Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-145/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Sisku po sucu pojedincu Martini Budinski Modronja, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja A. b. d.d. (ranije pod tvrtkom K. b. Z. d.d. Z. Z.), , ..., kojega zastupaju punomoćnici iz G. & p. , odvjetnici u Z. , protiv ovršenika C. t. d.o.o. , Z., , ..., kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva ŽR & Ivana Hrkač Samaržija, odvjetnici u Zagrebu, radi naplate novčane tražbine prodajom nekretnine, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: Ovr-42/2022-155 od 19. travnja 2024., 11. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se djelomično kao neosnovana žalba ovrhovoditelja A. b. d.d. i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: Ovr-42/2022-155 od 19. travnja 2024. u dijelu kojim je odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadu daljnjih troškova ovršnog postupka.

II. Odbacuje se djelomično kao nedopuštena žalba ovrhovoditelja A. b. d.d. u odnosu na dio navedenog rješenja kojim je ovrhovoditelju priznat daljnji trošak ovršnog postupka u iznosu od 20.944,32 eura.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"Ovrhovoditeljici se priznaju naknadni troškovi ovršnog postupka pod gornjim poslovnim brojem u iznosu od 20.944,32 eura, dok se u preostalom dijelu zahtjev ovrhovoditeljice za naknadom naknadnog troška odbija kao neosnovan."

2. Ovrhovoditelj je izjavio pravovremenu žalbu protiv navedenog rješenja u cijelosti pozivajući se na sve žalbene razloge označene u članku 353. stavak 1. točke 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), sve u svezi s člankom 21. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24., dalje: OZ), odnosno na bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i u što kraćem roku održi ročište radi namirenja.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba ovrhovoditelja je djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena.

5. Obzirom da ovrhovoditelj prvostupanjsko rješenje pobija i u dijelu kojim mu je priznat trošak postupka u iznosu od 20.944,32 eura, a koji trošak je nastao nakon pravomoćnosti rješenja o ovrsi, odnosno u tijeku provedbe ovrhe, za što nema pravni interes, temeljem članka 380. točka 1. ZPP u svezi s člankom 381. ZPP i člankom 358. stavak 3. ZPP te člankom 21. OZ, u odnosu na taj dio prvostupanjskog rješenja žalbu ovrhovoditelja valjalo je odbaciti kao nedopuštenu.

6. Ispitujući pobijano rješenje u dijelu kojim je odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadu daljnjeg troška ovršnog postupka, kao i postupak koji je prethodio njegovu donošenju, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koju povredu ovrhovoditelj ukazuje žalbom, jer se u tom dijelu prvostupanjsko rješenje može ispitati.

7. Iz spisa proizlazi da se u ovom predmetu, radi namirenja tražbine ovrhovoditelja, vodio ovršni postupak na nekretninama ovršenika, da je nekretnina prodana i da je rješenjem od 19. srpnja 2018. dosuđena ovrhovoditelju kao kupcu, a koje rješenje je i pravomoćno. Nadalje proizlazi da je ovrhovoditelj podneskom od 16. veljače 2021. (stranice 533 do 535 spisa) tražio i namirenje troškova ovršnog postupka nastalih nakon donošenja rješenja o ovrsi, odnosno daljnjih troškova postupka.

8. Suprotno žalbenim navodima ovrhovoditelja, prilikom odlučivanja o zahtjevu ovrhovoditelja za namirenje troškova postupka nastalih nakon donošenja rješenja o ovrsi, odnosno daljnjih troškova postupka, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu članka 14. stavak 4. OZ kojim je propisano da je ovršenik odnosno protivnik osiguranja dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu. Dakle, sukladno citiranoj odredbi ovršenik je dužan ovrhovoditelju naknaditi i troškove koji su nastali tijekom ovršnog postupka a nakon donošenja rješenja o ovrsi. Navedena odredba članka 14. stavak 4. OZ se analogno primjenjuje prilikom odlučivanja o zahtjevu ovrhovoditelja za naknadu daljnjih troškova ovršnog postupka.

8.1. U povezanosti s navedenim prvostupanjski sud je pravilno postupio i kada je o zahtjevu ovrhovoditelja za naknadu daljnjih troškova ovrhe odlučio posebnim rješenjem. Naime, da bi se iz kupovnine mogli namiriti troškovi ovršnog postupka nastali nakon donošenja rješenja o ovrsi, odnosno daljnji troškovi postupka, sud o njima treba odlučiti, dakle o tome donijeti rješenje koje mora postati pravomoćno. To stoga što se iz kupovnine može namiriti samo tražbina o kojoj je pravomoćno odlučeno. Prilikom odlučivanja koje troškove nastale nakon donošenja rješenja o ovrsi ovršenik treba naknaditi ovrhovoditelju odlučno je da li su isti bili opravdani i u kojoj visini (članak 155. ZPP), dok nije odlučno u koji isplatni red ti troškovi spadaju i kojim redom će se oni namiriti, jer će se o tome voditi računa prilikom donošenja rješenja o namirenju. Stoga suprotno žalbenim navodima ovrhovoditelja, prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o zahtjevu ovrhovoditelja za naknadu daljnjih troškova ovršnog postupka nije trebao primijeniti odredbe članka 111. do 114. OZ, a koje odredbe su sudu naravno poznate. Do primjene članka 111. do 114. OZ dolazi prilikom donošenja rješenja o namirenju, ali da bi se one primijenile i na namirenje daljnjih troškova ovršnog postupka nastalih nakon donošenja rješenja o ovrsi, sud o tim troškovima treba najprije pravomoćno odlučiti. Ne može se namiriti tražbina pa ni tražbina po osnovi daljnjih troškova o kojoj sud nije pravomoćno odlučio, bez obzira kojem isplatnom redu ona pripadala.

9. Podneskom od 16. veljače 2021. ovrhovoditelj je naveo novčane tražbine koje potražuje i koje predlaže namiriti iz kupovnine, a naveo je da s osnova „preostalih“ troškova postupka potražuje trošak za podneske od 6. lipnja 2018., 27. travnja 2018., 5. srpnja 2020., 8. veljače 2021. i 17. veljače 2021., za žalbe od 6. kolovoza 2018. i 15. listopada 2019., za odgovor na žalbu od 10. prosinca 2018. i za ročište 19. veljače 2021. U istom podnesku ovrhovoditelj navodi da dostavlja izvode iz poslovnih knjiga s obračunom redovnih i zateznih kamata te specifikaciju svih ostalih troškova te dokazi o plaćanju istih. Navedeno ovrhovoditelj dostavlja i uz žalbu.

9.1. Ovaj drugostupanjski sud je već u rješenju poslovni broj Gž Ovr-305/2022 od 20. veljače 2023. ukazao na odredbu članka 164. stavak 1. i 2. ZPP kojom je propisano da o naknadi troškova odlučuje sud na određeni zahtjev stranke, bez raspravljanja (stavak 1.) i da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu (stavak 2.). Dakle, sud nije dužan o troškovima postupka pa ni o daljnjim troškovima ovršnog postupka odlučivati na način da iz priloženih izvadaka iz poslovnih knjiga utvrđuje o kojim troškovima se radi i u kojem iznosu, jer stranka treba podnijeti određeni zahtjev za naknadu troškova postupka.

9.2. Iz spisa proizlazi da je prvostupanjski sud zaključkom od 7. ožujka 2023. pozvao ovrhovoditelja na uređivanje zahtjeva za naknadu troškova, po kojem zaključku ovrhovoditelj nije postupio.

10. Iz obrazloženja pobijanog rješenja je razvidno da je prvostupanjski sud, osim za odgovor na žalbu, priznao ovrhovoditelju trošak za sve radnje navedene u podnesku od 16. veljače 2021., pa čak i za žalbe od 6. kolovoza 2018. i 15. listopada 2021. iako su obje žalbe rješenjem Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž Ovr- 250/2019-8 od 26. lipnja 2020. (stranica 470 do 476 spisa) odbijene kao neosnovane, pa obzirom da ovrhovoditelj s tim žalbama nije uspio ne bi ni imao pravo na trošak rada odvjetnika za njihovo sastavljanje.

10.1. Međutim, obzirom da ovršenik na prvostupanjsko rješenje od 19. travnja 2024. nije izjavio žalbu, temeljem članka 374. ZPP ovaj drugostupanjski sud ne može u taj dio rješenja intervenirati, odnosno ne može u tom dijelu prvostupanjsko rješenje preinačiti i u tom dijelu zahtjev ovrhovoditelja za naknadu daljnjih troškova postupka odbiti.

11. Neosnovano ovrhovoditelj žalbenim navodima ukazuje da su iz pobijanog rješenja izostali troškovi ovršnog postupka dosuđeni rješenjem o ovrsi, jer troškovi ovršnog postupka koji su dosuđeni rješenjem o ovrsi i nisu trebali biti predmetom odlučivanja prilikom donošenja rješenja o daljnjim troškovima postupka. Troškovi dosuđeni rješenjem o ovrsi će se temeljem toga rješenja i namiriti i o njima, kao i o zateznim kamatama na taj trošak nije potrebno ponovno odlučivati.

12. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je u preostalom dijelu, odnosno preko priznatog iznosa od 20.944,32 eura, zahtjev ovrhovoditelja za naknadu daljnjih troškova ovršnog postupka odbio kao neosnovan.

13. Stoga je temeljem članka 380. točka 2. ZPP, a u svezi s člankom 21. OZ valjalo žalbu ovrhovoditelja djelomično odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsko rješenje u dijelu kojim je ovrhovoditelj odbijen sa zahtjevom za naknadu daljnjih troškova postupka potvrditi.

Sisak, 11. prosinca 2024.

Sutkinja

Martina Budinski Modronja