Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-777/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Vetma kao predsjednice vijeća, Srđana Kuzmanića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Noemi Butorac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica ABC, odvjetnica u [adresa], protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-714/2019-11 od 28. lipnja 2022. u sjednici vijeća održanoj dana 11. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-714/2019-11 od 28. lipnja 2022.

II Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je doslovno:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1.Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana plati tužitelju iznos od 6.000,00 kuna sa zateznom kamatom po stopi određenoj propisom iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a koja teče od 10.listopada 2016. pa do isplate.

2.Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju parnične troškove.“

II – Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.500,00 kuna."

2. Protiv navedene presude pravodobnu žalbu izjavio je tužitelj zbog svih žalbenih razloga žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točki 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, a tužitelju da se dosudi i trošak predmetne žalbe u iznosu od 799,50 kn.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. U tužbi se ističe da je tužitelj presudom Županijskog suda poslovni broj K.16/01 od 27. lipnja 2014. bio nepravomoćno osuđen u kaznenom postupku za kaznena djela iz članka 337. stavka 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 84/05, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, 77/11, 125/11 i 143/12), a povodom žalbe da je protiv njega odbijena optužba. Zbog nepravomoćne osuđujuće presude da mu je bilo obustavljeno obavljanje odvjetništva u razdoblju od 8. rujna 2014. do 5. srpnja 2017. Tužbom se zahtijeva naknada imovinske štete u iznosu od 6.000,00 kuna za koju tvrdi da je pretpio zbog nemogućnosti bavljenja odvjetništvom (pružanje odvjetničkih usluga).

6. Predmetni spor je sukladno članku 458. stavku 1. ZPP-a je sporu male vrijednosti, budući da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1320,00 eura.

7. U trenutku izjavljivanja tužiteljeve žalbe, prema članku 467. stavku 1. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti se mogu pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

8. Neosnovano se u žalbi ističe da time što tužitelj nije dobio obavijest o prelaganju ročišta za objavu presude određenog za 28. lipnja 2022. u 13:25 sati na isti taj dan u 11:05 sati, radi čega nije pristupio na to ročište, predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 10. ZPP-a, da je javnost protivno zakonu bila isključena na glavnoj raspravi.

9. Ispitujući dalje pobijanu presudu po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 457. i člankom 467. stavkom 1. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi bila počinjene ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 467. stavkom 1. ZPP-a.

10. Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio:

- da je presudom Županijskog suda u Splitu br. K-16/01 od 27. lipnja 2014. tužitelj bio nepravomoćno osuđen u kaznenom postupku za 2 kaznena djela - zlouporaba položaja i ovlasti i kazneno djelo zlouporaba ovlasti u gospodarskom poslovanju - da je navedena presuda dostavljena Hrvatskoj odvjetničkoj komori (dalje: HOK) koja je tu presudu ocijenila kao prijavu kako je navedeno u dopisu od 8. rujna 2014.

- da je 8. rujna 2014. tužitelju, zbog pokretanja disciplinskog postupka protiv njega, rješenjem Izvršnog odbora HOK-a obustavljeno pravo na obavljanje odvjetništva

- da je rješenjem Upravnog odbora HOK-a od 19. prosinca 2014. odbijena tužiteljeva žalba protiv rješenja Izvršnog odbora HOK-a od 8. rujna 2014.

- da je Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj Ur-1/15 od 15. srpnja 2015. odbio tužiteljev priziv protiv rješenja Upravnog odbora HOK-a od 19. prosinca 2014.

- da je presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj I Kž- 646/14 od 23. svibnja 2017. preinačena prvostupanjska presuda Županijskog suda u Splitu br. K-16/01 od 27. lipnja 2014. te je odbijena optužba protiv tužitelja

- da je rješenjem HOK-a od 5. srpnja 2017. spram tužitelja ukinuta mjera obustave prava na obavljanje odvjetništva

- da je tužitelj u razdoblju od 7. travnja 2014. pa nadalje bio odvjetnik (i još uvijek jest) u sklopu ... što proizlazi iz dopisa HOK-a od 1. veljače 2020. dostavljenog Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu dana 13. veljače 2020.

