Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-2553/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac kao suca izvjestitelja, te Marijana Miletića, kao člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja EŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Srđanu Kaleboti, odvjetniku iz Splita, protiv tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Toniju Smrčeku, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 2358/2019-48 od 10. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 11. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2358/2019-48 od 10. lipnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I., II., III., IV. i VI. izreke
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 2. Ugovora o kreditu broj 066-342/2008 od 21.07.2008. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, u članku 2., ugovoreno kako banka odobrava kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 25.578,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., važećem na dan korištenja kredita, članak 3., u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kamate obračunavaju na iznos kredita iz članka 2. ovog ugovora te kako se kamata obračunava u CHF a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja, članak 4., u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kredit otplaćuje u anuitetima u kunskoj protuvrijednosti od 379,82 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria Bank d.d., na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja ako se plaćanje vrši prije roka dospijeća.
II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 6.Ugovora o kreditu broj 066-342/2008 od 21.7.2008. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva na način da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ili drugom katu banke, time da korisnik kredita izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest banke o visini kamatne stope i visini anuiteta.
III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6.437,69 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od 422,02 eur kako slijedi:
- na iznos od 2,10 EUR od dana 31.12.2008. do isplate,
- na iznos od 2,10 EUR od dana 31.1.2009. do isplate,
- na iznos od 2,10 EUR od dana 28.2.2009. do isplate,
- na iznos od 2,10 EUR od dana 31.3.2009. do isplate,
- na iznos od 5,45 EUR od dana 30.4.2009. do isplate,
- na iznos od 5,45 EUR od dana 31.5.2009. do isplate,
- na iznos od 5,45 EUR od dana 2.7.2009. do isplate,
- na iznos od 5,45 EUR od dana 7.8.2009. do isplate,
- na iznos od 5,45 EUR od dana 2.9.2009. do isplate,
- na iznos od 5,45 EUR od dana 1.10.2009. do isplate,
- na iznos od 5,45 EUR od dana 3.11.2009. do isplate,
- na iznos od 5,45 EUR od dana 30.11.2009. do isplate,
- na iznos od 5,45 EUR od dana 31.12.2009. do isplate,
- na iznos od 5,45 EUR od dana 4.2.2010. do isplate,
- na iznos od 5,45 EUR od dana 4.3.2010. do isplate,
- na iznos od 5,45 EUR od dana 6.4.2010. do isplate,
- na iznos od 5,45 EUR od dana 6.5.2010. do isplate,
- na iznos od 5,45 EUR od dana 4.6.2010. do isplate,
- na iznos od 5,45 EUR od dana 20.7.2010. do isplate,
- na iznos od 5,45 EUR od dana 19.8.2010. do isplate,
- na iznos od 5,45 EUR od dana 23.9.2010. do isplate,
- na iznos od 5,45 EUR od dana 18.10.2010. do isplate,
- na iznos od 5,45 EUR od dana 4.11.2010. do isplate,
- na iznos od 5,45 EUR od dana 15.12.2010. do isplate,
- na iznos od 5,45 EUR od dana 14.1.2011. do isplate,
- na iznos od 5,45 EUR od dana 18.2.2011. do isplate,
- na iznos od 5,45 EUR od dana 18.3.2011. do isplate,
- na iznos od 5,45 EUR od dana 2.6.2011. do isplate,
- na iznos od 5,45 EUR od dana 20.6.2011. do isplate,
- na iznos od 5,45 EUR od dana 20.6.2011. do isplate,
- na iznos od 5,45 EUR od dana 18.7.2011. do isplate,
- na iznos od 5,45 EUR od dana 2.8.2011. do isplate,
- na iznos od 5,45 EUR od dana 20.9.2011. do isplate,
