Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-694/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Vetme predsjednice vijeća, Srđana Kuzmanića člana vijeća i suca izvjestitelja i Noemi Butorac članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik ABC, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika 1. ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojega kao punomoćnik zastupa ABC, odvjetnik u [obrt], iz [adresa] i 2. LZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja ništetnosti i novčane tražbine, odlučujući o žalbi ... Zagreb, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, broj P- 418/2021-33 od 9. rujna 2024., u sjednici održanoj 11. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba ... [adresa], se djelomično uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Osijeku, broj P-418/2021- 33 od 9. rujna 2024.

a) preinačava

- u dijelu točke II. izreke u odnosu na zatezne kamate za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do dana plaćanja tako da se nalaže tuženiku platiti zatezne kamate za razdoblje od 30. prosinca 2023. do dana plaćanja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope propisane člankom 29. stavkom 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine;

- u točki III. izreke u odnosu na troškove parničnog postupka tako da točka III. izreke glasi:

"Nalaže se tuženiku ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici OZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u svoti od 879,59 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 9. rujna 2024. do dana plaćanja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope propisane člankom 29. stavkom 8. ZOO-a za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine".

b) potvrđuje

- u točki I. i preostalom dijelu točke II. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

" I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o [broj kredita] sklopljenog između tužiteljice OZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i tuženika ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj] sklopljenog dana 10. 9. 2007., a solemniziranog pod brojem OV- 29795/07 dana 11. 9. 2007. kod Javnog bilježnika ABC iz [adresa], te iste ne proizvode nikakve pravne učinke i to:

čl. 2. u dijelu koji glasi: "promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.,".

čl. 7. a) u dijelu koji glasi: "u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća"

čl. 7. b) u dijelu koji glasi: "u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća"

II. Nalaže se I.-tuženiku ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužiteljici OZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] sljedeće iznose zajedno sa zateznim kamatama koje su u razdoblju od 1. 11. 2007. pa do 30. 6. 2011. iznosile 14% godišnje, u razdoblju od 1. 7. 2011. pa do 31. 7. 2015. iznosile 12%, u razdoblju od 1. 8. 2015. pa do 31.

12. 2015. iznosile 8,14%, u razdoblju od 1. 1. 2016. pa do 30. 6. 2016. iznosile 8,05%, od 1. 7. 2016. pa do 31. 12. 2022. zatezne kamate po stopi koja se računa uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%, a od 1. 1. 2023. zatezne kamate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena tekućim od dospijeća pojedinog iznosa pa do isplate i to: iznos 0,77 EUR s dospijećem 30.11.2007.

iznos 3,02 EUR s dospijećem 31.1.2008.

iznos 1,48 EUR s dospijećem 29.2.2008.

iznos 7,08 EUR s dospijećem 31.3.2008.

iznos 2,18 EUR s dospijećem 30.4.2008.

iznos 0,68 EUR s dospijećem 30.6.2008.

iznos 1,46 EUR s dospijećem 31.7.2008.

iznos 0,10 EUR s dospijećem 30.9.2008.

iznos 10,13 EUR s dospijećem 31.10.2008.

iznos 11,20 EUR s dospijećem 30.11.2008.

iznos 15,52 EUR s dospijećem 31.12.2008.

iznos 20,86 EUR s dospijećem 31.1.2009.

iznos 25,54 EUR s dospijećem 28.2.2009.

iznos 21,63 EUR s dospijećem 31.3.2009.

iznos 22,15 EUR s dospijećem 30.4.2009.

iznos 17,53 EUR s dospijećem 31.5.2009.

iznos 14,59 EUR s dospijećem 30.6.2009.

iznos 16,35 EUR s dospijećem 31.7.2009.

iznos 16,83 EUR s dospijećem 31.8.2009.

iznos 16,48 EUR s dospijećem 30.9.2009.

iznos 14,30 EUR s dospijećem 31.10.2009.

iznos 16,99 EUR s dospijećem 30.11.2009.

iznos 19,70 EUR s dospijećem 31.12.2009.

iznos 22,71 EUR s dospijećem 31.1.2010.

iznos 24,44 EUR s dospijećem 28.2.2010.

iznos 28,08 EUR s dospijećem 31.3.2010.

iznos 28,46 EUR s dospijećem 30.4.2010.

iznos 29,30 EUR s dospijećem 31.5.2010.

iznos 36,43 EUR s dospijećem 30.6.2010.

iznos 43,42 EUR s dospijećem 31.7.2010.

