Poslovni broj: Usž-4195/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja ES, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV broj 1,OIB:66486182714, radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1609/2024-6 od 22. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1609/2024-6 od 22. listopada 2024.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA:UP/II 560- 01/24-01/56, URBROJ:512-2501-24-2 od 13. veljače 2024.
2. Osporavanim rješenjem tuženika od 13. veljače 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb, KLASA:UP/I 560-01/22-01/729, URBROJ:512M2-50-24-3 od 8. siječnja 2024. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti Narodnoj zaštititi 3. Tužitelj je podnio žalbu protiv prvostupanjske presude radi bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi u bitnome da je sud odbio tužbeni zahtjev jer nije evidentiran u službenim evidencijama Narodne zaštite Samobor i Sveta Nedjelja a da iz njegove izjave i izjave njegovog zapovjednika proizlazi da se njegove aktivnosti u traženom razdoblju mogu smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru (članak 3. stavak 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji), međutim sud obrazlaže da se ne radi o aktivnostima iz navedenog članka Zakona. Navodi da je sud odbio prijedlog da se saslušaju četiri svjedoka. Smatra da presudu suda treba proglasiti ništavom i predmet vratiti prvostupanjskom sudu i to drugom sucu. Ističe da se sud priklanja tuženiku i prvostupanjskom javnopravnom tijelu, a ne njegovoj izjavi i izjavi njegovog zapovjednika te ne daje razloge o njegovom zahtjevu da ga se upiše u popis pripadnika Narodne zaštite. Smatra da ga je trebalo naknadno uvrstiti na popis pripadnika Narodne zaštite te potom rješavati o statusu hrvatskog branitelja iz Domovinskog rada. Navodi da se tuženik nije očitovao da nije bio osoba koja je odslužila vojni rok, a zakonske odredbe koje se odnose na tu kategoriju su drugačije od onih koje je primijenio tuženik i prvostupanjsko javnopravno tijelo. Poziva se na Pravilnik o stražarskoj službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske te smatra da tuženik pogrešno tumači stražarsku službu. Upire na pogrešno utvrđeno činjenično stanje u upravnom postupku, članke 8. i 58. Zakona o općem upravnom postupku. Poziva se i na ustavnosudske odluke u vezi s utvrđivanjem činjenica i obrazloženjem odluka. Predlaže da sud održi usmenu raspravu i sasluša predložene svjedoke i tužitelja kao i osobe tuženika te specijaliste za razvoj i ustroj Narodne zaštite.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da ostaje pri svemu navedenom tijekom upravnog spora. Presudu Upravnog suda smatra zakonitom i predlaže žalbu odbiti.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 36/24.-ZUS/24), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim i ne nalazi razloge ništavosti.
7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te, imajući na umu relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev. Presuda je obrazložena sukladno članku 119. stavku 5. ZUS-a/24.
8. Člankom 3. stavkom 1. točkom b. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“ 121/17., 9819. i 84/21. - ZOHBDR) propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
9. Prema stavku 2. članka 3. ZOHBDR, pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti , teritorijalne cjelovitosti suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske, u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
10. Imajući na umu citirane zakonske odredbe te sve podatke spisa predmeta, pravilno je tužbeni zahtjev odbijen .
11. Naime, tužitelj je 11. srpnja 2022. podnio zahtjev za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite Bestovje, Sveta Nedjelja u razdoblju od 2. lipnja 1991. do 2. listopada 1991. U zahtjevu je naveo da je obavljao dežurstva oko trafostanice, sudjelovao u blokadi vojarne Samobor, osiguravao zamračivanje. Zapovjednik mu je bio DS (zahtjev prileži spisu predmeta).
12. Saslušan pri javnopravnom tijelu na zapisnik 11. srpnja 2022. tužitelj je izjavio da je bio u odredima Narodne zaštite u [adresa], Općina Sveta Nedjelja u razdoblju od 2. lipnja 1991. do 2. listopada 1991., a potom prešao u postrojbu HOS- a, da je vršio ophodnje, držao naoružane straže, obavljao zadaće kod zamračivanja, dežurao oko trafostanice te sudjelovao kod blokade vojarne Samobor. Zapovjednik mu je bio DS. Imao je vlastitu pušku kaljašnikov koju je kupio sam. Imao je domaću radinost, ali nije radio radi zadaća u MZ.
13. DS saslušan na zapisnik pri javnopravnom tijelu izjavio je da je bio zapovjednik odreda Narodne zaštite, a tužitelj je bio pripadnik od lipnja 1990. do 2. listopada 1991., vršio je dežurstva oko trafostanice, obavljao poslove zamračivanja, pratio vojsku JNA pri odlasku iz Republike Hrvatske, imao je kaljašnikov u vlasništvu, sudjelovao je i kod blokade vojarne Samobor, a o svemu nema materijalne dokaze.
14. Spisu prileže izjave DS od **.**.2024., ŽS, VS i US (sve od 15. siječnja 2024.) prema kojima je tužitelj bio pripadnik Narodne zaštite, sudjelovao je u ophodnjama, čuvanju punktova, čuvanju straže i blokadi vojarne Samobor.
15. Prema dopisu Područnog odsjeka za poslove obrane Zagreb-zapad od 20. srpnja 2022. tužitelj ima priznat status s evidentiranim sudjelovanjem u Domovinskom ratu kao pripadnik 125. pukovnije domobranske Novska od 3. listopada 1991. do 27. studenoga 1991., ali tužitelj nije na popisu NZ Samobor i Sveta Nedjelja.
16. Slijedom u upravnom postupku i sporu utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da se dužnosti koje je tužitelj obavljao u navedenom razdoblju ne mogu podvesti pod oružani otpor agresoru, odnosno djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj, i povratak, obuka i priprema za odlazak na bojište), kako to izričito propisuje članak 3. stavak 2. ZOHBDR-a.
17. Napominje se tužitelju da je zahtjev za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata podnio na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite, a u odnosu na žalbene navode da nije regulirao obvezu služenja vojnog roka, te da su zakonske odredbe koje se odnose na tu kategoriju drugačije od onih koje je primijenio tuženik i prvostupanjsko javnopravno tijelo, ovaj Sud ističe da je člankom 5. stavkom 2. ZOHBDR-a propisano da je dragovoljac iz Domovinskog rata i hrvatski branitelj iz Domovinskog rata koji nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik borbenog sektora, što kod tužitelja nije slučaj.
18. Tužitelj razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost osporavane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka, kao ni ustavnih prava, ovaj Sud nije našao.
19. Imajući na umu sve navedeno ovaj Sud ne nalazi potrebnim održati raspravu u konkretnom predmetu (članak 134. stavak 3. ZUS-a/24.).
20. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a/24, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 11. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