- na iznos od 5,45 EUR od dana 18.10.2011. do isplate,
- na iznos od 5,45 EUR od dana 21.11.2011. do isplate,
- na iznos od 5,45 EUR od dana 16.12.2011. do isplate,
- na iznos od 5,45 EUR od dana 16.1.2012. do isplate,
- na iznos od 5,45 EUR od dana 15.2.2012. do isplate,
- na iznos od 5,45 EUR od dana 16.3.2012. do isplate,
- na iznos od 5,45 EUR od dana 17.4.2012. do isplate,
- na iznos od 5,45 EUR od dana 16.5.2012. do isplate,
- na iznos od 5,45 EUR od dana 19.6.2012. do isplate,
- na iznos od 5,45 EUR od dana 17.7.2012. do isplate,
- na iznos od 5,45 EUR od dana 10.8.2012. do isplate,
- na iznos od 5,45 EUR od dana 17.9.2012. do isplate,
- na iznos od 5,45 EUR od dana 17.10.2012. do isplate,
- na iznos od 5,45 EUR od dana 15.11.2012. do isplate,
- na iznos od 5,45 EUR od dana 17.12.2012. do isplate,
- na iznos od 5,45 EUR od dana 15.1.2013. do isplate,
- na iznos od 5,45 EUR od dana 31.1.2013. do isplate,
- na iznos od 5,45 EUR od dana 15.3.2013. do isplate,
- na iznos od 5,45 EUR od dana 15.4.2013. do isplate,
- na iznos od 5,45 EUR od dana 16.5.2013. do isplate,
- na iznos od 5,45 EUR od dana 31.5.2013. do isplate,
- na iznos od 5,45 EUR od dana 13.7.2013. do isplate,
- na iznos od 5,45 EUR od dana 19.8.2013. do isplate,
- na iznos od 5,45 EUR od dana 16.9.2013. do isplate,
- na iznos od 5,45 EUR od dana 16.10.2013. do isplate,
- na iznos od 5,45 EUR od dana 19.11.2013. do isplate,
- na iznos od 5,45 EUR od dana 16.1.2014. do isplate,
- na iznos od 5,45 EUR od dana 23.1.2014. do isplate,
- na iznos od 5,45 EUR od dana 26.2.2014. do isplate,
- na iznos od 5,45 EUR od dana 27.3.2014. do isplate,
- na iznos od 5,45 EUR od dana 16.4.2014. do isplate,
- na iznos od 5,45 EUR od dana 14.5.2014. do isplate,
- na iznos od 5,45 EUR od dana 18.7.2014. do isplate,
- na iznos od 5,45 EUR od dana 18.7.2014. do isplate,
- na iznos od 5,45 EUR od dana 11.9.2014. do isplate,
- na iznos od 5,45 EUR od dana 11.9.2014. do isplate,
- na iznos od 5,45 EUR od dana 10.10.2014. do isplate,
- na iznos od 5,45 EUR od dana 14.11.2014. do isplate,
- na iznos od 5,45 EUR od dana 12.12.2014. do isplate,
- na iznos od 5,45 EUR od dana 22.1.2015. do isplate,
- na iznos od 5,45 EUR od dana 11.3.2015. do isplate,
- na iznos od 5,45 EUR od dana 14.4.2015. do isplate,
- na iznos od 5,45 EUR od dana 15.5.2015. do isplate,
- na iznos od 5,45 EUR od dana 15.5.2015. do isplate,
- na iznos od 5,45 EUR od dana 10.6.2015. do isplate,
- na iznos od 5,45 EUR od dana 9.7.2015. do isplate,
- na iznos od 4,91 EUR od dana 31.7.2015. do isplate,
a na iznos 6.015,68 Eur kako slijedi:
- na iznos od 0,73 EUR od dana 31.8.2008. do isplate,
- na iznos od 3,17 EUR od dana 30.9.2009. do isplate,
- na iznos od 21,59 EUR od dana 31.10.2008. do isplate,
- na iznos od 9,24 EUR od dana 30.11.2008. do isplate,
- na iznos od 25,16 EUR od dana 31.12.2008. do isplate,
- na iznos od 27,60 EUR od dana 31.1.2009. do isplate,
- na iznos od 28,70 EUR od dana 28.2.2009. do isplate,
- na iznos od 25,66 EUR od dana 31.3.2009. do isplate,
- na iznos od 26,63 EUR od dana 30.4.2009. do isplate,
- na iznos od 21,93 EUR od dana 31.5.2009. do isplate,
- na iznos od 18,38 EUR od dana 2.7.2009. do isplate,
- na iznos od 19,88 EUR od dana 7.8.2009. do isplate,
- na iznos od 22,21 EUR od dana 2.9.2009. do isplate,
- na iznos od 20,40 EUR od dana 1.10.2009. do isplate,
- na iznos od 19,62 EUR od dana 3.11.2009. do isplate,
- na iznos od 22,67 EUR od dana 30.11.2009. do isplate,
- na iznos od 25,45 EUR od dana 31.12.2009. do isplate,
- na iznos od 27,94 EUR od dana 4.2.2010. do isplate,
- na iznos od 28,04 EUR od dana 4.3.2010. do isplate,
- na iznos od 33,41 EUR od dana 6.4.2010. do isplate,
- na iznos od 33,77 EUR od dana 6.5.2010. do isplate,
- na iznos od 36,82 EUR od dana 4.6.2010. do isplate,
- na iznos od 45,45 EUR od dana 20.7.2010. do isplate,
