Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-10857/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ĆG fizičke osobe-obrtnika, zbog prekršaja iz članka 149. stavka 3. u vezi st. 1. točke 49. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 19/2022, 59/2023), u povodu žalbe tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Varaždin, protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru od 30. listopada 2023., broj: Pp-1802/2023-5, na sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Varaždin, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda te se izriče:

Na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okrivljenik HG,

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi:

u periodu od 1. siječnja 2023. do 28. travnja 2023. u poslovnim prostorijama ugostiteljskog obrta [obrt]" u [adresa], koji posluje u sastavu ug. obrta " Kralj" u vlasništvu okrivljenika, prilikom pružanja ugostiteljskih usluga koristio nepoštenu odnosno agresivnu poslovnu praksu u odnosu prema potrošačima na način da je ugostiteljske usluge naplaćivao po cijenama višim nego što su bile važeće 31.12.2022. i to: kava sa 1,06 € na 1,20 €, što je povećanje za 13,21 %, kava s mlijekom sa 1,19 € na 1,40 € što je povećanje za 3,77 %, cedevita sa 1,46 na 1,50 €, što je povećanje za 2,74 %, cappucino sa 1,33 € na 1,50 €, što je povećanje za 50 %, Heineken sa 1,06 € na 2,20 €, što je povećanje za 107,55 %, Pan 1,86 € na 2,20 €, što je povećanje za 18,28 %, Ožujsko 0,50 l 1,86 € na 2,00 €, što je povećanje za 7,53 %, gemišt sa 0,93 € na 1,10 €, što je povećanje za 18,28 %,

pa da bi time počinio prekršaj iz članka 149. stavka 3. u vezi st. 1. točke 49. Zakona o zaštiti potrošača.

II. Uslijed gornje odluke, žalba tužitelja je bespredmetna.

III. Na temelju odredbe članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona, u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3. citiranog Zakona, troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Bjelovaru od 30. listopada 2023., broj: Pp-1802/2023-5, okrivljeni HG je, na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona, oslobođen optužbe da bi na način činjenično u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 149. stavka 3. u vezi st. 1. točke 49. Zakona o zaštiti potrošača (u daljnjem tekstu ZZP).

2. Istom presudom određeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

3. Protiv te presude, žalbu je podnio tužitelj zbog povreda odredbi materijalnog prekršajnog prava i pogrešno, odnosno nepotuno utvrđenog činjeničnog stanja u bitnom navodeći da smatra da se 1. siječnja 2023. kao prvi dan uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj može podvesti pod pojam „drugih okolnosti u kojima se potrošač nalazi, a koje su bile tolikog značenja da su umanjile sposobnost potrošača da razumno rasuđuje, a trgovac je bio svjestan da će te okolnosti utjecati na odluku potrošača u odnosu na proizvod“ što je propisano odredbom članka 39. točke 3. ZZP-a koji se odnosi na agresivnu poslovnu praksu.

4. Žalitelj predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

5. Žalba je bespredmetna.

6. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Tako je ovaj sud, ispitivanjem po službenoj dužnosti, utvrdio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 1. Prekršajnog zakona, jer djelo za koje se okrivljenik optužuje, a na način kako je to činjenično opisano u izreci pobijane presude, po propisu nije prekršaj.

7. Optužnim se prijedlogom okrivljenika tereti da se koristio nepoštenom odnosno agresivnom poslovnom praksom jer je nakon 31. prosinca 2022. godine neopravdano povećao maloprodajne cijene ugostiteljskih usluga koje su taksativno navedene.

8. Nadalje, okrivljenik HG je oslobođen optužbe na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona, dakle u nedostatku dokaza, da je u inkriminiranom periodu prilikom pružanja usluga, koristio nepoštenu odnosno agresivnu poslovnu praksu zabranjenu odredbama članka 33., 34., 35., 38. i 39. stavka 3. Zakona o zaštiti potrošača, u odnosu prema potrošačima pri čemu je doveo potrošače u nepovoljniji financijski položaj, koristeći uvođenja eura dana 1. siječnja 2023. kao službene valute te okolnosti u kojima se potrošači nalaze, a koje okolnosti su bitno utjecale na odluku potrošača pri kupnji usluga, na način da je povećao cijene usluga, na način naveden u optužnom prijedlogu.

9. Odredbom članka 149. stavka 3. točke 49. u vezi stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača propisan je kao prekršaj fizičke osobe - trgovca ako se koristi praksom koja je nepoštena u smislu članaka 34. do 40. ovoga Zakona, dok je materijalnom odredbom članka 33. istog Zakona, zabranjena nepoštena poslovna praksa.