iznos 50,08 EUR s dospijećem 31.8.2010.

iznos 49,70 EUR s dospijećem 30.9.2010.

iznos 44,35 EUR s dospijećem 31.10.2010.

iznos 52,71 EUR s dospijećem 30.11.2010.

iznos 67,76 EUR s dospijećem 31.12.2010.

iznos 58,09 EUR s dospijećem 31.1.2011.

iznos 62,70 EUR s dospijećem 28.2.2011.

iznos 58,05 EUR s dospijećem 31.3.2011.

iznos 57,10 EUR s dospijećem 30.4.2011.

iznos 75,41 EUR s dospijećem 31.5.2011.

iznos 80,35 EUR s dospijećem 30.6.2011.

iznos 94,64 EUR s dospijećem 31.7.2011.

iznos 89,20 EUR s dospijećem 31.8.2011.

iznos 80,04 EUR s dospijećem 30.9.2011.

iznos 76,92 EUR s dospijećem 31.10.2011.

iznos 75,79 EUR s dospijećem 30.11.2011.

iznos 77,38 EUR s dospijećem 31.12.2011.

iznos 81,79 EUR s dospijećem 31.1.2012.

iznos 84,81 EUR s dospijećem 29.2.2012.

iznos 82,97 EUR s dospijećem 31.3.2012.

iznos 80,70 EUR s dospijećem 30.4.2012.

iznos 84,58 EUR s dospijećem 31.5.2012.

iznos 84,93 EUR s dospijećem 30.6.2012.

iznos 81,67 EUR s dospijećem 31.7.2012.

iznos 81,65 EUR s dospijećem 31.8.2012.

iznos 79,75 EUR s dospijećem 30.9.2012.

iznos 80,97 EUR s dospijećem 31.10.2012.

iznos 83,94 EUR s dospijećem 30.11.2012.

iznos 81,62 EUR s dospijećem 31.12.2012.

iznos 76,32 EUR s dospijećem 31.1.2013.

iznos 81,42 EUR s dospijećem 28.2.2013.

iznos 77,59 EUR s dospijećem 31.3.2013.

iznos 82,93 EUR s dospijećem 30.4.2013.

iznos 74,25 EUR s dospijećem 31.5.2013.

iznos 73,50 EUR s dospijećem 30.6.2013.

iznos 74,59 EUR s dospijećem 31.7.2013.

iznos 76,48 EUR s dospijećem 31.8.2013.

iznos 79,50 EUR s dospijećem 30.9.2013.

iznos 79,90 EUR s dospijećem 31.10.2013.

iznos 80,57 EUR s dospijećem 30.11.2013.

iznos 83,02 EUR s dospijećem 31.12.2013.

iznos 78,86 EUR s dospijećem 31.1.2014.

iznos 82,39 EUR s dospijećem 28.2.2014.

iznos 85,84 EUR s dospijećem 31.3.2014.

iznos 84,52 EUR s dospijećem 30.4.2014.

iznos 81,83 EUR s dospijećem 31.5.2014.

iznos 81,95 EUR s dospijećem 30.6.2014.

iznos 83,50 EUR s dospijećem 31.7.2014.

iznos 83,92 EUR s dospijećem 31.8.2014.

iznos 85,02 EUR s dospijećem 30.9.2014.

iznos 548,54 EUR s dospijećem 30.9.2014.

III. Nalaže se I-tuženiku naknaditi tužiteljici prouzročene parnične troškove u iznosu od 2.642,09 EUR zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, tekućim od presuđenja, odnosno od 9. rujna 2024. godine, pa do isplate."

3. Žalba je pravovremena i dopuštena.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba je djelomično osnovana i to samo u odnosu na troškove prvostupanjskog postupka.

6. Predmet spora je tužiteljičin zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o [broj kredita] od 10. rujna 2007. (dalje: Ugovor) koji su sklopile tužiteljica i ..., [adresa] te tuženica LZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao sudužnik, a kojim je ovlašten tuženik ..., [adresa], jednostrano mijenjati kamatnu stopu u skladu s odlukama banke i prema tome povećavati ugovoreni anuitet, te utvrđenje ništetnom odredbi Ugovora kojim je ugovorena valuta, uz koju je vezana glavnica i kamata, švicarski franak (CHF) kao i zahtjev za isplatu novčane svote od 4.865,50 Eura na ime tečajne razlike, dakle, isplata stečenog bez osnove na temelju ništetne odredbe kojom je ugovorena valuta, sa zateznim kamatama od stjecanja pojedinih mjesečnih iznosa pa do dana plaćanja, a koji zahtjev se temelji na članku 323. i članka 1115. ZOO-a.