- na iznos od 51,13 EUR od dana 19.8.2010. do isplate,
- na iznos od 55,52 EUR od dana 23.9.2010. do isplate,
- na iznos od 53,19 EUR od dana 18.10.2010. do isplate,
- na iznos od 47,25 EUR od dana 4.11.2010. do isplate,
- na iznos od 66,98 EUR od dana 15.12.2010. do isplate,
- na iznos od 70,75 EUR od dana 14.1.2011. do isplate,
- na iznos od 67,39 EUR od dana 18.2.2011. do isplate,
- na iznos od 73,90 EUR od dana 18.3.2011. do isplate,
- na iznos od 85,78 EUR od dana 2.6.2011. do isplate,
- na iznos od 89,21 EUR od dana 20.6.2011. do isplate,
- na iznos od 89,21 EUR od dana 20.6.2011. do isplate,
- na iznos od 103,04 EUR od dana 18.7.2011. do isplate,
- na iznos od 116,58 EUR od dana 2.8.2011. do isplate,
- na iznos od 93,14 EUR od dana 20.9.2011. do isplate,
- na iznos od 84,11 EUR od dana 18.10.2011. do isplate,
- na iznos od 84,67 EUR od dana 21.11.2011. do isplate,
- na iznos od 87,35 EUR od dana 16.12.2011. do isplate,
- na iznos od 93,70 EUR od dana 16.1.2012. do isplate,
- na iznos od 96,11 EUR od dana 15.2.2012. do isplate,
- na iznos od 93,03 EUR od dana 16.3.2012. do isplate,
- na iznos od 92,78 EUR od dana 17.4.2012. do isplate,
- na iznos od 94,38 EUR od dana 16.5.2012. do isplate,
- na iznos od 96,50 EUR od dana 19.6.2012. do isplate,
- na iznos od 93,56 EUR od dana 17.7.2012. do isplate,
- na iznos od 94,25 EUR od dana 10.8.2012. do isplate,
- na iznos od 85,97 EUR od dana 17.9.2012. do isplate,
- na iznos od 92,43 EUR od dana 17.10.2012. do isplate,
- na iznos od 94,91 EUR od dana 15.11.2012. do isplate,
- na iznos od 93,03 EUR od dana 17.12.2012. do isplate,
- na iznos od 90,76 EUR od dana 15.1.2013. do isplate,
- na iznos od 87,54 EUR od dana 31.1.2013. do isplate,
- na iznos od 89,18 EUR od dana 15.3.2013. do isplate,
- na iznos od 94,81 EUR od dana 15.4.2013. do isplate,
- na iznos od 83,99 EUR od dana 16.5.2013. do isplate,
- na iznos od 84,26 EUR od dana 31.5.2013. do isplate,
- na iznos od 86,13 EUR od dana 13.7.2013. do isplate,
- na iznos od 86,32 EUR od dana 19.8.2013. do isplate,
- na iznos od 88,31 EUR od dana 16.9.2013. do isplate,
- na iznos od 89,59 EUR od dana 16.10.2013. do isplate,
- na iznos od 91,40 EUR od dana 19.11.2013. do isplate,
- na iznos od 90,59 EUR od dana 16.1.2014. do isplate,
- na iznos od 91,27 EUR od dana 23.1.2014. do isplate,
- na iznos od 96,45 EUR od dana 26.2.2014. do isplate,
- na iznos od 95,43 EUR od dana 27.3.2014. do isplate,
- na iznos od 95,20 EUR od dana 16.4.2014. do isplate,
- na iznos od 92,45 EUR od dana 14.5.2014. do isplate,
- na iznos od 95,70 EUR od dana 18.7.2014. do isplate,
- na iznos od 95,70 EUR od dana 18.7.2014. do isplate,
- na iznos od 97,45 EUR od dana 11.9.2014. do isplate,
- na iznos od 97,45 EUR od dana 11.9.2014. do isplate,
- na iznos od 97,40 EUR od dana 10.10.2014. do isplate,
- na iznos od 101,10 EUR od dana 14.11.2014. do isplate,
- na iznos od 101,34 EUR od dana 12.12.2014. do isplate,
- na iznos od 101,48 EUR od dana 22.1.2015. do isplate,
- na iznos od 101,48 EUR od dana 11.3.2015. do isplate,
- na iznos od 101,48 EUR od dana 14.4.2015. do isplate,
- na iznos od 101,48 EUR od dana 15.5.2015. do isplate,
- na iznos od 101,48 EUR od dana 15.5.2015. do isplate,
- na iznos od 101,48 EUR od dana 10.6.2015. do isplate,
- na iznos od 101,48 EUR od dana 9.7.2015. do isplate,
- na iznos od 101,21 EUR od dana 31.7.2015. do isplate, i to do 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.554,37 eur zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 10. lipnja 2024. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.
V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.
VI. Odbija zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.
