Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-415/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Vetma kao predsjednice vijeća, Noemi Butorac kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Srđana Kuzmanića, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku ABC, odvjetnici iz [adresa], protiv tuženika ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima [obrt] iz [adresa], po odvjetniku ABC, radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora i isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, poslovni broj P-606/2022-18 od 3. svibnja 2024., 11. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I.Žalba se odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, poslovni broj P-606/2022-18 od 3. svibnja 2024.

II.Odbija se tuženikov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I/ Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu br. 528-50-3859837 sklopljen 29.12.2006.g., ovjeren od strane Javnog bilježnika ABC dana 04.01.2007. godine, broj ovjere OU-14/07, između tužitelja ŠČ kao korisnika kredita i tuženika ... [adresa] kao kreditora, koja u članku. 1. glasi: “…… Kunska protuvrijednost CHF 19.176,04 po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja ..”; koja u članku 2. glasi: “…. redovna kamata 5.20% godišnja, promjenjiva , u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora… ”: koja u članku 7. glasi: “…”dio glavnice kredita u iznosu CHF 12.960,39 otplaćuje se u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema Otplatnom planu koji će biti uručen Korisniku kredita po isplati Kredita…. preostali dio glavnice kredita u iznosu od CHF 6.215,65, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF….Uplate po kreditu valutiraju se s danom odobrenja računa Banke”.

II/. Nalaže se tuženiku ... iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ŠČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime preplaćenih iznosa na ime povećanja mjesečnih iznosa anuiteta u odnosu na porast tečaja CHF prema HRK- tečajne razlike isplati iznos od 3.471,87 eura ( slovima: tri tisuće četristo sedamdeset jedan euro i osamdeset sedam centi) zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se utvrđuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana u polugodištu koje je predhodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa plaćenog na ime otplate ovog kredita do 31. srpnja 2015.g., a od 01. kolovoza 2015.g. pa do 31.12.2022. godine u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje predhodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referente stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinananciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primijenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to na:

- na iznos od 1,56 eura od 01.05.2009. godine do isplate

- na iznos od 8,32 eura od 01.06.2009. godine do isplate

- na iznos od 6,21 eura od 01.07.2009. godine do isplate

- na iznos od 6,77 eura od 01.08.2009. godine do isplate

- na iznos od 7,88 eura od 01.09.2009. godine do isplate

- na iznos od 7,79 eura od 01.10.2009. godine do isplate

- na iznos od 6,66 eura od 01.11.2009. godine do isplate

- na iznos od 8,77 eura od 01.12.2009. godine do isplate

- na iznos od 10,46 eura od 01.01.2010. godine do isplate

- na iznos od 12,87 eura od 01.02.2010. godine do isplate

- na iznos od 12,32 eura od 01.03.2010. godine do isplate

- na iznos od 15,59 eura od 01.04.2010. godine do isplate

- na iznos od 14,97 eura od 01.05.2010. godine do isplate

- na iznos od 16,17 eura od 01.06.2010. godine do isplate

- na iznos od 26,63 eura od 01.07.2010. godine do isplate

- na iznos od 24,47 eura od 01.08.2010. godine do isplate

- na iznos od 31,05 eura od 01.09.2010. godine do isplate

- na iznos od 28,78 eura od 01.10.2010. godine do isplate

- na iznos od 25,12 eura od 01.11.2010. godine do isplate

- na iznos od 32,83 eura od 01.12.2010. godine do isplate

- na iznos od 42,64 eura od 01.01.2011. godine do isplate

- na iznos od 35,69 eura od 01.02.2011. godine do isplate

- na iznos od 38,13 eura od 01.03.2011. godine do isplate

- na iznos od 35,03 eura od 01.04.2011. godine do isplate

- na iznos od 35,59 eura od 01.05.2011. godine do isplate

- na iznos od 48,73 eura od 01.06.2011. godine do isplate

- na iznos od 50,02 eura od 01.07.2011. godine do isplate

- na iznos od 60,50 eura od 01.08.2011. godine do isplate

- na iznos od 54,91 eura od 01.09.2011. godine do isplate

- na iznos od 48,78 eura od 01.10.2011. godine do isplate

- na iznos od 46,98 eura od 01.11.2011. godine do isplate

- na iznos od 46,52 eura od 01.12.2011. godine do isplate

- na iznos od 49,37 eura od 01.01.2012. godine do isplate

- na iznos od 51,86 eura od 01.02.2012. godine do isplate

- na iznos od 52,19 eura od 01.03.2012. godine do isplate

- na iznos od 50,47 eura od 01.04.2012. godine do isplate

- na iznos od 51,63 eura od 01.05.2012. godine do isplate

- na iznos od 52,43 eura od 01.06.2012. godine do isplate

- na iznos od 51,09 eura od 01.07.2012. godine do isplate

- na iznos od 51,44 eura od 01.08.2012. godine do isplate

- na iznos od 50,44 eura od 01.09.2012. godine do isplate

- na iznos od 48,28 eura od 01.10.2012. godine do isplate

- na iznos od 50,58 eura od 01.11.2012. godine do isplate

- na iznos od 51,69 eura od 01.12.2012. godine do isplate

- na iznos od 50,92 eura od 01.01.2013. godine do isplate

- na iznos od 46,56 eura od 01.02.2013. godine do isplate

- na iznos od 50,26 eura od 01.03.2013. godine do isplate

- na iznos od 50,58 eura od 01.04.2013. godine do isplate

- na iznos od 49,13 eura od 01.05.2013. godine do isplate

- na iznos od 44,62 eura od 01.06.2013. godine do isplate

- na iznos od 44,51 eura od 01.07.2013. godine do isplate

- na iznos od 45,62 eura od 01.08.2013. godine do isplate

- na iznos od 47,39 eura od 01.09.2013. godine do isplate

- na iznos od 49,85 eura od 01.10.2013. godine do isplate

- na iznos od 48,58 eura od 01.11.2013. godine do isplate

- na iznos od 49,48 eura od 01.12.2013. godine do isplate

- na iznos od 50,50 eura od 01.01.2014. godine do isplate

- na iznos od 1.383,63 eura od 01.02.2014. godine do isplate,

u roku od 15 dana .

III/. Nalaže se tuženiku ... iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju ŠČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.631,81 EUR ( slovima: tisuću šesto trideset jedan euro i osamdeset jedan cent) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 3.5.2024. godine pa do isplate, po godišnjoj kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude tuženik je pravodobno izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev, a tužitelju naložiti plaćanje parničnih troškova, uključujući i troškove žalbe, podredno predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje. Tuženik pobija presudu u cijelosti, a iz sadržaja žalbe ne proizlazi da tuženik pobija rješenje kojim je odbijen prigovor o mjesnoj nadležnosti prvostupanjskog suda.

3. Žalba je pravovremena i dopuštena.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbi članka 1., 2. i 7. Ugovora o kreditu 528-50-3859837 od 29. prosinca 2006. (dalje:Ugovor) koji su sklopile parnične stranke, a kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica i kamata švicarski franak, kao i zahtjev za isplatu novčane svote od 19.176,04 CHF na ime tečajne razlike.

6.Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da su stranke zaključile ugovor o kreditu 29. prosinca 2006. i to tuženik (banka) kao kreditor, a tužitelj kao korisnik kredita, u iznosu kunske protuvrijednosti 19.176,04 CHF kojim je ugovorena otplata u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećim na dan dospijeća;

- da je na temelju ugovora tužitelju odobren kredit za kupnju novog vozila Opel u iznosu od 19.176,04 CHF u kunskoj protuvrijednosti na rok otplate od 84 mjeseca; -

-da je redovna kamata godišnja, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora te iznosi 5,20 %;

- da se kredit otplaćuje na način da se dio glavnice kredita u iznosu od 12.960,39 CHF otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećim na dan dospijeća a da se preostali dio glavnice u iznosu od 6.215,65 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a dospijeva na naplatu odjednom u zadnjem mjesecu;

- da je tužitelj otplatio kredit,

- da je u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu presudom Visokog trgovačkog suda posl.br. Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., između ostalog utvrđeno da je i tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (N.N.96/03) u razdoblju od 01. rujna 2004.godine do 06. kolovoza 2007. godine, a od 07. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( N.N. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 89/09, 133/09 ) i to čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveza prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promijeni ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača,

- da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, posl.br. P-1401/2012 od 4.7.2013., koja je u odnosu na valutnu klauzulu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda posl.br.Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. utvrđeno je da je pored ostalih i tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule, odnosno vezivanje glavnice iz Ugovora o kreditu za valutu CHF u pogledu čega je utvrđeno da su ugovorne odredbe bile lako uočljive i jasne, ali da nisu bile razumljive, jer su tužene banke, a među njima i ovdje tuženik, propustile dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koje takve ugovorne odredbe nose te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača, a zbog čega su ocijenjene nepoštenim i ništetnim,

- da je tečaj CHF u odnosu na kunu nakon zaključenja ugovora rastao,

- da je razlika mjesečnih uplata koja je proizašla zbog rasta tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita 3.471,87 eura.

7. Prvostupanjski sud nalazi da je ugovorna odredba kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica i kamata švicarski franak ništetna jer je suprotna načelu savjesnosti i poštenja s obzirom da su banke kao gospodarstvenici i stručne osobe trebale same, prema načelu savjesnosti i poštenja voditi računa i o interesima druge strane, te tužitelja kao potrošača informirati o svim rizicima koje sklapanjem ugovora prihvaća ili te iste informacije uklopiti u ugovor kako bi tužitelj kao potrošač mogao razumjeti što mu donosi sporna zaštitna klauzula i o tome donijeti informiranu odluku. Navedeno postupanje od strane tuženika prouzrokovalo je znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača koja je k tome značajna jer je neizvjestan iznos glavnice kredita koju potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci.

8. Prvostupanjski je sud pozivanje na utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača utemeljio na odredbi članka 502.c ZPP-a kojom je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi.

8.1. Tužiteljevo pravo da se pozove na pravna utvrđenja iz navedenih presuda temelji se na odredbi članka 118. ZZP-a prema kojoj odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje i ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Pored navedenog prvostupanjski sud je u postupku utvrdio činjenice i dao razloge zbog čega smatra ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli ništetnom.

9. Prigovor zastare sud je otklonio smatrajući da je zastarni rok od 5 godina počeo teći pravomoćnošću presude donesene po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač kod Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12.od 14. lipnja 2018. iz čega zaključuje da, s obzirom da je tužba podnesena u ovom predmetu 2. kolovoza 2022., nije nastupila zastara.

10. Na temelju financijskog vještačenja prvostupanjski je sud utvrdio koliko je tužitelj platio tuženiku više nego što bi bio platio da nije bilo ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, pa je tuženiku naložio navedeno vratiti tužitelju budući je isto stekao bez osnove.

11. Ispitujući presudu na osnovu članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud nije našao da je prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti a to su one iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje općenito ukazuje žalitelj. Nije počinjena niti povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju također ukazuje žalitelj.

12. Ocjenjujući važnije žalbene navode sukladno odredbi iz članka 375. stavka 1. ZPP- a valja istaknuti slijedeće .

13. Protivno shvaćanju žalitelja ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno zaključak o ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli temeljio na pravnom utvrđenju iz presude na koju se tužitelj pozvao.

14. U vezi ovog postupka suda u žalbi se navodi da sud zanemaruje okolnosti konkretnog slučaja, čime postavlja pitanje uloge suda u pojedinim parnicama koje pokreću korisnici kredita. U odnosu na ovaj žalbeni navod za istaknuti je da se prvostupanjski sud pravilno pozvao na utvrđenja iz kolektivnih presuda oslonom i na odredbu članka 502.c. ZPP-a bez obzira što se u konkretnom slučaju ne radi o parnici radi naknade štete jer se u suštini radi o ostvarivanju prava u vezi s povredama propisa o zaštiti potrošača, a odredbe valja tumačiti u skladu sa njihovom svrhom i ciljem. Nadalje, treba reći da se u kolektivnom sporu ispitivala valjanost pojedinih ugovornih odredbi s aspekta prosječnog potrošača polazeći od obavijesti koje su banke dale potrošačima. Dakle, predmet ispitivanja nisu bile odredbe iz pojedinačnog ugovora, pa su stoga banke bile ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora obavijestile potrošača o rizicima i posljedicama ugovornih odredbi na određivanje njihovog novčanog iznosa, a da je potrošač, dakle u ovom slučaju tužitelj, usprkos tome i nakon što je informiran donio odluku o sklapanju ugovora. Tuženik na ovu okolnost nije predložio dokaze.

15. Žalbenim navodima ponavljaju se tvrdnje o dopuštenosti valutne klauzule, jasnoći, razumljivosti i lakoj uočljivost valutne klauzule, o tome da je tužitelj mogao birati u kojoj će valuti kredit uzeti, ali sve navedeno nije od utjecaja na valjanost utvrđenja prvostupanjskog suda o ništetnosti relevantnih ugovornih odredbi vezanih za valutu CHF jer je taj zaključak pravilno utemeljen na utvrđenjima iz presude donesene po kolektivnoj tužbi (sukladno odredbi članka 502.c ZPP-a).

16. I prema pravnom shvaćanju ovog suda zastarni rok kod stjecanja bez osnove je opći zastarni rok od pet godine, a u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat preplaćenih iznosa) kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u postupku kolektivne zaštite potrošača (švicarac) počinje teći s danom pravomoćnosti presuda kojom je utvrđena ništetnost, tako da je u ovom konkretnom slučaju zastara počela teći za povrat preplaćenih iznosa sa osnova valutne klauzule pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 koja je nastupila donošenjem presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-6632/17, a to je bilo 14. lipnja 2018. S obzirom da je tužba podnesena 6. prosinca 2022. to je jasno da zastara nije nastupila.

17. Pravilno je prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbe primjenom članka 190.stavak 2. ZPP-a prema kojemu je preinaka iznimno dopuštena do zaključenja glavne rasprave ako je tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV-162/2021, od 26. studenog 2021., zaključeno je da u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima je dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem. Prvostupanjski je sud preinaku dopustio ocijenivši je svrsishodnom i za to je dao iscrpne i uvjerljive razloge.

18. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik nesavjestan od dana stjecanja, pa je stoga dužan platiti zatezne kamate na preplaćene svote od dana stjecanja do dana plaćanja. Tuženik je kao profesionalac u obveznom odnosu dužan ispunjavati svoje obveze iz profesionalne djelatnosti s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, dakle treba postupati s pažnjom dobrog stručnjaka a kao takav mogao je i trebao znati da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli nepoštene, a time i ništetne.

19. Budući je tuženik u cijelosti izgubio spor pravilno mu je naloženo platiti parnične troškove, a u žalbi se ne navodi zbog čega je sud donio pogrešnu odluku o troškovima, samo tvrdi da je odluka o troškovima pogrešna jer je pogrešna i odluka o glavnoj stvari.

20. Kako je žalba tuženika odbijena to je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo odbiti.

21. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 11. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Marija Vetma