REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

STALNA SLUŽBA U KRIŽEVCIMA

48260 KRIŽEVCI

Ivana Zakmardija Dijankovečkog 14

Poslovni broj Povrv-133/2023-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima po sucu Miroslavu Lovreković, na prijedlog više sudske savjetnice-specijalist ČVE, u pravnoj stvari tužitelja CREDIT POINT ONE S.L., World Trade Center, Edificio Sur, p.2 Moll de Barcelona s/n, 08039 Barcelona, Španjolska, OIB:47203303723, zastupano po ovlaštenoj osobi za zastupanje VVE, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Nadramija i partneri, protiv tuženika ČV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku VV, odvjetniku u [adresa], radi isplate, nakon održane i zaključene glavne, javne rasprave dana 8. prosinca 2023. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, odvjetnice Monike Mihelić, punomoćnika tuženika, odvjetnika VV i tuženice osobno, dana 11. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da su ništetne pojedine odredbe Ugovora o zajmu CPO-59753 sklopljenog između tužitelja i tuženika dana 25. kolovoza 2022. i to: odredba čl. 2. u dijelu "uz trošak obrade u iznosu od 7,96 eur", te odredba čl.3. u dijelu "umanjen za iznos troška obrade Zahtjeva za zajam", te odredba čl.4 u dijelu "s uvećanjem koje se odnosi na naknadu u iznosu od 326,50 eur što čini ukupno iznos od 334,46 eur. II Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru, poslovni broj Ovrv-11900/2022-5 od 2. ožujka 2023. godine u dijelu u kojem je naloženo tuženoj ČV kao ovršeniku da tužitelju CREDIT POINT ONE S.L., World Trade Center, Edificio Sur, p.2 Moll de Barcelona s/n, 08039 Barcelona, Španjolska, OIB:47203303723, plati iznos od 297,31 eur zajedno sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 24. ožujka 2023. pa do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine po stoji koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drug polugodište koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, odnosno sukladno odredbi članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku 15 dana.

III Ukida se djelomično platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru, poslovni broj Ovrv- 11900/2022-5 od 2. ožujka 2023. godine u dijelu u kojem je naloženo tuženoj ČV kao ovršeniku da tužitelju CREDIT POINT ONE S.L., World Trade Center, Edificio Sur, p.2 Moll de Barcelona s/n, 08039 Barcelona, Španjolska, OIB:47203303723, plati iznos od 342,39 eur sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 24. studenoga 2022. godine, u roku od 8 dana.

IV Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru, poslovni broj Ovrv- 11900/2022-5 od 2. ožujka 2023. godine u dijelu u kojem je naloženo tuženoj ČV kao ovršeniku da tužitelju CREDIT POINT ONE S.L., World Trade Center, Edificio Sur, p.2 Moll de Barcelona s/n, 08039 Barcelona, Španjolska, OIB:47203303723, plati troškove ovršnog postupka od 19,91 eur sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 2. ožujka 2023., kao od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena pa do isplate, sve u roku od 8 dana od dana dostave rješenja o ovrsi.

V U ovom postupku svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1. Po prijedlogu ovrhovoditelja, Općinski sud u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru, poslovni broj Ovrv-11900/2022-5 od 2. ožujka 2023. godine kojim rješenjem je naloženo ovršeniku, sada tuženom namiriti novčanu tražbinu ovrhovoditelja, sada tužitelja, u iznosu od 639,72 eur zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom na iznos od 215,01 eur od 24. studenoga 2022. godine do isplate, na iznos od 106,18 eur od 7. prosinca 2022. godine, na iznos od 106,18 eur od 7. prosinca 2022. godine, na iznos od 106,18 eur od 7. prosinca 2022. godine, na iznos od 106,18 eur od 7. prosinca 2022. godine, te zatraženim nastalim troškovima ovrhe u ukupnom iznosu od 19,91 eur, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na isti iznos od dana donošenja rješenja o ovrsi, odnosno od 2. ožujka 2023. godine pa do isplate.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi javnog bilježnika ovršenica, sada tužena, je podnijela prigovor u kojem ističe kako navedeno rješenje o ovrsi pobija u cijelosti, te da poriče da bi bila u bilo kakvoj obvezi prema ovrhovoditelju, te da se nije s ovrhovoditeljem nalazila niti u kakvom poslovnom odnosu odnosno koristila nikakvu uslugu web trgovine kako to stoji u izvodu otvorenih stavki ovrhovoditelja, te ističe kako je prijedlog za ovrhu podnesen i rješenje o ovrsi od strane suda doneseno temeljem izvoda otvorenih stavaka, a koji je interni dokument ovrhovoditelja, koji nije potvrđen od strane ovršenice te imajući u vidu činjenicu da se ovršenica sa ovrhovoditeljem nije nalazio ni u kakvom poslovnom ili ugovornom odnosu isti je potpuno neutemeljen.

3.Temeljem prigovora ovršenika, sada tuženika, ovaj sud je donio rješenje pod poslovni broj Povrv-133/2023-2 od dana 24. travnja 2023. godine, kojim je stavio izvan snage rješenje o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru, poslovni broj Ovrv-11900/2022-5 od 2. ožujka 2023. godine u dijelu u kojem je određena ovrha i postupak nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj je podneskom od 12. svibnja 2023. godine obrazložio svoje potraživanje na način da ističe kako su tuženik kako zajmoprimac i tužitelj kao zajmodavac sklopili ugovor o zajmu dana 25. kolovoza 2022. godine elektroničkim putem odnosno na daljinu broj:CPO-59753, da je tužena pristupom internetskoj stranici zajmodavca zatražila zajam u ukupnom iznosu od 530,89 eur i obvezala se navedeni iznos vratiti zajmodavcu zajedno sa pristojbom u ukupnom iznosu od 326,50 eur s dospijećem zadnje rate dana 22. siječnja 2023. godine., da je sklapanje ugovore uređeno člankom 4.i i 5. Općih uvjeta, te da je nakon što je tuženik podnio zahtjev za odobrenje zajma podnio odgovarajuću dokumentaciju, te poslao SMS kojim potvrđuje isplatu iznos isplaćen na njegov bankovni račun, te da je prihvatom Općih uvjeta tužena sukladno odredbi čl.5. dostavila kopiju kartice tekućeg računa iz koje je vidljiv broj računa te presliku svoje osobne iskaznice. Nadalje tužitelj ističe kako je temeljem navedenog ugovora tužena za isplatu iznosa zajma sukladno čl.6 Općih uvjeta poslala SMS poruku na broj tužitelja s tekstom: "ISPLATI CPO-59753", pa da je zajmodavac – ovdje tužitelj tuženoj dana 25. kolovoza 2022. godine isplatio novčani iznos od 522,93 eur, što zapravo čini iznos isplate zajma od 530,89 eur umanjen za trošak obrade zajma u iznosu od 7,96 eur dok se tužena obvezala vratiti navedeni iznos uvećan za 326,50 eur pristojbe sukladno čl. 8. Općih uvjeta i to najkasnije s danom dospijeća 22. siječnja 2023. godine, te da je navedenim radnjama sklopljen ugovor o zajmu elektroničkim putem sukladno čl. 247., 286 i 293 Zakona o obveznim odnosima, te da je zajmodavac svoju obvezu iz Ugovora o zajmu izvršio uplativši iznos zajma na tekući račun tuženika dok zajmoprimac ovdje tuženik nije izvršio svoju obvezu povrata zajma. Iz same uplate koju je tužitelj dokazao potvrdom Croatia banke uz sve navedene podatke nesumnjivo proizlazi da je iznos novca isplaćen upravo temeljem ugovora o zajmu. Slijedom navedenog, tužitelj je dalje u svome podnesku istakao da ukupan dug tužene prema tužitelju iznosi 639,72 eur. Uz navedeno, tužitelj je u naznačenom podnesku istakao kako je tužena imala pravo odabrati hoće li u cijelosti vratiti ili odgoditi rok otplate zajma, a u slučaju odgode roka otplate zajma društvo, u ovom slučaju tužitelj naplaćuje klijentu, u ovom slučaju tuženoj fiksnu pristojbu u iznosu od 112,81 eur pozivajući se pritom na Standardne informacije o europskim potrošačkim kreditima. Iz Aneksa ugovora o zajmu 1 sklopljenoga dana 25. kolovoza 2022. godine proizlazi da je tužena podnijela zahtjev za odgodu roka otplate pozajmljenog iznosa, tužitelj je isti iznos primio dana 11. listopada 2022. godine i prihvatio je zahtjev tužene i na ime naknade za trošak obrade odgode roka otplate naplatio od tužene iznos od ukupno 112,81 eur i to 106,18 eur na ime troškova obrade odgode roka otplate, a 6,64 eur na ime iznosa naknade. Iz Aneksa ugovora o zajmu 2 sklopljenoga dana 25. kolovoza 2022. godine proizlazi da je tužena podnijela zahtjev za odgodu roka otplate pozajmljenog iznosa, tužitelj je isti iznos primio dana 3. studenoga 2022. godine i prihvatio je zahtjev tužene i na ime naknade za trošak obrade odgode roka otplate naplatio od tužene iznos od ukupno 112,81 eur.

