Baza je ažurirana 11.05.2026. zaključno sa NN 29/26  EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Revd 4165/2023-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Revd 4165/2023-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. R. Š., OIB: ..., iz S., koju zastupa punomoćnik B. M., odvjetnik u S., protiv tuženika A. B. d.d., Z., OIB: ..., koga zastupa punomoćnica M. R., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1129/2022-2 od 5. travnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-1437/2020 od 26. travnja 2022., u sjednici održanoj 20. prosinca 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Tuženiku dopušta se podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1129/2022-2 od 5. travnja 2023. u odnosu na pitanje:

 

Protivi li se članku 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/2003), a posebice stavku 4. ovoga članka, odluka suda kojom je utvrđeno da je odredba potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju odredba o vezivanju glavnice kredita za valutu CHF) nepoštena, odnosno ništetna, bez izvođenja dokaza saslušavanjem svjedoka kojega je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja i obaviještenosti potrošača o značenju navedene odredbe prije sklapanja ugovora?“.

 

II. Protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1129/2022-2 od 5. travnja 2023., u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za iznos od 9,27 kn /1.23 EUR, tuženiku dopušta se podnošenje revizije u odnosu na pitanje:

 

Protivi li se Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, donesenom na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/22) održanoj 31. siječnja 2022.g., odluka suda o prigovoru zastare koji je istaknuo kreditor, a kojom je kao posljedica utvrđenja ništetnosti odredbe potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF o valutnoj klauzuli, naloženo kreditoru isplatiti korisniku kredita novčani iznos koji je korisniku kredita na temelju ništetnih ugovornih odredbi naplaćen prije 4. travnja 2007.g.?“.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tuženik je pozivom na odredbu čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1129/2022-2 od 5. travnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-1437/2020 od 26. travnja 2022.

 

2. Na prijedlog nije odgovoreno.

 

3. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik postavlja četiri pitanja koja smatra važnim za odluku o sporu, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni uz tvrdnju da o naznačenim pitanjima postoji neujednačena praksa drugostupanjskih sudova, a o tim pitanjima da nema ni prakse revizijskog suda, odnosno da je pitanje u protivnosti sa shvaćanjem ovog suda. Ujedno prijedlog podnosi i pozivom na odredbu čl. 385.a st. 2. ZPP-a.

 

4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a ovaj sud je ocijenio da je prvo pitanje naznačeno u izreci ovog rješenja važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, budući da bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskog i žalbenog postupka, a zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. - trebalo preispitati sudsku praksu. U odnosu na drugo pitanje naznačeno u izreci ovog rješenja ocijenio je da je ono važno za razvoj prava kroz sudsku praksu (čl. 389.b st. 3. ZPP-a).

 

5. U odnosu na ostala postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije, revizijski sud je ocijenio da nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih shvaćanja u odlukama ovog suda broj Rev 2221/18 od 3. rujna 2018., Rev 2245/17 od 20. ožujka 2018. i Rev 3142/18 od 19. ožujka 2019., a nije riječ niti o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitati ustaljenu sudsku praksu.

 

6. Nisu ostvarene ni pretpostavke iz čl. 385.a st. 2. ZPP-a za dopuštenje revizije.

 

7. Pozivajući se na čl. 29. st. 1. Ustava RH tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da su u parničnom postupku u kojemu je donesena pobijana presuda niži sudovi počinili određene osobito teške povrede odredaba parničnog postupka te da su pogrešno primijenili materijalno pravo čime su ujedno povrijedili njegovo pravo na pravično suđenje.

 

7.1. Vezano na tuženikove navode da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. EKLJP i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.

 

7.2. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, da iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. Presude nižestupanjskih sudova su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje, odnosno da mu je povrijeđeno ljudsko pravo.

 

8. Prema odredbi čl. 389.b st. 3. ZPP-a u rješenju kojim se revizija dopušta Vrhovni sud Republike Hrvatske navest će u odnosu na koje pravno pitanje ili u odnosu na koju povredu temeljnog ljudskog prava te u odnosu na koji dio odluke dopušta podnošenje revizije. Za ostala će se pravna pitanja i povrede temeljnih ljudskih prava iz prijedloga za dopuštenje revizije uzeti da je prijedlog u odnosu na njih povučen.

 

9. Slijedom iznesenog, sukladno citiranoj odredbi, smatra se da je prijedlog u odnosu na ostala pitanja i zbog povrede ljudskih prava povučen.

 

Zagreb, 20. prosinca 2023.

 

                                                                                    Predsjednik vijeća:

                                                                                    Ivan Vučemil, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu