Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-721/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Josite Begović, kao predsjednice vijeća, Verice Perić Aračić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Đorđa Benussi, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa ABC, odvjetnik iz [adresa], protiv tuženika ..., [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa ABC, odvjetnica iz ... iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-2813/2021-30 od 26. listopada 2023., u sjednici održanoj 11. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalbe tužitelja i tuženika odbijaju se kao neosnovane, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-2813/2021-30 od 26. listopada 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-2813/2021-30 od 26. listopada 2023., odlučeno je:

" I. Nalaže se tuženiku ..., [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplatiti tužitelju AP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 4.490,92 EUR (33.836,86 kn) sa zakonskom zateznom kamatom i to na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 14,60 EUR (109,99 kn) tekućom od 1.11.2008. do plateža,

- na iznos od 4,21 EUR (31,69 kn) tekućom od 3.2.2009. do plateža,

- na iznos od 22,84 EUR (172,07 kn) tekućom od 21.2.2009. do plateža,

- na iznos od 25,38 EUR (191,24 kn) tekućom od 21.3.2009. do plateža,

- na iznos od 14,58 EUR (109,86 kn) tekućom od 1.4.2009. do plateža,

- na iznos od 18,96 EUR (142,85 kn) tekućom od 23.5.2009. do plateža,

- na iznos od 14,65 EUR (110,37 kn) tekućom od 1.6.2009. do plateža,

- na iznos od 9,66 EUR (72,78 kn) tekućom od 3.7.2009. do plateža,

- na iznos od 12,47 EUR (93,96 kn) tekućom od 1.8.2009. do plateža,

- na iznos od 13,61 EUR (102,55 kn) tekućom od 1.9.2009. do plateža,

- na iznos od 12,26 EUR (92,34 kn) tekućom od 1.10.2009. do plateža,

- na iznos od 10,31 EUR (77,67 kn) tekućom od 1.11.2009. do plateža,

- na iznos od 14,35 EUR (108,09 kn) tekućom od 1.12.2009. do plateža,

- na iznos od 15,86 EUR (119,49 kn) tekućom od 1.1.2010. do plateža,

- na iznos od 21,66 EUR (163,22 kn) tekućom od 1.2.2010. do plateža,

- na iznos od 23,79 EUR (179,24 kn) tekućom od 18.3.2010. do plateža,

- na iznos od 25,30 EUR (190,64 kn) tekućom od 22.4.2010. do plateža,

- na iznos od 29,77 EUR (224,32 kn) tekućom od 19.5.2010. do plateža,

- na iznos od 38,13 EUR (287,32 kn) tekućom od 22.6.2010. do plateža,

- na iznos od 43,40 EUR (326,97 kn) tekućom od 23.7.2010. do plateža,

- na iznos od 51,76 EUR (389,98 kn) tekućom od 20.8.2010. do plateža,

- na iznos od 55,36 EUR (417,13 kn) tekućom od 1.9.2010. do plateža,

- na iznos od 61,47 EUR (463,13 kn) tekućom od 1.10.2010. do plateža,

- na iznos od 62,21 EUR (468,73 kn) tekućom od 19.11.2010. do plateža,

- na iznos od 70,75 EUR (533,10 kn) tekućom od 31.12.2010. do plateža,

- na iznos od 92,13 EUR (694,13 kn) tekućom od 29.1.2011. do plateža,

- na iznos od 76,63 EUR (577,36 kn) tekućom od 1.3.2011. do plateža,

- na iznos od 83,43 EUR (628,62 kn) tekućom od 22.3.2011. do plateža,

- na iznos od 82,90 EUR (624,61 kn) tekućom od 1.4.2011. do plateža,

- na iznos od 74,42 EUR (560,72 kn) tekućom od 1.5.2011. do plateža,

- na iznos od 107,68 EUR (811,32 kn) tekućom od 1.7.2011. do plateža,

- na iznos od 110,61 EUR (833,38 kn) tekućom od 30.7.2011. do plateža,

- na iznos od 133,34 EUR (1004,67 kn) tekućom od 23.8.2011. do plateža,

- na iznos od 140,94 EUR (1061,89 kn) tekućom od 21.9.2011. do plateža,