2. Protiv prvostupanjske presude i to točke I., II., III., IV. i VI. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23-dalje: ZPP), predlažući da drugostupanjski sud usvoji žalbu i preinači presudu na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja i obveže tužitelja na potpunu naknadu troškova postupka, podredno ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim pojedinih odredbi Ugovora o kreditu kojeg su stranke zaključile 21. srpnja 2008. a glede promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, te povrat preplaćenih iznosa koje je tužitelj preplatio s osnova ništetene ugovorene valutne klauzule u CHF i promjenjive kamatne stope.
6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koje ukazuje žalba, kao ni povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, tako da se zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude može ispitati.
7. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u vezi s člankom 8. ZPP, na koju opisno upire žalitelj, jer je sud ovlašten na temelju odredbe članka 8. ZPP uzimajući u obzir sve okolnosti, prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučiti koje će činjenice uzeti kao dokazane. Tako sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što to smatra žalitelj da bi trebalo i ako izvodi drugačije činjenične zaključke nego to čini žalitelj. Naime, pravo ocjene dokaza pridržano je za prvostupanjski sud i ono je u konkretnom slučaju dano u skladu s odredbom članka 8. ZPP.
8. Također nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev kao i prigovore tuženika, te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (članak 8. ZPP) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.
9. Po provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:
- da su stranke, i to tužitelj, kao korisnik kredita i tuženik, kao davatelj kredita, 21. srpnja 2008. zaključili Ugovor o kreditu broj 066-342/2008 na iznos od 25.578,00 CHF u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju banke za CHF,
- da je namjena kredita bila kupnja novog automobila marke Opel Astra,
- da je ugovorena redovna kamata 6,50% godišnja, koja je promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika ili drugog akta tuženika,
- da je presudama Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revt- 249/14 od 09. travnja 2015. pravomoćno utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništava, da iz navedenih odluka proizlazi da je tuženik kamatne stope mijenjao bez ugovorenih parametara, jednostranom odlukom banke, na način da se o promjenama nije pojedinačno pregovaralo, pa da je time došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, odnosno korisnika kredita, zbog čega da su navedene odredbe nepoštene, odnosno ništetne,
- da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-2221/2018-11 od 03. rujna 2019., utvrđeno da je tuženik od 01. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu, koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključivanja i u vrijeme zaključivanja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključivanja predmetnih ugovora o kreditu, što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da je time postupao sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03, a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbi čl. 96. i čl. 97. ZZP i odredbama Zakona o obveznim odnosima, da se kolektivni interes potrošača (sadašnjih i budućih), prema navedenim presudama, temelji se na tome da određeni trgovci u svojim standardnim ugovorima ne koriste određene odredbe koje su nepoštene po kriterijima iz Zakona o zaštiti potrošača i da njihova poslovna praksa ne bude po kriterijima iz Zakona o zaštiti potrošača nepoštena,
- da je iz izreke navedenih presuda, razvidno da se odnose na ugovore o potrošačkom kreditiranju, dakle i na predmetni Ugovor o kreditu,
- da navedene pravomoćne presude donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a na koje se tužitelj pozvao u tužbi, imaju izravan učinak i na ovaj postupak radi individualne zaštite tužitelja kao potrošača, te u smislu odredbe čl. 138.a ZZP/07, čl. 118. u vezi čl. 120. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14., 110/15., 14/19., dalje: ZZP/14) i čl. 502.c ZPP one obvezuju i sud u ovom postupku,
- da se osobe u posebnim parnicama mogu pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom je prihvaćen zahtjev iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava u smislu čl. 502c ZPP, kojom su proširene subjektivne granice pravomoćnosti presude, da je sud u pojedinačnim sporovima vezan za utvrđenja iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa i prava kada se osoba na njih poziva,
- da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost ugovorne kamatne stope sukladno odluci tuženika, a uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope, kao i u dijelu kojim je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz valutu CHF i to stoga što predmetni Ugovor o kreditu ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, kao niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope,
- da u Ugovoru o kreditu nisu jasno određeni parametri za promjenu kamatne stope, jer ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja odredbu unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika, pa da se smatra da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo (čl. 81. st. 2. ZZP), a što da proizlazi i iz gore navedenih presuda donesenih u kolektivnom sporu za zaštitu prava potrošača, koje da obvezuju ovaj sud,
- da ugovorena redovna kamata sadržajno odgovara naknadi koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih od strane kreditora (banke) na određeno vremensko razdoblje, uz obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to Ugovorom o kreditu i ugovoreno, da odredba o takvoj kamati mora biti određena odnosno barem odrediva u smislu odredbi čl. 269. st. 2. ZOO i čl. 272. ZOO,
- da je čl. 6. Ugovora o kreditu ugovorena promjenjivost kamatne stope u skladu s Odlukom banke o kamatnim stopama, dok nisu jasno određeni parametri odnosno kriteriji pod kojima se može mijenjati kamatna stopa, pa da predmetna odredba Ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenjivost kamatne stope nije bila ni određena, niti odrediva u trenutku sklapanja toga Ugovora, da je Ugovor sklopljen bez pojedinačnog pregovaranja o takvim ugovornim odredbama, pa da je na taj način tužitelj kao potrošač stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na banku,
- da sporna odredba o promjenjivosti kamatne stope predstavlja nepoštenu odredbu u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP,
- da je tužitelju prilikom zaključenja Ugovora o kreditu trebalo objasniti razloge promjene kamatne stope, pojedinačno o tome pregovarati i na taj način mu omogućiti da pristane na takve odredbe (koje jasno definiraju uvjete i razloge zbog kojih se kamatna stopa može mijenjati), odnosno omogućiti mu da prigovori povećanju stope redovne kamate ili zatraži okončanje ugovornog odnosa,
- da je ugovorna odredba kojom je propisana promjenjivost kamatne stope ništetna, pri čemu valja dodati da na takvo utvrđenje nije od utjecaja činjenica da je kredit otplaćen,
- da u odnosu na odredbe kojima je ugovorena valuta CHF, uz koju je vezana glavnica, valja reći da iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi stranke pojedinačno pregovarale o istim odredbama, niti da je tuženik informirao tužitelja o rizicima koje nosi valuta CHF, a navedeno da proizlazi i iz gore navedenih odluka donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koje obvezuju ovaj sud, pa da je ugovaranje takvih odredbi imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja,
- da su po ocjeni suda ništetne i nepoštene odredbe Ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF,
