REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-1008/2021-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Maji Hilje, u pravnoj stvari tužitelja ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Listopadska 2, Zagreb, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Anita Sušac, odvjetnica u Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 29. listopada 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 11. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I./ Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 isplatiti tužitelju ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976 iznos od 4.924,94 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 3. kolovoza 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

II./ Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 2.018,55 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

III./ Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 125,00 EUR sa zateznim kamatama od 11. prosinca 2024. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se 7. ožujka 2019. oko 18:19 sati dogodila prometna nezgoda na državnoj cesti D55/2 na 13 km + 500 m, kod mjesta [adresa] na način da je ĐF upravljao osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] krećući se navedenom cestom u smjeru Županja-Vinkovci kad je na njegovo vozilo naletjela divljač – srnjak koja je izašla s područja kojim lovnogospodari osiguranik tuženika (LD "Fazan" Gradište) i oštetila ga. Navodi da su na lice mjesta izašli policijski službenici Postaje granične policije Županja koji su o štetnom događaju obavijestili NF, lovnika LD " Đ" [adresa], koji nije izašao na mjesto događaja. S obzirom da je vlasnik vozila reg. oznake [registarska oznaka] kod tužitelja imao sklopljenu policu kasko osiguranja motornog vozila, tužitelj mu je 3. kolovoza 2020. isplatio iznos od 37.106,94 kn na ime naknade štetena predmetnom vozilu. Naime, tužitelj navodi da se vlasnik vozila prvo sa odštetnim zahtjevom obratio tuženiku, ali je tuženik otklonio njegov odštetni zahtjev pa je vlasnik vozila odlučio naknadu štete naplatiti iz svoje police automobilskog kaska. Tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje isplatu iznosa koji je na ime naknade štete isplatio svom kasko osiguraniku i to sa zateznim kamatama tekućim od 3. kolovoza 2020. do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava pasivnu legitimaciju po polici osiguranja broj: [broj police osiguranja], jednako kao niti visinu štete, međutim osporava štetni događaj, uzročnu vezu i zahtijevanu zateznu kamatu. Naime, tuženik ističe da se u tužbi navodi da je do štetnog događaja došlo uslijed naleta vozila osiguranika tužitelja na jedinku srneće divljači na kolniku javne ceste koja je napustila mjesto štetnog događaja. Ističe da u konkretnom slučaju nema dokaza da je do štetnog događaj uopće došlo jer divljač nije nađena, nema podatka da je izuzeta dlaka ili drugi biološki tragovi sa vozila osiguranika tužitelja, odnosno uopće nema dokaza da je došlo do naleta na divljač. Navodi da djelatnici policije zapisnik o očevidu sastavljaju na temelju iskaza vozača, dok je jedini svjedok putnik u istom vozilu. Stoga tuženik, u nedostatku materijalnih tragova, osporava štetni događaj, odnosno da je došlo do naleta na životinju, a ukoliko bi se pokazalo da je vozilo oštećeno naletom na životinju, osporava da bi bila riječ o divljači. Tuženik nadalje osporava odgovornost svog osiguranika Lovačke udruge ''Fazan'' Gradište za nastalu štetu pozivajući se na odredbu čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu (''Narodne novine'' broj: 99/18.). Naime, činjenica da je vozilo naletjelo na jedinku neke vrste divljači sama po sebi ne dovodi do odgovornosti lovoovlaštenika za naknadu štete već je potrebno da štete nastane zbog provođenja lova. Nadalje se poziva na odredbe čl. 7. st. 1. toč. 19. i čl. 60. st. 1. Zakona o lovstvu te ističe da u konkretnom slučaju nedostaje bitna pretpostavka odgovornosti osiguranika tuženika, odnosno aktivnosti usmjerene na obavljanje lova.

3. Tijekom postupka, tuženik je pored visine tužbenog zahtjeva učinio nespornom i činjenicu da je tužitelj nadoknadio štetu svom osiguraniku, kao i da je plaćena premija kasko osiguranja.

4. Sud je tijekom postupka pročitao dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, pribavio je od MUP-a, PU vukovarsko-srijemske, PGP Županja njihov spis pod brojem 511-1512/4-49-7/19 (list 101.-118. spisa) i očitovanje lovačke udruge "Fazan" Gradište (list 122. spisa). Ujedno su saslušani svjedoci CF (list 130.-131. spisa), FF (list 131.-132. spisa) i ZF (list 137. spisa) te je provedeno prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Peri Todoroviću (list 145.-150. spisa). Budući da je tužitelj na ročištu održanom povodom zamolnice ovog suda pred Općinskim sudom u Vinkovcima dana 9. siječnja 2024. odustao od prijedloga za saslušanje svjedoka ĐF, sud taj dokaz nije provodio.

5. Na temelju ocjene provedenih dokaza svakog zasebno i svih dokaza u njihovoj međusobnoj vezi, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08, 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka USRH i 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. – dalje: ZPP), kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ovaj je sud došao do uvjerenja da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

6. Naime, predmet ovog spora predstavlja regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 4.924,94 EUR (37.106,94 kn) koji je on isplatio na ime naknade materijalne štete koja je nastala na vozilu njegovog osiguranika u nezgodi koja se dogodila 7. ožujka 2019. kad je predmetno vozilo oštećeno uslijed naleta na divljač (srnjak) na državnoj cesti.

7. Između stranaka nije sporna pasivna legitimacija, kao niti visina štete i činjenica da je tužitelj nastalu štetu podmirio svom kasko osiguraniku.

8. Među strankama je sporan nastanak štetnog događaja te odgovornost osiguranika tuženika pa posljedično i tuženika za naknadu štete. Sporni su i uzročna veza te zatražene zatezne kamate.

9. Iz Potvrde MUP-a, PU vukovarsko-srijemske, Postaje granične policije Županja broj 511—15-12/4-49-7/19 od 18. travnja 2019. (list 110.-111. spisa) proizlazi da se 7. kolovoza 2019. u 18:19 sati na državnoj cesti D55/2 na 13 km +15 m kod mjesta [adresa], Općina Gradište dogodila prometna nesreća u kojoj je došlo do naleta na divljač – srnjaka, a u kojoj je sudjelovao ĐF sa vozilom reg. oznake [registarska oznaka] i s njim kao putnik u vozilu ŠF.

10. Iz službene bilješke MUP-a, PU vukovarsko-srijemske, Postaje granične policije Županja od 13. ožujka 2019. (list 103. -104. spisa) proizlazi da su na osobnom automobilu (prednjem braniku i prednjem desnom blatobranu) pronađeni tragovi izlučevina i dlaka divlje životinje – srnjaka. Navedeno je da područjem iz kojeg je životinja – srnjak izašla gospodari Lovačka udruga "Fazan" iz [adresa] te da lovnik te udruge NF, koji je obaviješten o događaju, nije izašao na mjesto događaja.

11. Iz policijskog spisa također proizlazi da osiguranik tužitelja nije bio pod utjecajem alkohola te da je mjesto događaja fotografirano i skicirano. Ne proizlazi da bi protiv vozača u vezi ovog događaja bio pokrenut prekršajni postupak.

12. Potvrda od 18. travnja 2019. izdana je na temelju čl. 159. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09.) i čl. 296. Zakona o sigurnosti prometa na cestama Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08., 47/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17.) te ista predstavlja javnu ispravu u smislu odredbe čl. 230. st. 1. ZPP.

13. U skladu s navedenom odredbom, javna isprava dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. Radi se o oborivoj presumpciji pa je stoga dopušteno dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena (čl. 230. st. 2. ZPP). Međutim, dok se ne dokaže suprotno, predmetna potvrda dokazuje ono što se s njom potvrđuje.

14. Dakle, sve dok se ne dokaže suprotno, predmetna policijska potvrda dokazuje da je došlo do štetnog događaja na način kako to tužitelj opisuje u tužbi. Tuženik, koji osporava utvrđenja nadležnog tijela iz javne isprave, dužan je dokazati suprotno.

15. Svjedok FF je naveo da je bio suvozač u vozilu, vozili su se kući s posla te je u blagom zavoju na cestu iz plićeg kanala (koji je bio čist, tj. u njemu nije bilo raslinja) iskočio srnjak. Iskazao je da nisu mogli reagirati budući da je srnjak "preletio" put od oko dva metra i našao se ispred auta, udario u prednju desnu stranu auta te proklizao i odletio u kanal u kojem je ležao tri do četiri minute, a onda se digao i otrčao u šumu. Svjedok je naveo da je od udarca srnjaka bio oštećen prednji desni far, blatobran i spoj vrata i blatobrana, tj. vrata su se nakon tog događaja teško otvarala, a pri otvaranju su zapinjala. Svjedok je naveo da je siguran da se radilo o srnjaku budući da je i sam lovac te zna prepoznati srnjaka. Naveo je da je srnjak težio oko 45-50 kg i bio visine oko 110 cm, radilo se o mladom srnjaku starom godinu i pol do dvije godine. U odnosu na vremenske uvjete naveo je da je bilo suho vrijeme, između sumraka i mraka, a dok je došla policija već se smračilo, s time da je policija izašla na teren za 10-15 minuta. U odnosu na brzinu vožnje, naeo je da je vozač vozio oko 70 km/h, a nakon nastanka štetnog događaja se zaustavio nakon pet metara. Potvrdio je da nije pristupio lovnik iz lovačkog društva.

16. Sud je prihvatio navode svjedoka FF kao iskrene, uvjerljive i istinite.

17. Iz iskaza policajca CF koji je saslušan u svojstvu svjedoka proizlazi da se isti sjeća očevida koji je proveo u vezi predmetnog štetnog događaja. Naveo je da je po dolasku na lice mjesta zatekao vozilo koje je bilo pomaknuto sa kolnika, dok divljač nije zatečena. Naveo je da su prednji branik i prednji desni blatobran vozila bili oštećeni i da su na tim mjestima bile vidljive dlake i izlučevine divlje životinje. Iskazao je da je bila noć, da je kolnik bio suh, da na tom području nema javne rasvjete jer je to šumski put te da nisu utvrdili tragove kočenja. Vozač mu je rekao da srnjak izašao pred njega sa njegove desne strane iz kanala. Pojasnio je da je iza kanala koji se nalazi sa desne strane šipražje i šuma. Dodao je da nije podnesen prekršajni prijedlog. Svjedok se ne sjeća jesu li izuzeti tragovi dlake sa vozila.

18. ZF, policajac koji je također saslušan u svojstvu svjedoka, naveo je da se zbog proteka vremena ne sjeća detalja navedenog događaja, ali da je postupao po dojavi te da je bila riječ o naletu divljači na vozilo, međutim ne sjeća se životinje. Naveo je da nije izuzeta dlaka ili slina životinje. Ostalih se detalja nije sjećao. 19. Iskaz svjedoka CF sud je također prihvatio kao iskren, dosljedan i uvjerljiv, kao i iskaz svjedoka ZF u dijelu u kojem je naveo da nije izuzeta dlaka ili slina životinje jer se jedino toga sjećao u vezi štetnog događaja, a u tom dijelu njegov iskaz nije protivan sadržaju policijskog spisa.

20. Sud je radi utvrđenja dinamike nastanka štetnog događaja proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku Peri Todoroviću koji je svoj pisani nalaz i mišljenje sudu dostavio 11. srpnja 2024.

20.1. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da je vozilo osiguranika tužitelja prednjim desnim vrhom naletjelo na divljač (srnjak) s time da se mjesto naleta nalazilo na desnoj prometnoj traci kojom se vozilo kretalo, u zoni važenja prometnog znaka "divljač na cesti". U trenutku naleta vozilo se kretalo po sebi pripadajućoj desnoj prometnoj traci brzinom od 83 km/h te mu se divljač približavala s desne strane, a nakon naleta je otrčala u šumu. Prema mišljenju vještaka, osiguranik tužitelja bi štetni događaj izbjegao pri brzini vozila od najviše 47 km/h, dok isti nije imao mogućnosti isti izbjeći pri brzini kojom se vozilo kretalo (83 km/h), a pogotovo ne pri pretpostavljenoj brzini ograničenja (90 km/h).

21. Stranke su se podnescima od 14. kolovoza 2024. (tužitelj) i 2. rujna 2024. (tuženik) očitovale na nalaz i mišljenje vještaka navodeći da na isti nemaju primjedbe, što su ponovile i na ročištu za glavnu raspravu održanom 29. listopada 2024., a iz kojeg razloga sud nije pozivao sudskog vještaka radi usmenog davanja nalaza i mišljenja u skladu s čl. 260. st. 1. ZPP.

22. Sud je, unatoč navodima tuženika da su nalaz i mišljenje utemeljeni na pretpostavkama, a ne na utvrđenim činjenicama, nalaz i mišljenje vještaka ocijenio kao jasan, razumljiv i objektivno provjerljiv te sačinjen u skladu s pravilima znanosti i vještine. Stoga ga je, kao takvog, u cijelosti prihvatio.

23. Iako tuženik tijekom cijelog postupka, a iz razloga što divljač nije pronađena, osporava nastanak štetnog događaja, sud je provedenim dokazima s dostatnim stupnjem uvjerenja utvrdio da je do štetnog događaja došlo upravo na način kako je to opisano u tužbi, a što je u skladu sa iskazom svjedoka FF koji je neposredni očevidac štetnog događaja, a k tome i lovac koji je detaljno i jasno iskazivao o vrsti, starosti, težini i visini životinje koja je predmetne zgode istrčala iz lovišta kojim gospodari osiguranik tuženika. U opisanim okolnostima sud zaključuje da je osiguranik tužitelja uistinu svojim vozilom naletio na divljač koja mu je iskočila pred vozilo i istu udario (čemu svjedoče i slina i dlaka koje su opisane u službenoj bilješci policije neovisno o tome što iste nisu izuzete kao materijalni dokazi), dok okolnost da je divljač preživjela nezgodu i nakon iste otrčala u šumu ne predstavlja okolnost koja bi bila zapreka za utvrđenje nastanka štetnog događaja i svih okolnosti vezanih uz njega.

24. Prema odredbi čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način:

- vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi;

- lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

25. Iz dopisa lovačke udruge "Fazan" Gradište od 9. veljače 2023. proizlazi da 7. ožujka 2019. nije bilo ni organiziranog ni pojedinačnog lova u lovištu te lovačke udruge niti su u tom periodu izdavana odobrenja za lov.

26. Ove tvrdnje stranke ničim nisu dovele u pitanje pa sud smatra da u konkretnom slučaju nije sporno da predmetnog dana osiguranik tuženika nije provodio lov. 27. Prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje je izraženo u odluci Rev-166/2024-2 od 24. rujna 2024. odgovornost lovoovlaštenika ne postoji samo prema odredbama Zakona o lovstvu u smislu prethodno citirane odredbe, već ona postoji i prema odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. – dalje: ZOO) kojima je propisana odgovornost vlasnika opasne stvari za štete nastale od te stvari.

28. To iz razloga što je odredbom čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu određeno da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako taj zakon ne propisuje drugačije.

29. Prema tome, kako odredbama Zakona o lovstvu nije regulirana situacija kada do štete dođe naletom vozila na divljač izvan provođenja lova, o čemu je riječ u konkretnom slučaju, na ovu se situaciju imaju primijeniti odredbe ZOO.

30. Divljač u pokretu predstavlja opasnu stvar i to neovisno o tome provodi li se lov ili ne, jer divljač koja se nalazi na cesti predstavlja povećanu opasnost prouzročenja štete na vozilima koja se kreću tom cestom. O tom je pitanju stav zauzela sudska praksa u brojnim odlukama (tako i Rev 1057/14 od 5. prosinca 2017., Rev-2902/16 od 28. kolovoza 2019., Rev-352/22 od 5. travnja 2022., Pž-3349/2019 od 10. lipnja 2020., Pž- 1326/2021 od 9. veljače 2022. i dr.).

