Broj: Ppž-12498/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Korotaj predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Roberta Završkog članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. JC, zbog prekršaja iz čl. 71. st. 1. t. 3. i dr. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine“, broj 94/18., 42/20.), odlučujući o žalbi okr. JC, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Prekršajni odjel od 26. listopada 2021., broj: 28 Pp-2541/2021-4, u sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2024.,

p r e s u d i o j e

I. U povodu žalbe okr. JC, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odnosu na t. III. izreke na način da se izriče:

Na temelju čl. 181. t. 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), protiv okr. JC (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

ODBIJA SE OPTUŽBA

da:

III. prigodom iz t. I. izvan lovišta (parkiralište-čl. 11. st. 2. Zakona o lovstvu) odnosno strelišta, nije lovačku pušku, odnosno oružje kategorije B prenosio u odgovarajućim navlakama ili kovčezima, odnosno na način da ista nije vidljiva, već je praznu lovačku pušku s glatkim cijevima sa podacima kao pod t. I. nosio na ramenu na makadamskom parkiralištu uz Centar za rehabilitaciju „Nada“ na nasipu i na livadi uz rijeku Koranu

- dakle, postupao protivno odredbi čl. 35. st. 8. i počinio prekršaj iz čl. 72. st. 1. t. 14. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana

II. Uslijed gornje odluke žalba okr. JC u tom dijelu je bespredmetna.

III. Na temelju čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona  troškovi prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 2. do 5. i t. 7. Prekršajnog zakona  u tom dijelu padaju na teret proračunskih sredstava.

IV. Uslijed odluke iz t. I. i u povodu žalbe okr. JC, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci i odluci o kazni te izriče da je okr. JC, djelom za koje je proglašen krivim, činjenično opisanim u t. I. u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 71. st. 1. t. 3. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine“, broj 114/22.), za koji mu se, na temelju tog zakonskog propisa izriče novčana kazna 390,00 eura (tristo devedeset eura), koju je dužan platiti u roku 90 dana od primitka ove presude, s time da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne.

V. Odbija se žalba okr. JC kao neosnovana, te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

VI. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona okr. TC je obvezan naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka 30,00 eura (trideset eura), u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Karlovcu, Prekršajni odjel od 26. listopada 2021., broj: 28 Pp-2541/2021-4 proglašen je krivim okr. JC da je, na način činjenično opisan u t. I. u izreci počinio prekršaj iz čl. 71. st. 1. t. 3. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, za koji mu je na temelju tog propisa utvrđena novčana kazna 3.000,00 kuna, a u t. III. u izreci prekršaj iz čl. 72. st. 1. t. 14. istog Zakona, za koji mu je na temelju tog propisa utvrđena novčana kazna 1.000,00 kuna te mu je na temelju čl. 39. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona izrečena ukupna novčana kazna 4.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 90 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne.

1.1. Istom presudom, na temelju 76. a Prekršajnog zakona od okrivljenika su oduzeti predmeti i to: jedna lovačka puška s glatkim cijevima marke IŽ-IŽ43EM(DB-HMLS), kalibra 12 mm (12/70), tv. broj [serijski broj oružja].

1.2.Okrivljenik je obvezan na naknadu paušalnog troška prekršajnog postupka 150,00 kuna.

2. Protiv te presude okr. JC po branitelju odvjetniku Nenadu Mamuli podnio je žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, bitnih odredaba parničnog (prekršajnog) postupka i odluke o trošku postupka, s prijedlogom da se presuda poništi i predmet vrati na ponovni postupak i odlučivanje.

3.Žalba je djelomično bespredmetna, a djelomično neosnovana.

4.Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te nije tvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu.

U odnosu na t. I. izreke

5.Ispitivanjem po službenoj dužnosti, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je u odnosu na prekršaj iz čl. 72. st. 1. t. 14. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, za koji je okr. JC proglašen krivim u t. III. u izreci pobijane presude, nastupila zastara prekršajnog progona, zbog čega je presudu u tom dijelu trebalo preinačiti i odbiti optužbu.

6.Naime, okrivljeniku je optužbom stavljeno na teret da je prekršaj iz čl. 72. st. 1. t. 14. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana počinio 20. srpnja 2021.