- na iznos od 114,01 EUR (859,01 kn) tekućom od 1.10.2011. do plateža,

- na iznos od 102,89 EUR (775,20 kn) tekućom od 1.11.2011. do plateža,

- na iznos od 102,18 EUR (769,89 kn) tekućom od 1.12.2011. do plateža,

- na iznos od 109,59 EUR (825,70 kn) tekućom od 24.1.2012. do plateža,

- na iznos od 116,86 EUR (880,49 kn) tekućom od 28.2.2012. do plateža,

- na iznos od 119,21 EUR (898,20 kn) tekućom od 27.3.2012. do plateža,

- na iznos od 115,74 EUR (872,02 kn) tekućom od 21.4.2012. do plateža,

- na iznos od 114,68 EUR (864,02 kn) tekućom od 31.5.2012. do plateža,

- na iznos od 119,55 EUR (900,74 kn) tekućom od 27.6.2012. do plateža,

- na iznos od 118,10 EUR (889,79 kn) tekućom od 21.7.2012. do plateža,

- na iznos od 114,29 EUR (861,11 kn) tekućom od 23.8.2012. do plateža,

- na iznos od 113,35 EUR (854,00 kn) tekućom od 20.9.2012. do plateža,

- na iznos od 106,31 EUR (801,00 kn) tekućom od 1.10.2012. do plateža,

- na iznos od 114,10 EUR (859,65 kn) tekućom od 1.11.2012. do plateža,

- na iznos od 117,97 EUR (888,83 kn) tekućom od 1.12.2012. do plateža,

- na iznos od 115,23 EUR (868,23 kn) tekućom od 1.1.2013. do plateža,

- na iznos od 106,02 EUR (798,81 kn) tekućom od 1.2.2013. do plateža,

- na iznos od 114,87 EUR (865,47 kn) tekućom od 1.3.2013. do plateža,

- na iznos od 115,69 EUR (871,68 kn) tekućom od 3.4.2013. do plateža,

- na iznos od 110,29 EUR (831,00 kn) tekućom od 1.5.2013. do plateža,

- na iznos od 101,62 EUR (765,62 kn) tekućom od 1.6.2013. do plateža,

- na iznos od 102,53 EUR (772,48 kn) tekućom od 1.7.2013. do plateža,

- na iznos od 103,28 EUR (778,15 kn) tekućom od 1.8.2013. do plateža,

- na iznos od 107,71 EUR (811,57 kn) tekućom od 1.9.2013. do plateža,

- na iznos od 113,97 EUR (858,67 kn) tekućom od 1.10.2013. do plateža,

- na iznos od 111,50 EUR (840,10 kn) tekućom od 20.11.2013. do plateža i to od 1.11.2008. do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope [obrt] koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je [obrt] primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.737,58 EUR (13.091,80 kn) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je [obrt] primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena tekućom od 26. listopada 2023. do plateža, sve to u roku od 15 dana".

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tuženik i to zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije zahtjev tužitelja, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Žalbu je protiv presude pobijajući je u dijelu pod točkom II izreke kojom je odlučeno o troškovima postupka izjavio tužitelj zbog žalbenog razloga iz članka 353. stavak 1. točka 3. ZPP s prijedlogom da se tužitelju pored dosuđenog troška dosudi i daljnji trošak od 1.737,58 EUR.

3. Na žalbe nije odgovoreno.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu stečenog bez osnove na temelju plaćenog po osnovi ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak (CHF).

6. Prvostupanjski je sud utvrdio da su stranke zaključile ugovor o kreditu radi kupnje motornog vozila, dana 23. listopada 2006., te je utvrđeno da je kreditor odobrio korisniku kredita u kunskoj protuvrijednosti iznos od 36.156,00 CHF, a obračunato prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, a utvrđeno je da je bilo ugovoreno da se odobreni kredit otplaćuje u 84 mjesečna anutiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan dospijeća, a prema otplatnom planu.

