Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Poslovni broj: Gž-775/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Emiru Čustoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica ABC, odvjetnica u [adresa], protiv tuženika AZ s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica ABC, odvjetnica u [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv-2458/2023-8 od 26. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Žalba se djelomično prihvaća, a djelomično se odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv-2458/2023-8 od 26. travnja 2024.:

a) preinačava

- u dijelu točke I. izreke kojim je održan platni nalog na snazi sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika ABC broj Ovrv-251/2023 od 12. lipnja 2023., a kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 278.72 eura ( za mjesec siječanj 2018.) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.02.2018. godine do isplate, a koje kamate se obračunavaju po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena do 31.12.2022.g., a od 01.01.2023.g. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je [obrt] primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za (3) tri postotna poena, na način da se u tom dijelu platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika ABC broj Ovrv-251/2023 od 12. lipnja 2023. ukida i tužbeni zahtjev odbija;

- i u točki II. izreke kojom je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka na način da u tom dijelu izreka glasi:

„Nalaže se tuženiku platiti tužitelju trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 48,61 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. travnja 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope određene člankom 29. stavak 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi prvi siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi prvi srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

b) potvrđuje

- u preostalom dijelu točke I. izreke kojim je održan platni nalog na snazi sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika ABC broj Ovrv-251/2023 od 12. lipnja 2023.

II Nalaže se tužitelju platiti parnične troškove žalbenog postupka tuženiku u svoti od 56,83 eura.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudio:

„I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl.br. Ovrv-251/23 koje je 12.06.2023.g. donio javni bilježnik ABC iz [adresa], u dijelu u kojem je naloženo tuženiku AZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 8 dana plati tužitelju [adresa], [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.114,88 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 278,72 eur/ 2.100,02 kn od 01.02.2018. godine do isplate,

- na iznos od 278,72 eur/ 2.100,02 kn od 01.12.2018. godine do isplate,

- na iznos od 278,72 eur/ 2.100,02 kn od 01.02.2019. godine do isplate,

- na iznos od 278,72 eur/ 2.100,02 kn od 01.12.2019. godine do isplate, a koje kamate se obračunavaju po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena do 31.12.2022.g., a od 01.01.2023.g. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je [obrt] primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za (3) tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 64,82 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 26. travnja 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je [obrt] primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, u roku od 15 dana.“

2. Protiv prvostupanjske presude u zakonskom roku žali se tužitelj zbog razloga navedenih u odredbi članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom preinačiti prvostupanjsku presudu i prihvatiti žalbu u cijelosti ili presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Tuženik žalbom pobija predmetnu presudu u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj u žalbi opisno ukazuje na povredu odredba ZPP-a iz čl. 354. stavak 2. točka 11. te ističe kako je predmetno potraživanje tužitelja u cijelosti neosnovano iz razloga što je ugostiteljsko trgovački obrt „[obrt]“ odjavljen još dana 31. siječnja 2018. od kada isti ne posluje. Budući se predmetno potraživanje odnosi na period nakon što je odjavljen ugostiteljsko trgovački obrt, isto je neosnovano. O tome, kao i da je ugovor o korištenju javne površine u svrhu postavljanja otvorene terase šifra 653594 raskinut, tužitelj je pravovremeno usmeno obaviješten, a isto je razvidno iz obrtnog registra, tvrdi tuženik.

Nadalje tuženik ističe da je potraživanje iznosa od 278,72 EUR/ 2.100,02 kn s kamatama tekućim od 01. veljače 2018. godine do isplate u zastari. Dakle, prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave u ovoj pravnoj stvari je podnesen dana 07. ožujka 2023., te uzimajući odredbu čl. 225. ZOO-a, protekao je petogodišnji rok zastare za iznos od 278,72 EUR/2.100,02 kn koji je dospio dana 31. siječnja 2018.

3. Žalba je pravovremena i dopuštena.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za plaćanje naknade za privremeno korištenje javne površine sukladno Ugovoru o korištenju javne površine od 13. lipnja. 2016. u ukupnom iznosu od 1.114,88 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i to na iznos 278,72 EUR od 01. veljače 2018. pa do isplate, na iznos od 278,72 EUR od 01. prosinca 2018. pa do isplate, na iznos od 278,72 eura od 01. veljače 2019. pa do isplate, te na iznos od 278,72 EUR od 01. prosinca 2019. pa do isplate. Među strankama je sporno je li Ugovor o korištenju javne površine bio na snazi u vrijeme utuženog razdoblja, te je li nastupila zastara u odnosu na potraživanje dospjelo dana 31. siječnja 2018. sukladno čl. 225. ZOO-a.