- da je u predmetu prvostupanjskog suda poslovni broj Povrv-1994/15 (ranije spis javnog bilježnika ABC br. Ovrv-3591/10), u vezi kojeg se traži naknada štete, vrijednost predmeta spora bila kunska protuvrijednost 35.214,62 EUR (254.003,05 kuna prema srednjem tečaju na dan 14. srpnja 2010. kad je podnesen prijedlog za ovrhu), a troje tuženika u tom predmetu je na ročištu od 10. listopada 2016. zastupao ABC (odvjetnik u ...), a punomoć za zastupanje je osim odvjetnici ABC izdana i ...

- da bi s obzirom na vrijednost predmeta spora u prije navedenom predmetu prvostupanjskog suda poslovni broj Povrv-1994/15, odvjetniku za zastupanje troje tuženika u tom predmetu na ročištu od 10. listopada 2016. prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 142/12, 103/14, 118/14, dalje: OT) pripadala nagrada u iznosu od utuženih 6.000,00 kuna

11. Prvostupanjski sud je zaključio da nema elementa protupravnosti u tome što je sudac Županijskog suda u Splitu nepravomoćnu presudu Županijskog suda u Splitu br. K-16/01 od 27. lipnja 2014. dostavio HOK-u, da je štoviše njegovo postupanje bilo u skladu s člankom 59. Zakona o odvjetništvu (Narodne novine broj 9/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11, 126/21 – u daljnjem tekstu: ZOD), te da taj događaj nije uzročno povezan s obustavom obavljanja odvjetništva, jer da je HOK mogao donijeti i drugačiju odluku s obzirom da po članku 53. stavku 2. ZOD-a ne postoji obveza HOK-u odrediti obustavu obavljanja odvjetništva odvjetniku protiv kojeg je pokrenut kazneni postupak za djelo koje je po svojoj prirodi takvo da ga čini nedostojnim za obavljanje odvjetništva.

12. Prvostupanjski sud je također zaključio da zbog toga što je sudac Županijskog suda u Splitu donio presudu koja je povodom žalbe bila preinačena i tužitelj oslobođen optužbe, da na strani tuženice nije nastala odgovornost po članku 105. stavku 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 155/23 i 36/24 – u daljnjem tekstu: ZS), za eventualnu štetu koja je nastala tužitelju, jer donošenjem nepravomoćne kaznene presude tužitelju nije automatizmom obustavljeno obavljanje odvjetništva, već je takvu odluku donio HOK, koji je autonoman u odlučivanju. Prvostupanjski sud je utvrdio da nema uzročnosti između donošenja nepravomoćne osuđujuće presude (koja je kasnije preinačena) i obustave obavljanja odvjetništva, a da tužitelj nije detaljnije pojasnio koje bi to nezakonito i nepravilno postupanje suca Županijskog suda u Splitu u predmetu br. K-16/01 dovelo do eventualnog nastanka štete. Prvostupanjski sud nije našao da postoji takvo postupanje suca Županijskog suda u Splitu, koji je pogrešno primijenio odredbe o zastari kaznenog progona te neosnovano i nekritički prihvatio izmjene činjeničnog i pravnog opisa te pravnu kvalifikaciju kaznenih djela, kako proizlazi iz obrazloženja drugostupanjske kaznene presude.