7. Među strankama nije sporno :

- da su stranke zaključile Ugovor 10. rujna 2007. i to tuženik (banka) kao kreditor, a tužiteljica kao korisnica kredita i tuženica LZ kao sudužnik u iznosu kunske protuvrijednosti 24.583,55 CHF, kojim je ugovorena otplata u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika ..., [adresa] za CHF važećim na dan dospijeća;

- da je na temelju Ugovora tužiteljici odobren kredit s rokom otplate od 84 mjeseca;

- da je ugovorena redovna kamata godišnja, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, te iznosi 5,49% u vrijeme sklapanja Ugovora;

- da je tečaj CHF tijekom otplate kredita u odnosu na tečaj koji je bio prilikom sklapanja ugovora rastao.

8. Prvostupanjski sud utvrđenja o ništetnosti relevantnih ugovornih odredbi temelji na činjenici da je presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno u kolektivnom sporu koji je vođen i protiv tuženika, a u vezi potrošačkih ugovora koji su sklopljeni u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., kada je zaključan i Ugovor, da je banka povrijedila kolektivne interese potrošača, a presuda donesena u postupku zaštite kolektivnog interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupcima koje potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je prouzročena postupanjem tuženika kako je propisano člankom 138. a. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 13/09 i 56/13 -dalje ZZP/07) i člankom 118. Zakona o zaštiti potrošača ( "Narodne novine" broj: 41/14, 110/15 i 14/19, dalje: ZZP/14).

9. Navedenom odlukom utvrđeno je da je osam banaka, među kojima je i tuženik ..., [adresa], u razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja Ugovora, povrijedilo kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi, a da nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana a čime su banke postupile suprotno odredbama važećeg Zakona o zaštiti potrošača.

10. U odnosu na dio zahtjeva za isplatu stečenog bez osnove na temelju ugovornih odredbi kojim je ugovorena valuta, uz koju je vezana glavnica i kamata, švicarski franak sud smatra da presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. ima učinak pravno relevantne činjenice u ovom postupku iz razloga što se ista odnosi na kolektivni spor koji je vođen i protiv tuženika ..., [adresa], a u vezi potrošačkih ugovora koji su sklapani u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. u kojem je zaključen i predmetni ugovor o kreditu.

11. Prvostupanjski je sud pozivanje na utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača utemeljio na članku 502.c ZPP-a kojim je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi.

11.1 Tužiteljičino pravo da se pozove na pravna utvrđenja iz navedenih presuda temelji se na članku 118. ZZP/14 prema kojem odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje i ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika ..., [adresa].

12. Prigovor zastare sud je otklonio smatrajući da je zastarni rok od pet godina počeo teći pravomoćnošću presude Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. pa do 31. ožujka 2021. kada je podnesena tužba nije protekao zastarni rok.

13. Na temelju financijskog vještačenja prvostupanjski je sud utvrdio koliko je tužiteljica platila tuženiku ..., [adresa] više nego što bi bila platila da nije bilo ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi.

13. 1. Prvostupanjski je sud naložio tuženiku ..., [adresa] vratiti tužiteljici iznos od 4.865,50 Eura koji je tužiteljica više platiti da nije bilo ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, budući je tuženik ..., [adresa] isto stekao bez osnove

14. Ispitujući presudu na osnovu članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje s obzirom na početak parničnog postupka pazi po službenoj dužnosti, a to su one iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

14.1 Nije počinjena ni povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju također ukazuje žalitelj jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku.

15. U ocjeni važnijih žalbenih navoda (članak 375. stavak 1. ZPP-a) valja kazati da se može zakonito utemeljiti odluka o utvrđenju ništetnosti ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi na presudi Trgovačkog suda u Zagrebu donesenoj u kolektivnom sporu jer je prvostupanjski sud u ovom postupku utvrdio da je tužitelj potrošač i da Ugovor spada u one na koje se odnosi presuda donesena povodom kolektivne tužbe. U vezi s tim valja ukazati da je člankom 502.c. ZPP-a propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na utvrđenje iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi. Tako i Vrhovni sud u odluci broj Rev-3142/2018-3 od 19. ožujka 2019.

16. S obzirom na navedeno, tj. na vezanost parničnog suda u ovom postupku za utvrđenja iz presuda donesenih po kolektivnoj tužbi, brojni žalbeni navodi kojima se pokušava dokazati da ugovorna odredba nije nepoštena, a time ni ništetna, ne mogu utjecati na zakonitost pobijane presude. Navedene prigovore je žalitelj isticao tijekom postupka i prvostupanjski sud ih je argumentirano otklonio. Ne može se prihvatiti tvrdnja žalitelja da se radi o zabrani manjeg značaja zbog čega se ništetnost ne može isticati, jer odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli zasigurno nisu manjeg značaja.

17. Protivno žaliteljevom shvaćanju pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, koji je sud utemeljio na utvrđenju iz presude na koju se tužiteljica pozvala. U vezi ovog postupka suda u žalbi se navodi da se sud nije mogao pozivati na presudu iz parnice donesene po kolektivnoj tužbi jer članak 502. c. ZPP i članka 118. ZZP/14 propisuju da se odredbe tih članaka odnose samo na naknadu štete, a ne i na stjecanje bez osnove, a da se kasnija izmjena ZPP-a kojom je proširena primjena te odredbe ne može unatražno primjenjivati. U odnosu na ovaj žalbeni navod za istaknuti je da se prvostupanjski sud pravilno pozvao na utvrđenja iz kolektivnih presuda oslonom i na odredbu članka 502.c. ZPP-a bez obzira što se u konkretnom slučaju ne radi o parnici radi naknade štete jer se u suštini radi o ostvarivanju prava u vezi s povredama propisa o zaštiti potrošača, a odredbe valja tumačiti u skladu sa njihovom svrhom i ciljem.

18. I prema stajalištu ovog suda zastara u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat pretplaćenih iznosa) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u pogledu kolektivne zaštite potrošača ("švicarac") počinje teći danom pravomoćnosti presude kojom je utvrđena ništetnost. U ovom konkretnom slučaju zastara za povrat preplaćenih iznosa iz osnova valutne klauzule počela je teći pravomoćnošću presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 koja je nastupila donošenjem presude Visokog trgovačkog suda u [adresa] broj Pž-6632/17, a to je bilo 14. lipnja 2018., pa do dana podnošenja tužbe 31. ožujka 2021. nije protekao opći zastarni rok od 5 godina.

19. U odnosu na žalbene navode da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio visinu iznosa koji je tužitelj preplatio zbog valutne klauzule vezane uz CHF, žalitelj u biti ističe da je prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa propustio utvrditi negativne tečajne razlike kada je tečaj CHF bio manji od tečaja na dan isplate kredita. Žalitelj ukazuje, na sudsku praksu pojedinih županijskih sudova u kojima je zauzeto pravno shvaćanje po kojemu treba uzeti u obzir i negativne tečajne razlike i da nije potrebno podnijeti protutužbu ili istaknuti prigovor radi prebijanja, i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-1277/22 od 8. ožujka 2022.

19.1 Međutim stajalište ovog suda je da se negativne tečajne razlike ne trebaju uzimati u obzir, već da tuženi, da bi ostvario svoju tražbinu treba podnijeti protutužbu ili istaknuti prigovor radi prebijanja (navedeno stajalište zauzeto je u navedenoj odluci ovoga suda broj Gž-404/2022-2 od 15. lipnja 2022.) Naime, radi se o tuženikovoj tražbini i on bira hoće li je realizirati ili ne. U biti pravna osnova tužiteljeve tražbine je stjecanje bez osnove od strane tuženika, a tuženikova tražbina proizlazi iz ugovora, predstavlja ugovornu obvezu. Kada bi se prihvatilo shvaćanje žalitelja time bi tužitelj bio lišen mogućnosti isticanja prigovora zastare tuženikove tražbine.

19.2. U vezi s iznesenim Prošireno vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske (VSRH) od 13 sudaca sukladno odredbi članka 390. stavka 2. ZPP. u odluci broj Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023. iznijelo je slijedeće pravno shvaćanje:

"U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita."

20. Nadalje, žalitelj se u žalbi poziva na relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka, iz odredbe članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 344. i 345. ZPP-a, budući izreka pobijane odluke ne sadrži odluku o odbijanju istaknutog prigovora mjesne nenadležnosti.

20.1. Naime, činjenica što izreka pobijane odluke ne sadrži odbijane istaknutog prigovora nije utjecalo na donošenje zakonite i pravilne odluke suda prvog stupnja.

