Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž-1901/2020-3

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Nataše Peršić Brleković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Point-Split d.o.o., Split, Blaženog Ivana Merza 8, OIB 92462019127, zastupan po punomoćniku Ivanu Močiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika LŠ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Vesni Vučetić, odvjetnici u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-215/2016 od 7. veljače 2020., u sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se kao neosnovane žalbe stranaka te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-215/2016 od 7. veljače 2020.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

" I/ Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju po osnovi naknade imovinske štete iznos od 92.985,53 Kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od presuđenja pa do isplate, te koje se obračunavaju po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja kao neosnovan u dijelu koji se odnosi na potraživanje zakonskih zateznih kamata za period od 31.svibnja 2013.godine do presuđenja.

III/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva kao neosnovan a koji glasi:

''Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana isplati tužitelju po osnovi naknade izmakle dobiti iznos od 80.000,00 Kuna zajedno sa zateznim kamatama od 31.svibnja 2013.godine pa do 31.07.2015.godine po stopi od 12%, a od 01.08.2015.godine pa sve do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.''

IV/ Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime parničnih troškova ukupan iznos od 18.357,58 Kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od presuđenja pa do isplate, te koje se obračunavaju po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

2. Tužitelj je pravovremeno podnio žalbu protiv točke III. i IV. citirane presude pozivom na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP) te predlaže da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev u odnosu na izmaklu korist u cijelosti usvoji.

3. Tuženik je pravovremeno podnio žalbu pobijajući citiranu presudu u točki I. i IV. izreke pozivom na žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP) te predlaže da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev u cijelosti odbije uz obvezu tužitelja na naknadu parničnih troškova, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalbe stranaka nisu osnovane.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete nastale na teretnom vozilu Mercedes Actros kao i naknade izmakle koristi zbog nemogućnosti njegovog korištenja za vrijeme trajanja popravka, a koja oštećenja su nastala u prometnoj nezgodi 31.5.2013. u kojem je sudjelovalo teretno vozilo u vlasništvu tužitelja upravljano po tuženiku kao zaposleniku tužitelja.

7. Po provedenom postupku, u odnosu na sporne okolnosti, sud prvog stupnja utvrđuje:

- da je teretno vozilo Mercedes Actros, registarskih oznaka [registarska oznaka], vlasništvo tužitelja, oštećeno u prometnoj nezgodi 31.5.2013., a nastala imovinska šteta, prema popisu dijelova za zamjenu i popravak te računu popravka ovlaštenog ''Mercedes'' servisera autokuće Vrdoljak broj 660-111-1, iznosi ukupno 92.985,53 kn sa PDV-om,

- da je navedena imovinska šteta nastala tužitelju na radu i u vezi rada budući da je predmetnim teretnim vozilom kritičnog dana upravljao tuženik, u to vrijeme radnik tužitelja,

- da je tuženik, upravljajući teretnim vozilom Mercedes Actros, isključivi krivac za nastanak predmetne prometne nezgode te da je pritom postupao sa eventualnom namjerom obzirom na način upravljanja vozilom kako je utvrđeno prometnim vještačenjem po vještaku Nevenu Kralj, da je kod tuženika postojala svijest o mogućnosti nastupanja štetnih posljedica na koje je isti pristao znajući da tužitelju može nastupiti šteta, te je ujedno postupao i sa krajnjom nepažnjom budući da nije upotrijebio ni onu pažnju koju bi upotrijebio svaki prosječni vozač u navedenoj prilici,

- da se tuženik, upravljajući teretnim vozilom u vlasništvu tužitelja, neposredno prije i u trenutku sraza sa osobnim vozilom VW Passat, upravljanim po OŠ, kretao brzinom od oko 45 km/h (što je vještak utvrdio očitanjem tahografskog listića) te je prešao teretnim vozilom na suprotni prometni trak oko 0,6 m,

- da obzirom na širinu teretnog vozila te konfiguraciju terena tuženik nije bio u mogućnosti ostvariti propisno mimoilaženje s vozilom iz suprotnog smjera niti krećući se dozvoljenom brzinom od 30 km/h radi čega da se uopće nije smio kretati navedenom dionicom, čime je tuženik postupao suprotno odredbama članka 63. stavka 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (''NN'' 67/08), jer nije poštivao sigurnosne bočne razmake prilikom mimoilaženja vozila te je prešao u suprotni prometni trak i izazvao navedenu prometnu nezgodu,

- da činjenica što je vozilo tužitelja bilo oštećeno i izvan funkcije nije bilo ni od kakvog utjecaja na dobit tužitelja budući da je tužitelj angažirao u tom periodu dodatna vozila koja je naručio od više prijevoznika koji se bave tim uslugama te su tužitelju za to ispostavljeni računi, a za koji trošak je financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Daliboru Krklecu utvrđeno da predstavlja operativni trošak poslovanja koji nastaje u redovnom poslovanju i koji je nastao neovisno o štetnom događaju u kojem je oštećeno predmetno vozilo Mercedes Atros.