13. Nadalje, prvostupanjski sud zaključuje da sve i kad bi postojala tuženičina odgovornost za tužiteljevu štetu, da tužitelj nije dokazao visinu iste. Naime, tužitelj da od 7. travnja 2014. nije posao odvjetnika obavljao samostalno nego je bio odvjetnik u sklopu ... (članak 4. stavak 1. i 2. ZOD-a) pa da je stoga morao biti u radnom odnosu s tim društvom (članak 24. ZOD-a), što znači da mu ne može pripasti cjelokupni iznos nagrade za zastupanje na ročištu koju traži tužbenim zahtjevom, već da se taj iznos stječe za račun društva jer prema članku 3. stavcima 1, 3. i 6. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23, 130/23 i 136/24 - u daljnjem tekstu: ZTD) javna trgovačka društva (kao i sva druga trgovačka društva) postoje da bi stjecala dobit, a prema članku 86. stavku 1. ZTD-a dobit se utvrđuje krajem svake poslovne godine. Kako je tužitelj jedan od osnivača spomenutog društva (što je vidljivo iz javno dostupnog sudskog registra), njemu da bi izmakla korist zapravo bio iznos za koji mu je dobit smanjena zbog toga što ... nije uprihodilo i predmetni utuženi iznos od 6.000,00 kuna. Da bi se utvrdilo iznos izmakle koristi, tužitelj da je trebao dokazati činjenice visine prihoda i rashoda te bi se na dobit trebao obračunati i porez. Tužitelj ništa od navedenog nije dokazao pa se može reći da nije dokazao visinu štete, a što je bio dužan dokazati.

14. Ovaj sud prihvaća navedeno činjenično utvrđenje i činjenično-pravne zaključke prvostupanjskog suda iz pobijane presude, koji nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima.

15. Budući je člankom 59. ZOD-a a propisano da sud dužan obavijestiti Odvjetničku komoru o pokretanju prekršajnog, odnosno kaznenog postupka i određivanju pritvora protiv odvjetnika, izricanju osuđujuće presude odvjetniku i o odluci kojom se pravomoćno završava kazneni i prekršajni postupak protiv odvjetnika, na tuženičinoj strani ne postoje pretpostavke odgovornosti za štetu, jer je sud bio dužan postupati po članku 59. ZOD-a i obavijestiti HOK o kaznenom postupku koji se vodio protiv tužitelja.

16. Nadalje, člankom 105. stavkom 1. ZS-a propisano je da Republika Hrvatska odgovara za štetu koju je oštećenoj stranci u postupku nanio sudac u obnašanju svoje sudačke dužnosti nezakonitim ili nepravilnim radom. Protupravnost postoji ako je riječ o nezakonitom i/ili nepravilnom radu. Nepravilan rad je činjenje ili nečinjenje suprotno uobičajenom ili propisanom načinu obavljanja djelatnosti. Nezakoniti rad je postupanje protivno zakonu, drugom propisu ili općem aktu ili propuštanje postupanja u skladu sa zakonom. Prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi pravilno zaključio da u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao da bi u predmetu Županijskog suda u Splitu poslovni broj K-43/2013 došlo do takvog nepravilnog ili nezakonitog rada niti je naveo koje su to konkretne radnje koje bi bile eventualno nepravilne.

17. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao ni visinu svog potraživanja, sve da je tužbeni zahtjev i osnovan. Tužitelj, naime, nije dokazao ni da bi mu osobno bila prouzročena šteta u visini novčane nagrade koju ima pravo naplatiti za svoj rad sukladno ZOD-u, imajući u vidu da je isti u utuženom razdoblju bio član [obrt] u [adresa] pa je eventualna šteta mogla nastati odvjetničkom društvu, a ne tužitelju osobno.

18. Ostalim žalbenim navodima nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda u odnosu na primjenu materijalnog prava, niti su isti od utjecaja za zakonitost prvostupanjske presude.

19. Kako je i odluka o troškovima postupka pravilna i zakonita, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. u vezi s člankom 457. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude pod I.

20. Budući tužitelj nije uspio sa žalbom, valjalo je u točki II izreke ove presude temeljem članka 154. stavka 1. ZPP-a odbiti i njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe.

Dubrovnik, 11. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Marija Vetma