Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-777/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Vetma kao predsjednice vijeća, Srđana Kuzmanića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Noemi Butorac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DL, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku ABC, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupano po punomoćniku ABC, odvjetniku u [adresa], radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-913/2018-82 od 10. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 11. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e

Žalba se uvažuje te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-913/2018-82 od 10. listopada 2024. ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je doslovno:

„I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: „Nalaže se tuženiku HOK- osiguranju d.d. da tužitelju KL isplati iznos od 4.844,38 eur sa zateznim kamatama tekućima od 6. veljače 2018. do isplate te iznos od 172,54 eur sa zateznim kamatama tekućima od 6. veljače 2018. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

II Nalaže se tužitelju KL nadoknaditi tuženiku ... parnične troškove u iznosu od 2.500,00 eur sa zateznim kamatama tekućim od 10. listopada 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu tuženikov zahtjev za naknadu troška odbija. III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog postupka.“

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je pravovremena i dopuštena.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba je osnovana.

6. Predmetni spor je zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i za naknadu imovinske štete na ime uništene odjeće, a uslijed štetnog događaja od 31. ožujka 2015. kad je tužitelj stradao kao pješak na sjevernom parkiralištu [adresa], ispred zgrade ... u [adresa], u nesreći koju je izazvao TL s osobnim vozilom osiguranim kod tuženika. Do nesreće je došlo na način da je tužitelj prelazio prostor parkirališta da bi došao do svog vozila, dok je vozilo štetnika koje je bilo zaustavljeno, a nalazilo se tužitelju s desne strane, odjednom krenulo unatrag, što tužitelj nije mogao vidjeti, jer mu je glava bila okrenuta ulijevo te ga udarilo zadnjim krajem vozila. Zadobio je tjelesne ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji, a pritom mu je uništena i odjeća.

7. Tuženik ne osporava pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja, ali tvrdi da je tužitelj isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja i za sve posljedice koje su iz toga proizašle, jer da je neoprezno i nepropisno prelazio kolnik na mjestu gdje ne postoji pješački prijelaz i između dva reda parkiranih vozila.

8. Prvostupanjski sud je radi rekonstrukcije predmetnog događaja odredio provođenje prometnog vještačenja po dipl. ing. ABC, stalnom sudskom vještaku za promet, vozila, plovila i strojarstvo, koje vještačenje je u cijelosti i prihvatio.

9. Iz pravomoćne presude Prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj PpP-11494/15 od 21. veljače 2017. proizlazi da je tužitelj oglašen krivim što je kritičnog dana neoprezno prelazio prilazni kolnik parkirališta gdje nema obilježenog pješačkog prijelaza, prethodno se ne uvjerivši da to može učiniti na siguran način uslijed čega je na njega naletio osobni automobil kojeg je vozio TL, a koji se kretao sjevernom polovinom prilaznog kolnika navedenog parkirališta, vožnjom unazad u smjeru zapada, te kojem je tužitelj došao s njegove desne strane, između vozila koja su bila zaustavljena pored parkiranih vozila, na obilježenom parkiralištu uz južni rub parkirališta, a uslijed naleta je tužitelj pao na kolnik te u prometnoj nesreći dobio teške tjelesne ozljede.

10. Na temelju provedenog vještačenja, iskaza sudionika prometne nesreće, spomenute pravomoćne presude Prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj PpP- 11494/15 od 21. veljače 2017. i obavljenog uviđaja na licu mjesta prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev utvrdivši da je tužitelj kritične zgode po parkingu kretao suprotno članku 124. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj 67/08, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22 i 133/23 – u daljnjem tekstu: ZSPC), pa da je on isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja, s obzirom da je hodao sredinom parkirališta, iako iz skice lica mjesta proizlazi da je na drugu stranu parkirališta mogao doći krećući se uz rubni dio kolnika te jer iz provedenog vještačenja proizlazi se tuženikov osiguranik vozilom kretao unatrag po parkiralištu dozvoljenom brzinom uz ograničeno vidno polje te da nije mogao uočiti tužitelja koji se neoprezno i protivno pravilima kretao po parkiralištu.

6. Činjenična utvrđenja i činjenično-pravni zaključci prvostupanjskog suda iz pobijane presude su žalbenim navodima ozbiljno dovedeni u sumnju.