5. Punomoćnik tužene je podneskom od 5. studenoga 2023. naveo kako je tužitelj sastavio ugovor o zajmu za tuženika, a ugovor je kao unaprijed pripremljen i standardizirani obrazac pripremio tužitelj, te da je iz čl. 4. nejasno što predstavlja naknada u visini od 326,50 eur da li isto predstavlja ugovorenu kamatu ili naknadu za odobrenje zahtjeva za zajam te ističe da on s tužiteljem nikada nije pojedinačno pregovarao o bilo kojoj odredbi ugovora o kreditu pa tako i o odredbama koje se odnose na naplatu naknada za obradu kredita te da je takva odredba ništetna. Tužena nadalje ističe da je tužitelju vračala zajam ali da je tužitelj knjižio iste uplate kao stavke naknade za odgodu otplate zajma te s obzirom na to da se radi samo o naknadi za produženje roka odnosno o prolongatu za konačnu otplatu, a ne i djelomičnim otplatama glavnice upravo kod prolongata radilo u govornoj kazni za zakašnjenje definiranoj odredbama članka 350. st. 1. ZOO-a te da je ugovaranje ugovorne kazne kod novčanih obveza Ex lege ništetno, a u predmetnom slučaju radi se upravo o novčanoj obvezi – zajmu, te sama činjenica da je tužena dobrovoljno plaćao prolongate ne znači da su valjani budući da su ništetni po samom zakonu, jer da je tužena samo svojim ukupnim uplatama na ime prolongiranja otplate zajma podmirila i glavnicu predmetnog potraživanja tužitelja. Tužena navodi da je očit nerazmjer između visine glavnice samog zajma od 530,89 eur i ukupno uplaćenih iznosa prolongata kao i naknade koju bi trebao platiti, budući da je tuženik po predmetnom Ugovoru o zajmu primio ukupno 522,93 eur što čini iznos ugovorenog zajma umanjen za trošak obrade zajma u iznosu od 7,96 eur, a na ime prolongata uplatila dva puta iznos od 112,81 eur što čini ukupan iznos od 225,63 eur, a što slijedi iz svake pojedine odgode otplatnog plana koje je priložio tužitelj iz kojih je vidljivo da je tužitelj svaku pojedinu odgodu roka otplate zajma uvjetovao prethodnom uplatom naknade za odgodu, sve vidljivo iz Aneksa 1. i 2. Ugovora o zajmu koji je dostavio tužitelj. Predmetni Ugovor o zajmu potrošački je ugovor i na njega se primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14., 110/15. i 14/19. - u daljnjem tekstu: ZZP). Sustav zaštite potrošača u smislu Direktive/93 počiva na ideji da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na prodavača ili pružatelja usluge što se tiče pregovaračke snage i razine informacija pa obzirom na takav slabiji položaj potrošača, čl. 6. st. 1. Direktive/93 predviđa da nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošače, a radi se o onoj odredbi s obveznim učinkom kojoj je cilj zamijeniti formalnu ravnotežu koju ugovor uspostavlja između prava i obveza stvarnom ravnotežom koja će ponovo uspostaviti jednakost između suugovaratelja. U tom kontekstu nacionalni sudac je dužan po službenoj dužnosti procijeniti nepošteni karakter ugovorne odredbe koja ulazi u područje primjene Direktive 93/13 i time ispraviti neravnotežu između potrošača i prodavača ili pružatelja čim raspolaže potrebnim pravnim i činjeničnim elementima (presuda suda EU C - 280/2013). Tužena ukazuje sudu na činjenicu da je sudska praksa već zauzela svoj stav o ovakvim Ugovorima o zajmu te je prema stavu Županijskih sudova potrebno odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

6. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u izvod u prijedlog za ovrhu, izvod otvorenih stavaka tužitelja, ovjerovljeni prijevod sa španjolskog jezika u upisu tužitelja u Trgovački registar, rješenje o ovrsi naslovnog suda doneseno pod poslovnim brojem Ovrv-11900/2022-5 od 2. ožujka 2023, prigovor ovršenice od 9. ožujka 2023, Opće uvjete ugovaranja zajma kod tužitelja, troškovnik po pozajmici tužitelja, standardne informacije o eurospkim potrošačkim kreditima, kunski platni nalog od 25. kolovoza 2022, ugovor o zajmu između tužitelja i tužene oznake CPO-59753, otplatni plan CPO- 59753, odgodu otplatnog plana broj 54021 od 11. listopada 2022, aneks ugovora o zajmu broj 1 od 25. kolovoza 2022. oznake CPO-59753, odgodu otplatnog plana broj CPO-54920 od 3. studenog 2022, aneks ugovora o zajmu broj 2 sklopljen 25. kolovoza 2022. pod brojem CPO-59753, otkaz ugovora o zajmu broj CPO-59753 OD 6. prosinca 2022., te je saslušao tužiteljicu.

7. U svezi s ovako provedenim dokaznim postupkom, sud je prema svojem uvjerenju, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog postupka, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) odlučio kao u izreci ove presude.

8. Između stranaka nije sporno da su sklopile ugovor o zajmu broj CPO-59753 od 25. kolovoza 2022. godine. Nadalje, nije sporno da je ugovoreni iznos zajma 530,89 eur temeljem naznačenog ugovora o zajmu tužitelj tuženoj isplatio iznos od 522,93 eur. Uz navedeno nije sporno niti da je tužena u dva navrata zatražila prolongat otplatnog plana, a temeljem ta dva zahtjeva tužene donesena su između tužitelja i tužene dva aneksa spomenutog ugovora o zajmu, a nije sporno niti da je tužena na ime svake odgode odnosno u dva navrata tužitelju platila iznos od 112,81 eur, dakle ukupno iznos od 225,62 eur na ime naknade za odgodu roka otplate iznosa zajma.

9. Sporno je između stranaka da li je tužena i u kolikom iznosu u obvezi platiti utuženo potraživanje tužitelja te je sporno da li su pojedine odredbe predmetnog ugovora o zajmu ništetne slijedom čega je sporna i visina potraživanja tužitelja. Nadalje, sporno je i da li od strane tužene tužitelju uplaćeni iznos od 225,62 eur, koji je tužitelj tuženoj naplatio po osnovi naknade za odgodu roka otplate, predstavljaju otplatu glavnice.

10. Iz izvoda iz knjige otvorenih stranaka koju je tužitelj inicijalno kao ovrhovoditelj dostavio uz prijedlog za ovrhu proizlazi da je kao dužnik u istoj navedena tužiteljica iz ovog postupka s obračunom na dan 6.12.2022. uz stanje dospjelih obveza: dospjela glavnica od 530,90 eur i to po pet anuiteta od kojih je svakih u iznosu od 106,18 eur te dospjela pristojba u 108,83 eur.

11. Iz Općih uvjeta ugovaranja zajma kod tužitelja proizlazi da je zajam ugovor koji podliježe sljedećim općim uvjetima putem kojih zajmodavac daje zajam zajmoprimcu. Čl. 2 istih uvjeta propisano je da opći uvjeti i standardne informacije o europskim potrošačkim kreditima se primjenjuju na strane u vezi sa zajmom te da za zajmoprimca izdavanje zahtjeva za zajam da u potpunosti bez ikakvih ograničenja prihvaća opće uvjete i standardne informacije o europskim potrošačkim kreditima, a sve podliježe odluci o odobrenju zajma. Čl. 7. istih uvjeta propisano je da troškove obrade zahtjev a za zajam ovise o visini zajma a trajanje u skladu sa standardnim informacijama o europskim potrošačkim kreditima. Te da je zajmoprimac dužan platiti zajmodavcu iznos zajma i troškove obrade istoga sukladno standardne informacije o europskim potrošačkim kreditima. Člankom 10. općih uvjeta propisano je da na dan dospijeća zajma zajmoprimac može odabrati hoće li ga u cijelosti otplatiti ili će odgoditi rok plaćanja zajma. Rok odgode roke otplate zajma mora biti u skladu s odredbama standardnih informacija o europskim potrošačkim kreditima zajmoprimac će elektroničkim ili telefonskim putem biti obavješten o troškovima odgode roke otplate zajma kada zajmoprimac traži odgodu roka otplate zajma mora na bankovni račun koji navede zajmodavac uplatiti iznos naknade za odgodu otplate zajma, te po isteku roka otplate zajma zajmoprimac mora uplatiti ukupni iznos koji proizlazi iz zatraženog zajma na bankovni račun zajmodavca.

12. Iz Standardnih informacija o europskim potrošačkim kreditima proizlazi da su u istima navedeni zajmodavac ovdje tužitelj ukupan kratkoročnog nenamjenskog potrošačkog zajma u iznosu od 530,89 eur te da je trajanje ugovora o zajmu 150 dana, da će zajmoprimac morati platiti sljedeće: glavnica u iznosu 530,89 eur, naknada u iznosu 326,50 eur te naknada za obradu zahtjeva od 7,96 eur jednokratno, da se ukupan iznos zajma plaća na dva način ukupan iznos plaća se : u pet obroka i to u iznosima od: 215,01 eur, 193,11 eur, 171,21 eur, 149,98 eur, 128,08 eur svakih 30 dana od dana sklapanja ugovora te da ukupan iznos koji se mora platiti – iznos posuđene glavnice + kamate plus mogući troškovi u vezi zajma je iznos od 857,39 eur, a navedena je i jednokratna naknada za odobrenje potrošačkog zajma u iznosu od 7,96 eur koji iznos se naplaćuje iz potrošačkog zajma prilikom isplate. Uz navedeno, u istom je navedeno da u slučaju produljenja datuma dospijeća zajma na zahtjev klijenta, primjenjuje se naknada za produženje, u sladu s Općim uvjetima poslovanja.