6.1.Kako u Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana nema posebnih odredaba o zastari prekršajnog progona, to zastaru treba cijeniti prema odredbama Prekršajnog zakona.

6.2.Odredbom čl. 13. st. 2. Prekršajnog zakona propisano je da prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine za prekršaje za koje je ovlašteni tužitelj obvezan izdati prekršajni nalog. Odredbom čl. 239. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona, koji je bio na snazi u vrijeme odlučivanja prvostupanjskog suda, propisano je da je ovlašteni tužitelj obavezan izdati prekršajni nalog, između ostalog, i za prekršaj propisan zakonom za koji je kao kazna propisana samo novčana kazna do 5.000,00 kuna za fizičku osobu.

6.3.Slijedom navedenog, a imajući na umu visinu propisane kazne za prekršaj iz čl. 72. st. 1. t. 14. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, (u vrijeme počinjenja prekršaja 1.000,00 do 5.000,00 kuna), očigledno je da se radi o prekršaju za koji bi ovlašteni tužitelj, prema izričitoj odredbi čl. 239. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona, bio dužan izdati obavezni prekršajni nalog, kada se ne bi radilo o stjecaju prekršaja. No, za procesni režim primjene pravila o zastari prekršajnog progona nije bitan naziv i vrsta optužnog akta nego uvjeti propisani odredbom čl. 13. Prekršajnog zakona. Stoga je nedvojbeno da za prekršaj iz čl. 72. st. 1. t. 14. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine, neovisno o tome koji optužni akt je tužitelj izdao.

6.4.Budući da se u ovom prekršajnom postupku, kako je to već navedeno, okr. JC teretio za prekršaj iz čl. 72. st. 1. t. 14. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, počinjen 20. srpnja 2021., to je pravilnom primjenom odredbe čl. 13. st. 2. Prekršajnog zakona nastupila zastara prekršajnog progona, zbog čega u odnosu na ovaj prekršaj više nije moguć prekršajni progon, pa je na temelju čl. 181. t. 5. Prekršajnog zakona, trebalo odbiti optužbu, kao što je to i učinjeno u t. I. izreke ove odluke.

6.5. Iz navedenog razloga, žalba okrivljenika, koja se odnosi na prekršaj iz čl. 72. st. 1. t. 14. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana postala je bespredmetna, dok je o troškovima postupka odlučeno sukladno odredbi čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona.

U odnosu na t. IV. izreke

7.Nadalje, ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, utvrđeno je da je prvostupanjskom presudom, u smislu odredbe čl. 196. t. 4. Prekršajnog zakona, na štetu okrivljenika, povrijeđeno materijalno prekršajno pravo u odnosu na prekršaj iz čl. 71. st. 1. t. 3. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana.

7.1.Naime, nakon donošenja nepravomoćne presude, kao posljedica donošenja Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ br. 57/22., 88/22.), stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine“ br. 114/22.), koji za inkriminirani prekršaj propisuje nešto niži posebni minimum i posebni maksimum novčane kazne, pa je, prema načelu konkretnosti u primjeni blažeg zakona, blaži za okrivljenika, budući da mu je pobijanom presudom za prekršaj iz čl. 71. st. 1. t. 3. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana izrečena novčana kazna u visini posebnog minimuma novčane kazne.

7.2.Za prekršaj iz navedenog članka „starog“ Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja i za koje je okrivljenik proglašen krivim u t. I. u izreci, bila je propisana novčana kazna od 3.000,00 do 15.000,00 kuna, dok je prema odredbi čl. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine“ br. 114/22.) propisana novčana kazna od 390,00 do 1.990,00 eura.

7.3.Prema odredbi čl. 3. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, propis jedanput ili više puta izmijeni, obavezno će se primijeniti propis koji je najblaži za počinitelja.

7.4.Budući da je inkriminirani prekršaji počinjen 20. srpnja 2021., kada je bio na snazi „stari“ Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine“, broj 94/18., 42/20.), a 1. siječnja 2023. stupio je na snagu „novi“ Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, koji je u odnosu na predmetni prekršaj blaži za okrivljenika, to ga je ovaj drugostupanjski sud, na temelju čl. 3. st. 2. Prekršajnog zakona, dužan primijeniti.

7.5.Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela prekršaja, kako je to navedeno u t. IV. izreke ove drugostupanjske presude.

U odnosu na t. V. izreke

8. Iako se u žalbi uvodno naznačuju sve žalbene osnove, iz sadržaja žalbe proizlazi da je podnesena zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o oduzimanju predmeta.

8.1.Žalbom se navodi da je presuda rezultat pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te da sud citirajući činjenična utvrđenja provedena tijekom prekršajnog postupka navodi da je okrivljenik davao dva puta obranu no što se ne može iščitati iz obrazloženja pobijane presude te navodi da je okrivljenik inkriminirajuće zgode postupao na ovaj način uz razloga što mu je pas bio bolestan, a da ničim nije dokazano da ga je predao veterinaru i da je došlo do smrtnog ishoda kod psa. Uz žalbu je okrivljenik dostavio potvrdu Ministarstva poljoprivrede i to veterinarke JCG od 20. srpnja 2021. iz koje je razvidno da je tog dana uginuo pas alpski brak Jazavčar vlasnika ĐC.

9. Međutim, iz obrazloženja pobijane presude jasno proizlazi da je okrivljenik iznio svoju obranu pred prvostupanjskim sudom i prethodno na policiji, na zapisnik o ispitivanju osumnjičenika, koje obrane je sud reproducirao i konstatirao određene razlike u iskazu pred policijom (pozornost mu odvratio razgovor s prijateljem zbog čega je zaboravio spremiti pušku u prtljažnik) i obrani pred sudom (zbog bolesnog psa zaboravio pušku).

10.U odnosu na prekršaj iz čl. 71. st. 1. t. 3. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, za koji je okrivljenik proglašen krivim u t. I. u izreci okrivljenik je uz žalbu dostavio potvrdu Ministarstva poljoprivrede i to veterinarke JCG od 20. srpnja 2021. iz koje je razvidno da je tog dana uginuo pas alpski brak J vlasnika ĐC.

10.1.Okr. JC proglašen je krivim u t. I. u bitnom, da nije postupao s oružjem s osobitom pažnjom u odnosu na čuvanje oružja, već je ostavio jednu praznu lovačku pušku s glatkim cijevima na makadamskom parkiralištu uz Centar za rehabilitaciju „Nada“, što okrivljenik u obrani nije ni sporio. Međutim, u obrani pred sudom svoje postupanje je pokušao opravdati brigom za bolesnog psa, pri čemu je zaboravio pušku prislonjenu uz parkirano vozilo. Uz žalbu okrivljenik je dostavio potvrdu veterinarke iz koje je vidljivo da je, prema njegovoj izjavi 21. srpnja 2021. pas uginuo 20. srpnja 2021. Međutim i pod pretpostavkom točnosti njegove tvrdnje, navedena okolnost ne može ga osloboditi prekršajne odgovornosti, kako to osnovano navodi i prvostupanjski sud, već bi eventualno mogla biti od utjecaja na odluku o kazni, a okrivljeniku je izrečena za taj prekršaj blaža vrsta propisane kazne i to u zakonskom minimumu. Naime, oružje je samo po sebi opasna stvar, zbog čega je čl. 28. st. 1. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana propisano da se s oružjem i streljivom mora postupati s osobitom pažnjom, a u smislu st. 2. isog članka i Zakona osobita pažnja u postupanju s oružjem i streljivom pokazuje se u njegovom pravilnom čuvanju, pravilnoj i stručnoj uporabi, nošenju, prenošenju i držanju u ispravnom stanju, a na koji način je okrivljenik kritične prigode propustio postupati, ostavljajući lovačku pušku s glatkim cijevima na makadanskom parkiralištu.

10.2.Iz navedenih razloga nije osnovana žalba zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

11.Odluka o prekršajnopravnoj sankciji razmatrana je uslijed preinake u pravnoj oznaci djela (budući da je sukladno tome promijenjen i temelj za izricanje kazne), odbijanju optužbe za prekršaj iz t. III. izreke pobijane presude kao i u povodu podnesene žalbe okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koja u sebi sadrži žalbu zbog prekršajnopravne sankcije.

11.1. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj iz čl. 71. st. 1. t. 3. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana izrekao mjeru kazne primjerenu stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

11.2. Pri odmjeravanju kazne prvostupanjski je sud na strani okrivljenika cijenio olakotne okolnosti u vidu neosuđivanosti, priznanja prekršaja i njegove materijalne prilike, starosnu dob i činjenicu da je dugi niz godina aktivan u lovačkim društvima, pa mu je, uz činjenicu da nisu utvrđene otegotne okolnosti, za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu, kao blažu vrstu propisane kazne i to u propisanom posebnom minimumu. Ocjenjujući sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te uzimajući u obzir da je u povodu podnesene žalbe izmijenjena pravna oznaka djela prekršaja u pravcu primjene blažeg zakona u odnosu na zakon primijenjen u pobijanoj presudi, pri čemu je prvostupanjski sud okrivljeniku izrekao minimum propisane novčane kazne, ovaj drugostupanjski sud smatra da je za okr. JC novčana kazna u visini posebnog minimuma novčane kazne, propisana „novim“ Zakonom i izrečena ovom presudom, više nego primjerena i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, zbog čega nije bilo osnove za prihvaćanje žalbe u odnosu na kaznu, nego je pobijana presuda preinačena u novčanoj kazni samo kao posljedica primjene blažeg propisa i odluke o odbijanju optužbe za prekršaj iz t. III. pobijane presude.

12. Žaleći se zbog odluke o oduzimanju predmeta žalbom se navodi da je zakonom neosnovana odluka o oduzimanju oružja okrivljeniku te poziva na predmete Europskog suda za ljudska prava, kao i odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-5501/13 od 29. ožujka 2018. koji su vođeni zbog povrede prava na mirno uživanje vlasništva iz čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju kojim je utvrđeno da je u prekršajnim postupcima, izricanjem mjere oduzimanja predmeta, unatoč tome što je ista u domaćem pravu bila propisana kao obligatorna, došlo do povrede prava vlasništva.

12.1.Žalitelj navodi da je „na opisani način prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo“, pa se bez ikakve konkretizacije ove žalbene osnove može zaključiti da ističe tzv. posrednu povredu materijalnog prekršajnog prava, koja bi proizlazila iz toga što je prvostupanjski sud materijalno prekršajno pravo primijenio na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, pa se dakle ne radi o samostalnoj žalbenoj osnovi iz čl. 194. st. 2. Prekršajnog zakona, jer žalitelj ne iznosi razloge zbog kojih smatra da bi bile počinjene povrede materijalnog prekršajnog prava. Stoga je ovaj drugostupanjski sud ovu žalbenu osnovu razmatrao samo po službenoj dužnosti, kako je već i navedeno.

13. Nadalje žalbom se navodi da u pogledu izrečene novčane kazne utvrđenih činjenica tijekom postupka, a posebno izricanjem zaštitne mjere oduzimanja oružja prvostupanjski sud nije dao razloge o odlučnim činjenicama to presudu nije bilo moguće ispitati i ista je nerazumljiva i međusobno proturječna, čime je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka.

13.1. Iz ovakvog sadržaja žalbe proizlazi kako žalitelj smatra da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona jer odluka o kazni i oduzimanju predmeta nema razloga o odlučnim činjenicama. U odnosu na odluku o novčanoj kazni žalitelj se upućuje na obrazloženje t. 10.-10.2. ove odluke.

14. Nije u pravu okrivljenik kada navodi da je Zakonom neosnovana odluka o oduzimanju oružja okrivljeniku, budući da je prvostupanjski sud istu obrazložio opravdanim razlozima, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Prvenstveno, okrivljeniku nije izrečena zaštitna mjera oduzimanja predmeta, kako to pogrešno navodi žalitelj, nego mjera oduzimanja predmeta. Naime, 1. lipnja 2013. stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 39/13), prema kojem je odredbom čl. 76. a propisano oduzimanje predmeta kao prekršajnopravna mjera sui generis, a ne više kao zaštitna mjera.

14.1.Prema pravnim stajalištima izraženim u presudama ESLJP-a i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, na koje se poziva okrivljenik u žalbi, uvjet za oduzimanje predmeta, u konkretnom slučaju oružja, nije dovoljno da je ista mjera zakonom propisana kao obavezna, već se prilikom donošenja odluke, iako se ne radi o zaštitnoj mjeri koja se izriče, već o posebnoj mjeri, prvostupanjski sud mora rukovoditi načelom razmjernosti određeno člankom 16. stavkom 2. Ustava Republike Hrvatske koji propisuje:" Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju" i sukladno tome čl. 51. a Prekršajnog zakona, koji propisuje: „Zaštitna mjera ne smije se izreći ako nije u razmjeru s težinom počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti.“

14.2. Međutim, u ovom slučaju ne radi se o tome da je od okrivljenika oduzeto oružje zato što je čl. 71. st. 2. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana zaštitna mjera oduzimanja oružja propisana kao obavezna, već je prvostupanjski sud razmatrao oduzimanje predmeta s aspekta čl. 76. a Prekršajnog zakona, na što upućuju i odluke na koje se okrivljenik poziva žalbom. Naime, prvostupanjski sud zaključuje da okrivljenik nedovoljno ozbiljno shvaća počinjeni prekršaj iz čl. 71. st.1. t. 3. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja, nema u vidu da je zaboravljenu pušku mogao pronaći neodgovorni ili kriminalu sklon građanin (umjesto savjesnog koji je o pronalasku obavijestio policiju) te smatra da bi u slučaju vraćanja privremeno oduzetog predmeta okrivljenik mogao počiniti isti ili slični prekršaj. Imajući u vidu da se radi o teškom prekršaju iz Zakona o nabavi i posjedovanju oružja, za koji je alternativno propisana i kazna zatvora, u svijetlu odluke Ustavnog suda broj U-III-5501/2013 od 29. ožujka 2018., sud smatra da se odlukom o oduzimanju oružja u konkretnom slučaju ne radi o nesrazmjernom teretu lišavanja vlasništva okrivljenika, budući da bi okrivljenik sa oružjem ponovno mogao postupiti na nedovoljno pažljiv način. Također, u smislu prakse Europskog suda za ljudska prava, a imajući u vidu težinu počinjenog prekršaja i vrijednost oduzetog predmeta, sud smatra da odlukom o oduzimanju predmeta ne dolazi do prekomjernog zadiranja u privatno vlasništvo okrivljenika te da je u konkretnom slučaju opravdano „miješanje u pravo vlasništva okrivljenika“. Dakle, suprotno mišljenju žalbe, prvostupanjski sud je imao na umu recentnu sudsku praksu na koju se poziva žalba.

14.3.Stoga, kad se imaju u vidu razlozi pobijane odluke, i po ocjeni ovog suda, cijeneći da okrivljenik ne posjeduje dovoljnu svijest o počinjenom djelu, a radi se o neodgovornom postupanju s oružjem koje je samo po sebi opasna stvar kojom se može ugroziti opća sigurnost i javni poredak, u konkretnom slučaju, oduzimanjem predmeta koji je vlasništvo okrivljenika postignut je ustavni i konvencijski zahtjev za postizanjem pravedne ravnoteže između općeg interesa države i zaštite imovinskih prava okrivljenika.

14.4. Prvostupanjski je sud pravilno zaključio da sve navedene okolnosti ukazuju na opravdanost oduzimanja oružja s aspekta javne sigurnosti, budući se radi o opasnom predmetu, što zahtijeva potreba zaštite opće sigurnosti, koja, u konkretnom slučaju, nadilazi pravo okrivljenika na mirno uživanje vlasništva, odnosno posjedovanje oružja. Stoga, kako prema stanju spisa predmeta postoje razlozi čl. 76. st. 1. Prekršajnog zakona (postojanje opasnosti da će se predmeti ponovno uporabiti za počinjenje prekršaja, zaštita opće sigurnosti i javnog poretka), ovaj drugostupanjski sud, kao i prvostupanjski smatra da u ovom slučaju načelo razmjernosti opravdava oduzimanje predmeta od okr. JC privremeno oduzetog potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta br. 01348315 od 20.srpnja 2021.

15. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (u protuvrijednosti eura prema fiksnom tečaju konverzije), a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 30,oo eura, dakle blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.

16.Slijedom navedenog, na temelju čl. 207. (t. I. i IV.) i čl. 205. (t. V.) Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 11. prosinca 2024.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nikolina Maretić, v.r.

Gordana Korotaj,v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.