7. U žalbi se osporava zaključak prvostupanjskog suda da iz skice mjesta događaja proizlazi da je tužitelj na drugu stranu parkirališta, gdje mu je bio parkiran automobil, mogao doći krećući se uz rubni dio kolnika (a ni ovaj pregledom navedene skice sud to ne nalazi) te se ističe da tužitelj na suprotnu stranu parkinga mogao doći jedino na način kako je to i učinio, a da je to ujedno bio i najkraći put.

8. U žalbi se također s pravom ističe da prvostupanjski sud kod donošenja pobijane presude propustio ocijeniti okolnost da je tuženikov osiguranik u štetnom događaju zbog vožnje unatrag imao ograničenu preglednost, da je tome doprinijelo i što su uz južni nogostup bila parkirana 2 reda vozila (nogostup ispred FINA Zagreb), da je taj dodatni (drugi) red vozila bio nepropisno parkiran uz prvi red vozila koja su uz južni nogostup bila propisno parkiran, pa da je i zbog toga tuženikov osiguranik kod svog kretanja unazad trebao upotrijebiti dodatnu pažnju radi mogućeg nailaska pješaka.

9. Pored navedenog, u žalbi se s pravom ukazuje da prvostupanjski sud zanemaruje dio iskaza tuženikovog osiguranika LL u kojem je on naveo da je u štetnom događaju platio kaznu koju je dobio od policije te da je u prekršajnom postupku svjedočio protiv tužitelja, jer da je policija tvrdila da je postojala podijeljena odgovornost između njega i tužitelja. Također se ukazuje da prvostupanjski sud zanemaruje i Zapisnik o očevidu koji u spisu prileži uz tužbu, iz kojeg također proizlazi kako je i protiv tuženikovog osiguranika LL pokrenut prekršajni postupak upravo zbog izazivanja prometne nesreće, tj. zbog počinjenja prekršaja iz članka 43. stavka 2. ZSPC-a, koja odredba propisuje da je vozač koji namjerava na cesti ili nekoj drugoj prometnoj površini (a što je ovdje slučaj jer se radi o parkiralištu) obaviti neku radnju vozilom tj. npr. voziti se unatrag, dužan prije započinjanja te radnje uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, vodeći pri tom računa o položaju svog vozila te o smjeru i brzini kretanja te da ne smije započeti takvu radnju, ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu. Dakle, i tuženikov osiguranik je također bio prekršajno optužen za izazivanje predmetne prometne nesreće, koju je on priznao time što je platio kaznu dobivenu od policije.

10. Žalbenim navodima se osnovano ukazuje i da je prometni vještak je u svojem pisanom, ali i usmenom očitovanju od 17. rujna 2024. utvrdio dinamiku nastanka štetnog događaja i mogućnosti izbjegavanja naleta i od strane tužitelja, ali i od strane tuženikovog osiguranika (iz nalaza i mišljenja proizlazi „da se osiguranik tužene kretao brzinom manjom od 10,1 km/h, isti bi uspio zaustaviti svoje vozilo i do naleta na tužitelja ne bi došlo.“) pa da nije jasno temeljem čega sud zaključuje da se ovdje radi o isključivo tužiteljevoj odgovornosti za nastanak štetnog događaja.

11. Po ocjeni ovog suda, u daljnjem tijeku postupka potrebno je podrobnije analizirati sve provedene dokaze u smislu članka 8. ZPP-a i sagledati pitanje tuženikove (su)odgovornosti za predmetni štetni događaj, a ponašanje tuženikovog osiguranika u tom štetnom događaju cijeniti i s obzirom na članak 45. stavak 1. ZSPC-a, kojim je propisano da je vozač koji se vozilom uključuje u promet na cesti ili drugoj prometnoj površini (izlazak vozila iz garaže, dvorišta, parkirališta, stajališta, s površine na kojoj se ne obavlja promet vozila ili s drugih sličnih površina) dužan propustiti sva vozila i pješake koji se kreću cestom, odnosno prometnom površinom na koju se uključuje, a također i s obzirom na članak 50. stavak 1. ZSPC-a, kojim je propisano da vozač koji se namjerava kretati vozilom unatrag može to učiniti samo na kratkom dijelu ceste i ako time ne ugrožava ili ne ometa druge sudionike u prometu.

12. Slijedom navedenog valjalo je uvažiti tužiteljevu žalbu i odlučiti kao u izreci temeljem članka 370. ZPP-a.

13. Budući je ukinuta odluka o glavnom zahtjevu, valjalo je ukinuti i odluku o parničnim troškovima, o čemu će prvostupanjski sud ponovo također odlučiti u nastavku postupka.

Dubrovnik, 11. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Marija Vetma