Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-808/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Vetme predsjednice vijeća, Srđana Kuzmanića člana vijeća i suca izvjestitelja i Noemi Butorac člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZP ( ranije Z ) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik ABC, odvjetnik u [adresa] protiv tuženika ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojega kao punomoćnici zastupaju odvjetnici u [obrt] iz [adresa], radi utvrđenja ništetnosti ugovora i novčane tražbine, odlučujući o tuženikovoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj P-983/2019-22 od 4. kolovoza 2022., u sjednici održanoj 11. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-983/2019-22 od 4. kolovoza 2022.
II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski je sud presudio:
I. Utvrđuje se ništetnim odredba čl. 4. Ugovor o kreditu broj: 9011735447 sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora od 28.07.2006.g., potvrđen od strane Javnog bilježnika ABC posl. br. OU289/2006 dana 31.07.2006.g., kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koje je tijekom postojanja ugovorene obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, u dijelu koji glasi: "…promjenjiva, sukladno odluci Banke o kreditiranju građana" pa stoga kao takva ne proizvodi pravne učinke za ugovorne stranke te tužitelj nije dužan plaćati kamatu po promjenama kamatnih stopa tuženika od 10.08.2007. do 22.10.2014.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju s osnova preplaćene kamate isplati iznos od 9.557,01 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim kako slijedi: na iznos od 93,44 kn od 21.08.2007.g. do isplate
na iznos od 93,44 kn od 21.09.2007.g. do isplate
na iznos od 93,21 kn od 21.10.2007.g. do isplate
na iznos od 93,07 kn od 21.11.2007.g. do isplate
na iznos od 93,02 kn od 11.12.2007.g. do isplate
na iznos od 92,88 kn od 11.01.2008.g. do isplate
na iznos od 161,82 kn od 11.02.2008.g. do isplate
na iznos od 161,63 kn od 11.03.2008.g. do isplate
na iznos od 161,49 kn od 11.04.2008.g. do isplate
na iznos od 161,26 kn od 11.05.2008.g. do isplate
na iznos od 161,12 kn od 11.06.2008.g. do isplate
na iznos od 160,94 kn od 11.07.2008.g. do isplate
na iznos od 160,76 kn od 11.08.2008.g. do isplate
na iznos od 160,57 kn od 11.09.2008.g. do isplate
na iznos od 160,39 kn od 11.10.2008.g. do isplate
na iznos od 160,20 kn od 11.11.2008.g. do isplate
na iznos od 159,97 kn od 11.12.2008.g. do isplate
na iznos od 164,31 kn od 11.01.2009.g. do isplate
na iznos od 164,08 kn od 11.02.2009.g. do isplate
na iznos od 163,89 kn od 11.03.2009.g. do isplate
na iznos od 163,66 kn od 11.04.2009.g. do isplate
na iznos od 163,43 kn od 11.05.2009.g. do isplate
na iznos od 163,25 kn od 11.06.2009.g. do isplate
na iznos od 163,02 kn od 11.07.2009.g. do isplate
na iznos od 162,79 kn od 11.08.2009.g. do isplate
na iznos od 162,60 kn od 11.09.2009.g. do isplate
na iznos od 162,32 kn od 11.10.2009.g. do isplate
na iznos od 162,09 kn od 11.11.2009.g. do isplate
na iznos od 161,86 kn od 11.12.2009.g. do isplate
na iznos od 161,63 kn od 11.01.2010.g. do isplate
na iznos od 161,40 kn od 11.02.2010.g. do isplate
na iznos od 161,17 kn od 11.03.2010.g. do isplate
na iznos od 160,94 kn od 11.04.2010.g. do isplate
na iznos od 160,66 kn od 11.05.2010.g. do isplate
na iznos od 160,39 kn od 11.06.2010.g. do isplate
na iznos od 160,16 kn od 11.07.2010.g. do isplate
