Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2746/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac kao suca izvjestitelja, člana vijeća te Marijana Miletića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Slatinske banke d.d. Slatina, V. Nazora 2, OIB: 42252496579, koju zastupa predsjednik Uprave SJ i punomoćnici ĆJ i ŠJ, dipl. pravnice, protiv 1. tuženika BJ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tuženice ZJ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku odvjetniku Jurici Borojeviću iz Nove Gradiške, radi stjecanja bez osnove, odlučujući o žalbi tuženih protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj 19 P-55/2021-49 od 7. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženih kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj 19 P-55/2021-49 od 7. lipnja 2023.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I. Nalaže se 1. tuženiku BJ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju Slatinskoj banci d.d. Slatina, V. Nazora 2, OIB: 42252496579 isplati iznos od 20.928,46 eura / 157.685,46 kuna1 (dvadesettisućadevetstodvadesetiosameuraičetrdesetšestcenti / stopedesetsedam tisućašestoosamdesetpetkunaičetrdesetšestlipa) zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počevši od 12. veljače 2021. do isplate koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. utvrđuje po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se 2. tuženiku ZJ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju Slatinskoj banci d.d. Slatina, V. Nazora 2, OIB: 42252496579 isplati iznos od 22.116,85 eura / 166.639,39 kuna1 (dvadesetidvijetisućestošesnaesteuraiosamdesetpetcenti / stošezdesetšesttisuća šestotridesetidevetkunaitridesetidevetlipa) zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počevši od 12. veljače 2021. do isplate koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. utvrđuje po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se 1. tuženiku BJ da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 445,43 eura/3.356,09 kn1 (četiristočetrdeset peteuraičetrdesettricenta / tritisućetristopedesetišestkunaidevetlipa) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. lipnja 2023. pa do isplate u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

IV. Nalaže se 2. tuženiku ZJ da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 445,43 eura/3.356,09 kn1 (četiristočetrdeset peteuraičetrdesettricenta / tritisućetristopedesetišestkunaidevetlipa) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. lipnja 2023. pa do isplate u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

2. Protiv prvostupanjske presude žale se tuženici zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje:ZPP), predlažući da drugostupanjski sud uvaži žalbu i preinači prvostupanjsku presudu na način da se u cijelosti odbije zahtjev tužitelja i da se tužitelju naloži plaćanje parničnog troška uvećano za trošak žalbe.

3. Odgovor na žalbu je podnesen u kojem se navodi da nisu osnovani žalbeni navodi žalitelja pa se predlaže žalbu odbiti.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na isplatu spram tuženika pod 1. za iznos od 20.928,46 eura te spram tuženika pod 2. za iznos od 22.116,85 eura s osnova stjecanja bez osnove.

6. Između stranaka je sporna osnova tužbenog zahtjeva obzirom da tuženici smatraju da nisu dužni vratiti primljeni iznos jer bi vraćanje toga iznosa predstavljalo povredu prava na mirno uživanje vlasništva pozivajući se na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Solomun protiv Hrvatske.

7. Prvostupanjski sud je po provedenom postupku utvrdio sljedeće činjenice:

- da između tužitelja i tuženih nije sporno da su tuženici temeljem presude i rješenja Županijskog suda u Virovitici broj Gž-528/10-3 od 18. studenog 2010., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Slatini, poslovni broj P-498/2009 od 7. prosinca 2009., proveli prisilnu naplatu na tražbini po računu tuženika te da je naknadno presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-953/11-2 od 28. ožujka 2017., koju su tuženici primili 19. veljače 2018., preinačena presuda i rješenje Županijskog suda u Virovitici broj Gž-528/10-3 od 18. studenog 2010.,

- da je čitanjem presude i rješenja Općinskog suda u Slatini broj P-498/2009- 61 od 07. prosinca 2009. utvrđeno da je navedenom presudom pod točkom I. Slatinska banka d.d. dužna tužitelju BJ, isplatiti iznos od 54.968,59 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 16.000,00 kn teku od 20.02.2003. do isplate, na iznos 1.500,00 kn teku od 09.06.2003. do isplate, na iznos 35.000,00 kn teku od 18.06.2003. do isplate, na iznos 2.468,59 kn teku od 15.10.2003. godine do isplate, i to za razdoblje do 31. prosinca 2007. po stopi od 15%, a od 01. siječnja 2008. po eskontno stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena, da je pod točkom II. odbijen tužbeni zahtjev BJ preko iznosa iz točke I. presude do iznosa od 173.373,13 kn, da je pod točkom III. odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice ZJ koji glasi: "Tužena Slatinska banka d.d. Slatina. V. Nazora 2, dužna je tužiteljici ZJ iz [adresa]. isplatiti iznos od 77.364,73 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28.11.2003. godine do 31.12.2007. godine po stopi od 15% godišnje, a od 01.01.2008. godine pa do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske Narodne banke uvećanoj za 5 postotnih peoena, kao i naknaditi tužiteljici prouzročene parnične troškove zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po eskontnoj stopi Hrvatske Narodne banke uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe", da su pod točkom IV. BJ i ZJ dužni Slatinskoj banci d.d. solidarno isplatiti iznos od 7.742,86 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi od 15% godišnje počevši od 22.11.2003. godine do 31.12.2007. godine, a od 01.01.2008. godine po stopi od 14% godišnje do isplate, da je pod točkom V. odbijen protutužbeni zahtjev Slatinske banke d.d. preko iznosa iz toč. IV izreke do 131.479,86 kn, da je pod točkom VI. potraživanje BJ utvrđeno pod točkom I izreke i Slatinske banke d.d. utvrđeno pod točkom IV. izreke prebijeno, te je Slatinskoj banci d.d. naloženo da BJ plati iznos od 47.225,73 kn zajedno sa zakonskim zateznima kamatama koje na iznos od 16.000,00 kn teku od 20.02.2003. do isplate, na iznos od 1.500,00 kn teku od 09.06.2003. godine do isplate, na iznos od 35.000,00 kn teku od 18.06.2003. godine do isplate, na iznos od 2.468,59 kn teku od 15.10.2003. godine do isplate i to za razdoblje do 31.prosinca 2007. po stopi od 15%, a od 01. siječnja 2008. po eskontno stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena, da je točkom VII. odbačena protutužba Slatinske banke d.d., dok je pod točkom VIII. naloženo Slatinskoj banci d.d. da BJ i ZJ naknadi parnične troškove u iznosu od 6.309,00 kn,