- da iz navedenih odluka proizlaze utvrđenja prema kojima odredbe kojima se glavnica veže za CHF već samim ugovaranjem proizvode neravnotežu između stranaka na teret potrošača, obzirom da tuženik kao banka prihvaća samo opći rizik valutne klauzule, dok potrošač prihvaća i taj rizik kao i dodatni rizik specifičan za CHF kao valutu utočišta, a ugovorima potrošačima nije dana mogućnost koja bi kompenzirala takve rizike, da je iznos ugovorene kamate potrošaču bio nerazumljiv i iz razloga jer je vezan za tečaj švicarskog franka i za odluku banke,
- da je provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno da razlika između kamatne stope primijenjene kod otplate i kamatne stope važeće u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu iznosi 422,02 eur / 3.179,69 kn, a razlika tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita da iznosi 6.015,68 eur / 45.325,12 kn, dok negativne razlike nije ni bilo,
- da je sud nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti prihvatio kao stručan i objektivan,
- da potraživanje tužitelja za isplatu preplaćenih iznosa na ime promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, nije zastarjelo, jer je zastarijevanje prekinuto podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesene 4. travnja 2012. u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401712 od 4. srpnja 2013. koji je pravomoćno okončan presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. (u kojem je predmetu donesena presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt. 249/14 od 9. travnja 2015.), odnosno i u pogledu ništetnosti ugovaranja valutne klauzule podnošenjem tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u predmetu koji je pravomoćno okončan presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/17 od 4. lipnja 2018. (u kojem je donesena i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev. 2221/18 od 3. rujna 2019.), a uvažavajući činjenicu da je predmetni postupak pokrenut tužbom koja je kod prvostupanjskog suda zaprimljena 2. lipnja 2019.,
- da je sud dopustio preinaku tužbe kao u podnesku tužitelja od 25.04.2023. odnosno u podnesku od 29.12.2021. (list 393-400 spisa), a sve sukladno odredbi čl. 190. st. 2. ZPP, jer je tužitelj preinačio tužbu, odnosno tužbeni zahtjev nakon provedenog financijskog vještačenja, odnosno jer ga nije mogao bez svoje krivnje preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, tužitelj da je prvo tužbom u smislu čl. 186 b. ZPP tražio od tuženika da dostavi financijsku dokumentaciju, pa kad ju je tuženik dostavio u spis, tužitelj da je postavio tužbeni zahtjev u skladu s tom dokumentacijom (list 226-332 spisa), a onda nakon provedenog financijskog vještačenja podneskom od 29.12.2021. da je preinačio tužbu za neznatan iznos u odnosu na cijeli tužbeni zahtjev, a kojoj se preinaci tuženik protivio i istaknuo prigovor zastare za preinačeni dio,
- da je sud preinaku dopustio, budući da je tužitelj utužio i zatražio financijske podatke za razdoblje kao i u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, pa da po mišljenju suda nije nastupila zastara za preinačeni dio.
10. Na osnovu tako utvrđenoga činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je, prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužitelja utvrdio da su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, te je pozivom na odredbu članak 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 u daljnjem tekstu: ZOO) tuženiku naložio da tužitelju isplati, temeljem Ugovora o kreditu u utuženom razdoblju na ime pretplate zbog ništetne odredbe o promjeni kamatne stope iznos od 422,02 eur / 3.179,69 kn i na ime pretplate zbog ništetne valutne klauzule iznos 6.015,68 eur /45.325,12 kn sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa do isplate, pri čemu je primijenio citirane odredbe Zakona o zaštiti potrošača ZZP, ukazujući i na odredbe, članka 269., 272., 247., 323., 327., 241., 225., 1111. i 1115. ZOO.
