Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-12834/2021
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Korotaj predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Roberta Završkog članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. JR, zbog prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: broj: 5/90., pročišćeni tekst, 30/90, 47/90., 29/94.), odlučujući o žalbi okr. JR podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 4. studenog 2021., broj 67. Pp-3933/2021, u sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
IOdbija se kao neosnovana žalba okr. JR i potvrđuje prvostupanjska presuda.
II Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okr. JR je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 30,00 eura (trideset eura), u roku 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1.Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu od 4. studenog 2021., broj 67. Pp-3933/2021 proglašen je krivim okr. JR da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je izrečena novčana kazna 180 DEM, što je protuvrijednost 678,60 kuna, odnosno 92,00 eura, koju je dužan platiti u roku 15 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne i obvezu na naknadu troškova prekršajnog postupka 300,00 kuna.
2.Protiv te presude okr. JR po branitelju odvjetniku Davorinu Karačiću podnio je žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na provođenje novog postupka.
3.Žalba nije osnovana.
4.Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. toga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog, te nije tvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
5.Žalbom se navodi da pobijana presuda sadrži nedostatke uslijed kojih se ne može ispitati, osobito jer je izreka suprotna stanju spisa, a presuda ne sadrži valjane razloge da bi se na temelju istih mogla donijeti odluka o krivnji okrivljenika. Iako se to posebno ne naznačuje, žalitelj očito smatra da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona.
1.Međutim, ovaj drugostupanjski sud nalazi da nije počinjena naprijed navedena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, budući da pobijana odluka ima, sukladno odredbi čl. 185. Prekršajnog zakona, sav potreban sadržaj, a njeno obrazloženje sadrži obrazloženu ocjenu provedenih dokaza. Ista se temelji na zakonitim dokazima, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, u presudi ne postoji proturječnost i nelogičnost između razloga presude i sadržaja optužnog prijedloga, a prvostupanjski je sud jasno i nedvosmisleno obrazložio svoj zaključak o krivnji.
6.Nadalje, žalbom se navodi da sud nije obrazložio zašto smatra da je upravo okrivljenik osoba koja je predmetne riječi napisala odnosno izrekla, smatrajući da je na opisani način počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona, a istodobno, u odnosu na pogrešno i nepotpuno i utvrđeno činjenično stanje žalbom ističe da sud niti jednim dokazom nije utvrdio da li je osoba, odnosno pojedinac JR, s podacima kao u izreci presude, upravo ta osoba koja je na predmetnom profilu društvene mreže Facebook, upravo ona osoba koja je izrekla premetne riječi.
7.Međutim, nasuprot tvrdnjama žalbe kojima okrivljenik osporava utvrđeno činjenično stanje, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i proglasio ga krivim za počinjeni prekršaj.
8.Prema stanju spisa predmeta, u ovom prekršajnom predmetu okr. DR je 26. kolovoza 2021. uručena pisana obavijest iz čl. 109. a Prekršajnog zakona, kojom je okrivljenik u t. 6. obaviješten da se pred tijelom postupka rasprava može održati i donijeti odluka o prekršaju i u njegovoj odsutnosti. Okr. JR, uredno pozvan na glavnu raspravu za 22. rujna 2021., 5. listopada 2021. i 4. studenog 2021. pozivima se nije odazvao, niti svoj izostanak opravdao. Čl. 167. st. 3. Prekršajnog zakona propisano je osnovno pravilo u prekršajnom postupku o uvjetima za održavanje rasprave, te je prvi uvjet za održavanje rasprave u odsutnosti okrivljenika da je uredno pozvan te kumulativni uvjet da njegovo ispitivanje nije nužno i nije od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje odluke o prekršaju, koji podrazumijeva da su dokazi u spisu dostatni za donošenje pravilne i zakonite odluke o prekršaju i bez okrivljenikova ispitivanja.
2.Budući da su u ovoj situaciji bili ostvareni uvjeti za održavanje glavne rasprave u odsutnosti okrivljenika, da je uredno pozvan, a dokaz u spisu (screenshot objave na društvenoj mreži Facebook na profilu JR) bio je dostatan za donošenje pravilne i zakonite odluke o prekršaju i bez okrivljenikova ispitivanja, prvostupanjski sud je pravilno proveo glavnu raspravu u odsutnosti okrivljenika te uvidom u materijalni dokaz koji prileži spisu predmeta (list 6 spisa) utvrdio da je okr. JR vrijeđao policiju kao državni organ.
3.Neodazivanjem na pozive suda okrivljenik je propustio očitovati se o svim činjenicama i dokazima koji ga terete i iznijeti sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist (čl. 85. st. 2. Prekršajnog zakona). Slijedom navedenog, budući da se uredno pozvani okrivljenik pozivima na raspravu nije odazvao i na taj način propustio iskoristiti svoje pravo na obranu, sve nove činjenice istaknute tek sada u žalbi, u smislu odredbe čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, ukazuju se zakašnjelim. Naime, u smislu navedene zakonske odredbe, u žalbi se mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi samo ako te činjenice i dokazi nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao, što nije konkretni slučaj.
9.Iz navedenih razloga, nije osnovana žalba ni zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
10.Kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi i žalbu odluke o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud je na temelju čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona ispitao pobijanu presudu i u odnosu na izrečenu novčanu kaznu, te nalazi da je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrečena primjerena novčana kazna, koja nije previsoka.
4.Razmatrajući odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj drugostupanjski sud je imao u vidu da je, nakon donošenja nepravomoćne presude stupio na snagu Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ("Narodne novine" br. 114/22.), koji zbog konverzije valute propisuje nešto niži minimum i maksimum novčanih kazni.
5.Međutim, pri ocjeni koji zakon treba primijeniti, ovaj drugostupanjski sud se rukovodio načelom konkretnosti, te podvodeći činjenično stanje u njegovoj cjelini pod oba zakona, utvrdio da u ovoj situaciji novi Zakon ne daje povoljniji rezultat za počinitelja. Stoga, cijeneći sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, kao i cijeneći težinu i značaj prekršaja i stupanj odgovornosti okrivljenika, ovaj sud smatra da su novčana kazna u visini izrečenoj po prvostupanjskom presudom pravilno odmjerena, primjerena stupnju krivnje okrivljenika, težini djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
6.Naime, za prekršaj iz čl. 17. Zakona prekršajima protiv javnog reda i mira u vrijeme počinjenja prekršaja bila je propisana novčana kazna u protuvrijednosti domaće valute od 50-200 DEM, ili alternativno kazna zatvora do 30 dana, dok je novim Zakonom propisana novčana kazna od 20,00 do 100,00 eura, ili kazna zatvora do 30 dana. Stoga, izrečena novčana kazna predstavlja prije svega blažu vrstu propisane kazne za počinjeni prekršaj, a novčana kazna u visini izrečenoj po prvostupanjskom sudu za predmetni prekršaj, primjerena je i dostatna, kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja te ovaj sud ne nalazi opravdanje za izricanjem novčane kazne u nižem iznosu.
11.Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 11. prosinca 2024.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nikolina Maretić, v. r.
Gordana Korotaj, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