- da je čitanjem presude i rješenja Županijskog suda u Virovitici, broj Gž- 528/10-3 od 18. studenog 2010. utvrđeno da je navedenom presudom prihvaćena žalba BJ i ZJ protiv prvostupanjske presude te je djelomično prihvaćena a djelomično odbijena žalba Slatinske banke d.d. i prvostupanjska presuda preinačena u točkama I., dijelu točke II., III., IV., V., VI. i VII. izreke te je suđeno na način da je pod točkom 1. utvrđeno potraživanje BJ prema Slatinskoj banci d.d. Slatina u iznosu od 132.333,32 kuna sa zakonskom zateznom kamatom i to: na iznos od 16.000,00 kn od 20. veljače 2003. godine do isplate, na iznos od 1.500,00 kn teku od 09. lipnja 2003. godine do isplate, na iznos od 35.000,00 kn teku od 18. lipnja 2003. godine do isplate, na iznos od 2.468,59 kn teku od 15. listopada 2003. godine do isplate, na iznos od 77.364,73 teku od 28. studenoga 2003. godine do isplate, a koje se za razdoblje do 31. prosinca 2007. godine utvrđuju po stopi od 15% godišnje, a od 01. siječnja 2008. godine pa do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke uvećanoj za pet postotnih poena, da je pod točkom 2. presude utvrđeno potraživanje Slatinske banke d.d. prema BJ kao solidarnom dužniku u iznosu od 7.742,86 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi od 15% godišnje počevši od 22. studenoga 2003. godine do 31. prosinca 2007. godine, a od 01. siječnja 2008. godine po stopi od 14% godišnje do isplate, da je pod točkom 3. presude utvrđeno da nije osnovano potraživanje Slatinske banke d.d. prema tužitelju BJ kao solidarnom dužniku u iznosu od 123.737,00 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, da je pod točkom 4. presude odbačen kao nedopušten tužbeni zahtjev Slatinske banke d.d. prema BJ radi plaćanja iznosa od 131.479,86 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, da je pod točkom 5. presude Slatinskoj banci d.d. naloženo da ZJ platiti iznos od 77.364,73 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28. studenoga 2003. godine do 31. prosinca 2007. godine po stopi od 15% godišnje, a od 01. siječnja 2008. godine pa do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke uvećanoj za 5 postotnih poena, da je pod točkom 6. presude naloženo ZJ da solidarno sa BJ platiti Slatinskoj banci d.d. iznos od 7.742,86 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi od 15% godišnje počevši od 22. studenoga 2003. godine do 31. prosinca 2007. godine, a od 01. siječnja 2008. godine po stopi od 14% godišnje do isplate, da je pod točkom 7. presude odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev Slatinske banke d.d. u odnosu na ZJ za iznos od 123.737,00 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi od 15% godišnje počevši od 22. studenoga 2003. godine do 31. prosinca 2007. godine, a od 01. siječnja 2008. godine do isplate po stopi od 14% godišnje, da je pod točkom 8. presude prebijeno potraživanje BJ utvrđeno u točki 1.1. izreke presude i potraživanje Slatinske banke d.d. utvrđeno u točki 1.2. izreke presude pa da je Slatinska banka d.d. dužna BJ platiti iznos od 132.333,32 kuna sa zakonskom zateznom kamatom i to na iznos od 16.000,00 kn od 20. veljače 2003. godine do isplate, na iznos od 1.500,00 kn teku od 09. lipnja 2003. godine do isplate, na iznos od 35.000,00 kn teku od 18. lipnja 2003. godine do isplate, na iznos od 2.468,59 kn teku od 15. listopada 2003. godine do do isplate, na iznos od 77.364,73 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 28. studenoga 2003. godine do isplate, a koje se utvrđuju za razdoblje do 31.prosinca 2007. godine po stopi od 15% godišnje, a od 01. siječnja 2008. godine pa do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke uvećanoj za pet postotnih poena, umanjen za potraživanje Slatinske banke d.d. u iznosu od 7.742,86 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi od 15% godišnje počevši od 22. studenoga 2003. godine do 31. prosinca 2007. godine, a od 01. siječnja 2008. godine po stopi od 14% godišnje do isplate, da je je prvostupanjska presuda ukinuta u točki II. izreke za iznos od 43.508,40 kuna i u odluci o parničnom trošku (točka VIII. izreke) te je u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, da je drugostupanjskom presudom odlučeno da će se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci,

- da je čitanjem presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-953/11- 2 od 28. ožujka 2017. utvrđeno da je istom preinačena drugostupanjska presuda Županijskog suda u Virovitici broj Gž-528/10-3 od 18. studenog 2010. u dijelu kojim je prihvaćena žalba ovdje tuženih BJ i ZJ i djelomično odbijena žalba Slatinske banke d.d. te da su istom odbijene žalbe ovdje tuženih BJ i ZJ te je potvrđena prvostupanjska presuda u točki I., dijelu točke II. za iznos od 129.864,73 kn te pod točkama III., IV., V. i VI.,

- da je čitanjem spisa Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini, broj Ovr-419/2018 utvrđeno da tu tuženici BJ i ZJ dana **.**.2011. temeljem drugostupanjske presude podnijeli prijedlog za ovrhu protiv tužitelja Slatinske banke d.d. i to ZJ radi naplate iznosa od 77.364,73 kn sa zateznim kamatama tekućim od 28.11.2003 do isplate, a BJ radi naplate iznosa od 132.333,32 kn sa pripadajućim kamatama kako su određene točkom 8. drugostupanjske presude umanjenog za potraživanje Slatinske banke d.d. u iznosu od 7.742,86 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi od 15% godišnje počevši od 22. studenoga 2003. godine do 31. prosinca 2007. godine, a od 01. siječnja 2008. godine po stopi od 14% godišnje do isplate, i to ovrhom na novčanoj tražbini po računu tužitelja kod Hrvatske narodne banke, da je Općinski sud u Slatini je po prijedlogu ovrhovoditelja dana 17. siječnja 2011. donio rješenje o ovrsi kojim je prijedlog za ovrhu usvojen u cijelosti, da je tužitelj Slatinska banka d.d. protiv rješenja o ovrsi dana 31. siječnja 2011. izjavio žalbu i prijedlog za odgodu ovrhe te je rješenjem broj Ovr-47/11-5 od 14. veljače 2011. ovrha u tom ovršnom predmetu odgođena do donošenja odluke po reviziji tužitelja protiv drugostupanjske presude, da su tuženici protiv rješenja Općinskog suda u Slatini, broj Ovr-47/11-5 od 14. veljače, 2011. izjavili žalbu te je rješenjima Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž- 1165/2011-2 i Gž-1165/2011-3 od 4. studenog 2011. odbijena žalba tužitelja protiv rješenja o ovrsi, a istovremeno je uvažena žalba tuženih i ukinuto rješenje o odgodi ovrhe, da je u ponovljenom postupku rješenjem Općinskog suda u Slatini broj Ovr- 989/11-12 od 18. studenog 2011. odbijen prijedlog tužitelja Slatinske banke d.d. za odgodu ovrhe, no povodom žalbe tužitelja Slatinske banke d.d. protiv tog rješenja da je rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-11/2012-2 od 17. rujna 2012. preinačeno prvostupanjsko rješenje te je ovrha u tom ovršnom predmetu odgođena do donošenja odluke o reviziji tužitelja protiv drugostupanjske presude, da je nakon donošenja presude u povodu revizije, a budući da je prije donošenja rješenja Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-11/2012-2 od 17. rujna 2012. već provedena zapljena i prijenos sredstava sa računa tužitelja na račune tuženih, tužitelj Slatinska banka d.d. u ovršnom postupku podnio prijedlog za protuovrhu protiv tuženika radi naplate iznosa od ukupno 439.324,18 kn koji je rješenjem Općinskog suda u Virovitici Stalne služba u Slatini, broj Ovr-419/2018-29 od dana 29. studenog 2018. odbačen kao nepravovremen, da je tužitelj protiv rješenja o odbačaju prijedloga za protuovrhu podnio žalbu koja je odbijena kao neosnovana, osim u dijelu koji se odnosi na troškove postupka,

- da je čitanjem dopisa Financijske agencije od 21. rujna 2022. sa specifikacijom izvršenja osnove za plaćanje – rješenja o ovrsi Općinskog suda u Slatini, broj Ovr-47/11-2 te dopisa Hrvatske narodne banke od 30. rujna 2022. utvrđeno da je temeljem navedenog rješenja dana 02. prosinca 2011. sa računa tužitelja zaplijenjen iznos od ukupno 443.107,21 kuna, i to 94,00 kn s osnova naknade FINA-e, 3.689,03 kn s osnova troškova ovršnog postupka Ovr-47/11 koji su prebačena na račun odvjetnika Jurice Borojevića, iznos od 166.639,39 kn s osnova tražbine ZJ i 272.684,79 kn s osnova tražbine BJ,

- da je sudski vještak u pisanom nalazu i mišljenju dostavljenom sudu dana 27. prosinca 2022., koji je ispravljen dopunom od 20. veljače 2023., navela da je tuženik BJ temeljem drugostupanjske presude ovrhom na računima tužitelja dana 2. prosinca 2011. naplatio iznos od 272.684,79 kn, od čega 132.333,32 kn s osnova glavnice i 140.351,47 kn s osnova kamata, da je tužena ZJ temeljem drugostupanjske presude ovrhom na računima tužitelja dana 2. prosinca 2011. naplatila iznos od 166.639,39 kn, od čega 77.364,73 kn s osnova glavnice i 89.274,66 kn s osnova kamata, da je nakon donošenja presude u povodu revizije tuženik BJ imao osnova od tužitelja naplatiti iznos od 106.045,40 kn, od čega 47.225,73 kn s osnova glavnice i 58.819,67 kn s osnova kamate,

- da je temeljem nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Vlaste Santo Olđa sud utvrdio da je tuženik BJ temeljem drugostupanjske presude ovrhom na računima tužitelja dana 2. prosinca 2011. naplatio iznos od 272.684,79 kn, da je tužena ZJ istog dana naplatila iznos od 166.639,39 kn, da je nakon donošenja presude u povodu revizije tuženik BJ imao osnova od tužitelja naplatiti iznos od 106.045,40 kn, dok tužena ZJ više nije imala osnova od tužitelja naplatiti bilo kakav iznos, da je nakon donošenja presude u povodu revizije otpala osnova za to da tuženik BJ od tužitelja naplati iznos od 166.639,39 kn, a tužena ZJ iznos od 166.639,39 kn,

- da je zaključke iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Vlaste Santo Olđa sud prihvatio u cijelosti budući da je vještakinja nalaz izradila stručno i objektivno te su izračuni vještakinje u cijelosti sukladni specifikaciji izvršenja osnove za plaćanje Ovr-47/11-2 koju je dostavila Financijska agencija,

- da nije osnovan prigovor zastare.

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, a imajuću u vidu odredbe članaka 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj:35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO prvostupanjski sud zaključuje da su tuženici dužni tužitelju isplate iznose koji su naplatili temeljem rješenja o ovrsi Općinskog suda u Slatini broj Ovr-47/11 od 17. siječnja 2011., a za koje je nakon donošenja presude u povodu revizije otpala osnova za naplatu, i to tužitelj pod 1. BJ iznos od 20.928,46 eura/157.685,46 kuna te tužena pod 2. ZJ iznos od 22.116,85 eura/166.639,39 kuna, sve u granicama tužbenog zahtjeva postavljenog po tužitelju. U konkretnom slučaju osnova temeljem koje su tuženici od tužitelja naplatili iznos od 333.278,78 kn da je otpala tek donošenjem presude po reviziji dana 28. ožujka 2017. te je tužitelj temeljem odredbe čl. 1111. st. 3. ZOO od toga dana stekao pravo od tuženika zahtijevati povrat tog iznosa. Stoga da je tek od navedenog dana počela teći zastara potraživanja tužitelja koje je predmet postupka, a budući da se na potraživanje stečenog bez osnove primjenjuje opći zastrani rok od 5 godina, koji od dospijeća tražbine tužitelja do podnošenja tužbe u ovom predmetu nije prošao, tuženikov prigovor zastare da je neosnovan. Činjenica što je presudom u povodu revizije preinačena drugostupanjska presuda, zbog čega je otpala pravna osnova temeljem koje su tuženici naplatili od tužitelja iznos od ukupno 333.278,78 kn ne predstavlja povredu načela pravne sigurnosti te da obvezivanjem tuženih da tužitelju vrate iznos koji su naplatili s obzirom na osnovu koja je kasnije otpala neće doći do povrede prava tuženika na mirno uživanje vlasništva. Zaključci Europskog suda za ljudska prava na koje se tuženici pozivaju u prilog svojih tvrdnji da bi povratom naplaćenih sredstava tužitelju došlo do povrede njihovog prava na mirno uživanje vlasništva po mišljenju suda da nisu primjenjivi na konkretan predmet jer u ovom predmetu zahtjev za povrat sredstava ne postavlja osoba javnog prava, već tužitelj kao osoba privatnog prava koja isto tako uživa zaštitu prava na mirno uživanje vlasništva.

9. Navedena utvrđenja prvostupanjskog suda i zauzeti pravni stav u odnosu na prihvaćeni zahtjev tužitelja prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

10. Razlozi izneseni u pobijanoj presudi o činjenicama koje su relevantne za osnovanost zahtjeva tužitelja, su jasni i dostatno obrazloženi, radi čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju upiru žalitelji.

11. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO kad dio imovine na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, s tim da sukladno st. 3. istoga članka obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

12. Odredbom čl. 1115. ZOO propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

13. Dakle, tužitelj svoj zahtjev temelji na obveznom odnosu stjecanja bez osnove iz i čl. 1115. ZOO, dok su tuženici zahtjevu tužitelja suprotstavili svoje pravo na mirno uživanje vlasništva zajamčeno Konvencijom o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05 i 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje Konvencija) te se pozivaju na pravna stajališta izražena u odlukama Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu u predmetu Solomun protiv Hrvatske od 2. travnja 2015 (Zahtjev br. 679/11) i Čakarević protiv Hrvatske (Zahtjev br. 48921/13) u pogledu konvencijskih načela mirnog uživanja prava vlasništva, pravičnog suđenja i pravne sigurnosti.

14. Iz odluke Europskog suda za ljudska prava Solomun protiv Hrvatske (br. 679/11) proizlazi da odluke domaćih tijela, kojima se u okolnostima kada je isplata tražbine izvršena temeljem pravomoćne i ovršne odluke suda traži vraćanje onoga što je već isplaćeno, predstavljaja miješanje u pravo na mirno uživanje vlasništva, koje miješanje je pravno utemeljeno, jer su odluke domaćih tijela donesene sukladno relevantnim domaćim propisima i usmjerene na postizanje legitimnog cilja (koji se sastoji u ispravljanju pogreške domaćeg tijela), ali je Europski sud za ljudska prava zaključio da nije postojao razuman odnos razmjernosti između mjere miješanja u pravo na mirno uživanje vlasništva i cilja koji se tim miješanjem htio postići. U tom predmetu posebno se cijenilo i to da je ukidanje pravomoćne presude donesene u korist tužitelja bilo protivno načelu pravne sigurnosti, zbog čega je zaključeno i da je povrijeđeno pravo tužitelja na pošteno suđenje, a sve jer Europski sud za ljudska prava nije ustanovio postojanje nikakvih izvanrednih okolnosti koje bi opravdale ukidanje pravomoćne sudske odluke, a u koju se tužitelj imao pravo pouzdati.

15. Dakle, iz odluka Europskog suda za ljudska prava, a vezano za institut povrata stečenog bez osnove kojem se suprotstavlja pravo na mirno uživanje vlasništva, a što je u konkretnome slučaj, za zaključiti je da je sud dužan razmotriti pravnu prirodu onoga što se potražuje po pravilima stečenog bez osnove, zatim je li predmetno potraživanje već stečeno na način da je postalo nečije vlasništvo, tko potražuje povrat, odnosno pod kojim (životnim) okolnostima i u odnosu na koga, i je li u odnosu na osobu koja je stekla nastalo i legitimno očekivanje da je to njeno vlasništvo.

16. Pravilno, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja ocjenjuje neosnovanim prigovor tuženih da donošenje pobijane presude predstavlja zadiranje u mirno uživanje vlasništva tuženika (novčanog iznosa naplaćenog po pravomoćnoj sudskoj odluci) u smislu čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju, budući da se u predmetnoj parnici ne radi o okolnostima odgovarajućim onima iz odluka na koje se tuženici pozivaju, jer se radi o različitoj pravnoj prirodi potraživanja.

17. Obzirom da su tuženici znali, odnosno morali znati, da je u inicijalnom predmetu Općinskog suda u Slatini broj P-498/2009-61 od 07. prosinca 2009. tamo tužena Slatinska banka podnijela reviziju kao izvanredni pravni lijek i da postoji mogućnost da prihvaćanjem iste njihova pravna osnova otpadne i da time neće biti osnovana isplata prema njima iz te presude, to u predmetnom slučaju nije primjenjiva praksa Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu, Solomun protiv Republike Hrvatske, zahtjev broj 679/11 (isto i Čakarević protiv Hrvatske - zahtjev broj 48921/13), pa teško materijalno i zdravstveno stanje tuženika ne predstavlja razlog zbog kojeg bi sud trebao dati prednost zaštiti tuženikovih interesa za mirnim uživanjem vlasništva naspram zaštiti istih takvih interesa tužitelja. Kod tuženih nije moglo nastati legitimno očekivanje da će u svakom slučaju moći zadržati primljeni iznos, kod činjenice podnesene revizije protiv pravomoćne presude (sukladno odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III/1142/2018 od 13. lipnja 2018.). Isto tako tužitelj nije osoba javnog prava već osoba privatnog prava koja također uživa zaštitu prava na mirno uživanje vlasništva. Dakle, tuženici su iz ukupnog postupanja tužitelja Slatinske banke d.d. mogli zaključiti da tužitelj osporava osnovanost donesene drugostupanjske presude te da osporava pravo tuženih da dosuđeni iznos naplate prije no što o njihovom pravu odluči i Vrhovni sud Republike Hrvatske kao najviša sudska instanca. S obzirom na navedeno tuženici su morali biti svjesni da postoji mogućnost da će iznos koji su naplatili u konačnici morati vratiti tužitelju.

