Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, T. Masaryka 8

Poslovni broj: P-462/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, po sutkinji Anneliese Janeš-Mihoković, u pravnoj stvari tužiteljice KZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatska Banka za obnovu i razvitak iz Zagreba, Strossmayerov trg 9, OIB: 26702280390, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, 11. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenom ovrha po prijedlogu ovrhovoditelja – tuženika, HRVATSKA BANKA ZA OBNOVU I RAZVITAK, Zagreb, Strossmayerov trg 9, OIB: 26702280390, protiv ovršenika – tužitelja, KZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u predmetu Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj: Ovr-777/2024."

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi parnični troškove u iznosu od 26,54 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica KZ je podnijela tužbu protiv tuženika HRVATSKA BANKA ZA OBNOVU I RAZVITAK radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, i to iz razloga što je nastupila zastara tražbine tuženika.

2. Naime, tužiteljica u tužbi navodi da je Rješenjem i Zaključkom Općinskog suda u Virovitici od 12. kolovoza 2024. posl. br. Ovr-777/2024-4 upućena da u roku od 15 dana od dana dostave Zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, i to iz razloga što je nastupila zastara tražbine tuženika po osnovu zadužnice koja je ovjerena – solemnizirana kod javnog bilježnika pod brojem OV- 18367/07 na temelju koje je tuženik podnio zahtjev FINI radi izravne naplate tražbine u iznosu od 198.976,98 eura nastale po osnovu zaključenog Ugovora o kreditu sa tuženikom.

3. Iz navedenih razloga tužiteljica predlaže da sud u cijelosti usvoji njezin tužbeni zahtjev i proglasi predmetnu ovrhu nedopuštenom.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava tužbeni zahtjev tužiteljice i predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da nije sporno da je tuženik 29.05.2024. godine Financijskoj agenciji podnio Zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine u iznosu od 198.976,98 EUR temeljem Zadužnice od 01.08.2007. godine na kojoj je od strane javnog bilježnika ovjeren potpis izdavatelja zadužnice. U konkretnom slučaju, radi se o Zadužnici koju je tužiteljica izdala tuženiku 01.08.2007. godine na kojoj je potpis tužiteljice ovjeren od strane javnog bilježnika Dubravke Filipović-Kovačić iz Virovitice dana 01.08.2007. godine pod brojem Ov-18367/07, pa se navedena Zadužnica ima smatrati privatnom ispravom. Nadalje, da je navedena Zadužnica izdana tuženiku kao jedno od sredstava osiguranja povrata kredita koji je tuženik odobrio tužiteljici temeljem Ugovora o kreditu broj GOVE-33/2007 od 11.06.2007. godine za iznos od 2.805.000,00 kn što je predstavljalo protuvrijednost od 382.003,59 EUR uz valutnu klauzulu vezanu na EUR, uvećano za kamatu po stopi od 4% godišnje koja je promjenjiva, naknade, troškove i druge uvjete utvrđene navedenim Ugovorom o kreditu broj GOVE-33/2007. Premda Pravilnik o obliku i sadržaju zadužnice ne predviđa unošenje podataka o osnovnom pravnom poslu koji je bio povod za izdavanje zadužnice, a to je u konkretnom slučaju Ugovor o kreditu broj GOVE- 33/2007, u tekstu Zadužnice koju je tužiteljica izdala tuženiku opisana je tražbina iz Ugovora o kreditu broj GOVE-33/2007 te je navedeno da tražbina dospijeva sukladno uvjetima iz Ugovora. Tako je iz samog teksta Zadužnice razvidno da tražbina tuženika prema tužiteljici nije bila dospjela odmah po izdavanju zadužnice pa tako ni tuženik nije niti mogao tada zahtijevati njezino ispunjenje stoga su pogrešni navodi tužiteljice da je tražbina iz zadužnice dospjela odmah po njezinom izdavanju.

6. Nadalje, tuženik navodi kako tražbina iz zadužnice nije dospjela odmah po njezinom izdavanju, to nije niti zastarni rok mogao početi teći nakon izdavanja Zadužnice, pa je slijedom toga zastarni rok mogao je početi teći tek nakon dospijeća tražbine, time da je u konkretnom slučaju tražbina tuženika prema tužiteljici u cijelosti dospjela otkazivanjem Ugovora. Naime, budući da tužiteljica nije uredno podmirivala svoje obveze iz Ugovora o kreditu broj GOVE-33/2007, to je tuženik dana 22.03.2016. godine donio odluku o otkazu ugovora, te dana 05.04.2016. o tome obavijestio tužiteljicu i pozvao je na podmirenje cjelokupnog dugovanja u roku od osam dana od dana upućivanja izjave o otkazu, koju obavijest je otkazu je tužiteljica zaprimila 07.04.2016., ali nije podmirila dugovanje u naloženom roku. Isto tako tuženik navodi da je nakon dospijeća cjelokupne tražbine iz Ugovora o kreditu broj GOVE-33/2007 aktivirao sve raspoložive instrumente osiguranja odnosno pokrenuo postupke prisilne naplate (temeljem zadužnice ovršenice i jamca platca, suglasnosti o zapljeni novčanih primanja, te pokrenuo ovrhu na založenim nekretninama) od kojih su neki u tijeku i danas. Tako je tuženik, osim zahtjeva za naplatu po navedenoj zadužnici koji je FINA- i upućen 20.04.2016. godine, na temelju ovršne isprave i to Sporazuma za koji je javni bilježnik iskazao klauzulu ovršnosti sa danom 18.04.2016. godine, 09.05.2016. godine pred Općinskim sudom u Virovitici pokrenuo ovršni postupak na založenim nekretninama, koji se vodi pod poslovnim brojem Ovr-494/2016, pa stoga smatra da je tražbina iz Ugovora o kreditu broj GOVE-33/2007 utvrđena i ovršnom ispravom u kojem slučaju se primjenjuje zastarni rok od 10 godina sukladno članku 233. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO). Tuženik smatra da je svojim radnjama prekidao tijek roka zastare tako da zastarni rok za tražbinu iz Ugovora o kreditu broj GOVE-33/2007 godine nije protekao, da ima i dalje potraživanje prema tužiteljici koje temeljem valjanih pravnih osnova pokušava prisilno naplatiti

7. Iz navedenih razloga tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

8. Dakle, predmet spora je zahtjev tužiteljice za proglašenje ovrhe nedopuštenom koja se vodi kod ovog suda pod posl. br. Ovr-777/2024 povodom zahtjeva ovrhovoditelja, tuženika u ovom postupku, za izravnu naplatu tražbine u FINI u iznosu od 198.976,98 eura, i to na temelju Zadužnice ovjerene – solemnizirane od strane javnog bilježnika pod brojem OV-18367/2007, koju je tužiteljica izdala tuženiku kao jedno od sredstava osiguranja povrata kredita koji je istoj tuženik odobrio temeljem Ugovora o kreditu broj GOVE-33/2007 od 11. lipnja 2007. za iznos od 2.805.000,00 HRK što je predstavljalo protuvrijednost od 382.003,59 eura uz valutnu klauzulu vezanu uz EUR uvećanu za kamatu od 4% godišnje koja je promjenjiva, naknade, troškove i druge uvjete utvrđene navedenim Ugovorom o kreditu. Za navedeno potraživanje tužiteljica navodi da je po predmetnoj Zadužnici nastupila zastara.

9. Radi razjašnjenja sporne okolnosti, sud je izveo dokaz uvidom u Sporazum o zasnivanju založnog prava na nekretninama radi osiguranja novčane tražbine zaključen 8. kolovoza 2007. (str. 11-15), u Ugovor o kreditu broj: GOVE -33/2007 zaključen dana 18. srpnja 2007. (str. 16-22), u izvadak iz zemljišne knjige (str. 23 i 24), u rješenje Ureda državne uprave od 11. lipnja 2003. (str. 25), u potvrdu (solemizacija) sporazuma o zasnivanju založnog prava na nekretninama radi osiguranja novčane tražbine s Ugovorom o kreditu broj: GOVE-33/2007, broj predmeta OV-7324/2007, K. 289/2007. (str. 26-28), u zahtjev za izdavanje potvrde ovršnosti sporazuma o zasnivanju založnog prava na nekretninama radi osiguranja novčane tražbine s Ugovorom o kreditu broj: GOVE-33/2007, broj predmeta OV-7324/2007, K. 289/2007. od 27. travnja 2016. (str. 29), u zahtjev za izravnu naplatu od 24. svibnja 2024. (str. 37), u zahtjev za naplatu po zadužnici OV-18367/07, broj zahtjeva 103488 od 24. svibnja 2024. (str. 32), u zadužnicu od 1. kolovoza 2007. (str. 33-34), u zahtjev za naplatu po zadužnici broj 2016/0371 od 18. travnja 2016. (str. 35), u otkaz Ugovora o kreditu broj GOVE-33/2007 od 5. travnja 2016. (str. 36-38), u rješenje o ovrsi posl. br. Ovr-494/16-2 (str. 49), u prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave od 11. svibnja 2016. (str. 50-53), u ovosudni spis posl. br. Ovr-777/2024 te dokaz saslušanjem tužiteljice KZ kao stranke (str. 70-71).

10. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud je utvrdio slijedeće činjenice:

- da su stranke dana 11. lipnja 2007. sklopile Ugovor o kreditu broj GOVE- 33/2007 za iznos od 2.805.000,00 HRK što je predstavljalo protuvrijednost od 382.003,59 eura uz valutnu klauzulu vezanu uz EUR uvećanu za kamatu od 4% godišnje koja je promjenjiva, naknade, troškove i druge uvjete utvrđene navedenim Ugovorom o kreditu,

- da je tužiteljica kao jedno od sredstava osiguranja povrata navedenog kredita izdala zadužnicu koja je ovjerena od strane javnog bilježnika pod brojem OV- 18367/2007,

- da je riječ o zadužnici koja predstavlja privatnu ispravu,

- da tužiteljica nije uredno podmirivala svoje obaveze iz Ugovora o kreditu posl. br. GOVE-33/2007 pa je tuženik dana 22. ožujka 2016. donio odluku o otkazu Ugovora i dana 5. travnja 2016. o tome obavijestio tužiteljicu i pozvao ju na podmirenje cjelokupnog dugovanja u roku od 8 dana od dana upućivanja izjave o otkazu, a koju obavijest je tužiteljica zaprimila 7. travnja 2016. te nije podmirila dugovanje u navedenom roku,

- da je tuženik, kao ovrhovoditelj, nakon dospijeća tražbine iz navedenog Ugovora o kreditu, pokrenuo ovrhe na ovome sudu radi naplate predmetne tražbine, i to ne samo temeljem zadužnice već i naplatom od jamca, zapljenom novčanih primanja i prodajom založenih nekretnina, koji su postupci u tijeku, konkretno ovrha pod posl. br. Ovr-494/16.

11. Na prethodno utvrđene činjenice i utvrđenog činjeničnog stanja valjalo je primijeniti odredbe čl. 225. ZOO-a kojom je propisan opći zastarni rok od 5 godina, pri čemu valja napomenuti da je odr. čl. 241. ZOO propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, koju činjenicu je tuženik i dokazao, time da je nakon dospijeća cjelokupne tražbine iz navedenog Ugovora o kreditu aktivirao sve raspoložive instrumente osiguranja, odnosno pokrenuo postupke prisilne naplate, kako temeljem zadužnice ovršenice i jamca platca, tako i na temelju suglasnosti o zapljeni novčanih primanja te pokrenuo i ovrhu na založenim nekretninama, a od kojih su neki postupci u tijeku i danas.

12. Nadalje, imajući u vidu nespornu činjenicu da je tuženik kao ovrhovoditelj, osim zahtjeva za naplatu po navedenoj zadužnici koji je FINI upućen 20. travnja 2016., na temelju ovršne isprave i to temeljem Sporazuma za koji je javni bilježnik iskazao klauzulu ovršnosti s danom 8. travnja 2016., temeljem koje je pred Općinskim sudom u Virovitici pokrenuo ovršni postupak na založenim nekretninama, koji se vodi pod posl. br. Ovr-494/2016, to se u konkretnom slučaju primjenjuje zastarni rok od 10 godina sukladno čl. 233. ZOO-a, i to iz razloga što je tražbina iz Ugovora o kreditu utvrđena i ovršnom ispravom. Odredbama čl. 233. ZOO-a propisano je da sva potraživanja koja su utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog organa, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim organom, zastarijevaju za 10 godina, pa i ona za koja inače predviđa kraći rok zastare, a kao što je to slučaj u konkretnom predmetu.

13. Slijedom navedenog, sud smatra da rok zastare radi naplate tražbine iz Ugovora o kreditu broj GOV-33/2007 nije protekao, dakle, sud je istaknuti prigovor zastare ocijenio neosnovanim, pa je stoga tužbeni zahtjev tužiteljice valjalo odbiti kako neosnovan i presuditi kao u točci I. izreke.

14. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP jer je tuženik u cijelosti uspio u ovoj parnici, a trošak tuženika u iznosu od 26,54 eura odnosi se na trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbi, pa je stoga o troškovima ovog postupka odlučeno je kao u točci II. izreke.

15. Radi izloženog presuđeno je kao u izreci.

U Virovitici 11. prosinca 2024.

Sutkinja:

Anneliese Janeš-Mihoković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno, u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje viši nadležni sud.

Dostaviti:

1. KZ iz [adresa]

2. Hrvatska Banka za obnovu i razvitak iz Zagreba, Strossmayerov trg 9