11. U smislu odredbe čl. 190. ZPP pravilno je tužitelj postavio konačan zahtjev po primitku nalaza vještaka kojim je tek mogao utvrditi visinu svoje tražbine, pa su neosnovani žalbeni navodi o tome da je tužitelj isto trebao učiniti do okončanja prethodnog postupka, a o dopuštenosti preinake tužbe do zaključenja glavne rasprave se očitovao i Ustavni sud RH u odluci pod brojem U-III-4474/19 od 29.03.2022. gdje je Ustavni sud RH utvrdio da je preinaka tužbe dopuštena sukladno odredbi čl. 190. st. 2. ZPP prema kojem tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, što je i sukladno zaključku sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 26. studenoga 2021. (Posl. br. Su IV-162/2021) u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem. Nedopuštanjem preinake tužbe tužitelju bi se nametnulo ograničenje prava na pristup sudu i pravično suđenje zajamčeno člankom 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda jer nedopuštanje preinake tužbe u ovoj situaciji ne bi bilo razmjerno legitimnom cilju iz odredbe članka 190. st. 1. ZPP, a to je poštovanje načela pravne sigurnosti, ubrzanja postupka i osiguranja pravilnog djelovanja pravosudnog sustava, što bi dovelo do povrede prava na pristup sudu. Legitimni cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka je onemogućavanje zlouporabe procesnih ovlaštenja u cilju ubrzanja parničnog postupka. Imajući u vidu da zlouporabe procesnih prava u ovom slučaju nije bilo, to i ovaj sud smatra da tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. No, i pored navedenog iz podataka predmetnog spisa proizlazi da je tužitelj u tužbi postavio manifestacijski zahtjev shodno članku 186.b stavak 3. ZPP, da je taj zahtjev bio osnovan, jer mu tuženik nije na njegov zahtjev dostavio potrebne podatke sa kojim je raspolagao i bez kojih tužitelj nije mogao postaviti određeni zahtjev za isplatu, a koje je na traženje suda naknadno tijekom parnice dostavio, pa kako je tužitelj nakon provedenog financijskog vještačenja određeno postavio tužbeni zahtjev za isplatu, sve to sukladno odredbi članka 186.b stavka 3. ZPP, prigovor tuženika da je počinjena bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 190. stavka 1. ZPP da nije osnovan.
12. Nadalje ni žalbenim prigovorima tuženika nije dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o nepoštenosti i ništetnosti spornih ugovornih odredaba Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu po jednostranoj odluci tuženika i valutnu klauzulu vezano za CHF, kao i neosnovanost prigovora zastare.
13. Imajući u vidu činjenicu da tuženik tijekom provedenog prvostupanjskog postupka nije uspješno osporio status tužitelja kao potrošača, odnosno, da se radi o potrošačkom ugovoru, kao i okolnosti sklapanja Ugovora o kreditu, nema dvojbe da je predmetni ugovor tužitelj sklopio s tuženikom prema unaprijed pripremljenom sadržaju predloženom od strane tuženika – banke, te da tužitelj nije utjecao niti je mogao utjecati na sadržaj, kako ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi, tako i ugovorenih odredaba po kojima se glavnica veže za valutu CHF, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo.
14. Prema odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne Novine br. 41/14., 110/15.) koji je na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a isto tako i odredba članka 138.a ZZP/07 propisuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavak 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavak 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
15. U smislu tih zakonskih odredbi, ali i odredbe članka 502.c ZPP koja propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, za zaključiti je da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktni učinak i obvezuju sudove, te da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz članka 502.a stavak 1. ZPP.
16. Kako je spornim odredbama predmetnog Ugovora o kreditu redovna kamata kao i valutna klauzula uz koju je vezana glavnica sadržajno izražena na identičan način kao i ona koja je toč. 1. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnom, prvostupanjski sud je osnovano zaključio da su predmetne ugovorne odredbe ništetne.
17. Tuženik ničim ne dokazuje da je u konkretnom slučaju tužitelj prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora bio od strane istoga informirana o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti glede ugovorene valute uz koju je vezana glavnica CHF, odnosno da su tuženik i tužitelji prije sklapanja ugovora i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluke tuženika o promjeni stope ugovorene kamate. Eventualna okolnost da je tuženik tužitelju dostavljao obavijesti o promjeni (povećanju) kamatne stope, sama za sebe zasigurno nema značaj niti predstavlja pojedinačno pregovaranje u smislu odredaba članka 81. ZZP 03. U ugovoru o kreditu nema nikakvih pobližih odredaba o načinu utvrđivanja promjene kamatne stope odnosno parametara na temelju kojih se ista mijenjala i utvrđivala, što pak ukazuje da je tuženik prema svom vlastitom nahođenju mogao donositi odluke i mijenjati kamatnu stopu, pa stoga takva odredba nije razumljiva te nedvojbeno dovodi do zaključka da je u konkretnom slučaju visina kamatne stope isključivo ovisila o odluci jedne ugovorne strane – ovdje tuženika. Tužitelju su u Ugovoru o kreditu morali biti određeno predočeni i objašnjeni rizici, razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kako bi na temelju određenih i razumljivih kriterija mogao predvidjeti sve potencijalne ekonomske posljedice koje iz ugovora mogu proizaći (nije dovoljno da je tužitelj općenito znao i bio svjestan da je kamatna stopa promjenjiva), pa kako je odredba ugovora o promjenjivosti kamatne stope u skladu s odlukama tuženika od bitnog značaja i u konačnici ovisi isključivo o odluci jedne ugovorne strane - tuženika, bez da su određeno i razumljivo navedeni uvjeti promjenjivosti, to predstavlja odredbu koja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja jer nastaje situacija da tuženik, kao vjerovnik, jednostrano određuje obvezu tužitelja koju isti ne može predvidjeti, na nju utjecati niti provjeriti pravilnost promjene zbog nedostatka potrebnih jasnih i razumljivih kriterija, što je sve u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja. Sama okolnost da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli bila jasna i uočljiva, kao i da je ugovor potvrđen po javnom bilježniku koji im je isti pročitao, a cijeneći i da se radilo o unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru tuženika, ne ukazuje da je tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora bio adekvatno informiran glede ugovorene valutne klauzule.
18. Ovdje je glede valutne klauzule za istaknuti i da zahtjev "informiranost potrošača" u konkretnom smislu znači da ugovorna odredba o riziku promjene tečaja ne treba biti razumljiva samo na formalnoj i gramatičkoj razini, već da potrošač mora tu odredbu razumjeti u pogledu njezinog konkretnog dosega, u smislu da prosječni potrošač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može ne samo znati za mogućnosti deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu u kojoj je kredit denominiran, već da i može procijeniti potencijalno znatnije gospodarske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze.
19. Da je takvo postupanje banke nepošteno utvrdio je i sud Europske unije u svojoj odluci u predmetu C-186/16 E i dr. protiv Banca Romaneasca SA, a koja presuda obvezuje i ovaj sud u kojoj presudi sud Europske unije utvrđuje da je banka bila dužna potrošaču detaljno objasniti kako funkcionira kreditni paket do te mjere da mu je morao ako je potrebno kroz simulacije demonstrirati kako će moguće promjene tečaja posebno povezane uz moguće promjene kamatne stope utjecati na njegove mjesečne rate te ukupnu kreditnu obvezu i kroz koje točno mehanizme.
20. Prema odredbi članka 323. stavak 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz članka 1111. ZOO. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.
21. Kako je provedenim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj temeljem ništetnih odredaba preplatio tuženiku s osnove promjene kamatne stope iznos od 422,02 eur / 3.179,69 kn a s osnova valutne klauzule iznos od 6.015,68 eur / 45.325,12 kn, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom navedenog materijalnog prava obvezao tuženika isplatiti tužitelju navedene iznose sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose navedene u izreci presude od izvršenih uplata do isplate.
22. Isto tako prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava ocijenio neosnovanim prigovor zastare, uključujući i stajalište o prekidu zastare i ponovnom početku tijeka zastare kao što je pravilno zaključio da nije nastupila zastara ni po preinačenom tužbenom zahtjevu. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske je na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 27. svibnja 2024. zauzeo pravno shvaćanje poslovni broj Su-IV-123/2024-5 gdje navodi da u slučaju kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.
23. S obzirom da učinak nepošteni ugovornih odredaba djeluje ex tunc, unatrag od trenutka sklapanja Ugovora, smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikada nije ni bila ugovorena, tako da u odnosu na tužitelja kao potrošača i ne može imati učinak (što je sukladno odlukama Europskog suda za ljudska prava u kojima je Europski sud utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili pak kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba).
24. Iz iznesenih razloga, nisu ostvareni žalbeni prigovori tuženika, a kako nisu ostvareni niti žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti jer je prvostupanjski sud odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja pravilno primijenio mjerodavne zakonske odredbe na kojima je presuda utemeljena, žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu potvrditi, temeljem odredaba članka 368. stavka 1. ZPP, uključujući i odluku o troškovima postupka koju je prvostupanjski sud pravilno zasnovao na odredbi članka 154. stavak 1. u svezi s odredbom članka 155. stavka 1. ZPP, a koju tuženik osporava bez isticanja bilo kojeg konkretnog žalbenog prigovora
U Splitu, 11. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća:
Tihana Pivac