31. Okolnost da se šteta dogodila na cesti, odnosno izvan granica lovišta nije odlučna jer se odgovornost lovoovlaštenika proteže i na štete nastale na cestama koje se nalaze u blizini lovišta u situacijama kad divljač koja je uzrokovala štetu potječe iz lovišta, a ukoliko se u blizini ceste nalazi više lovišta kojima upravljaju i gospodare različiti lovoovlaštenici pa se ne može sa sigurnošću utvrditi iz čijeg lovišta potječe divljač koja je uzrokovala štetu, njihova je odgovornost solidarna.

32. Stoga, za štetu koja je nastala uslijed naleta vozila na divljač koja se nalazila na cesti, lovoovlaštenik (odnosno njegov osiguratelj u smislu čl. 964. st. 1. ZOO) odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno odredbama čl. 1063. do čl. 1067. ZOO, u vezi čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu.

33. Da bi se lovoovlaštenik (odnosno njegov osiguratelj u ovom slučaju) mogao osloboditi od obveze naknade štete nastale naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, on u smislu čl. 1067. ZOO mora dokazati da šteta na vozilu potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti ili mora dokazati da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti.

34. Dakle, na tuženiku leži teret dokaza ekskulpacijskih razloga, a postojanje istih sud u ovom postupku nije utvrdio. Kako je u postupku utvrđeno da ne postoji niti isključiva niti djelomična odgovornost osiguranika tužitelja za nalet na divlju životinju u smislu čl. 80. st. 6. alineja prva Zakona o lovstvu, zaključak je suda da je za nastalu imovinsku štetu na vozilu osiguranika tužitelja odgovoran tuženik kao osiguranik lovoovlaštenika kao osobe koja je dužna brinuti se za i nadgledati divlje životinje koje se smatraju opasnim stvarima na svom lovnom području.

35. Budući da je tužitelj isplatom naknade iz osiguranja u utuženom iznosu (koji među strankama nije sporan) danom isplate, odnosno 3. kolovoza 2020. (koji trenutak među strankama također nije sporan) stupio u pravnu poziciju svog osiguranika prema osobi odgovornoj za štetu (čl. 963. st. 1. ZOO), osnovano potražuje isplatu tog iznosa od tuženika kao osiguratelja štetnika.

36. Osnovan je i zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata tekućih od 3. kolovoza 2020. do isplate u skladu s odredbom čl. 1086. ZOO po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO koja se primjenjuje na ostale odnose jer je predmetno potraživanje proizašlo iz izvanugovornog odnosa naknade štete.

37. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

38. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, tuženik mu je dužan nadoknaditi troškove postupka koji su mu nastali i koji su bili potrebni za vođenje ovog spora (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP).

39. Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. – dalje: Tarife), sastava podneska od 18. lipnja 2021. u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife, sastava podneska od 14. kolovoza 2024. u iznosu od 100,00 EUR prema Tbr. 8. toč. 3. Tarife i zastupanja na ročištima 13. prosinca 2022., 28. rujna 2023., 9. siječnja 2024. i 29. listopada 2024. u iznosima od po 200,00 EUR za svako ročište prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife, što uvećano za PDV po stopi od 25%, troškove vještačenja u iznosu od 250,00 EUR i troškove sudskih pristojbi za tužbu u iznosu od 47,85 EUR i za presudu u iznosu od 95,70 EUR ukupno iznosi 2.018,55 EUR.

40. Nisu mu priznati troškovi sastava podneska od 14. kolovoza 2024. preko iznosa od 100,00 EUR do zatraženog iznosa od 200,00 EUR (za iznos od 100,00 EUR) uvećano za PDV jer se ne radi o obrazloženom podnesku iz Tbr. 8. toč. 1. Tarife nego o ostalim obrazloženim podnescima za koje je nagrada propisana u Tbr. 8. toč. 3. Tarife.

41. Odluka o zakonskim zateznim kamatama tekućim na dosuđene troškove postupka temelji se na odredbama čl. 151. st. 3. ZPP i čl. 29. st. 2. ZOO. 42. Obzirom na izloženo, riješeno je kao pod točkama II. i III. izreke presude.

U Zagrebu 11. prosinca 2024.

SUDAC

Maja Hilje

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti, putem ovog suda, žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku osam dana od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje).

Presuda kojom se završava postupak u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP (čl. 467. st. 1. ZPP).