na iznos od 159,88 kn od 11.08.2010.g. do isplate
na iznos od 159,65 kn od 11.09.2010.g. do isplate
na iznos od 159,33 kn od 11.10.2010.g. do isplate
na iznos od 159,05 kn od 11.11.2010.g. do isplate
na iznos od 129,38 kn od 11.12.2010.g. do isplate
na iznos od 129,10 kn od 11.01.2011.g. do isplate
na iznos od 128,92 kn od 11.02.2011.g. do isplate
na iznos od 128,64 kn od 11.03.2011.g. do isplate
na iznos od 128,41 kn od 11.04.2011.g. do isplate
na iznos od 128,18 kn od 11.05.2011.g. do isplate
na iznos od 107,32 kn od 11.06.2011.g. do isplate
na iznos od 107,05 kn od 11.07.2011.g. do isplate
na iznos od 106,82 kn od 11.08.2011.g. do isplate
na iznos od 86,19 kn od 11.09.2011.g. do isplate
na iznos od 86,01 kn od 11.10.2011.g. do isplate
na iznos od 85,82 kn od 11.11.2011.g. do isplate
na iznos od 85,59 kn od 11.12.2011.g. do isplate
na iznos od 85,41 kn od 11.01.2012.g. do isplate
na iznos od 85,18 kn od 11.02.2012.g. do isplate
na iznos od 84,99 kn od 11.03.2012.g. do isplate
na iznos od 84,76 kn od 11.04.2012.g. do isplate
na iznos od 84,58 kn od 11.05.2012.g. do isplate
na iznos od 84,35 kn od 11.06.2012.g. do isplate
na iznos od 84,16 kn od 11.07.2012.g. do isplate
na iznos od 83,93 kn od 11.08.2012.g. do isplate
na iznos od 83,75 kn od 11.09.2012.g. do isplate
na iznos od 83,47 kn od 11.10.2012.g. do isplate
na iznos od 83,28 kn od 11.11.2012.g. do isplate
na iznos od 83,05 kn od 11.12.2012.g. do isplate
na iznos od 82,82 kn od 11.01.2013.g. do isplate
na iznos od 82,59 kn od 11.02.2013.g. do isplate
na iznos od 82,36 kn od 11.03.2013.g. do isplate
na iznos od 82,13 kn od 11.04.2013.g. do isplate
na iznos od 81,90 kn od 11.05.2013.g. do isplate
na iznos od 81,62 kn od 11.06.2013.g. do isplate
na iznos od 81,39 kn od 11.07.2013.g. do isplate
na iznos od 81,16 kn od 11.08.2013.g. do isplate
na iznos od 80,89 kn od 11.09.2013.g. do isplate
na iznos od 80,65 kn od 11.10.2013.g. do isplate
na iznos od 80,42 kn od 11.11.2013.g. do isplate
na iznos od 80,15 kn od 11.12.2013.g. do isplate
na iznos od 79,92 kn od 11.01.2014.g. do isplate
koje teku od 21. kolovoza 2007.g. do 31. prosinca 2007.g. po stopi od 15% godišnje, a od 01.siječnja 2008.g. pa do 31. srpnja 2015.g. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te od 01. kolovoza 2015.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak postupka u iznosu od 6.550,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 04.08.2022.g. do isplate, u roku od 15 dana."
i riješio je
"Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 1.512,43 kn zajedno sa zateznom kamatom."
2. Protiv prvostupanjske presude tuženik je pravodobno izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev, a tužitelju naložiti naknaditi tuženiku parnične troškove, uključujući i troškove žalbe.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je pravovremena i dopuštena.
5. Žalba nije osnovana.
6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnim članka 4. Ugovora o kreditu broj 9011735447 od 28. srpnja 2006. (Dalje: Ugovor) koji su sklopile parnične stranke u dijelu kojim je ovlašten tuženik jednostrano mijenjati kamatnu stopu u skladu s odlukama tuženika i zahtjev za isplatu novčane svote od 9.557,01 kn iz osnove preplaćene kamate, dakle, isplata stečenog bez osnove na temelju ništetne odredbe kojim je ovlašten tuženik jednostrano mijenjati kamatnu stopu, sa zateznim kamatama od stjecanja pojedinih mjesečnih iznosa pa do dana plaćanja.
