz navedenih razloga, a pozivom na odredbe članaka 123. stavak 3. i 413. stavak 2. OBZ-a, donosi odluku kojom u točki III. izreke pobijane presude zabranjuje održavanje osobnih odnosa tuženice sa ŠT na neodređeno vrijeme, dok ista ne završi psihosocijalni rehabilitacijski program, ili do promijenjenih okolnosti.

19. Nastavno utvrđuje kako tuženica s obzirom na svoju ovisnost o alkoholu i činjenicu da se nalazi u terapijskoj zajednici na liječenju od ovisnosti od alkohola u sklopu sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja izvan zatvorskog sustava, uz nadzor tijela za probaciju u trajanju do isteka roka provjeravanja od četiri godine, nije radno sposoban roditelj koji bi u ovom trenutku mogao plaćati uzdržavanje za maloljetno dijete, i to sve dok joj traje liječenje od ovisnosti, pa da ista zbog toga ne može, niti je sposobna raditi, slijedom čega temeljem odredbe članka 288. stavak 1. OBZ-a odbija zahtjev tužitelja za određivanje uzdržavanja maloljetnog djeteta na teret tuženice.

20. Osim toga, prvostupanjski sud pozivom na odredbu članka 299. OBZ-a odbija i zahtjev tuženice za uzdržavanjem kao bračnog druga nakon razvoda braka sa tužiteljem, jer utvrđuje da bi takvo uzdržavanje predstavljalo očitu nepravdu za tužitelja.

21. Odluku o parničnim troškovima temelji na odredbi članka 366. stavak 1. OBZ-a.

22. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena neka od tih povreda, niti tužitelj makar indirektno ukazuje na neku drugu bitnu postupovnu povredu.

23. Međutim, u pravu je tužitelj kada u odnosu na dio pobijane presude koji se odnosi na točku IV. izreke te odluke ukazuje na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, a posljedično tome i na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

24. Naime, okolnost da se tuženica nalazi u terapijskoj zajednici na liječenju od ovisnosti od alkohola u sklopu sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja izvan zatvorskog sustava, uz nadzor tijela za probaciju u trajanju do isteka roka provjeravanja od četiri godine, ne znači da bi ona već samim time bila radno nesposobna, niti je tuženica do donošenja pobijane presude dokazala svoju radnu nesposobnost, pri čemu okolnost da ona zbog navedenih razloga trenutno ne može raditi ne može u smislu odredbe članka 288. stavak 1. OBZ-a predstavljati razlog zbog koje bi se tuženica mogla osloboditi zakonske obveze uzdržavanja maloljetnog djeteta.

24.1. To stoga jer je tuženica kao radno sposobna osoba (protivno nije dokazala), te kao roditelj koji ne stanuje s maloljetnim ŠT, dužna u skladu s odredbom članka 314. stavak 1. OBZ-a doprinositi za njegovo uzdržavanje barem onim mjesečnim novčanim iznosima koji su propisani Odlukama o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta koje su bile na snazi u razdoblju od podnošenja predmetne tužbe (članak 306. OBZ-a), dakle bez obzira na (ne)postojanje prihoda i na njezino imovno stanje, a budući je Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne novine“ br. 37/22) koja je stupila na snagu dana 01. travnja 2022. godine bilo propisano da minimalni novčani iznos koji predstavlja minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom za dijete V dobi (rođen je **.**.2013.) iznosi 1.425,80 kuna, dakle 189,24 eura (prema tečaju 1 euro = 7,53450 kuna), to je tuženica za razdoblje od podnošenja predmetne tužbe pa do 06. svibnja 2023. godine, kao dana stupanja na snagu Odluke o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne novine“ br. 48/23) dužna plaćati na ime Danielovog uzdržavanja iznos od 189,24 eura mjesečno, a počev od 06. svibnja 2023. godine pa nadalje iznos od 200,00 eura, kako je zatraženo tužbenim zahtjevom, sve to u skladu s odredbom članka 349. stavak 3. OBZ-a.