12.1. Iz ugovora o zajmu broj CPO-59753 kojeg su sklopili tužitelj i tužena dana 25.8.2022. proizlazi da je istim zajmodavac poslao zajmoprimcu obavijest o odobrenju zajma, a zajmoprimac je po primitku odobrenja zajma zatražio od zajmodavca isplatu zajma te od trenutka kada je zajmodavca zaprimio zahtjev za isplatu zajma smatra se da je isti ugovor o zajmu sklopljen između ugovornih stranaka. Čl. 2. istog ugovora propisano je da je zajmodavac zajmoprimcu dostavio obavijest o odobrenju zajma dana 25.8.2022., da je tom obavješćuj zajmodavac odobrio zajmoprimcu odobrio zajam, te je zajmoprimac primio na znanje primivši samu obavijest poslanu od zajmodavca da mu je zajam odobren od 530,89 eur na period od 150 dana plativo u pet anuiteta uz trošak obrade od 7,96 eur. Čl. 3 ugovora propisano je da je zajmoprimac dana 25.8.2022. putem SMS poruke zatražio isplatu zajma od zajmodavca te da je zajmodavac 25.8.2022. isplatio zajmoprimcu zajam u visini od 530,89 eur umanje za trošak obrade zahtjeva za zajam. Čl. 4. ugovora propisano je da se zajmoprimac obvezuje vratiti zajam u visini od 530,89 eur u roku od 150 dana s uvećanjem koje se odnosi na naknadu u iznosu od 326,50 eur što čini ukupno iznos od 857,39 eur. Otplatni plan oznake CPO-59753 određuje točne iznose dugovanja, a prilaže se ugovoru o zajmu kao prilog. Točkom 8. navedenog ugovora propisano je da zajmoprimac potvrđuje da je suglasan s općim uvjetima zajmodavca, da je s istima upoznat, te da prihvaća učinke koje proizvodi isto kao i ovaj ugovor o zajmu kao i mogući dopunski dokumenti, prilozi ili dodatne upute koje bi se mogle odnositi na isti. Iz otplatnog plana CPO-59753 od 25.8.2022. proizlazi da je iznos pozajmice 530,89 EUR, iznos pristojbe 326,50 eur te iznos naknade 7,96 eur odnosno tuženoj je prema istome nastala novčana obveza prema tužitelju u ukupnom iznosu od 857,39 eur da je datum dospijeća za prvu ratu u iznosu od 215,01 eur 24.9.2022., na drugu ratu u iznosu od 193,11 eur 24.10.2022., na treću ratu u iznosu od 171,21 eur datum dospijeća je 23.11.2022., na četvrtu ratu u iznou od 149,98 eur datum dospijeća je 23.12.2022., dok ja na petu ratu u iznosu od 128,08 eur datum dospijeća 22.1.2023., s time da je u naznačene rate uključena pristojba koja za prvu ratu iznosi 108,83 eur, na drugu ratu iznos od 86,93 eur, na treću 65,03 eur, na četvrtu 43,80 eur dok je iznos pristojbe na petu ratu 21,90 eur.

12.2. Iz Aneksa Ugovora o zajmu broj 1 sklopljenom dana 25.8.2022. pod brojem CPO- 59753 i to članka 1 utvrđeno je da je tužena iz ovog postupka odnosno zajmoprimac podnijela zajmodavcu, odnosno tužitelju iz ovog postupka zahtjev za odgodu roka otplate pozajmljenog iznosa, a isti je navedeni zahtjev primio 11.10.2022. Iz članka 2 istoga Aneksa proizlazi da je 11.10.2022. zajmodavac zajmoprimcu dostavio odobrenje odgode roka otplate zajma u vidu obavijesti kojom dopušta zajmoprimcu da odgodi rok otplate zajma u skladu s otplatnim planom koji je prilog istog Aneksa Ugovora o zajmu, pod uvjetom da je zajmoprimac prethodno uplatio naknadu za odgodu roka otplate u iznosu od 112,81 eur. Iz članka 3 istoga Aneksa proizlazi da je zajmoprimac potvrdio da je prihvatio zajmodavčevu ponudu odgode roka otplate zajma te je dobio obavijest o odobrenju odgode roka otplate zajma. Iz članka 4 proizlazi da je na zajmoprimcu obveza vratiti zajmodavcu preostali iznos zajma uvećan za iznos naknade odgode roka otplate zajma sukladno članku odredbi iz članka 2, odnosno ukupni iznos od 970,20 eur slijedom čega je od strane tužitelja sastavljen i novi otplatni plan koji je prilog istoga Aneksa. Člankom 6. Aneksa Ugovora isti se smatra sklopljenim od trenutka kada je zajmoprimac odnosno tužena putem SMS poruke zatražila odgodu roka otplate zajma uz prethodno uplatu naknade za odgodu roka otplate zajma.

12.3. Iz Aneksa Ugovora o zajmu broj 2 sklopljenom dana 25.8.2022. pod brojem CPO- 59753 i to članka 1. utvrđeno je da je tužena iz ovog postupka odnosno zajmoprimac podnijela zajmodavcu, odnosno tužitelju iz ovog postupka zahtjev za odgodu roka otplate pozajmljenog iznosa, a isti je navedeni zahtjev primio 3.11.2022. Iz članka 2 istoga Aneksa proizlazi da je 3.11.2022. zajmodavac zajmoprimcu dostavio odobrenje odgode roka otplate zajma u vidu obavijesti kojom dopušta zajmoprimcu da odgodi rok otplate zajma u skladu s otplatnim planom koji je prilog istog Aneksa Ugovora o zajmu, pod uvjetom da je zajmoprimac prethodno uplatio naknadu za odgodu roka otplate u iznosu od 112,81 eur. Iz članka 3. istoga Aneksa proizlazi da je zajmoprimac potvrdio da je prihvatio zajmodavčevu ponudu odgode roka otplate zajma te je dobio obavijest o odobrenju odgode roka otplate zajma. Iz članka 4. proizlazi da je na zajmoprimcu obveza vratiti zajmodavcu preostali iznos zajma uvećan za iznos naknade odgode roka otplate zajma sukladno članku odredbi iz članka 2. odnosno ukupni iznos od 970,20 eur slijedom čega je od strane tužitelja sastavljen i novi otplatni plan koji je prilog istoga Aneksa. Člankom 6. Aneksa Ugovora isti se smatra sklopljenim od trenutka kada je zajmoprimac odnosno tužena putem SMS poruke zatražila odgodu roka otplate zajma uz prethodno uplatu naknade za odgodu roka otplate zajma.

12.4. Iz odgode otplatnog plana broj 54021 od 11.10.2022 proizlazi da sukladno zahtjevu za prolongat zajma broj CPO-59753 dana 11.10.2022. je tužitelj izvršio prolongat dospijeća tuženikova zajma te da je kao datum uplate naknade za odgodu roka otplate naveden dan 11.10.2022, te je kao datum dospijeća prve rate u u iznosu od 215,01 eur naveden 24.10.2022., te je kao datum dospijeća druge rate u u iznosu od 193,11 eur naveden 23.11.2022, te je kao datum dospijeća treće rate u u iznosu od 171,21 eur naveden 23.12.2023., te je kao datum dospijeća četvrte rate u iznosu od 149,98 eur naveden 22.1.2023., a kao datum dospijeća pete rate u iznosu od 128,08 eur naveden je datum 21.2.2023.

12.5. Iz odgode otplatnog plana broj 54920 od 3.11.2022 proizlazi da sukladno zahtjevu za prolongat zajma broj CPO-54920 dana 3.11.2022 je tužitelj izvršio prolongat dospijeća tuženikova zajma te da je kao datum uplate naknade za odgodu roka otplate naveden 3.11.2022. u iznosu od 106,18 te je kao datum dospijeća prve rate u u iznosu od 215,01 eur naveden 23.11.2022., te je kao datum dospijeća druge rate u u iznosu od 193,11 eur naveden 23.12.2022, te je kao datum dospijeća treće rate u u iznosu od 171,21 eur naveden 22,1.2023., te je kao datum dospijeća četvrte rate u iznosu od 149,98 eur naveden 21.02.2023., a kao datum dospijeća pete rate u iznosu od 128,08 eur naveden je datum 23.3.2023.

12.6. Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve naznačene isprave s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u svezu s drugim dokazima i odredbama zakona.

12.7. Iz iskaza tužene ČV saslušane na ročištu održanom dana proizlazi da je ona u svibnju 2022. kontaktirala tužitelja koje je prethodno pronašla na internetu te je s istim sklopila Ugovor o zajmu te joj je po sklapanju istoga stavljen na raspolaganje uplatnom na njen tekući račun nešto manji iznos od 4.000,00 kn. U nastavku svoga iskaza tužena je istakla kako prilikom sklapanja ugovora nije bilo govora o ikakvim penalima zbog neuredne otplate odnosno zbog kašnjenja s istom, a u njenom slučaju ne samo da je bilo penala u vidu naknade za dva prolongata, već je bilo i verbalnih prijetnji putem telefonskog uređaja i to na način da su zaposlenici tužitelja nazivali tuženu i prijetili joj zapljenom imovine, nazivali su njene susjede i slično. Tužena je u svome iskazu navela da je s tužiteljem sklopila Ugovor o zajmu zbog loše financijske situacije u kojoj se našla koju je nazvala „škripac“, a sve zbog svijesti da niti od jedne bankarske institucije u Republici Hrvatskoj neće tako brzo dobiti novčana sredstva na raspolaganje, a ista su joj sredstva bila hitno potrebna. Tužena u svome iskazu ne spori da bi primila iznos zajma kako to navodi tužitelj, odnosno iznos od 522,93 eur. Dalje u svome iskazu tužena je istakla kako tužitelju nije mogla uredno vračati iznose zajma prema otplatnom planu jer nije imala novaca slijedom čega je zbog istoga zatražila dvije odgode otplate odnosno dva prolongata koje je platila, i to svaki u iznosu od otprilike 850,00 kn/112,81 eur. Za otplatni plan tužena je istakla kako na isti nije imala utjecaja budući da je tužitelj prilikom sklapanja Ugovora o zajmu postavio pravilo „uzmi ili ostavi“ te je istakla kako joj nije objašnjen pojam pristojbi koje je morala platiti i za što su iste određene kao što joj nije objašnjen pojam prolongata niti iznos koji je tužena morala uplatiti na ime istoga. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tuženice budući da je ista iskazivala pred sudom životno, logično i neposredno uvjerljivo te je na pitanja suda i punomoćnika odgovarala bez ikakvih zastajkivanja i razmišljanja, a njeni su odgovori kao i cjelokupni iskaz u skladu s materijalnim dokazima sadržanim u spisu te preostalim dokazima provedenim u ovome postupku.

13. Ocjenom svih dokaza provedenih u ovome postupku odlučujući o tužbi sud je utvrdio da predmetni ugovor o zajmu sklopljen na daljinu između tužitelja i tužene i , da isti predstavlja potrošački ugovor u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača (NN 19/22, 59/23), te da je u isti implementirana Direktiva 93/13 EEZ od 05.04.1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima koja se temelji na shvaćanju da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na prodavača ili pružatelja što se tiče pregovaračke snage i razine informacija pa s obzirom na takav slabiji položaj potrošača čl. 6. st. 1 iste Direktive propisuje da nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošače a radi se o onim odredbama s obveznim učinkom kojoj je cilj zamijeniti formalnu ravnotežu koju ugovor uspostavlja između prava i obveza stvarnom ravnotežom koja će ponovno uspostaviti jednakost između suugovaratelja te da je u tom kontekstu svaki nacionalni sudac dužan po službenoj dužnosti procijeniti nepošten karakter ugovorne odredbe koja ulazi u područje Direktive 93/13 i time ispraviti neravnotežu između potrošača i prodavača – pružatelja čim raspolaže potrebnim činjeničnim pravnim elementima (Sud EUC 280/13), te je time potvrđena ovlast suca iz čl. 327. st. 1. Zakona o obveznim odnosima prema kojem sud na ništetnost pazi po službenoj dužnosti.

13.1. Analizirajući u cijelosti Opće uvjete ugovaranja zajma tužitelja i sam Ugovor o zajmu, kao i njegova dva aneksa te imajući u vidu položaj tužene kao potrošača sud je utvrdio da su odredbe članaka 2. u dijelu "uz trošak obrade u iznosu od 7,96 eur", te odredba čl.3. u dijelu "umanjen za iznos troška obrade Zahtjeva za zajam", te odredba čl.4 u dijelu "s uvećanjem koje se odnosi na naknadu u iznosu od 326,50 eur (što čini ukupno iznos od 334,46 eur) ništetne jer odredba dijela članka 2. je navedena općenito bez jasnih parametara na što se točno takva naknada odnosi, a sve iz razloga što se samo opći uvjeti tužitelja, a ne i sam zaključeni ugovor o zajmu između stranaka poziva na standardne informacije o europskim potrošačkim kreditima, a koje informacije su nastale jednostranom voljom i to voljom tužitelja, dok tuženoj o istima nije dana mogućnost pregovora. Uz navedeno i odredba čl.4. Ugovora, u dijelu u kojem je navedeno da se zajmoprimac obvezuje vratiti zajam u visini od 530,89 eur ali s uvećanjem koje se odnosi na naknadu u iznosu od 326,50 eur je u tom dijelu ništetna jer u dijelu u kojem je ugovorena naknada naplate 326,50 eur definirane samo kao "naknade" bez ikakvog obrazloženja na što bi se ta konkretna naknada trebala odnositi prilikom čega je sam potrošač-zajmoprimac ostao uskraćen za osnovne informacije prilikom sklapanja ugovora. Nadalje, vezano za činjenicu da su tužitelj i tužena sklapali dva aneksa ugovora o zajmu kojim je zapravo ugovaran prolongat novčane obveze uvjetovan plaćanjem naknade za odgodu roka otplate u oba slučaja u iznosu od 112,81 eur također ništetan. Naime, takva odredba tužitelja o prolongatu plaćanja obveze uvjetovana davanjem određenog iznosa novaca predstavlja ugovornu kaznu za zakašnjenju propisanu odredbom čl. 350. Zakona o obveznim odnosima, a takva naknada – ugovorna kazna ne može biti ugovorena za novčane obveze – što propisuje odredba članka 350. st. 3. ZOO-a dakle ovdje se radi o odredbi prema kojoj je ugovaranje ugovorne kazne kod novčanih obveza ništetno Ex lege a što je i ovdje slučaj budući da je riječ o novčanoj obveze proizašloj iz ugovora o zajmu, dakle ovaj sud je stajališta da navedenu uplatu po tzv. prolongatu u iznosu od 225,62 eur treba smatrati redovnom uplatom tužene na ime dospjelih rata po ugovoru o zajmu jer u suprotnom kada bi sud cijenio uplatu od svaki iznos od 112,81 eur kao prolongat, a ne kao povrat dijela duga postupalo bi se suprotno odredbi čl. 53. st. 1. i 2. ZZP kojima je propisano da Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