7. Prvostupanjski je sud kao prethodno pitanje glede osnovanosti tužbenog zahtjeva zaključio da su ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vezano za CHF, a odluku temelji na odlukama domaćih sudova u postupcima radi zaštite kolektivnih prava i interesa. Radi se o presudama Trgovačkog suda u Zagrebu, broj: P-1401/2012, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.

8. Navedenim presudama pravomoćno je utvrđeno da je (i) tuženik u razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja predmetnog ugovora povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o švicarskom franku kao valuti uz koji je vezana glavnica, a da nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, čime je postupio suprotno odredbama u vrijeme sklapanja Ugovora važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03 – dalje ZPP).

9. Prvostupanjski je sud pozivanje na utvrđenja iz presuda donesenih povodom kolektivnih tužbi utemeljio na odredbi članka 502 c ZPP kojom je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi.

10. Prvostupanjski je sud tuženikov prigovor zastare ocijenio neosnovanim navodeći da zastara restitucijskih zahtjeva počinje teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u postupku kolektivne zaštite potrošača tj. od 14. lipnja 2018. u odnosu na valutnu klauzulu vezanu za CHF, a koji rok u konkretnom predmetu nije protekao, jer tražbine zastarijevaju u općem zastarom petogodišnjem roku iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO).

11. Na temelju financijskog vještačenja, prvostupanjski je sud utvrdio da je više plaćano s obzirom na povećanje tečaja CHF u odnosu na onaj početni koji je vrijedio u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu ukupno iznos od 4.490,92 EUR / 33.836,86 kn, pa je u skladu s vještačenjem za taj iznos prihvatio tužbeni zahtjev, a temeljem odredbe članka 1111. ZOO.

12. Ispitujući presudu na temelju dužnosti i ovlaštenja iz članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjska presuda kao i postupak koji je prethodio bila opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 354. stavak 2. ZPP.

13. Ocjenjujući važnije žalbene razloge treba istaknuti sljedeće (članak 375. stavak 1. ZPP).

13.1. Žalitelj pokušava dovesti u pitanje činjenično pravni zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti spornih odredbi ugovora o kreditu, ali bez uspjeha jer je prvostupanjski sud pravilno zaključio da su te odredbe nepoštene, a time i ništetne, a do tog zaključka je došao na osnovu odluka sudova donesenih u postupku tužbe za zaštitu kolektivnih interesa.

13.2. U odnosu na navode žalitelja prema kojima nije utvrđeno da li su utvrđenja iz kolektivnog spora primjenjiva na pojedinačno određeni slučaj, s obzirom da se presuda donesena po kolektivnoj tužbi odnosi na "prosječnog potrošača" treba reći da se u kolektivnom sporu ispitivala valjanost pojedinih ugovorih odredbi s aspekta prosječnog potrošača polazeći od obavijesti koje su banke dale potrošačima, dakle nije bio predmet ispitivanja odredbi iz pojedinačnog ugovora, pa su stoga banke bile ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora obavijestile potrošača o rizicima i posljedicama ugovornih odredbi na određivanje njihovog novčanog iznosa, a da je potrošač, dakle u ovom slučaju tužitelj, usprkos tome i nakon što je informiran donio odluku o sklapanju ugovora. Tuženik je dakle mogao dokazivati da je informirao tužitelja kao potrošača u predugovornoj fazi sklapanja ugovora o kreditu o rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka, odnosno vezivanja glavnice kredita za valutu CHF, međutim predložena svjedokinja GP u pismenoj izjavi je navela da iako je vjerojatno obrađivala kredit tužitelja, da se ne sjeća načina rada, dok iz također pisane izjave svjedokinje APE proizlazi da je ona samo educirala zaposlenike banke koji su neposredno sudjelovali kod pregovaranja i sklapanja ugovora o kreditu, pa zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti valutne klauzule vezane za CHF koje se temelji na presudama donesenim u kolektivnim sporovima nije doveden u pitanje. Pravna mogućnost ugovaranja valutne klauzule postoji, međutim to ne znači da u konkretnom ugovoru ta odredba ne može biti ništetna. U konkretnom slučaju sporna odredba je nepoštena, pa time i ništetna kako je to propisano posebnim zakonom a to je Zakon o zaštiti potrošača koji je u odnosu na ovu materiju lex specialis.

14. Protivno navodima žalitelja pravilno je prvostupanjski sud odbio prigovor zastare kao neosnovan. Prema stajalištu ovog suda zastara u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat pretplaćenih iznosa) kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u pogledu kolektivne zaštite potrošača ("švicarac") počinje teći danom pravomoćnosti presuda kojima je utvrđena ništetnost, tako da je u konkretnom slučaju zastara počela teći za povrat pretplaćenih iznosa s osnova valutne klauzule 14. lipnja 2018., tako da do podnošenja tužbe u ovom predmetu (12. travnja 2021.) nije protekao petogodišnji zastarni rok.

15. Kod vraćanja stečenog bez osnove zatezne kamate trebaju se platiti od dana stjecanja tuženika (članak 1115.ZOO) jer je tuženik od tada postao nepošten stjecatelj. Neosnovano žalitelj tvrdi da bi se tuženik trebao smatrati poštenim stjecateljem jer njegovo nepoštenje izvire od činjenice da je on sastavio ugovor koji sadržava nepoštene i zbog toga ništetne odredbe, a što predstavlja osnov predmetnog restitucijskog zahtjeva.

16. Nisu osnovane žalbene tvrdnje tuženika, da se učinci presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017 ne mogu odnositi na predmetni ugovor jer je isti u cijelosti izvršen, obzirom da činjenice da je ugovor izvršen nije zapreka da se naknadno utvrdi njegova ništetnost ili ništetnost pojedinih odredbi, a koje pravno shvaćanje je izrazio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj: Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.

17. S obzirom da žalitelj navodi da se ne radi o potrošačkom ugovoru za istaknuti je da se ti navodi ne mogu prihvatiti jer iz predmetnog ugovora o kreditu proizlazi da je sklopljen radi kupnje motornog vozila, pa je već tim sasvim razvidno da se radi o potrošačkom ugovoru, a tuženik nije dokazao suprotno, te u tom pravcu nije predlagao dokaze.

17.1. Neosnovano žalitelj smatra da je prvostupanjski sud morao voditi računa i o negativnim, a ne samo pozitivnim razlikama, odnosno i o onim otplatama koje su bile manje nego što bi bile da nije bilo ništetnih odredbi ugovora. To stoga što se prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela ovog suda od 08. ožujka 2022., te razlike uzimaju u obzir samo ako postoji protutužbeni zahtjev ili prigovor radi prebijanja, a toga nije bilo.

18. I odluka o troškovima je pravilno donesena, temeljem članka 154. i 155. ZPP, sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore („Narodne novine“, broj 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 – u daljnjem tekstu: Tarifa). Neosnovano tužitelj u žalbi ističe da su troškovi pogrešno odmjereni i da mu treba priznati i nagradu za sastav podneska od 15. srpnja 2021., 20. rujna 2021., prema Tbr.7.točka 1. Tarife, budući se ne radi o podnescima koji su bili potrebi za vođenje postupka, jer se u njima ponavljaju navodi i sudska praksa koja je sudu poznata, a tužitelju ni za sastav podneska od 20. rujna 2023., kojim je uredio tužbeni zahtjev u EUR ne pripada pravo na naknadu. Neosnovano i tuženik napada odluku o troškovima zbog toga što je prvostupanjski sud za sve poduzete radnje u postupku kao vrijednost boda uzimao 1,99 EUR, a ne prema propisanoj vrijednosti boda u vrijeme poduzimanja svake radnje (10,00 odnosno 15,00 kn). To iz razloga jer je Tarifom Tbr.52. stavak 3. u vrijeme presuđenja propisano da kad sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

19. Kako su i žalba tužitelja i žalba tuženika odbijene kao neosnovane, to je i njihov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo odbiti, zbog čega je odlučeno kao pod točkom II izreke ove drugostupanjske odluke, na temelju članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP.

20. Slijedom navedenog žalbe obiju stranka, valjalo je odbiti kao neosnovane zbog čega je odlučeno kao u točki I izreke temeljem članka 368. stavak 1. ZPP.

Dubrovnik 11. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća:

Josita Begović