18. Ukidanje pravomoćne presude, kada je isto propisano odredbama ZPP o izvanrednim pravnim lijekovima (reviziji) ne predstavlja miješanje u uživanje prava vlasništva tuženih (isplaćenog novca), pri čemu su tuženici bili svjesni (isti su zastupani po punomoćniku odvjetniku), s obzirom na vrijednost predmeta spora, da je u postupku iz kojeg potječe ovršna isprava uvijek dopuštena revizija, te da je odredbama ZPP propisana i mogućnost ukidanja odluka prvostupanjskih i drugostupanjskih sudova.

19. Stoga je, pravilno prvostupanjski sud zaključio da su tuženici dužni tužitelju isplatiti iznose koji su naplatili temeljem rješenja o ovrsi Općinskog suda u Slatini broj Ovr-47/11 od 17. siječnja 2011., a za koje je nakon donošenja presude u povodu revizije otpala osnova za naplatu, slijedom čega je materijalno pravo iz članka 1111. ZOO pravilno primijenjeno, kada je tužbeni zahtjev prihvaćen.

20. Također je pravilno prvostupanjski sud zaključio da nije osnovan prigovor zastre a imajući u vidu odredbe članka 225. ZOO i 215. st. 1. ZOO. Tuženici su od tužitelja naplatili iznos od 333.278,78 kn koja osnova je otpala tek donošenjem presude po reviziji dana 28. ožujka 2017., pa je tužitelj temeljem odredbe čl. 1111. st. 3. ZOO tek od toga dana stekao pravo od tuženika zahtijevati povrat tog iznosa, slijedom čega nije osnovan prigovor zastare.

21. Tuženici su se smatrali poštenim stjecateljima iznosa koji su naplatili temeljem rješenja o ovrsi Općinskog suda u Slatini broj Ovr-47/11 od 17. siječnja 2011. sve do primitka presude u povodu revizije, pa kako su presudu u povodu revizije primili 19. veljače 2018. to su temeljem odredbe čl. 1115. ZOO obvezni platiti i zatezne kamate od 20. veljače 2018., no kako tužitelj tužbom potražuje zatezne kamate od 12. veljače 2021. to je osnovano prvostupanjski sud dosudio kamate tužitelju od 12. veljače 2021. do isplate.

22. Pravilna je i odluka o trošku postupka koja je donesena pravilnom primjenom članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP, pri čemu je prvostupanjski sud vodio račina o uspjehu stranka u postupku, pa je trošak pravilno odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 126/22 i 138/2023- dalje Tarifa).

23. Stoga, žalbenim razlozima žalitelja nije dovedena u pitanje zakonitost pobijane presude koja je zasnovana na utvrđenom činjeničnom stanju i donesena uz pravilnu primjenu mjerodavnih materijalnopravnih odredaba ZOO. Suprotno žalbenim navodima žalitelja utvrđenja prvostupanjskog suda u skladu su provedenim dokazima u postupku, a sud je u postupku izvedene dokaze ocijenio po svom slobodnom uvjerenju, koje uvjerenje je opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima koji imaju uporište u izvedenim dokazima. Kako ta ocjena nije dovedena u sumnju žalbenim navodima žalitelja, to drugostupanjski sud prihvaća kao pravilnu ocjenu dokaza koju je dao sud prvog stupnja. Osporavajući navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda žalitelji se u svojim žalbenim navodima zadržavaju na tome da sudskoj ocjeni dokaza suprotstavljaju vlastitu ocjenu dokaza. Sudska ocjena dokaza koju je učinio prvostupanjski sud i koja je prihvaćena od strane drugostupanjskog suda suglasna je odredbi članka 8. ZPP i takva ocjena dokaza žalbom nije dovedena u sumnju jer nema proturječja između obrazloženja prvostupanjske presude i izvedenih dokaza.

24. Iz iznesenih razloga, nisu ostvareni žalbeni prigovori tuženih, a kako nisu ostvareni niti žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti jer je prvostupanjski sud odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja pravilno primijenio mjerodavne zakonske odredbe na kojima je presuda utemeljena, žalbu tuženih valjalo je odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu potvrditi, temeljem odredaba članka 368. stavka 1. ZPP.

U Splitu, 11. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća:

Tihana Pivac