10. Dakle, nepoštene prakse obuhvaćaju radnje ili propuste trgovca koje mogu dovesti potrošača u zabludu ili ga natjerati na donošenje odluka koje inače ne bi donio, a to uključuje: obmanjujuće radnje (čl. 34.): davanje netočnih ili zavaravajućih informacija o proizvodima/uslugama (npr. o cijeni, svojstvima, dostupnosti), oglašavanje proizvoda na način koji nije u skladu sa stvarnim stanjem., obmanjujući propusti (čl. 35.): zatajivanje ključnih informacija potrebnih za donošenje informirane odluke, nepružanje informacija o cijeni, dodatnim troškovima ili uvjetima prodaje, agresivne poslovne prakse (čl. 36.): prijetnje, prisila ili nedopušten utjecaj na potrošača kako bi ga se prisililo na kupnju, posebno navedene nepoštene prakse (čl. 38.): agresivnu poslovnu praksu, korištenje uznemiravanja, prisile ili prijetnje kojim se potrošača fizički, psihički ili emocionalno pritisne da donese određenu odluku.

11. Člankom 39. stavak 1. točka 3. Zakona o zaštiti potrošača propisano je: prilikom odlučivanja o tome je li u poslovnoj praksi korišteno uznemiravanje, prisila, uključujući silu ili prijetnju ili nedopušten utjecaj, vodit će se računa o tome je li trgovac iskorištavao nesretne ili druge okolnosti u kojima se potrošač nalazio, a koje su bile tolikog značenja da su umanjile sposobnost potrošača da razumno rasuđuje, a trgovac je bio svjestan da će te okolnosti utjecati na odluku potrošača u odnosu na proizvod.

12. Dakle, trgovac se smatra odgovornim za nedopušten utjecaj ako svjesno iskorištava nesretne ili druge značajne okolnosti u kojima se potrošač nalazi. Te okolnosti moraju biti takve prirode da: umanjuju sposobnost potrošača da razumno prosuđuje i donosi odluke, a trgovac je bio svjestan tih okolnosti i predvidio njihov učinak na odluku potrošača o kupnji proizvoda ili usluge.

13. Nadalje, korištenje agresivne i nepoštene poslovne prakse u smislu članka 38. i članka 39. stavka 3. Zakona o zaštiti potrošača znači da trgovac provodi radnje ili pristupa potrošaču na način koji: narušava osnovna prava potrošača: nepravedno ili manipulativno ponašanje koje utječe na potrošačevu sposobnost da slobodno i informirano odlučuje o kupnji i primjena agresivnih metoda (članak 38.): ovo uključuje korištenje uznemiravanja, prijetnji, prisile (uključujući fizičku silu) ili nedopuštenog utjecaja kako bi se potrošača natjeralo na kupnju. Cilj ovakve prakse je u značajnoj mjeri ograničiti slobodu potrošača i navesti ga na odluku koju inače ne bi donio.

14. U okolnostima konkretnog predmeta, u kojima je sud vezan elementima nepoštenosti koje je naznačio ovlašteni tužitelj, ovaj Sud smatra da povećanje cijena uslijed promjene valute, samo po sebi, ne predstavlja nedopušten utjecaj na potrošača za koji je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio.

15. Isto tako prema shvaćanju ovoga Suda, uvođenje eura nije ona „nesretna ili druga okolnost“ kakvu u vidu ima odredba članka 39. točke 3. ZZP, koja bi bila tolikog značenja da je mogla umanjiti sposobnost potrošača da razumno rasuđuje. Naime, promjena službene valute, pored pripremnih radnji koje su obavljene prije uvođenja eura i na samom početku njegove uporabe, nije takva okolnost koja bi mogla umanjiti sposobnost prosječnog potrošača da razumno rasuđuje i da primijeti povećanje cijena, pogotovo kod obveze dvojnog iskazivanja cijena prije i nakon 1. siječnja 2023.

16. Dakle, opisanom radnjom povećanja cijena višim nego su bile važeće 31. prosinca 2022 priliom pružanja ugostiteljskih usluga nema težinu protupravnog postupanja u smislu člana 149. stavka 3. u vezi st. 1. točke 49. Zakona o zaštiti potrošača.

17. Slijedom svega navedenog, djelo za koje se protiv okrivljenog vodi prekršajni postupak, a na način kako je to činjenično opisano u izreci pobijane prvostupanjske presude, po propisu nije prekršaj jer u činjeničnom opisu izvršenja prekršaja nisu navedene odlučne činjenice koje čine činjenični supstrat zavaravajuće, odnosno agresivne poslovne prakse opisane u ZZP-u, pa je ovaj sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu na način da je okrivljenika, za predmetno djelo prekršaja, oslobodio optužbe na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona, kako je to i navedeno u t. I. izreke ove drugostupanjske presude.

18. S obzirom da je okrivljeni oslobođen od optužbe, troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 2. do 5. i 7. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.

U Zagrebu 11. prosinca 2024.

Zapisničar :

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v. r

Mario Soljačić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 4 otpravaka: za spis, okrivljenika i tužitelja.