7. Među strankama nije sporno:
- da su stranke sklopile Ugovor u iznosu kunske protuvrijednosti 25.000,00 CHF, kojim je ugovorena otplata u mjesečnim anuitetima, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećim na dan dospijeća;
- da je na temelju Ugovora tužitelju odobren kredit za adaptaciju stambenog objekta na rok otplate od 240 mjeseci;
-da je redovna kamata godišnja, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora te iznosi 4,70% u vrijeme sklapanja ugovora.
8. Prvostupanjski sud je utvrdio da je odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi ništetna jer da ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, a tuženik da nije prilikom pregovaranja, odnosno prilikom sklapanja Ugovora na valjan i razumljiv način tužiteljici objasnio postupak formiranja kamatne stope, odnosno koji sve čimbenici utječu na formiranje tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja, a na temelju čega bi tužiteljica kao potrošač mogla spoznati učinke koji će za nju u budućnosti proizaći iz takvih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi, zbog čega zaključuje da je ugovorna odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi nepoštena i time i kao takva ništetna.
8.1. Pored toga zaključak o ništetnosti sud temelji na činjenici da je presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. rujna 2014. utvrđeno u kolektivnom sporu koji je vođen i protiv tuženika, a u vezi potrošačkih ugovora koji su sklopljeni u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., u kojem razdoblju je sklopljen i ovaj Ugovor, da je banka povrijedila kolektivne interese potrošača, a presuda donesena u postupku zaštite kolektivnog interesa potrošača obvezuje ostale sudove koje potrošač pokrene radi stečenog bez osnove koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika kako je propisano člankom 138. a. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07, 125/07, 79/09, 133/09, 78/12, 56/13 i 41/14 - dalje ZZP/07) i člankom 118. važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14, 110/15,14/19 i 19/22m - dalje: ZZP/14).
9. Visinu novčanih zahtjeva sud je utvrdio financijskim vještačenjem po vještaku financijske struke, te je na ime preplaćenih kamata dosudio tužitelju svotu od 9.557,01 kn sa zateznim kamatama od stjecanja pa do dana plaćanja. Navedeni zahtjev sud je prihvatio primjenom članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) tj. primjenom instituta stjecanja bez osnove.
10. Prvostupanjski sud je zaključak o ništetnosti spornih odredbi ugovora temeljio na utvrđenjima pravomoćne odluke Trgovačkog suda u Zagrebu, a koja je donesena u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača. U tom postupku odlučivalo se o zaštiti potrošača po pitanju odredbi ugovora o kreditu o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, i to onih o promjenljivoj kamatnoj stopi, koje su banke, među kojima i tuženik, sklapale s potrošačima, a tužiteljica jest potrošač, u određenim vremenskim razdobljima, u koje spada i vrijeme sklapanja predmetnog ugovora. Riječ je o odluci Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 i Pž-6632/17, te Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/2014-2.
11. Navedenim odlukama utvrđeno je da je osam banaka, među kojima je i tuženik, u razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, povrijedilo kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi, a da nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a čime su banke postupile suprotno odredbama ZZP-a.
12. Odluka suda je pravilna.
13. Ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje, a s obzirom na datum početka postupka, pazi po službenoj dužnosti, a to su one iz članka 354. stavak 2. točke 2.,4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a.
14. U ocjeni važnijih žalbenih navoda (članak 375. stavak 1. ZPP-a) valja kazati da je sud, imajući u vidu da je među strankama sporno jesu li ništetne odredbe Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, te slijedom toga je li tuženik bez osnove stekao ono što mu je tužiteljica platila uslijed povećanja kamatne stope u odnosu na ugovorenu, svoja utvrđenja o ništetnosti relevantnih ugovornih odredbi utemeljio na pravnim utvrđenjima iz odluka sudova na koje se pozvao tužitelj, a koje su donesene u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača – korisnika kredita s promjenjivim kamatnim stopama.
15. Pravilno se prvostupanjski sud pozvao na učinke presude iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. (kao i presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015.), kojom je potvrđeno i u odnosu na tuženika da je u vrijeme sklapanja spornog ugovora povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa da je time postupio suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje, i protivno odredbama ZZP/07 i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama ZOO.
16. Navedenim odlukama pravomoćno je utvrđeno da je (i) tuženik, u razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima nepoštene i stoga ništetne ugovorne odredbe, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, čime su banke postupile suprotno odredbama (u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora) važećeg ZZP.
17. Žalbenim navodima koji se tiču tuženikovoga prava da mijenja kamatnu stopu, nepostojanja zakonskih zapreka za ugovaranje promjenjive kamatne stope, tvrdnje da kamata koju je tuženik obračunavao tužitelju nikad nije bila viša od zakonom propisane najviše dopuštene, nije dovedena u sumnju pravilnost odluke prvostupanjskoga suda o nepoštenosti spornih ugovornih odredbi, posebice stoga što je prvostupanjski sud vezan za pravna utvrđenja iz postupka kolektivne tužbe u smislu i na način kako je to propisano odredbom članka 502. c ZPP-a.
17.1 Prvostupanjski je sud pozivanje na utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača utemeljio na članku 502.c ZPP-a kojim je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi.
17.2. Tužiteljičino pravo da se pozove na pravna utvrđenja iz navedenih presuda temelji se na članku 118. ZZP/14 prema kojoj odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje i ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je prouzročena tuženikovim postupanjem. Pored navedenog prvostupanjski sud je u postupku utvrdio činjenice i dao razloge zbog čega smatra ugovornu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetnom.
18. Na temelju financijskog vještačenja prvostupanjski je sud utvrdio koliko je tužitelj plaćao tuženiku više nego što bi plaćao da nije bilo ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, pa je tuženiku naložio navedeno vratiti tužitelju budući je isto stekao bez osnove.
19. Primjenjujući na ovako utvrđeno činjenično stanje odredbe ZOO-a o ništetnosti ugovora (članak 323. stavak 1. ZOO-a) po kojoj je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj ugovornoj strani ono što je primila na temelju takvog ugovora, pa i djelomično ništetnog, te članaka 1111. ZOO-a o stjecanju bez osnove i 1115. ZOO-a o obvezi plaćanja zateznih kamata ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev i naložio tuženiku plaćanje navedene svote zajedno sa zateznim kamatama od dana stjecanja.
20. U odnosu na istaknuti prigovor zastare valja kazati da i prema stajalištu ovog suda zastara u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat pretplaćenih iznosa) kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u pogledu kolektivne zaštite potrošača ("švicarac") počinje teći danom pravomoćnosti presuda kojima je utvrđena ništetnost, dakle, 13. lipnja 2014., tako da do podnošenja tužbe u ovom predmetu 23. svibnja 2019. nije nastupila zastara.
21. U odnosu na žaliteljeve navode prema kojima nije utvrđeno jesu li utvrđenja iz kolektivnog spora primjenjiva na pojedinačno određeni slučaj, s obzirom da se presuda donesena po kolektivnoj tužbi odnosi na "prosječnog potrošača", treba reći da se u kolektivnom sporu ispitivala valjanost pojedinih ugovornih odredbi s aspekta prosječnog potrošača polazeći od obavijesti koje su banke dale potrošačima. Dakle, predmet ispitivanja nisu bile odredbe iz pojedinačnog ugovora, pa su stoga banke bile ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora obavijestile potrošača o rizicima i posljedicama ugovornih odredbi na njihovu novčanu obvezu, a da je potrošač, dakle u ovom slučaju tužiteljica, usprkos tome i nakon što je informirana donijela odluku o sklapanju ugovora.
22. Suprotno žalbenim navodima, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik nesavjestan od dana stjecanja, pa je stoga dužan platiti zatezne kamate na preplaćene svote od dana stjecanja do dana plaćanja. Tuženik je kao profesionalac u obveznom odnosu dužan ispunjavati svoje obveze iz profesionalne djelatnosti s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, dakle treba postupati s pažnjom dobrog stručnjaka, a kao takav mogao je i trebao znati da su ugovorne odredbe o kamatnoj stopi nepoštene, a time i ništetne.
23. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci i to temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a.
Dubrovnik, 11.prosinca 2024.
Predsjednica vijeća:
Marija Vetma