7.1. Temeljem prednje utvrđenih činjenica te primjenom odredbe članka 99. stavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 149/09., 61/11., 82/12. i 73/13 – dalje ZR/09) sud prvog stupnja zaključuje da tužitelju pripada naknada imovinske štete nastale na teretnom vozilu u iznosu od 92.985,53 kn sa zakonskom zateznom kamatom sukladno odredbi članka 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23. - dalje ZOO) od presuđenja do isplate dok sud odbija kao neosnovan zatraženi tijek zakonske zatezne kamate za razdoblje od 31.5.2013. do presuđenja kao i zahtjev tužitelja po osnovi izmakle koristi. Odluku o troškovima postupka sud donosi pozivom na odredbu članka 154. stavak 2. ZPP-a uz primjenu odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

8. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a pa tako niti apsolutno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju neosnovano upire tužitelj u žalbi s obzirom da presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ju je moguće ispitati. Također je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

9. Protivno žalbenim navodima tužitelja, sud prvog stupnja je pravilno odlučio kada je odbio provesti novo financijsko vještačenje koje je predlagao tužitelj te ocjenom svih provedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. ZPP-a utvrdio neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja po osnovi naknade izmakle dobiti.

9.1. Naime, odredbom članka 1046. ZOO-a propisano je: " Šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta)." Nadalje je odredbom članka 1089. stavak 1. i stavka 3. ZOO-a propisano: (1) Oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi… (3) Pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem. Prema iskazu svjedoka, zaposlenika tužitelja FŠ, koji je iskazivao da radni proces kod tužitelja nije bio u zastoju jer je problem što je predmetno teretno vozilo bilo izvan funkcije bio riješen na način da je tužitelj angažirao dodatna vozila za što su tužitelju ispostavljeni računi, kao i nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za knjigovodstveno – financijske poslove Dalibora Krkleca, koji je prema dostavljenoj dokumentaciji – računima tužitelja, također zaključio da se dostavljeni računi odnose na najam vozila - dio za najam vozila za prijevoz materijala nosivosti preko 10 tona, dio za najam vozila prije odnosno nakon štetnog događaja, te da kao takvi ne predstavljaju izmaklu korist već operativne troškove radnog procesa tužitelja, sud prvog stupnja je pravilno zaključio da u konkretnom slučaju za tužitelja nije nastala šteta – izmakla korist u smislu citirane zakonske odredbe, dakle dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom odnosno oštećenjem teretnog vozila tužitelja.

9.2. Navedeno iz razloga što je zakonska pretpostavka za priznanje prava na naknadu izmakle koristi prema članku 1089. stavak 3. ZOO-a očekivana dobit po redovnom tijeku stvari koja je izostala uslijed štetne radnje. U konkretnom slučaju, za vrijeme dok je predmetno teretno vozilo tužitelja bilo na popravku od 31.5.2013. do 22.10.2013., tužitelj je posao obavio sa drugim teretnim vozilima koje je iznajmio pa stoga nije došlo do izgubljene zarade tj. izmakle koristi koju štetu tužitelj izrijekom potražuje u ovom postupku jer trošak najma drugog vozila ne predstavlja izmaklu korist. Izmakla korist predstavlja neostvarenu imovinsku vrijednost koja bi prema redovnom tijeku stvari ili okolnostima konkretnog slučaja bila ostvarena i ušla u oštećenikovu (tužiteljevu) imovinu, da nije bilo štetnog postupanja štetnika (tuženika). S gledišta odštetne odgovornosti potrebno je ispunjenje zakonom propisanih pretpostavki: da očekivana korist nije ostvarena, da postoji određeni stupanj izvjesnosti da bi ta korist bila ostvarena da nije bilo štetnog događaja te da je dopuštena osnova po kojoj bi ta korist bila ostvarena. Međutim, naknada radi iznajmljivanja drugog vozila ne predstavlja zatraženu imovinsku dobit u smislu odredbe članka 1089. stavak 3. ZOO-a, o kojem tužbenom zahtjevu tužitelja je sud bio ovlašten odlučivati sukladno odredbi članka 2. stavak 1. ZPP-a. Stoga, budući da je tužitelj u ovom postupku zahtijevao isplatu iznosa od 80.000,00 kn po osnovi naknade izmakle koristi (dobiti), a za koju štetu nije utvrđeno ispunjenje zakonskih pretpostavki, to je sud prvog stupnja tužbeni zahtjev tužitelja osnovano odbio.

10. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da sud prvog stupnja paušalno i pogrešno zaključuje o postojanju odgovornosti tuženika kao radnika tužitelja te da u obrazloženju svoje odluke ne daje dostatne, jasne i argumentirane razloge da je tuženik u konkretnom slučaju postupao u smislu tada važeće odredbe članka 99. stavak 1. ZR/09 koja glasi: "Radnik koji na radu ili u svezi s radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu poslodavcu, dužan je štetu naknaditi.".

10.1. Odgovornost radnika za štetu mora biti posljedica propusta radnika u obavljanju poslova svog radnog mjesta ili u vezi s radom na tim poslovima, i to u odgovarajućoj vrsti i stupnju krivnje (namjera ili krajnja nepažnja). Namjera i krajnja nepažnja predstavljaju oblike krivnje, s time da se pod „namjerom“ podrazumijeva vrsta krivnje kod koje se zahtijeva da je štetnik postupao znajući i hotimice, dok „krajnja nepažnja“ (ili gruba nemarnost) predstavlja postupanje štetnika koji u svom ponašanju ne upotrijebi ni onu pažnju koju bi upotrijebio svaki prosječni čovjek. Razlikuju se dva stupnja nepažnje: obična (culpa levis) i krajnja (culpa lata). O običnoj nepažnji se radi kad štetnik nije postupao kao naročito pažljiv čovjek dok krajnja nepažnja postoji kad štetnik nije postupao ni s onakvom pažnjom koju bi upotrijebio svaki prosječan čovjek. Krajnja nepažnja (culpa lata) je slučaj kada štetnik u svom postupanju zanemaruje i običnu pozornost koja se može i mora očekivati od svakog čovjeka prosječnih sposobnosti. Krajnja nepažnja postoji kada se radnik ponaša onako kako se ne bi ponašao prosječno pažljiv radnik. Krajnja nepažnja i namjera radniku se moraju dokazati u konkretnim okolnostima štetnog događaja, a teret dokaza je na poslodavcu.

11. Žalbene navode tuženika da u njegovom postupanju prilikom predmetne prometne nezgode koja se dogodila 31.5.2013. nije bilo namjere ovaj sud prihvaća budući da je točno da tuženik prilikom upravljanja teretnim vozilom tužitelja na radu nije bio pod utjecajem alkohola te se, suprotno zaključku prvog stupnja, tuženik kretao dionicom ceste gdje je to dozvoljeno obzirom da ne postoji niti jedno prometno ograničenje za kretanja teretnih vozila i gdje se promet odvija u dvije kolne trake obilježene s podijeljenim kolnikom za oba smjera, a što nepobitno proizlazi iz Zapisnika o očevidu prometne policije od 31.5.2013. kao i skice mjesta nezgode.

12. Međutim, neosnovani su i protivni rezultatima provedenih dokaza, navodi žalitelja da tuženik u srazu sa osobnim vozilom marke VW Passat nije postupao krajnjom nepažnjom. Činjenično stanje o okolnostima nastanka prometne nezgode 31.5.2013. (način kretanja vozila, naletna brzina, mogućnost izbjegavanja naleta, uvjeti i stanje na cesti,…), važnih za procjenu oblika/stupnja odgovornosti tuženika u smislu odredbe članka 99. stavka 1. ZR/09, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, pravilno donoseći zaključak da je u konkretnom slučaju tuženik postupao krajnjom nepažnjom.

12.1. U ovom je postupku provedeno prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za strojarstvo, promet i motorna vozila dipl. ing Nevenu Kralju koji je za izradu nalaza i mišljenja koristio sve parametre utvrđene u zapisniku o očevidu sačinjenog na mjestu nezgode neposredno po nastanku iste te fotodokumentaciji prometne policije. Zaključak je navedenog vještaka, prema materijalnim tragovima na mjestu nezgode (razbijena plastika, staklo i struganje metala), da se sraz osobnog vozila i teretnog vozila upravljanog po tuženiku dogodio u nepreglednom desnom zavoju u smjeru kretanja teretnog vozila kada je teretno vozilo prednjim lijevim dijelom prešlo središnju crtu za oko 0,60 m krećući se brzinom od oko 45 km/h neposredno prije i u trenutku naleta na osobno vozilo iz suprotnog smjera, a koju brzinu kretanja je vještak očitao sa tahografskog listića izuzetog iz teretnog vozila, koje prileži pisanom nalazu i mišljenju vještaka. Obzirom na širinu kolničke trake od 2,50 m i konfiguraciju kolnika sa suhozidom sa desne strane te širinu teretnog vozila od 2550 mm vještak zaključuje da predmetno teretno vozilo ne može proći kritični zavoj bez prelaska na suprotan prometni trak niti uz dopuštenu brzinu od 30 km/h. Zaključak prometnog vještaka Nevena Kralja o dinamici nastanka te mogućnosti izbjegavanja sraza vozila podudaran je i prometnom vještačenju po stalnom sudskom vještaku za strojarstvo, motorna vozila i cestovni promet dipl.ing. strojarstva Tonći Ninčevića, sačinjenog za potrebe parničnog postupka vođenim pred Trgovačkim sudom u Splitu, poslovni broj P-712/2013, po tužbi tužitelja protiv osiguravatelja osobnog vozila Passat, u kojem je pravomoćnom presudom utvrđena odgovornost ovdje tuženika kao vozača teretnog vozila za nastanak prometne nezgode 31.5.2013. Vještak Tonći Ninčević, iako navodi da se teretno vozilo neposredno prije i u trenutku sraza kretalo brzinom od 30 km/h (nije imao na raspolaganju tahografski listić), zaključuje da je u oštrom i nepreglednom desnom zavoju gledano u smjeru kretanja tuženika došlo do sraza prilikom prelaska teretnog vozila na suprotni prometni trak za oko 0,70 m – 0,80 m. I vještak Tonći Ninčević je mišljenja da teretno vozilo širine 2550 mm krećući se po kolnoj traci od 2,50 m za savladavanje kritičnog zavoja mora svojim lijevim dijelom preći na lijevu voznu traku. Iznesena utvrđenja prometnih vještaka potkrjepljuju navode svjedoka OŠ, vozača vozila VW Passat kritičnog dana, da mu je teretno vozilo tužitelja prepriječio put u zavoju te je u prekršajnom postupku SŠ oslobođen krivnje za nastanak prometne nezgode od 31.5.2013.

12.2. Stoga pravilno zaključuje sud prvog stupnja prema prednjim utvrđenjima o dinamici i uvjetima nastanka prometne nezgode 31.5.2013., da tuženik upravljajućim teretnim vozilom tužitelja u danim okolnostima nije postupio s pažnjom koju bi u istim prilikama primijenio svaki prosječni vozač. Naime, tuženik se teretnim vozilom, širine veće od širine prometnog traka, u zoni gdje je ograničenje brzine 30 km/h i prometnim znakom za obilježeni pješački prijelaz, kretao brzinom od 45 km/h koja nije bila prilagođena uvjetima i stanju na cesti jer je kolnik bio sklizak i mokar od kiše te je dolaskom u oštar i nepregledan zavoj za čiji prolazak (jer je teretno vozilo širine veće od same kolničke trake) je nužno morao prijeći na suprotan kolnički trak i neovisno o brzini kretanja, prešao u suprotan kolnički trak za oko 0,60 m kojom prilikom se sudario sa osobnim vozilom koji je dolazio iz suprotnog smjera. Obzirom da je tuženik profesionalni vozač koji je kritičnom dionicom prolazio nebrojeno puta po nalogu svoga poslodavca (kako to navodi u žalbi), u konkretnim prometnim okolnostima nije upotrijebio niti pažnju koju bi u istim prilikama upotrijebio svaki prosječni vozač. Budući da je utvrđeno da je tuženik postupao protivno odredbama članak 51. stavak 1. i članka 63. stavka 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22 i 133/23), pravilno je sud prvog stupnja zaključio o postojanju grube nepažnje kod tuženika posljedično čemu i odgovornosti tuženika kao radnika za pričinjenu štetu poslodavcu, ovdje tužitelju.

13. Slijedom izloženog, u donošenju pobijane prvostupanjske presude nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje ukazuju tužitelj i tuženik u svojim žalbama pa je stoga istu valjalo potvrditi i primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

U Rijeci 11. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić