Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž-1711/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca i to Vedrane Perkušić, predsjednice vijeća, dr. sc. Ivana Tironija, člana vijeća i suca izvjestitelja te dr. sc. Daniele Pivčević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Remenar i Remenar iz Zagreba, protiv tuženice pod 1) Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu i tuženika pod 2) JM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 53-P-2352/19-20 od 15. ožujka 2021., sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 53-P-2352/19-20 od 15. ožujka 2021.

Obrazloženje

1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio presudu kojom je u točki I. izreke odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev slijedećeg sadržaja: „Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovr-7348/2018 od 16.11.2018. ovrhovoditelja Republika Hrvatska, Ministarstvo financija, OIB: 52634238587 prema ovršeniku JM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], a koja se vodi na nekretninama:

- 4. Suvlasnički dio: 191/1000 etažno vlasništvo (E-4) 1. stan oznake "A2" u II (drugom) katu, površine 111,09 čm, u planu posebnim dijelova označen zelenom bojom upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u kojem je upisana k. č. br. [katastarska čestica] kuća broj 26 I dvorište, II ravnice od 97,3 čhv od 350 m2, ukupno: od 97,3 čhv, od 350 m2,

- 15. Suvlasnički dio: 30/1000 etažno vlasništvo (E-15) 1. garaža oznake „5“ u podrumu, površine 17,59 čm, u planu posebnim dijelova označena narančastom bojom, upisano u u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u kojem je upisana k. č. br. [katastarska čestica] kuća broj 26 I dvorište, II ravnice od 97,3 čhv od 350 m2, ukupno: od 97,3 čhv, od 350 m2 i

- 16. Suvlasnički dio: 31/1000 etažno vlasništvo (E-16) 1. garaža oznake "6" u podrumu, površine 17,83 čm, u planu posebnih dijelova označena rozom bojom upisano u u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u kojem je upisana k. č. br. [katastarska čestica] kuća broj 26 I dvorište, II ravnice od 97,3 čhv od 350 m2, ukupno: od 97,3 čhv, od 350 m2.“

Nadalje, prvostupanjski je sud odlučio o parničnom trošku na način da je u točki II. izreke presude naložio tužiteljici da s ovog osnova isplati tuženici pod 1.) Republici Hrvatskoj iznos od 3.250,00 kuna (sada 431,35 eura)[1] .

2. Protiv prvostupanjske presude tužiteljica je podnijela žalbu i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11.

- pročišćeni tekst, 25/13.,89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22.. 114/22. i 155/23., dalje ZPP). Tužiteljica predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev, odnosno podredno da ju ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženici nisu podnijeli odgovor na žalbu.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest zahtjev tužiteljice za proglašenjem nedopuštenom ovrhe na nekretninama točno označenim u odlomku I. obrazloženja ove drugostupanjske presude.

6. Prije svega je za istaknuti kako ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

- da su tužiteljica i tuženik pod 2) JM sklopili brak 8. siječnja 1994. koji i danas traje,

- da se kao vlasnik za cijelo predmetnih nekretnina uknjižio tuženik pod 2) JM,

- da je na temelju rješenja o osiguranju Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3668/11 od 19. siječnja 2012. uknjiženo založno pravo radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja Republike Hrvatske – Ministarstvo financija u iznosu od 1.493.184,99 kuna (sada 198.179,70 eura),

- da je 31. siječnja 2012. izvršena zabilježba ovšivosti tražbine,

- da je radi namirenja navedene tražbine Republika Hrvatska (tuženica pod 1) 14. studenog 2018. pokrenula postupak ovrhe,

- da je 26. studenog 2018. izvršena zabilježba ovrhe na temelju rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ovr-7346/18 od 16. studenog 2018.,

- da je tužiteljica 14. studenog 2018. ishodila presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: 146-P Ob-337/2017/14 kojom je utvrđeno su nekretnine točno označene u odlomku 1. obrazloženja ove drugostupanjske presude, bračna stečevina tužiteljice MM i tuženika pod 2) JM, svakog za po ½ dijela cijelog,

- da su predmetne nekretnine kupljene 12. lipnja 2003., s tim da je stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama bilo 31. siječnja 2012., kako proizlazi iz presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu 146-P Ob-337/2017/14 od 14. studenog 2018.,

- da je 21. prosinca 2019. tužiteljica ishodila uknjižbu svog prava suvlasništva za ½ dijela cijelog na predmetnim nekretninama, a na temelju presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu 146-P Ob-337/2017/14 od 14. studenog 2018.,

- da je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu Ovr-7346/18-4 od 4. travnja 2019. ovršni sud uputio tužiteljicu , kao treću osobu, na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

8. Na temelju utvrđenih činjenica prvostupanjski je sud došao do slijedećih zaključaka:

- da je tužiteljica bila upoznata i suglasna s uknjižbom prisilnog založnog prava za cijelo na svim predmetnim nekretninama koje su bračna stečevina iz razloga što od trenutku kupnje 2003. pa do stjecanja 2012. i uknjižbe prisilnog založnog prava 2012. i zabilježbe ovršivosti tražbine na ime poreznog duga u iznosu 1.493.184,99 kuna (sada 198.179,70 eura) i nakon toga do 23. ožujka 2017. kad je podnijela tužbu protiv supruga i izvršila zabilježbu spora u zemljinoj knjizi, nije učinila ništa u pogledu uknjižbe svog prava suvlasništva za 1/2 dijela u svrhu zaštite svog prava vlasništva,

- da je takvim postupanjem tužiteljica bila nesavjesna jer je tek 5 godina nakon uknjižbe prisilnog založnog prava radi naplate poreznog duga i 14 godina od kupnje, zatražila uknjižbu svog prava vlasništva,

- da se tužiteljica nije ni usprotivila uknjižbi prisilnog založnog prava (tuženice pod 1) Republike Hrvatske) koja je bila 2012. sve do podnošenja njezinog prigovora, kao treće osobe, 9. siječnja 2019.,

- da je Republika Hrvatska bila savjesna jer je postupala s povjerenjem u potpunost i istinitost zemljišne knjige, a od drugog sudionika upravnog postupka koji je rezultirao donošenjem poreznog rješenja od 21. ožujka 2011., dakle supruga tužiteljice (tuženika pod 2.) JM) nije bila obavještena o postojanju prava suvlasništva tužiteljice na predmetnim nekretninama s osnova bračne stečevina, a niti ju je na to upozorila tužiteljica,

- da je tuženik pod 2) JM bio nesavjestan jer nije upozorio Republiku Hrvatsku o bračnoj stečevini,

- da su se u predmetnom slučaju na strani tuženice pod 1) Republike Hrvatske ispunile zakonske pretpostavke za stjecajne založnog prava na temelju povjerenja u zemljišne knjige (nakon što je prvostupanjski sud ispitao savjesnost svakog sudionika predmetnog pravnog odnosa uključujući i tužiteljicu),

- da u predmetnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe članka 322. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22, 156/22. i 155/23., dalje ZOO).

9. Slijedom navedenog prvostupanjski sud zaključuje kako je ovrha u predmetnom slučaju dopuštena u suglasju s odredbom članka 83. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24). Ovom je odredbom naime propisano da ako se promijeni osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik nekretnine, nakon što je ovrhovoditelj na nekretnini upisom u zemljišnu knjigu stekao založno pravo ili koje drugo pravo koje ga ovlašćuje da namiri određenu tražbinu njezinom prodajom, ovrhovoditelj ima pravo, na temelju ovršne isprave protiv osobe koja je bila vlasnik nekretnine u vrijeme kad je stekao to pravo i izvatka iz zemljišne knjige kojim se dokazuje prijenos vlasništva s prijašnjeg vlasnika na novog vlasnika, zatražiti ovrhu izravno protiv novog vlasnika radi naplate osigurane tražbine.

10. Navedena činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a.

11. Zaključci prvostupanjskog suda u suglasnosti su i s aktualnom sudskom praksom izraženom u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske i to rješenju broj:

Rev-1229/2017-2 od 9. srpnja 2019., presudi Rev-142/04-2 od 19. listopada 2005. i rješenju Gzz-21/06-2 od 26. listopada 2006. te odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-103/2008 ode 14. lipnja 2011. i U-III/2536/2014 od 5. srpnja 2017.

12. Tužiteljica nije koristila mogućnost da imovinski odnosi nje i njenog supruga budu vidljivi trećim osobama, a što je njen izbor i njeni razlozi, dok ti razlozi ne mogu biti važniji od sigurnosti pravnog prometa.

U situaciji kad je jedan sudionik navedenog pravnog odnosa treća osoba - stjecatelj u dobroj vjeri (kao što je u konkretnom slučaju tuženica pod 1) Republika Hrvatska), a drugi bračni drug koji nije bio sudionik tog pravnog odnosa (koji za posljedicu ima opterećenje prisilnim založnim pravom i njegovog suvlasničkog dijela nekretnine) polazeći od svrhe i značaja odredbi o zaštiti povjerenja u zemljišne knjige prema odredbama članaka 122.-125. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZVDSP) u svezi s odredbom članka 318. ZVDSP-a, tada prednost u zaštiti stečenog prava ima treća savjesna osoba koja se poziva na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige.

13. Ovdje je za reći i to kako se u predmetnom slučaju radi o bračnoj stečevini stečenoj 2012., dakle za vrijeme važenja Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 116/03., 17/04., 136/04., 107/07., 57/11., 61/11., 25/13., 75/14., 5/15., 103/15., dalje ObZ/03). Odredbom čl. 551. st. 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine 103/15., 98/19., 47/20., 49/23. i 156/23., dalje ObZ), propisano je da se odredbe tog zakona primjenjuju i na obiteljske odnose koji su nastali prije dana početka primjene toga zakona, ako tim Zakonom nije drukčije određeno. Odredbom stavka 2. istog članka propisano je da se danom primjene toga Zakona ne mijenjaju prava i dužnosti stečene po prijašnjim propisima. Citirana odredba članka 551. stavak 1. ObZ-a nema retroaktivno značenje na imovinske odnose bračnih drugova nastale prije stupanja na snagu ObZ-a, i to iz razloga, jer se radi o procesnoj, a ne materijalnopravnoj odredbi. Suprotnim tumačenjem oduzelo bi se vlasništvo koje je već stečeno. Ovakav pravni stav zauzet je i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 10. prosinca 2004. Odredbom članka 249. ObZ-a/03 propisano je da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili. Stoga se dakle u predmetnom slučaju ne radi o zajedničkoj imovini i kogentnoj odredbi koja propisuje da svojim udjelom u zajedničkoj imovini jedan bračni drug ne može samostalno raspolagati niti ga opteretiti pravnim poslom među živima. Bitno je napomenuti da se u predmetnom slučaju ne radi ni o dobrovoljnom založnom pravu, dakle nema raspolaganja pravnim poslom. U predmetnoj pravnoj stvari radi se o ovrsi radi namirenja tražbine poreznog duga osigurane prisilnim založnim pravom. Kako je prisilno založno pravo uknjiženo na temelju odluke suda (u predmetnom slučaju rješenjem o osiguranju Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3668/11 od 19. siječnja 2012.) ne može se utvrđivati ništetnost sudske odluke o zasnivanju prisilnog založnog prava.

14. U odnosu na daljnje žalbene navode tužiteljice za navesti je da se načelo povjerenja u zemljišne knjige primjenjuje i na prisilno i na dobrovoljno založno pravo. Naime, odredbom članka 318. ZVDSP-a propisano je da se na zaštitu povjerenja u zemljišne knjige glede založnih prava na nekretninama (hipoteka), na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 122. do 125. ovoga Zakona, ako nisu suprotne pravnoj naravi tih prava. Dakle, ZVDSP ne pravi razliku između dobrovoljno i prisilnog založnog prava u pogledu stjecanja temeljem povjerenja u zemljišne knjige. Za djelovanje načela povjerenja u zemljišnu knjigu bitno je da se radi o poštenom stjecatelju, bez obzira radi li se o dobrovoljnom ili prisilnom stjecanju, a koji stjecatelj je postupao s povjerenjem u potpunost i istinitost zemljišnoknjižnog stanja kad se zemljišnoknjižne stanje razlikuje od stvarnog, zbiljskog pravnog stanja nekretnina. Ono djeluje u dva smjera - negativnom, kao načelo povjerenja u potpunost (članak 124. ZVDSP-a), i u pozitivnom, kao načelo povjerenja u istinitost (članaka 123. ZVDSP-a).

15. Odluka o parničnom trošku iz točke II. Izreke prvostupanjske presude pravilno je i zakonito donesena u suglasju sa odredbama članka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a.

16. Slijedom navedenog trebalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu, a ovo na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Splitu 11. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić