Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-209/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Vetma kao predsjednice vijeća, Noemi Butorac kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Srđana Kuzmanića, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku ABC, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika ..., [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku ABC, odvjetniku iz [adresa], radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 1350/2019-21 od 3. lipnja 2022., 11. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I.Žalba se odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1350/2019-21 od 3. lipnja 2022.

II.Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

" I Utvrđuje se da je ništetna odredba iz čl. 2.st.1. Ugovora o [broj kredita], sklopljenog dana 13.08.2007. godine između tužitelja i tuženika, potvrđenog dana 20.08.2007. godine po javnom bilježniku ABC iz [adresa] pod brojem: OV- 36642/07, u dijelu odredbe koji glasi: „…, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.“

II Utvrđuje se da je ništetna odredba iz čl. 7.st.1. Ugovora o [broj kredita], sklopljenog dana 13.08.2007. godine između tužitelja i tuženika, potvrđenog dana 20.08.2007. godine po javnom bilježniku ABC iz [adresa] pod brojem: OV- 36642/07, u dijelu odredbe koji glasi: „…u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća...“

III. Nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana plati tužitelju iznos od 31.733,28 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos:

43,45 kn tekućom od 11.12.2007.

43,94 kn tekućom od 09.01.2008.

62,56 kn tekućom od 12.02.2008.

93,01 kn tekućom od 11.03.2008.

71,44 kn tekućom od 09.04.2008.

43,69 kn tekućom od 07.05.2008.

56,61 kn tekućom od 10.06.2008.

56,91 kn tekućom od 10.07.2008.

56,02 kn tekućom od 07.08.2008.

56,43 kn tekućom od 06.09.2008.

91,53 kn tekućom od 08.10.2008.

156,29 kn tekućom od 07.11.2008.

124,36 kn tekućom od 07.12.2008.

202,91 kn tekućom od 08.01.2009.

224,21 kn tekućom od 05.02.2009.

241,65 kn tekućom od 05.03.2009.

245,09 kn tekućom od 07.04.2009.

253,18 kn tekućom od 06.05.2009.

223,91 kn tekućom od 06.06.2009.

206,38 kn tekućom od 07.07.2009.

209,54 kn tekućom od 08.08.2009.

222,35 kn tekućom od 10.09.2009.

212,14 kn tekućom od 08.10.2009.

206,30 kn tekućom od 06.11.2009.

229,84 kn tekućom od 08.12.2009.

255,66 kn tekućom od 10.01.2010.

282,27 kn tekućom od 11.02.2010.

274,18 kn tekućom od 07.03.2010.

312,55 kn tekućom od 07.04.2010.

321,26 kn tekućom od 12.05.2010.

336,63 kn tekućom od 05.06.2010.

440,17 kn tekućom od 09.07.2010.

377,95 kn tekućom od 10.08.2010.

510,41 kn tekućom od 05.09.2010.

464,11 kn tekućom od 12.10.2010.

411,47 kn tekućom od 06.11.2010.

542,65 kn tekućom od 08.12.2010.

618.22 kn tekućom od 08.01.2011.

557,35 kn tekućom od 05.02.2011.

556,65 kn tekućom od 08.03.2011.

529,04 kn tekućom od 07.04.2011.

597,33 kn tekućom od 10.05.2011.

715,84 kn tekućom od 05.06.2011.

689,31 kn tekućom od 07.07.2011.

948,51 kn tekućom od 09.08.2011.

942,30 kn tekućom od 06.09.2011.

709,94 kn tekućom od 07.10.2011.

712,03 kn tekućom od 05.11.2011.

665,93 kn tekućom od 09.12.2011.

718,61 kn tekućom od 10.01.2012.

757,18 kn tekućom od 07.02.2012.

750,86 kn tekućom od 07.03.2012.

732,77 kn tekućom od 07.04.2012.

739,76 kn tekućom od 08.05.2012.

763,21 kn tekućom od 09.06.2012.

736,37 kn tekućom od 08.07.2012.

746,15 kn tekućom od 08.08.2012.

719,59 kn tekućom od 08.09.2012.

707,39 kn tekućom od 07.10.2012.

734,18 kn tekućom od 08.11.2012.

732,38 kn tekućom od 09.12.2012.

747,42 kn tekućom od 09.01.2013.

701,28 kn tekućom od 08.02.2013.

710,38 kn tekućom od 08.03.2013.

4.330,25 kn tekućom od 01.04.2013.

i to: do 31.12.2007.g. po stopama propisanim čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a u razdoblju od 01.01.2008. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se za razdoblje od 01.01.2008. do 31.07.2015. godine određuje po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati parnični trošak u iznosu od 10.675,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude tj. 3. lipnja 2022.g. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate."

2. Protiv prvostupanjske presude pravodobnu žalbu podnijela je tuženica, pobijajući istu u cijelosti, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, podredno da se ista ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbe članka 2. stavak 1. i članka 7. stavak 1. Ugovora o [broj kredita] od 13. kolovoza 2007. (dalje Ugovor) kojeg su sklopile parnične stranke, a kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica i kamata švicarski franak kao i zahtjev za isplatu 31.733,28 kn. 6. Prvostupanjski sud je utvrdio da su stranke sklopile predmetni ugovor kojim je tuženik stavio na raspolaganje tužitelju kunsku protuvrijednost iznosa od 22.224,96 CHF, obračunato prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, s otplatom od 72 jednake mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan dospijeća, a prema otplatnom planu.

7. Prvostupanjski sud je pobijanu odluku kojom je prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnim ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF na koju je vezana glavnica i kamata donio pozivajući se na odluke sudova koji su u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa odlučivali o zaštiti potrošača po pitanju dviju ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a to su one o promjenjivoj kamatnoj stopi, te one o valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak, a koje su banke, među kojima i tužena sklopile sa potrošačima, kao i tužiteljicom i to u određenim vremenskim razdobljima. Radi se o presudama Trgovačkog suda u Zagrebu, broj: P-1401/2012 i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.

8. Navedenim presudama pravomoćno je utvrđeno da je (i) tužena, u razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i švicarskom franku kao valuti uz koji je vezana glavnica, a da nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 - dalje: ZZP).

9. Prvostupanjski je sud pozivanje na utvrđenja iz presuda donesenih povodom kolektivnih tužbi utemeljio na odredbi članka 502. c ZPP-a kojom je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi.

10. Na temelju financijskog vještačenja, prvostupanjski je sud utvrdio da je više plaćano s osnove promjenjive kamatne stope s osnove valutne klauzule iznos od 31.733,28, pa je u skladu s vještačenjem za taj iznos prihvatio tužbeni zahtjev, a temeljem odredbe 323., 1111. i članak 1115. Zakona o obveznim odnosima ( "Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23- dalje u tekstu: ZOO/05).

11. Prigovor zastare sud je otklonio smatrajući da je zastarni rok od 5 godina počeo teći pravomoćnošću presude donesene u kolektivnom sporu (P.1401/12), a ona je postala pravomoćna 14. lipnja 2018. slijedom čega zaključuje da s obzirom da je tužba podnesena u ovom predmetu 14. ožujka 2019., nije nastupila zastara.

12. Ispitujući prvostupanjsku presudu temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti bitnu povredu iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju neosnovano ukazuje žalba, vezujući tu povredu s odlukom prvostupanjskog suda da ne prihvati njegov prijedlog za saslušanjem javnog bilježnika koji je solemnizirao predmetni Ugovor. Takvom odlukom prvostupanjski sud nije počinio nikakvu povredu parničnog postupka jer saslušanje tog predloženog svjedoka nije podoban dokaz za utvrđenje da je konkretni tužitelj kao potrošač bio dostatno informiran o svim parametrima vezanim za donošenje valjane odluke, zbog čega u konkretnom slučaju predmetne ugovorne odredbe ne bi bile nepoštene. Osim toga javni bilježnik nije osoba koja je znala i trebala tužitelja informirati o bitnim parametrima vezanim za promjenu kamatne stope i švicarskom franku kao valuti uz koju je vezana glavnica.

13. Protivno shvaćanju žalitelja ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno zaključak o ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli temeljio na pravnom utvrđenju iz presude na koju se tužitelj pozvao. U vezi ovog postupka suda u žalbi se navodi da se sud nije mogao pozivati na presudu iz parnice donesene po kolektivnoj tužbi jer se u odredbama članka 502. c. ZPP i članka 118. Zakona o zaštiti potrošača propisuje da se odredbe tih članaka odnose samo na naknadu štete, a ne i na stjecanje bez osnove, a da se kasnija izmjena ZPP-a kojom je proširena primjena te odredbe ne može unatražno primjenjivati. U odnosu na ovaj žalbeni navod za istaknuti je da se prvostupanjski sud pravilno pozvao na utvrđenja iz kolektivnih presuda oslonom i na odredbu članka 502.c. ZPP-a bez obzira što se u konkretnom slučaju ne radi o parnici radi naknade štete jer se u suštini radi o ostvarivanju prava u vezi s povredama propisa o zaštiti potrošača, a odredbe valja tumačiti u skladu sa njihovom svrhom i ciljem.

14. Žalbenim navodima ponavljaju se tvrdnje o dopuštenosti valutne klauzule, jasnoći, razumljivosti i lakoj uočljivost valutne klauzule, o tome da je tužitelj mogao birati u kojoj će valuti kredit uzeti, ali sve navedeno nije od utjecaja na valjanost utvrđenja prvostupanjskog suda o ništetnosti relevantnih ugovornih odredbi vezanih za valutu CHF i kamatnu stopu, koje se temelji na utvrđenjima iz presude donesene po kolektivnoj tužbi (sukladno odredbi članka 502.c ZPP-a).

15. Tuženik je dakle mogao dokazivati, da je informirao tužitelja kao potrošača u predugovornoj fazi sklapanja ugovora o kreditu, o rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka, odnosno vezivanja glavnice kredita za valutu CHF, ali to nije učinio. Naime, tuženik tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom nije predložio dokaze na tu okolnost. Predlaganje dokaza saslušanjem javnog bilježnika ne predstavlja valjan dokaz jer javni bilježnik upozorava stranke o pravnim posljedicama ugovora, a ne razjašnjava im financijske posljedice samog ugovora.

16. Prvostupanjski je sud pravilno tuženikov prigovor zastare ocijenio neosnovanim navodeći da zastara restitucijskih zahtjeva počinje teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u postupku kolektivne zaštite potrošača tj. od 14. lipnja 2018. u odnosu na valutnu klauzulu vezanu za CHF, a koji rok u konkretnom predmetu nije protekao, jer tražbine zastarijevaju u općem zastarom petogodišnjem roku iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO), a tužba u ovom predmetu je podnesena 14. ožujka 2019. Prema Objedinjenom pravnom shvaćanju koje je zauzeto na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskog zahtjeva kao posljedice ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

17. Zbog prije navedenih razloga odlučeno je kao u točki I. izreke temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a.

18. Kako je tuženiku žalba odbijena, to je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo odbiti (članak 156. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a).

Dubrovnik, 11. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Marija Vetma