14. U ovom postupku utvrđeno je da je tužitelj s tuženom sklopio ugovor o zajmu kojim ugovorom se obvezao tuženoj staviti na raspolaganje iznos od 530,89 eur umanjen za iznos obrade od 7,96 eur, a tuženoj je prema istom ugovoru nastala obveza vraćanja zajma tužitelju u iznosu od 530,89 eur u roku od 150 dana s uvećanjem koje se odnosi na naknade u iznosu od 326,50 eur što čini ukupan iznos od 857,39 eur. Nadalje, utvrđeno je i da je tužena od tužitelja zatražila dva prolongata povodom kojih su sklopljena dva aneksa spomenutog ugovora o zajmu i to Aneks ugovora o zajmu broj 1 – 11. listopada 2022., Aneks ugovora o zajmu broj 2 – 3. studenog 2022. s time da je za svaki od naznačenih prolongata tužena tužitelju platila iznos od 112,81 eur, odnosno tužena je tužitelju na ime prolongata platila ukupan iznos od 225,62 eur. Dakle, tužena je od tužitelja dobila na raspolaganje novčani iznos od 522,93 eur, a tužitelju je svojim uplatama ukupno uplatila iznos od 225,62 eur.

14.1. Kako je ranije navedeno, odredba tužitelja o prolongatu plaćanja obveze uvjetovana davanjem određenog iznosa novaca predstavlja ugovornu kaznu za zakašnjenju propisanu odredbom čl. 350. Zakona o obveznim odnosima a takva naknada – ugovorna kazna ne može biti ugovorena za novčane obveze – što propisuje odredba članka 350. st. 3. ZOO-a, a što je i ovdje slučaj budući da je riječ o novčanoj obveze proizašloj iz ugovora o zajmu, ovaj sud je stajališta da navedenu uplatu po tzv. prolongatu u iznosu od 225,62 eur treba smatrati redovnom uplatom tužene na ime dospjelih rata po ugovoru o zajmu. Isto je sud postupio i s naknadom za obradu u iznosu od 7,96 eur, a sve budući da tužitelj nije jasno i precizno naznačio niti informirao tuženu na što se taj iznos točno odnosi. Obzirom na činjenicu da su odredbe vezane za obradu kredita u iznosu od 7,96 eur, iznosu naknade od 326,50 eur te o prolongatu – odgodi otplate za koji je tuženik uplatio iznos od 225,62 eur, nepoštene, sud je ocijenio kako se iznos od 225,62 eur uplaćen po prolongatima, iste treba ubrojiti u otplatu glavnice po zajmu, te je za te iznose sud umanjio iznos glavnice, i održao platni nalog u dijelu u kojem je tuženoj naloženo da tužitelju isplati iznos od 297,31 eur zajedno sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 24. studenoga 2022. pa do isplate, sve kako je odlučeno u toč. II.izreke ove presude, dok je ukinut platni nalog u dijelu u kojem je tuženoj da tužitelju isplati iznos od 342,39 eur sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 24. studenoga 2022., sve kako je odlučeno u toč.III.izreke ove presude.

15. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom djelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude.

16. Stoga je valjalo ukinuti rješenje o ovrsi, odnosno odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na ovršne troškove kako je to navedeno u točki IV. izreke presude.

17. Budući da tužena nije podmirila potraživanje tužitelja u roku, to tužitelju temeljem čl. 29 st. 1 ZOO-a pripadaju zatezne kamate.

18. S obzirom da sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku sukladno odredbi čl. 2 st. 1. ZPP, zatezna kamata dosuđena je temeljem odredbe čl. 29 st. 1, 2 i 8 ZOO na glavnicu od 297,31 eur od dana 24. studenoga 2022., kao od dana dospijeća, sve kako je odlučeno u toč. II. izreke ove presude.

19. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. ZPP. 6.Obzirom kako je tužitelj djelomično uspio sa tužbenim zahtjevom, sud je sukladno čl. 154.st.4. ZPP kojim je propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj stranci samo pojedine troškove primjenom članka 156. stavka 1. ovoga Zakona, odlučio kao u toč. V. izreke ove presude.

20. Slijedom svega iznesenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Križevcima, 11. prosinca 2024.

Sudac

Miroslav Lovreković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave odnosno objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude i rješenja.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.