Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-494/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Vetma kao predsjednice vijeća, Noemi Butorac kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Srđana Kuzmanića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa odvjetnik ABC iz [adresa], protiv tuženika ... iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], koje zastupa odvjetnik ABC iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3921/2023-14 od 29. svibnja 2024., 11. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3921/2023-14 od 29. svibnja 2024.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan. III Uvažava se žalba tužitelja kao osnovana i preinačava odluka o trošku sadržana u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, P-3921/2023-14 od 29. svibnja 2024. u dijelu u kojem nije priznat daljnji trošak parničnog postupka i rješava:

„Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 125,00 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 29. svibnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

IV.Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 31,25 eur.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku ... platiti tužitelju ŽM iznos od 3.769,46 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća do isplate na svaki pojedinačni mjesečni i to:

- na iznos od 13,94 eur od 31.10.08. do isplate,

- na iznos od 5,71 eur od 30.11.08. do isplate,

- na iznos od 16,06 eur od 31.12.08. do isplate,

- na iznos od 17,65 eur od 31.1.09. do isplate,

- na iznos od 18,32 eur od 28.2.09. do isplate,

- na iznos od 16,32 eur od 31.3.09. do isplate,

- na iznos od 16,72 eur od 30.4.09. do isplate,

- na iznos od 13,80 eur od 31.5.09. do isplate,

- na iznos od 11,55 eur od 30.6.09. do isplate,

- na iznos od 12,08 eur od 31.7.09. do isplate,

- na iznos od 13,27 eur od 31.8.09. do isplate,

- na iznos od 13,14 eur od 30.9.09. do isplate,

- na iznos od 11,95 eur od 31.10.09. do isplate,

- na iznos od 14,20 eur od 30.11.09. do isplate,

- na iznos od 16,06 eur od 31.12.09. do isplate,

- na iznos od 18,58 eur od 31.1.10. do isplate,

- na iznos od 17,92 eur od 28.2.10. do isplate,

- na iznos od 21,37 eur od 31.3.10. do isplate,

- na iznos od 20,70 eur od 30.4.10. do isplate,

- na iznos od 22,03 eur od 31.5.10. do isplate,

- na iznos od 30,79 eur od 31.7.10. do isplate,

- na iznos od 37,69 eur od 31.8.10. do isplate,

- na iznos od 35,30 eur od 30.9.10. do isplate,

- na iznos od 31,46 eur od 31.10.10. do isplate,

- na iznos od 39,55 eur od 30.11.10. do isplate,

- na iznos od 49,90 eur od 31.12.10. do isplate,

- na iznos od 42,60 eur od 31.1.11. do isplate,

- na iznos od 45,13 eur od 28.2.11. do isplate,

- na iznos od 41,81 eur od 31.3.11. do isplate,

- na iznos od 42,47 eur od 30.4.11. do isplate,

- na iznos od 56,27 eur od 31.5.11. do isplate,

- na iznos od 57,60 eur od 30.6.11. do isplate,

- na iznos od 69,15 eur od 31.7.11. do isplate,

- na iznos od 63,31 eur od 31.8.11. do isplate,

- na iznos od 56,81 eur od 30.9.11. do isplate,

- na iznos od 56,01 eur od 31.10.11. do isplate,

- na iznos od 55,61 eur od 30.11.11. do isplate,

- na iznos od 58,80 eur od 31.12.11. do isplate,

- na iznos od 61,32 eur od 31.1.12. do isplate,

- na iznos od 61,72 eur od 31.2.12. do isplate,

- na iznos od 59,86 eur od 31.3.12. do isplate,

- na iznos od 61,05 eur od 31.4.12. do isplate,

- na iznos od 61,98 eur od 31.5.12. do isplate,

- na iznos od 60,52 eur od 31.6.12. do isplate,

- na iznos od 60,92 eur od 31.7.12. do isplate,

- na iznos od 59,86 eur od 31.8.12. do isplate,

- na iznos od 57,47 eur od 31.9.12. do isplate,

- na iznos od 2.010,09 eur od 4.10.12. do isplate,

kao i naknaditi trošak parničnog postupka u svoti od 1.500,00 eura s zateznim kamatama od 29. svibnja 2024. godine do isplate, sve po stopi određenoj do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP) te predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da se odbije tužbeni zahtjev.

2.1. Protiv odluke o trošku sadržane u presudi pod točkom II. izreke žali se tužitelj zbog žalbenoga razloga pogrešne primjene materijalnoga prava ali i iz svih drugih razloga iz odredbe članka 353. st. 1. ZPP, s prijedlogom da se pobijani dio odluke preinači, uz naknadu troška žalbenoga postupka.

3. Žalba tuženika nije osnovana.

3.1. Žalba tužitelja je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao korisnika kredita za isplatu razlike više plaćenih mjesečnih iznosa na temelju ništetnih odredaba ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF te zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji mu je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje koje obuhvaća pravo na procesnu jednakost.

5.1. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, pobijana presuda je sastavljena sukladno odredbi čl. 338. ZPP, izreka je jasna i razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, navedeni su razlozi o svim odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječe izvedenim dokazima tako da je istu, suprotno žalbenim navodima tuženika, moguće ispitati i nije počinjena posebno istaknuta bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju posebno ukazuje tuženik. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tuženika da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje koje obuhvaća pravo na obrazloženu sudsku odluku i pravo na procesnu jednakost jer su, suprotno navedenim tvrdnjama u obrazloženju izneseni razlozi o svim odlučnim činjenicama.

6. Tuženik sadržajno neosnovano upire na povredu odredbe čl. 6. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine- Međunarodni ugovori, broj: 6/1999 i 8/1999, dalje u tekstu: Konvencija) koja je u primjeni na temelju odredbi Zakona o potvrđivanju Konvencije (Narodne novine- Međunarodni ugovori, broj: 18/1997, 6/1999, pročišćeni tekst, 8/1999, ispravak i 14/2002), te čl. 29. Ustava Republike Hrvatske, jer mu je u postupku koji je prethodio pobijanoj odluci omogućen pristup sudu, u njemu je aktivno sudjelovao predlažući dokaze, poduzimajući sve zakonom dopuštene postupovne radnje, pa tako u konačnome i ulaganjem ovog pravnog lijeka, pa su neosnovani žalbeni navodi kojima upire na to da je pobijana presuda donesena kršenjem načela kontradiktornosti i jednakosti procesnih sredstava stranaka (koja načela strankama pružaju ujednačenu mogućnost utjecanja na tijek i rezultate postupka, ponajprije sudjelovanjem u procesnim radnjama), niti je pobijana presuda rezultat zanemarivanja tuženika.

6.3. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s obzirom na to da je prvostupanjski sud u postupku utvrdio sve činjenice odlučne za zakonito presuđenje ovog spora i na temelju rezultata cjelokupnog postupka valjano utvrdio potrebno činjenično stanje izloživši ga u obrazloženju pobijane presude.

7. U postupku pred sudom prvog stupnja su utvrđene slijedeće odlučne činjenice:

- da je uvidom u Ugovor o [broj kredita], utvrđeno kako su tužitelj i tuženik isti sklopili 15. svibnja 2007., a kojim je odobren i stavljen na raspolaganje kredit u iznosu kunske protuvrijednosti 17.474,11 CHF,

- da je člankom 4. ugovorena otplata u 84 mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke za CHF važeće na dan dospijeća,

8. Polazeći od naprijed opisanih utvrđenja, sud je prvog stupnja pravilno zaključio kako postupanje tuženika glede ugovaranja valutne klauzule nije bilo nužno niti dopušteno, kako je riječ o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo te da iste, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, slijedom čega je, kao o prethodnom pitanju, odlučio kako je u tom dijelu ugovor ništetan, a sadržajnom primjenom odredaba čl. 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21- dalje: ZOO).

9. Nadalje je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18- 11 od 3. rujna 2019. utvrđeno da su tužene banke, među kojima je i ovdje tuženik, u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu, koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak te promjenjivu kamatnu stopu, a sve suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. ZZP/03 s tim više što je predmetni ugovor unaprijed formuliran od strane tuženika i da u konkretnom slučaju tužitelj nije imao utjecaj na njegov sadržaj. U navedenom kolektivnom sporu odlučeno je i o nepoštenosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF jer je ocijenjeno da su tužene banke, tako i tuženik, imale saznanja o izglednoj budućoj promjeni u tečaju švicarskog franka prema kuni na štetu potrošača, a unatoč tome su ih poticali na sklapanje ugovora o kreditima s valutnom klauzulom u švicarskim francima. Iz obrazloženja pravomoćne odluke u tom sporu proizlazi da na temelju dostupnih informacija potrošači nisu mogli razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze iz predloženih ugovornih odredaba, kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak, informirano se odlučiti o sklapanju ili nesklapanju ugovora s takvim odredbama. Tužene banke nisu na transparentan način informirale potrošače da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz EUR i kod ove odredbe vrijedi presumpcija da se o njoj nije pregovaralo, jer suprotno tuženik nije dokazao. Smatra se da se o pojedinoj odredbi pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da intervenira u unaprijed formulirani govor, a on to ne prihvati ili ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne, pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora. Tuženik mora dokazati da je potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj odredbe ugovora definiran od strane trgovca, s posljedicom da je trgovac pokazao spremnost promijeniti sadržaj odredbe, a što u konkretnoj situaciji nije slučaj.

10. Neosnovan je i prigovor tuženika glede zastare. Naime, pravnim shvaćanjem koje je doneseno 31. siječnja 2022., Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio:

„Ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zaključak se odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.“

10.1. Tužitelj predmetnim tužbenim zahtjevom zahtijeva isplatu više plaćenih iznosa s osnova ništetnosti ugovornih odredaba koje se odnose na valutnu klauzulu. Nadalje, kako je odlukom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. pravomoćno odlučeno da je odredba o valutnoj klauzuli ništetna, to zastarni rok od 5 godina počinje teći 14. lipnja 2018. Tužba u ovoj pravnoj stvari je podnesena sudu 22. svibnja 2023., slijedom čega je ista podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina.

11. Odredbom čl. 81. st. 2. i 3. ZZP/03, koja je bila na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj. Drukčija pravna shvaćanja tuženika koja on opširno izlaže u svojoj žalbi nisu prihvatljiva.

12. Posebno treba ukazati kako tuženik bezuspješno pokušava dovesti u pitanje odluku prvostupanjskog suda o ništetnosti utuženih dijelova predmetnog ugovora o kreditu jer se ista temelji na odlukama donesenim u predmetu kolektivne tužbe, budući je sud samo u pojedinačnim sporovima postupcima za isplatu pokrenutim nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama ZPP („Narodne novine“, broj 70/19), a to ovaj postupak nije, vezan za utvrđenja iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dok je do tada takvim odlukama bio vezan samo u postupcima za naknadu štete, o čemu se ovdje ne radi. Strogo gramatički tumačeći navedenu zakonsku odredbu tuženik bi bio u pravu, jer je ovdje riječ o stjecanju bez osnove, a ne naknadi štete, ali uzimajući u obzir svrhu unošenja u ZPP, koji je procesni zakon, čitave glave 32. (Tužba za zaštitu kolektivnih prava), vodeći računa o tome da su „stjecaje bez osnove“ i „naknada štete“ kategorije materijalnog prava (obje predstavljaju izvanugovorne obveze, te pravnu osnovu za isplatu), te činjenicu da je u glavi 32., zakonskom izmjenom na koju ukazuje žalitelj, izmijenjena samo odredba čl. 502.c dodavanjem iza riječi „naknada štete“ riječi „ili isplata“, ovaj sud ne nalazi da bi time bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 502.c ZPP. (Ni u odlukama Vrhovnog suda RH Rev-3142/18, a ni odluci Ustavnog suda RH br. U-III-2233/19, koje se također tiču primjene ove zakonske odredbe, nisu zauzeti stavovi koji bi dovodili u pitanje ovakav stav ovog drugostupanjskog suda.)

13. Stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu parničnog postupka kada se pozvao na pravna utvrđenja iz odluka donesenih u predmetu vođenom po kolektivnoj tužbi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. No ipak se smatra potrebnim ukazati da nije u pravu žalitelj kada tvrdi da su sporne odredbe jasne i razumljive jer se ne može jasnoća i razumljivost tumačiti (samo) na razini gramatičkog tumačenja, već sadržajnog tumačenja odredbi, pa tako npr. tekst: „tekuće tržišne prilike“ jest jezično razumljiv, ali na temelju kojih se parametara te tržišne prilike utvrđuju i kako se na promjenu kamata odražavaju, ne može znati nitko, budući ti parametri nisu jasno navedeni, kao što i sama razumljivost mogućnosti promjene tečaja valute ne znači i svijest o tome što to sve može utjecati na tečaj ugovorene valute, švicarskog franka.

15. Pravilno je prvostupanjski sud, analizom i savjesnom ocjenom svih izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP) odlučio kao u izreci pobijane presude i za svoju odluku dao jasne i dostatne razloge. Sud je u obrazloženju pobijane presude dao jasna i detaljna obrazloženja s kojima se slaže i ovaj sud, a tuženik nije dokazao tijekom postupka da bi pravilno informirao tužitelja o predmetnim spornim odredbama ugovora niti je došlo do povrede jednakosti oružja i prava na pristup sudu.

16. Opće pravilo o posljedicama ništetnosti sadržano je u čl. 323. st. 1. ZOO koji glasi: „U slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.“

17. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kad je naložio tuženiku isplatu preplaćenog iznosa s osnova ništetne odredbe.

18. Prvostupanjski sud je pravilno dosudio tijek zateznih kamata od isplate svakog pojedinog anuiteta koji je sadržavao dio preplaćenog iznosa plaćenog temeljem ništetne ugovorne odredbe. „Obveza svake strane na plaćanje zatezne kamate na iznos koji je primila po osnovu ništetnog pravnog posla i koji je dužna vratiti, cijeni se prema odredbama o opsegu vraćanja kod stjecanja bez osnove …“ (VSRH, Rev- 116/86 od 16. lipnja 1988.). Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu čl. 1115. ZOO koja glasi: Kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tuženik je nepošten od dana stjecanja svakog obroka jer to proizlazi iz isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u sudskom spisu.

19. Naime, nepoštene odredbe su ugrađene u tipske obrasce kojima se služio tuženik kod ugovaranja predmetne vrste pravnih poslova. Tuženiku, kao bankaru koji ima posebno znanje o ovoj djelatnosti, sigurno nije bila nepoznata priroda švicarskog franka (to shvaćanje je zauzeto i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., jednoj od odluka u kojima je odlučivano u predmetnom postupku zaštite kolektivnih interesa i prava) što ukazuje na zaključak o nepoštenju.

20. Odluka o troškovima postupka zakonita je kako po osnovu, temeljem čl. 154. st. 1. ZPP, tako i po visini troškova, temeljem čl. 155. ZPP. Tuženik je u cijelosti izgubio parnicu pa je dužan tužitelju nadoknaditi troškove. Sud prvog stupnja je pravilno postupio kad je tužitelju priznao troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice, dok je troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku odredio prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23).

21. Slijedom iznesenog, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu te odlučiti kao u točki I izreke ove presude.

22. Zahtjev tuženika za naknadom troška sastava žalbe nije osnovan jer sa žalbom nije uspio te je stoga valjalo, sukladno odredbama čl. 154. st. 1. i 166. st. 1. ZPP, odlučiti kao pod toč. II izreke ove presude.

23. Međutim osnovan je žalbeni navod tužitelja da je prvostupanjski sud morao priznati trošak pristupa na ročište za objavu presude koje je održano 29. svibnja 2024. Ovo iz razloga jer je odredbom Tbr. 9.3 Tarife propisano da stranka ima pravo na naknadu trošak za pristup ročištu za objavu u iznosu od 50% od pune nagrade iz Tbr. 7. t.1., 4., 7. i 8.Tarife, ali ne više od 50 bodova, a tužitelj je na isto pristupio.

24. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. st.1. t. 3. ZPP, uvažiti žalbu tužitelja kao osnovanu i usvojiti zahtjev tužitelja za naknadu daljnjeg troška postupka u iznosu od 125,00 eura i riješiti kao u točki III izreke ove presude.

25. Kako je tužitelji uspio sa žalbom ima pravo na naknadu troška sastava žalbe sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a i Tbr. 10/4 Tarife u iznosu od 31,25 eura. Stoga je riješeno kao pod točkom IV izreke ove presude.

Dubrovnik, 11. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Marija Vetma