7. Iz Ugovora o korištenju javne površine proizlazi da je tuženik bio dužan platiti ugovoreni iznos od 21.000,00 kuna za ugovoreno razdoblje korištenja javne površine od 01.01.2016. do 31.12.2020. za potrebe otvorene terase u neposrednoj blizini ugostiteljskog obrta „[obrt]“, i to u deset jednakih obroka s pojedinačnim iznosom od 2.100,00 kn. Prvi obrok je tuženik bio dužan platiti prije sklapanja ugovora, a ostali obroci su dospijevali 30. studenog i 31. siječnja svake godine kroz ugovoreno razdoblje. Prvostupanjski sud je utvrdio nespornim među strankama postojanje Ugovora o korištenju javne površine od 13. lipnja 2016. Tužitelj je otkazao Ugovor zbog neplaćanja dospjelih obroka 23. rujna 2020. Pozivajući se na članak 7. Ugovora kojim je određeno da je tuženik bio dužan obavijestiti tužitelja bez odlaganja ukoliko na njegovoj strani nastupe okolnosti od utjecaja na ugovorena prava i obveze, te na članak 10. Ugovora kojim je ugovoreno da je tuženik imao mogućnost u svako doba otkazati ugovor, sud je utvrdio kako tuženik nije dokazao da je otkazao Ugovor.

8. U odnosu na žalbene navode da je tužitelj usmeno obaviješten dana 31. siječnja 2018. o odjavi ugostiteljsko trgovačkog obrta „[obrt]“ te o raskidu navedenog ugovora, valja navesti da sukladno članku 10. ovog Ugovora korisnik može otkazati ugovor u svako doba, dok je u članku 11. ugovoreno da otkazni rok po ovom ugovoru iznosi osam (8) dana od dana dostave pisane obavijesti o otkazu ugovora. Slijedom navedenog, kako tuženik nije dostavio primjerak pisane obavijesti o otkazu ugovora kao dokaz da je ugovor otkazan, zaključak je kako isti nije otkazan dana 31. siječnja 2018. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako Ugovor o korištenju javne površine od 13. lipnja 2016. nije raskinut dana 31. siječnja 2018. kako to tvrdi tuženik u svojoj žalbi, već je isti raskinut dana 23. rujna 2020 od strane tužitelja. Da je ugovor raskinut 23. rujna 2020. iz razloga što tuženik nije podmirio dospjele obroke, prvostupanjski sud je pravilno potkrijepio izvatkom iz knjigovodstvene kartice. Budući da ugovor nije raskinut 31. siječnja 2018., već je isti raskinut tek 23. rujna 2020. zbog neplaćenih dospjelih obroka, za zaključiti je kako je istoimeni ugovor bio na snazi u utuženom razdoblju.

9. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave podnesen 07. ožujka 2023., te da je dospijeće za prvi pojedinačni iznos dana 31. siječnja 2018. Također prvostupanjski sud je pravilno odredio mjerodavno pravo iz odredbe čl. 225. ZOO-a, ali ga nije pravilno primijenio odlučivši odbiti prigovor zastare u odnosu na sva potraživanja. Slijedom svega iznesenog drugostupanjski sud zaključuje očitim da je protekao petogodišnji rok zastare u odnosu na prvo dospjelo potraživanje, te je stoga prigovor zastare tuženika osnovan.

10. Pravilno je prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza utvrdio činjenično stanje kada je utvrdio da je Ugovor o korištenju javne površine od 13. lipnja 2016. raskinut tek 23. rujna 2020. zbog neplaćanja dospjelih obroka, da je Ugovor bio na snazi u utuženom razdoblju, kao i da je slijedom tog Ugovora i izvatka iz knjigovodstvene kartice tuženik bio dužan podmiriti dospjela potraživanja. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i činjenice u odnosu na zastaru prvog potraživanja te je u vezi s tim pogrešno primjenio članak 225. ZOO-a. Budući je protekao petogodišnji rok zastare za prvo dospjelo potraživanje, prigovor zastare tuženika iznesen u žalbi je osnovan, te je stoga u tom dijelu trebalo preinačiti prvostupanjsku presudu, a potvrditi u odnosu na preostali dio izreke.

11. Slijedom svega navedenog djelomično su osnovani žalbeni navodi tuženika zbog čega je žalbu djelomice valjalo prihvatiti i presudu preinačiti u odnosu na tražbinu dospjelu 31.siječnja 2018., a djelomice odbiti kao neosnovanu i presudu potvrditi u preostalom dijelu.

12. Budući su stranke djelomično uspjele u parnici, odluku o trošku parničnog postupka je valjalo utemeljiti na odredbi članka 154. stavka 2. ZPP-a, a prema kojoj bi omjer uspjeha tužitelja i tuženika u parnici bio 75% naspram 25%. U vezi s tim, tužitelj ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 75% od iznosa dosuđenog prvostupanjskom presudom (64,82 EUR), što iznosi 48,61 EUR. Tuženiku se prema vrijednosti predmeta spora te sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore („Narodne novine“, broj 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 138/23) i vrijednosti jednog boda od 2,00 EUR dosuđuje naknada troškova žalbenog postupka, a koji se odnose na sastav žalbe (187,50 EUR) i sudsku pristojbu na žalbu (39,82 EUR), u iznosu od 25% od zatraženog iznosa, što iznosi 56,83 EUR.

13. Radi izloženog temeljem odredbi članaka 368 stavak 1. i 373. stavak 3. ZPP-a presuđeno je kao u izreci.

Dubrovnik, 17. prosinca 2024.

Sudac

Emir Čustović