- 1 -              Revd 4906/2021-2

Broj: Revd 4906/2021-2

R e p u b l i k a H r v a t s k a

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. B., OIB ..., iz R., kojega zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u R., protiv tuženika E. o. d.d., Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik H. P. odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. i p. u Z., Pisarnica u R., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-185/2019-2 od 14. lipnja 2021., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-655/2013-60 od 9. studenoga 2018., u sjednici održanoj 20. prosinca 2023.,

r i j e š i o   j e:

Dopušta se revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-185/2019-2 od 14. lipnja 2021., zbog pravnog pitanja:

„Je li vođenjem parnice temeljem podnesene tužbe s naslova izgubljene zarade za jedan period došlo do prekida zastare u odnosu na potraživanje s istog naslova za drugo naredno razdoblje, ukoliko je nova tužba za slijedeće – naredno razdoblje podnesena nakon proteka zastarnog roka za to slijedeće naredno razdoblje tražene naknade štete s osnova izgubljene zarade?“.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-185/2019-2 od 14. lipnja 2021., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-655/2013-60 od 9. studenoga 2018.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik postavlja dva pitanja, koja smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, navodeći da je riječ o pitanjima o kojima pobijana odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse revizijskog suda odnosno prakse viših sudova u pogledu navedenih pitanja.

3. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da su za pitanje, navedeno u izreci ovoga rješenja, ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. al. 1. ZPP, jer je riječ o pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

3.1. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike između plaće koju bi ostvario da radi na poslovima koje je radio prije štetnog događaja (16. rujna 1998.) i mirovine koju ostvaruje i to za razdoblje od 1. siječnja 2009. do 31. prosinca 2014. godine.

3.2. Odlučujući o istaknutom prigovoru zastare tužiteljeve tražbine, drugostupanjski sud navodi „u konkretnom se slučaju ne radi o povremenom potraživanju, nego o naknadi štete koja će sukcesivno nastajati u budućnosti, pa takvu naknadu oštećeni može tražiti u obliku renta, ali i sukcesivnim utuživanjem naknade za proteklo razdoblje, pa se u tom slučaju rokovi zastare za prvo utuženo potraživanje računaju po odredbama članka 376. ZOO/91, prema kojem potraživanje naknade štete zastarijeva za tri godine od kad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a za svako sljedeće utuženje teče novi rok zastare od dana kad je prethodni spor okončan (čl. 392. st. 3. ZOO/91).

3.3. Izraženo pravno shvaćanje o računanju rokova zastare je u suprotnosti sa pravnim shvaćanjem ovoga suda sa šeste sjednice Građanskog odjela održane 20 rujna 2021. prema kojem: „Naknadu štete koja će sukcesivno nastajati u budućnosti (izgubljena zarada, uzdržavanje ili u drugim slučajevima naknade buduće imovinske štete) oštećenik može ostvarivati ne samo u vidu rente već i sukcesivnim (povremenim) utuživanjem za proteklo razdoblje, ali se u tom slučaju prekid zastare iz čl. 245. st. 3. ZOO (NN, br. 35/05, itd.) odnosi samo na tražbinu iz tužbenog zahtjeva, stoga rokovi zastare za prvo utuženo potraživanje počinju teći prema čl. 230. i 231. ZOO/05, dok za slijedeće (novo) utužene tražbine zastara teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa naknade štete i do prekida zastare dolazi tek podnošenjem nove tužbe ili preinakom postojeće.“

3.4. Navodi se da odredbe čl. 245., 230. i 231. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08) odgovaraju odredbama čl. 392., 376. i 377. u konkretnom slučaju mjerodavnog Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01).

4. Stoga je valjalo, na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i 6. ZPP, riješiti kao u izreci.

5. S obzirom na ovu odluku i pitanje u odnosu na koje je revizija dopuštena, preostalo pravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Ovo tim više što odgovor na njega ovisi o sadržaju odluka sudova i utvrđenim okolnostima svakog pojedinog slučaja.

Zagreb, 20. prosinca 2023.

                            Predsjednik vijeća:

              Đuro Sessa, v.r.