25. Stoga je u naznačenom dijelu trebalo prihvatiti zahtjev za uzdržavanje maloljetnog ŠT, dok je u preostalom dijelu pravilno odbijen taj zahtjev, jer je predmetna tužba podnesena dana 13. srpnja 2022. godine, pa se navedeno uzdržavanje u skladu s odredbom članka 306. OBZ-a može odrediti samo od tog dana, a ne i za razdoblje od 01. srpnja 2022. godine pa do 13. srpnja 2022. godine, kako je zatraženo tužbenim zahtjevom, pri čemu je s obzirom na gore navedeno neosnovan i zahtjev tužitelja za plaćanje uzdržavanja za razdoblje od 13. srpnja 2022. godine do 06. svibnja 2023. godine preko iznosa od 189,24 eura.

26. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je s obzirom na utvrđene okolnosti koje postoje na strani tuženice, a koje je taj sud pravilno i detaljno ocijenio, nužno radi zaštite dobrobiti maloljetnog ŠT zabraniti na neodređeno vrijeme ostvarivanje osobnih kontakata tuženice s tim djetetom, na način kako je određeno u točki III. izreke pobijane presude, pa su neosnovani žalbeni navodi tuženice kojima osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja suda na kojima je utemeljena ta odluka, jer okolnost da se ona od 06. ožujka 2024. godine nalazi na psihosocijalnom tretmanu ovisnosti u drugoj ustanovi (Domu za ovisnike Zajednica Susret), protivno žalbenim navodima, ne znači da bi nastupile takve promijenjene okolnosti koje bi opravdavale donošenje drugačije odluke suda o održavanju osobnih odnosa majke i djeteta (tuženice sa sinom ŠT), te da je u tom pogledu trebalo provoditi dokaze na koje tuženica ukazuje u žalbi, a to stoga jer su okolnosti zbog kojih je donesena pobijana odluka iz točke III. izreke evidentno egzistirale i u vrijeme donošenja te presude, budući se tuženica još uvijek nalazi na rehabilitaciji.

27. Budući da iz navedenog proizlazi da tužitelj u predmetnoj parnici nije uspio samo u neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva, zbog čega nisu nastali posebni troškovi, a cijeneći činjenicu da se tuženica tijekom postupka protivila njegovom zahtjevu za razvod braka, čime je pridonijela dužini trajanja ovog postupka, pa tako i nastanku parničnih troškova, to je primjenom odredbe članka 366. stavak 1. OBZ-a i odredbe članka 154. stavak 5. ZPP-a trebalo usvojiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka, te pozivom na Tbr. 7. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23, u nastavku teksta: Tarifa) dosuditi tužitelju na teret tuženice trošak jednokratne nagrade za zastupanje u iznosu od 400,00 eura, kao i trošak u visini od 100,00 eura na ime poreza na dodanu vrijednost od 25% (Tbr. 46. Tarife), dakle sveukupno 500,00 eura.

28. Stoga je žalbe tužitelja i tuženice valjalo odbiti kao neosnovane i potvrditi pobijanu odluku u dijelu naznačenom u točkama I i III izreke ove presude, u skladu s odredbom članka 368. stavak 1. ZPP-a, dok je djelomičnim uvaženjem žalbe tužitelja i primjenom odredbe članka 373. točka 2. ZPP-a odlučeno kao u točki II izreke presude.

29. S obzirom na to da je tužitelj u žalbenom postupku uspio u pretežitom dijelu ožalbenog dijela naznačene presude, a u odnosu na preostali dio te odluke nisu nastali posebni troškovi, to je istome u skladu s odredbom članka 154. stavak 5. ZPP-a i Tbr.

10. toč. 2. Tarife dosuđen trošak u visini od 200,00 eura za sastav žalbe protiv pobijane presude, kao i trošak u iznosu od 50,00 eura s naslova poreza na dodanu vrijednost od 25% (Tbr. 46. Tarife), tj. sveukupno 250,00 eura.

30. Presuda prvostupanjskog suda u točkama I., II. i V. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci, 11. prosinca 2024. godine.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Brankica Malnar