20.2. Sud prvog stupnja je pravilno u obrazloženju svoje odluke naveo da je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti neosnovan s obzirom da tužba nije podnesena sudu prema ugovorenoj mjesnoj nadležnosti, ocjenjujući da je i ta ugovorna odredba, kao i one koje su predmet tužbenih zahtjeva, nepoštena, jer je i ta odredba sastavni dio unaprijed formuliranog obrasca ugovora o kreditu i tužiteljica nije imala utjecaja na njezin sadržaj. Odredbom članka 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 96/03, dalje ZZP 03) je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito, ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Navedena odredba je istovjetna odredbi članka 49. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14, 110/15 i 14/19) koji je usklađen s Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje u tekstu: Direktiva). Prema članku 6. Direktive proizlazi da u ugovoru koji je prodavatelj robe ili pružatelj usluge sklopio s potrošačem prema nacionalnom pravu nepoštene odredbe nisu za potrošača obvezujuće, a da ugovor o tim uvjetima i dalje obvezuje stranke, ako je u stanju nastaviti važiti i bez tih nepoštenih odredbi, a o čemu je svoje stajalište izrazio i Sud Europske unije u presudi od 27. lipnja 2000. u spojenim predmetima C-240/98

21. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik ... [adresa] nesavjestan od dana stjecanja, pa je stoga dužan platiti zatezne kamate na preplaćene svote od dana stjecanja do dana plaćanja. Tuženik je kao profesionalac u obveznom odnosu dužan ispunjavati svoje obveze iz profesionalne djelatnosti s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, dakle treba postupati s pažnjom dobrog stručnjaka, a kao takav mogao je i trebao znati da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi nepoštene, a time i ništetne.

22. Visinu stope zateznih kamata na dosuđeni iznose glavnice valjalo je uskladiti s odredbom iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.

23. Međutim prvostupanjski je sud povrijedio materijalno pravo na štetu žalitelja u odluci o troškovima postupka.

23.1. Prvostupanjski je sud o troškovima postupka odlučio primjenom odredbe iz članka 154. stavka 1. ZPP-a u vezi sa člankom 155. navodeći kako je tužiteljica uspjela u parnici u cijelosti budući se uspjeh stranaka u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.

23.2. Prema stajalištu ovoga suda, u konkretnom slučaju ne može se primijeniti samo odredba članka 154. ZPP-a na koju se poziva prvostupanjski sud navodeći kako je njome propisano da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, već valja imati u vidu i odredbu članka 158. ZPP- a koja regulira pitanje naknade troškova kada dođe do povlačenja tužbe. U tom slučaju tužitelj je taj koji je dužan tuženiku naknaditi troškove postupka, osim ako je tužbu povukao odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja, što ovdje nije slučaj, ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, što po stavu ovog suda, također nije slučaj.

23.3. Smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP-a za koje je potreban pristanak tuženika (ukoliko je do povlačenja došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje) te se neovisno o sadržaju članka 154. ZPP-a povlačenje reflektira na odluku o troškovima uzrokovanim povlačenjem dijela tužbe.

23.4. Tužiteljica je djelomično povukla tužbu podneskom od 15. ožujka 2024. za iznos od 1.406,61 EUR (6.272,11 EUR-1.406,61 EUR=1.406,61 EUR). ..., [adresa] se nije protivio djelomičnom povlačenju tužbe ali je podneskom od 2. travnja 2024. zahtijevao naknadu troškova postupka u odnosu na povučeni dio tužbe u smislu članka 193. stavak 3. ZPP-a. Stoga protivno stajalištu prvostupanjskog suda, žalitelj ostvaruje pravo na naknadu troškova za povučeni dio tužbe budući da u primjenu dolazi odredba članka 158. stavak 1. ZPP-a.

24. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 166. stavka 2., a u vezi sa člankom 158. stavkom 1. ZPP-a i člankom 154. ZPP-a, te na odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 - dalje: Tarifa).

25. Tužiteljici pripadaju troškovi postupka u svoti od 1.754,59 EUR.

25.1. Troškovi se sastoji od troškova nagrade odvjetniku prema Tarifi i to za: sastav tužbe iznos od 100 bodova, zastupanja na dva ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari iznos od po 100 bodova (2 x 100 bodova = 200 bodova) i to ročišta održana 5. veljače 2024. i 4 rujna 2024., zastupanje na ročištu održanom 6. prosinca 2023. iznos od 50 bodova, sastav dva obrazložena podneska iznos od po 100 bodova (2 x 100 bodova = 200 bodova) i to za podneske od 21. lipnja 2021. i 20. ožujka 2024., i pristup na ročište za objavu presude iznos od 50 bodova. Primjenom vrijednosti jednog boda od 2,00 EUR na dan popisivanja troškova prvostupanjskog postupka 4. rujna 2024., tužiteljičin trošak iznosi 1.200,00 EUR koji iznos valja uvećati za PDV od 25% u svoti od 300,00 EUR. Tužiteljici pripada i ½ troškova vještačenja u svoti od 200,00 EUR i troškovi sudske pristojbe na tužbu u svoti od 54,59 EUR što sve skupa ukupno iznosi 1.754,59 EUR.

25.2. Tužiteljici ne pripadaju ostali zatraženi troškovi jer isti nisu bili potrebni za vođenje postupka.

25.3. Ocjenjuje potrebnim ukazati da prema stavu ovoga drugostupanjskoga suda tužiteljici ne pripadaju troškovi nagrade odvjetniku za sastava podneska od 7. prosinca 2023. kojim tužiteljica potraživanje iskazuje u dvije valute zbog stupanja na Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22 – ispravak) kojim je u članku 13. stavku 1. propisano da se s danom 1. siječnja 2023. euro uvodi kao službena novčana jedinica i zakonsko sredstvo plaćanja te je propisana obveza dvojnog iskazivanje koja započinje od dana stupanja na snagu zakona, tužiteljici ne pripada naknada, budući je u vrijeme podnošenja tog podneska (7. prosinca 2023.) dvojno iskazivanje bila zakonska obveza suda.

25.3.1. Tužiteljici ne pripada niti naknada za vještačenje u punom iznosu od 400,00 EUR budući je žalitelj pije nego je prvostupanjski sud naložio provođenje vještačenja po vještaku financijske struke istakao prigovor zastare potraživanja s naslova ništetnosti ugovorene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ( podnesak od 31. ožujka 2023.), a prvostupanjski je sud unatoč istaknutom prigovoru zastare naložio vještaku da utvrdi i iznos koliki je tužiteljica više platila tuženiku ..., [adresa] zbog promjene ugovorene kamatne stope.

26. Suprotno žaliteljevim navodima tužiteljici pripadaju troškovi pristupa tužiteljičinog punomoćnika na ročište za objavu presude u visini od 50 bodova uvećano za pripadajući PDV od 25%. Tužiteljica ima pravo na nagradu za pristup ročištu za objavu presude, jer se radi o radnji koja je bila potrebna za vođenje postupka u smislu odredbe članka 155. ZPP-a, te se radi o procesnoj dispoziciji tužiteljice da njezin punomoćnik na ročište pristupi. Pri tom valja dodati da objava presude na internetskim stranicama e-oglasne ploče ne supstituira pravo stranke na pristup ročištu za objavu presude i s tim u vezi njezino pravo na nadoknadu troška koji se odnosi na nagradu odvjetnika koji je bio nazočan na tom ročištu pa je stoga tužiteljici valjalo priznati zatraženi iznos. Prema stanju u spisu tužiteljev punomoćnik je pristupio na ročište za objavu presude

27. Troškovi tuženika ..., [adresa] povodom djelomičnog povlačenja tužbe iznose 875,00 EUR.

27.1. Troškovi se sastoji od troškova nagrade odvjetniku prema zahtjevu tuženika ..., [adresa] i Tarifi i to za: sastav odgovora na tužbu 100 bodova, zastupanja na ročištu održanom 5. veljače 2024. iznos od 100 bodova, zastupanje na ročištu održanom 6. prosinca 2023. iznos od 50 bodova, sastav obrazloženog podneska od 31. siječnja 2023. iznos od 100 bodova. Primjenom vrijednosti jednog boda od 2,00 EUR na dan popisivanja troškova prvostupanjskog postupka 2. travnja 2024., iznosi 700,00 EUR koji iznos valja uvećati za PDV od 25% u svoti od 175,00 EUR, što ukupno iznosi 875,00 EUR.

27.2. Kad se stave u omjer troškovi koji pripadaju tužiteljici i troškovi koji temeljem članka 158. stavka 1. ZPP-a pripadaju tuženiku ..., [adresa], tužiteljičini troškovi iznose 879,59 EUR.

28. Tuženiku ..., [adresa] ne pripadaju troškovi drugostupanjskog postupka jer je sa žalbom uspio samo u odnosu na sporednu tražbinu, troškove postupka.

29. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci i to pod točkom I. b) temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a, pod točkom I. a) temeljem članka 373. točke 3. ZPP- a, članka 166. stavak 2. u vezi članka 154 i 158. stavka 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 11. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća:

Marija Vetma