REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-9039/2021

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Korotaj predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Roberta Završkog članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. ŽA, zbog prekršaja iz članka 13. i čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: broj: 5/90., pročišćeni tekst, 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi okr. ŽA podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Gospiću, Stalne službe u Gračacu od 23. srpnja 2021., broj Pp-984/2021-6, u sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe okr. ŽA, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u t. 2. izreke na načina da se izriče:

Na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona  („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okr. ŽA (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi :

1. istog dana i na istom mjestu kao pod t. 1. vrijeđao i omalovažavao policijske službenike Postaje granične policije Gračac, OA, ŠA, JA, EA, SA i NA, riječima da ne poštuju zakon, da su Pupovčeva milicija, da služe i štite Ž i četnike koji su ubijali O

- dakle, uvrijedio i omalovažio službene osobe prilikom vršenja službe

- čime bi počinio prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira

II. Uslijed odluke iz t. I. žalba okr. ŽA u tom dijelu je bespredmetna.

III. Na temelju čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 2. do 5. i t. 7. Prekršajnog zakona u tom dijelu padaju na teret proračunskih sredstava.

IV. Uslijed odluke iz t. I., djelomičnim prihvaćanjem žalbe okr. ŽA, a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci i odluci o kazni te izriče da je okr. ĐA, djelom za koje je proglašen krivim, činjenično opisanim u t.1. u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 30/90., 47/90., 29/94. i 114/22.), za koji mu se, na temelju tog zakonskog propisa izriče novčana kazna 50,00 eura (pedeset eura), koju je dužan platiti u roku 30 dana od primitka ove presude, s time da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne.

V. U ostalom dijelu odbija se žalba okr. ŽA kao neosnovana, te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

VI. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okr. ŽA je obvezan naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka 20,00 eura (dvadeset eura), u roku 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Gospiću, Stalna služba u Gračacu od 23. srpnja 2021., broj Pp-984/2021-6 proglašen je krivim okr. ŽA da je, na način činjenično opisan u t. 1. u izreci počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a u t. 2. prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koje su mu utvrđene novčane kazne od po 769,00 kuna, što je protuvrijednost domaće valute od po 200 DEM, odnosno 102,26 te mu je na temelju čl. 39. Prekršajnog zakona izrečena ukupna novčana kazna 1.538,00 kuna, što je protuvrijednost 400 DEM, odnosno 204,52 eura, u koju kaznu je uračunato oduzimanje slobode okrivljenika 22. srpnja 2021. u 16:45 sati do 23. srpnja 2021. u 13:00 sati kao 600,00 kuna novčane kazne, tako da mu preostaje 938,00 kuna novčane kazne. Novčanu kaznu okrivljenik je dužan platiti u roku 30 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne.

1.1. Okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova prekršajnog postupka 200,00 kuna.

1.2. Istom presudom na temelju čl. 76. a Prekršajnog zakona od okrivljenika je oduzet jedan plastični upaljač žute boje sa indukcijskim paljenjem i jedan plastični kanistar bijele boje bez čepa.

2. Protiv te presude okr. ŽA, osobno je pravodobno podnio žalbu iz čijeg sadržaja proizlazi da je podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se oslobodi optužbe.

2.1. Uz žalbu okrivljenik je dostavio materijalne dokaze (obrazac prijave javnog okupljanja u Srbu, Nalaz psihijatra u Zadru i rješenje od 26. veljače 2015. tadašnjeg ministra FA).

3. Žalba je djelomično bespredmetna, a djelomično osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi i po službenoj dužnosti.

5. Ispitivanjem po službenoj dužnosti ovaj sud je utvrdio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 1. Prekršajnog zakona, budući da djelo za koje se okr. ŽA optužuje u t. 2. izreke, a na način kako je to činjenično opisano u izreci pobijane prvostupanjske presude, a jednako je i u optužnom prijedlogu, po propisu nije prekršaj.

5.1. Naime, iz činjeničnog opisa djela koje se okrivljeniku stavlja na teret u t. 1. u izreci pobijane presude, ne proizlaze zakonska obilježja prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

5.2. Čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisano je da će se kazniti tko omalovažava ili vrijeđa državne organe odnosno službene osobe prilikom vršenja ili u vezi s vršenjem službe ili njihova zakonita naređenja.

5.3. Dakle, omalovažavanje ili vrijeđanje službenih osoba prilikom vršenja službe ili u vezi vršenja službe, odlučna je činjenica koja čini biće tog prekršaja i bez koje se ne može raditi o prekršaju u smislu čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

5.4. Kako je to vidljivo iz izreke pobijane presude, u činjeničnom opisu prekršaja opisanog u t. 2. nije vidljivo da bi okrivljenik vrijeđao djelatnike policije prilikom vršenja službe ili u vezi vršenja službe, slijedom čega proizlazi da u činjeničnom opisu ovog prekršaja nedostaje jedan od konstitutivnih elemenata prekršaja koji se okr. ŽA stavlja na teret. S obzirom da je zakonski opis odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to iz navedenog razloga sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja. U protivnom, dakle, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.

5.5. Stoga se navedeni nedostatak ne može ispraviti navođenjem zakonskog opisa prekršaja u izreci, nakon činjeničnog opisa djela, kako to čini prvostupanjski sud u ovoj situaciji. Treba navesti da su u činjeničnom opisu optužnog prijedloga navedene službene radnje policijskih službenika koje su obavljali, a kojom prilikom ih je okrivljenik vrijeđao i omalovažavao. Međutim, prvostupanjski je sud iz izreke pobijane presude u potpunosti izostavio okolnosti događaja, bez navođenja službenih radnji policijskih službenika, a koje čine zakonsko biće prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

6. Slijedom navedenog, djelo za koje se okr. ŽA optužuje i za koje se protiv njega vodi ovaj prekršajni postupak, a na način kako je to činjenično opisano u t. 2. u izreci pobijane presude, po propisu nije prekršaj, pa je ovaj sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, okr. ŽA za predmetno djelo prekršaja oslobodio optužbe na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona.

6.1. Uslijed ove odluke, žalba okrivljenika u tom dijeli je postala bespredmetna, dok je u odnosu na troškove postupka odlučeno sukladno odredbi čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona. Također, uslijed ove odluke, a po službenoj dužnosti preinačena je i odluka o ukupnoj novčanoj kazni.

7. Nadalje, ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, utvrđeno je da je prvostupanjskom presudom, u smislu odredbe čl. 196. t. 4. Prekršajnog zakona, odlukom o kazni za prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, na štetu žalitelja, povrijeđeno materijalno prekršajno pravo.

7.1. Naime, nakon donošenja nepravomoćne presude, kao posljedica donošenja Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ br. 57/22., 88/22.), stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ br. 114/22.), koji za inkriminirani prekršaj propisuje nešto niži posebni minimum i maksimum novčane kazne, pa je, prema načelu konkretnosti u primjeni blažeg zakona, blaži za žalitelja, budući mu je pobijanom presudom za prekršaj opisan u t. 1. izreke presude izrečena novčana kazna u visini posebnog maksimuma novčane kazne.

7.2. Za prekršaj iz čl. 13. „starog“ Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja i za koje je žalitelj proglašen krivim, bila je propisana novčana kazna u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 200 DEM (konverzijom DEM u eure prema fiksnom tečaju 1 euro=1,955583 DEM iznos od 25,56 do 102,26 eura), dok je prema odredbi čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ br. 114/22.) propisana novčana kazna od 20,00 do 100,00 eura.

7.3. Prema odredbi čl. 3. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, propis jedanput ili više puta izmijeni, obavezno će se primijeniti propis koji je najblaži za počinitelja.

7.4. Budući da je inkriminirani prekršaji počinjen 22. srpnja 2021., kada je bio na snazi „stari“ Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 30/90., 47/90., 29/94.), a 1. siječnja 2023. stupio je na snagu „novi“ Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira, koji je u odnosu na predmetni prekršaj blaži za okrivljenika, to ga je ovaj drugostupanjski sud, na temelju čl. 3. st. 2. Prekršajnog zakona, dužan primijeniti.

7.5. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kako je to navedeno u t. I. izreke ove drugostupanjske presude.

8. U odnosu na prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, opisan u t. 1. izreke pobijane presude okrivljenik u žalbi navodi da se ne osjeća krivim da je kritične prigode vikom i galamom narušavao javni red i mir. Ističe da je u skladu sa zakonom 7. lipnja 2021. prijavio javno okupljanje u Srbu ispred spomenika od 22. srpnja do 1. kolovoza 2021. Pri dolasku u Srb 22. srpnja 2021. zaustavila ga je policija i naredila (nezakonito) da okrene vozilo i ode iz Srba, a u protivnom da će biti uhićen. Ističe da policija nema ovlasti zabranjivati javna okupljanja, već samo čuvati red i mir. U bitnom, okrivljenik navodi da nije vikao i galamio, ali se zbog grubog kršenja ljudskih prava polio benzinom i rekao ako ne prekinu kršiti njegova ljudska prava da će se zapaliti, pri čemu nije nikoga ugrožavao, jer je policija od njega bila udaljena 50 metara.

8.1. Međutim, nasuprot tvrdnjama žalbe kojima okrivljenik osporava utvrđeno činjenično stanje, po ocjeni ovog suda prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice i proglasio okrivljenika krivim za prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kojim je propisano da će se kazniti tko se na javnom mjestu tuče, viče ili na drugi način remeti javni red i mir. Okrivljenik u obrani, kao i u podnesenoj žalbi priznaje da je, smatrajući da su mu zabranom održavanja javnog skupa kršena njegova ljudska prava, izašao iz kampera, polio se benzinom, imao je upaljač u ruci i bio je spreman zapaliti se, međutim nije aktivirao upaljač. Normalnim tonom je govorio da će se zapaliti, nije to činio vikom i galamom, kako mu se stavlja na teret optužbom. Iz sadržaja pobijane presude razvidno je da je zaključak o prekršajnoj odgovornosti okrivljenika temeljen na iskazu svjedoka policijskog službenika, OA, načelnika Postaje granične policije Gračac, uz otklon obrane okrivljenika kao neuvjerljive. Prvostupanjski je sud pravilno cijenio izvedene dokaze, a za svoju odluku dao odgovarajuće i jasne razloge. Izvedene dokaze sud je cijenio po slobodnom sudačkom uvjerenju, u smislu čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona koji propisuje da sud slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima. U skladu s navedenom slobodnom ocjenom dokaza je i ocjena prvostupanjskog suda da u odnosu na krivnju okrivljenika prihvati kao vjerodostojan iskaz svjedoka OA, koji je svjedočio detaljno o radnjama okrivljenika koje je uočio vlastitim zapažanjem, u njegovom iskazu nije bilo razloga zašto bi kao službena osoba koja je kritične prigode samo obavljala svoju dužnost bezrazložno neistinito teretio okrivljenika. Svjedok je naveo da je okrivljenik ušao u stražnji dio kampera, izašao na njegovu bočnu stranu i počeo vikati i galamiti da će se politi benzinom i zapaliti, pri tome držeći u ruci upaljač, a vikom, galamom uznemirio je sve prisutne.

8.2. Po ocjeni ovog suda, nasuprot tvrdnjama okrivljenika, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje i dao odgovarajuće razloge o prekršajnoj odgovornosti okrivljenika za prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Naime i po ocjeni ovog suda, okrivljenik je vikom galamom i prijetnjom da će se zapaliti držeći upaljač u ruci, na javnom mjestu u mjestu Srb, na kolniku Zagrebačke ulice remetio javni red i mir. Pri tome nisu od značaja i ne utječu na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na počinjeni materijalni dokazi koje je okrivljenik dostavio uz žalbu.

9. Odluka o prekršajnopravnoj sankciji razmatrana je uslijed preinake u pravnoj oznaci djela (budući da je sukladno tome promijenjen i temelj za izricanje kazne) i uslijed žalbe okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, koja u smislu čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, sadrži u sebi i žalbu zbog prekršajnopravne sankcije.

9.1. Ocjenjujući sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te uzimajući u obzir da je u povodu podnesene žalbe izmijenjena pravna oznaka djela prekršaja u pravcu primjene blažeg zakona u odnosu na zakon primijenjen u pobijanoj presudi, kao i cijeneći da je, do odlučivanja o žalbi, sukladno odredbi čl. 77. st. 2. Prekršajnog zakona u odnosu na osuđivanost okrivljenika, koju je prvostupanjski sud cijenio otegotnom pri izboru mjere kazne, nastupila rehabilitacija, jer je od pravomoćnosti tih odluka proteklo više od tri godine, pa se okrivljenik sukladno navedenoj zakonskoj odredbi smatra neosuđivanom osobom u odnosu na te odluke, kao i težinu i značaj prekršaja i stupanj odgovornosti okrivljenika, ovaj sud smatra da je okr. ŽA novčana kazna u iznosu 50,00 eura izrečena ovom presudom za počinjeni prekršaj primjerena stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

10. Odluka o oduzimanju predmeta na zakonu je osnovana, na temelju čl. 76. a st. 1. Prekršajnog zakona, budući da se radi o predmetima koji su uporabljeni za počinjenje prekršaja, a postoji opasnost da će se ponovno uporabiti za počinjenje prekršaja.

11. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (u protuvrijednosti eura prema fiksnom tečaju valute), a s obzirom na složenost i trajanje postupka. Ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 20,00 eura, dakle neznatno iznad minimalno mogućeg iznosu paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.

12. Slijedom navedenog na temelju čl. 207. (t. I. i IV.) i čl. 205. (t. V.) Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 11. prosinca 2024.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nikolina Maretić, v. r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Gospiću u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.