Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž Ovr-411/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Nikoli Ramušćaku, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice HI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv ovršenika Klinički bolnički centar Split, OIB: 51401063283, Split, Spinčićeva 1, radi troškova postupka izravne naplate, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr- 2680/2024-2 od 4. studenog 2024. ispravljenog rješenjem istog suda poslovni broj Ovr-2680/2024-4 od 11. studenog 2024., 11. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba ovršenika Klinički bolnički centar Split kao osnovana, preinačuje se rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-2680/2024-2 od 4. studenog 2024. ispravljeno rješenjem istog suda poslovni broj Ovr-2680/2024-4 od 11. studenog 2024.

te rješava:

Odbija se zahtjev ovrhovoditeljice HI za naknadu troška postupka izravne naplate u iznosu od 109,38 eura sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja pa do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja od 4. studenog 2024. ispravljenog rješenjem od 11. studenog 2024. naloženo je ovršeniku naknaditi ovrhovoditeljici troškove postupka izravne naplate u iznosu od 109,38 eura sa zateznim kamatama tekućim od 11. studenog 2024. pa do isplate.

2. Protiv tog rješenja žali se ovršenik iz razloga bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24 – dalje: OZ), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

3. Žalba je osnovana.

4. Ovdje prvenstveno u odnosu na žalbene navode kojima ovršenik ukazuje na proturječje između uvoda i izreke pobijanog rješenja koje se sastoji u tome da je u uvodu rješenja navedeno da je ovrhovoditeljica HI, OIB: [osobni identifikacijski broj], a u izreci DI, OIB: [osobni identifikacijski broj], valja reći kako je tu pogrešku sud prvog stupnja ispravio rješenjem o ispravku poslovni 11. studenog 2024., koje je uredno dostavljeno strankama i nije osporavano žalbom. Stoga, nije osnovan žalbeni navod da uslijed pogrešne oznake vjerovnika predmetno rješenje nije podobno za ovrhu.

5. Nadalje, donoseći pobijano rješenje sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, na koju u žalbi ukazuje ovršenik. Ovo stoga što je rješenje jasno, razumljivo i neproturječno te ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne bi moglo ispitati. Sud prvog stupnja donoseći pobijano rješenje nije počinio ni druge bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a. Međutim, materijalno pravo je pogrešno primijenjeno.

6. Naime, prvostupanjski sud je ovrhovoditeljici priznao trošak postupka izravne naplate pred Finom u iznosu od ukupno 109,38 eura, koji se odnosi na trošak sastavljanja zahtjeva za naknadu troškova upućen sudu, trošak zahtjeva radi dostave ovršne isprave drugim sudionicima u provođenju ovrhe (Fini) te trošak pribavljanja potvrde pravomoćnosti, uz obrazloženje da je isti bio potreban za ovrhu sukladno čl. 14. st. 4. OZ-a.

7. Sukladno odredbi čl. 14. st. 4. OZ-a ovršenik, odnosno protivnik osiguranja dužan je ovrhovoditelju, odnosno predlagatelju osiguranja naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu.

8. Iz potvrde Hrvatske poštanske banke d.d. na listu 17 spisa proizlazi da je ovršenik podmirio tražbinu iz predmetne ovršne isprave – rješenja suda prvog stupnja poslovni broj Ovr-1290/2024 od 7. lipnja 2024. skupa sa zateznim kamatama i to 1. srpnja 2024., dok je zahtjev za izravnu naplatu Fini radi naplate tražbine iz te ovršne isprave podnijela ovrhovoditeljica 11. srpnja 2024. (list 9 spisa).

9. Stoga, kako je predmetna tražbina podmirena prije podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu Fini, proizlazi da troškovi koji su ovrhovoditeljici nastali u tom postupku izravne naplate nisu troškovi koji su bili potrebni za ovrhu u smislu čl. 14. st. 4. OZ-a, pa ih ovršenik nije dužan podmiriti.

10. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a uvažiti žalbu ovršenika, preinačiti pobijano rješenje suda prvog stupnja te zahtjev ovrhovoditeljice za naknadu troškova izravne naplate odbiti.

U Velikoj Gorici 11. prosinca 2024.

Sudac

Nikola Ramušćak