REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1850/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorane Aralica Martinović, predsjednice vijeća, Dubravke Matas, sutkinje izvjestiteljice i Ane Cvitković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zadru, protiv tuženika GRAD ZADAR, OIB 09933651854, Zadar, Narodni trg 1, radi isplate iznosa od 7.271,45 EUR, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zadru, poslovni broj P-197/2023-13 od 18. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru, poslovni broj P-197/2023-13 od 18. ožujka 2024.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zadru, poslovni broj P-197/2023-13 od 18. ožujka 2024.
Obrazloženje
1. Presudom označenom u izreci Trgovački sud u Zadru je odlučio: „Nalaže se tuženiku Gradu Zadru, OIB: 09933651854 isplatiti tužiteljici Republici Hrvatskoj OIB: 52634238587, a na račun Državnih nekretnina d.o.o. iznos od 7.271,45 eura za zakonskom zateznom kamatom i to na iznos od:
- 1.455,44 eura koja teče od 10. ožujka 2019.,
- 1.457,43 eura koja teče od 10. travnja 2019.,
- 1.453,58 eura koja teče od 10. svibnja 2019.,
- 1.455,44 eura koja teče od 10. svibnja 2019. i
- 1.449,60 eura koja teče od 10. svibnja 2019.,
pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate uvećanjem referentne stope, određene prema odredbi čl. 29. st. 8. i 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO) za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“
Rješenjem istog poslovnog broja i datuma naloženo je tuženiku tužiteljici naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 369,00 EUR.
2. Prema obrazloženju, proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio jer je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da tužiteljica osnovano od tuženika traži naknadu koristi koju je tuženik imao korištenjem poslovnog prostora u njenom vlasništvu sukladno odredbi čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje: ZVDSP). O trošku je odlučeno primjenom odredbi čl. 154. st. 1., čl. 163. i 164. Zakona o parničnom postupku.
3. Tuženik je podnio žalbu protiv navedene presude i rješenja iz razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i troškova postupka, navodeći u bitnom da je kvalificirani posjednik označenog poslovnog prostora kojim mirno gospodari preko svojih prednika unatrag više od 50 godina kao i da sud nije pravilno utvrdio kvalitetu tuženikova posjeda u odnosu na sve činjenice i dokaze provedene u ovom parničnom predmetu. Nabrojane povrede odredaba Zakona o parničnom postupku, dovode i do pogrešne primjene materijalnog prava, obzirom da je sud kao ključnu činjenicu za donošenje odluke naveo da je tuženik prestao biti pošteni posjednik od trenutka zahtjeva za mirenja tužitelja. Naime iz odredbe čl. 165. st. 1. ZVDSP-a vlasniku ili osobi koju on odredi nepošteni posjednik naknaditi sve koristi koje je imao za vrijeme posjedovanja, a tužitelj je svoj tužbeni zahtjev postavio kao obveznopravni zahtjev radi stjecanja bez osnove. Tužbeni zahtjev tužiteljice odnosi se na period do svibnja 2019. što je protivno datumu donošenja presude poslovni broj Pž-28850/2022. Predložio je odbijanje tužbenog zahtjeva ili podredno ukidanje presude i vraćanje na ponovno suđenje radi pravilno i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Ispitavši pobijanu presudu i rješenje na temelju odredbe iz čl. 365. i 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj je sud utvrdio da je pravilna i zakonita.
6. Presuda je jasno obrazložena i sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a u njoj nema proturječnosti.
7. Predmet ovog postupka je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 7.271,45 EUR na ime upotrebe tuđe stvari, predmetnog poslovnog prostora, u svoju korist.
8. Iz podataka u spisu i obrazloženja pobijane presude u bitnom proizlazi:
- da je tužiteljica upisana u zemljišnoj knjizi kao vlasnica poslovnog prostora na adresi u [adresa], smještenog u prizemlju zgrade sagrađene na kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],
- da je tuženik raspolagao predmetnim poslovnim prostorom na način da je s društvom Sirius trgovina d.o.o., Zadar, sklopio Ugovor o zakupu poslovnog prostora 1. ožujka 2018. na rok od pet godina, temeljem kojega se navedeno društvo obvezalo tuženiku plaćati zakupninu u iznosu od 20,00 EUR/m2, odnosno iznos od 1.480,00 EUR mjesečno,
- da je presudom ovog suda poslovni broj Pž-2850/2022 od 7. lipnja 2023. u točki I. izreke odbijena tužiteljičina žalba kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda poslovni broj P-305/2021-25 od 1. lipnja 2022. u točki I. izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 535.904,00 kn sa zateznim kamatama, kao neosnovan, dok je točkom II. izreke preinačena prvostupanjska presuda u točkama II. i III. izreke i odbijen protutužbeni zahtjev koji glasi: „Utvrđuje se da je GRAD ZADAR OIB: 09933651854, Zadar, Narodni trg 1, vlasnik poslovnog prostora površine 74m2 koji prostor se nalazi u prizemlju zgrade ulično sagrađene na kat. čest. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na adresi [adresa], što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužitelj temeljem ove presude, po njenoj pravomoćnosti i bez svakog daljnjeg pitanja i odobrenja provede postupak etažiranja na način da se opisani poslovni prostor formira kao posebni dio nekretnine te se po provedenom postupku etažiranja u skladu s ovom presudom dozvoli uknjižba prava vlasništva na poslovnom prostoru uz istovremeno brisanje tog prava s imena tužiteljice protutuženice RH“
- da iz prvostupanjskog predmeta koji se vodio pod poslovnim brojem P-224/2018 proizlazi da se tuženik u vezi s vlasničkim statusom predmetnog poslovnog prostora obratio tužiteljici sa zahtjevom za mirno rješenje spora, dok mu je tužiteljica dostavila odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora od 24. rujna 2018. kojim ga obavještava da zahtjev smatra neosnovanim i da nema uvjeta za sklapanje nagodbe jer je Republika Hrvatska stekla vlasništvo i na temelju čl. 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavensko komunističke vladavine („Narodne novine“ broj: 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02 i 98/19; dalje: Zakon o naknadi), a ne samo na temelju predmnijeve iz čl. 262. st. 3. ZVDSP-a.
9. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud zaključio o kvaliteti tuženikova posjeda do 24. rujna 2018., kao i nakon navedenog datuma. Naime, tužiteljica je vlasnica predmetnog poslovnog prostora pa je valjalo utvrditi jesu li ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 164. ili čl. 165. ZVDSP-a i može li stoga tužiteljica zahtijevati naknadu koristi koju je tuženik imao korištenjem poslovnog prostora, odnosno tužbeni zahtjev ocijeniti po tome je li tuženik bio pošteni ili nepošteni posjednik koji koristi tuđu stvar.
10. Prema sudskoj praksi u ovakvoj vrsti parnice potrebno je prije svega utvrditi pravni položaj posjednika, a pri tome nije nužno da se tužbenim vlasničkim zahtjevom istodobno traži i predaja stvari u posjed ili suposjed ako je suvlasnik ili vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari te da pošteni posjednik u svakom slučaju postane nepošten kada je primio tužbu za predaju u posjed ili suposjed ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe, ako ga je tužiteljica na odgovarajući način pozvala na predaju stvari.
11. Prema odredbi čl. 164. st. 1. ZVDSP-a pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed koji je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno. Tuženik je tijekom ovog postupka, kao i tijekom postupka koji se vodio pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem P-224/2018, tvrdio da je imao pravo upravljanja predmetne nekretnine te da je na njega preneseno i pravo korištenja pozivajući se na Odluku Komisije Vlade Republike Hrvatske od 1. srpnja 1996. kojom je predmetni poslovni prostor od strane te komisije kao imovina bivše općine Zadar dodijeljena tuženiku, da se obratio tužiteljici zahtjevom za mirno rješenje spora u vezi s vlasničkim statusom nekretnine, da mu je tužiteljica dostavila odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora od 24. rujna 2018. Iz odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora proizlazi da tužiteljica tuženikov zahtjev za mirno rješenje spora smatra neosnovanim te da nema uvjeta za sklapanje nagodbe jer je Republika Hrvatska stekla vlasništvo i na temelju čl. 77. Zakona o naknadi, a ne samo na temelju predmnijeve iz čl. 262. st. 3. ZVDSP-a. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik postao nepošteni posjednik u trenutku primitka odgovora na njegov zahtjev za mirno rješenje spora o vlasništvu predmetnog poslovnog prostora (24. rujna 2018.) (tako i ovaj sud u odluci poslovni broj Pž-2850/2022 od 7. lipnja 2023.). Budući da je tuženik nakon primitka odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora o vlasništvu postao nepošteni posjednik, pravilno je prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 165. ZVDSP-a obvezao tuženika na plaćanje utuženog iznosa. Suprotno tuženikovim žalbenim navodima, tuženik se ne može smatrati poštenim posjednikom sve do donošenja odluke ovog suda poslovni broj Pž-2850/2022 od 7. lipnja 2023., jer prvostupanjska presuda poslovni broj P- 305/2021-25 od 1. lipnja 2022. nije postala pravomoćna.
12. Odluka o troškovima parničnog postupka, u odnosu na koju tuženik ne ističe neke posebne žalbene razloge, već je samo uopćeno pobija, također je pravilna i zakonita kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a). Obrazloženje u vezi odluke o troškovima je jasno i detaljno.
13. Slijedom navedenog valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1.ZPP-a odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu u pobijanom dijelu, a primjenom odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi rješenje o troškovima postupka.
Zagreb, 11. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća
Gorana Aralica Martinović
