Poslovni broj: Usž-1320/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Lidije Rostaš i Blanše Turić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Čakovečki mlinovi d. d., Mlinska 1, Čakovec, kojeg zastupa opunomoćenica Martina Vinter, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Mamić, Grgić, Vinter d. o. o. Banjavčićeva 22, Zagreb, protiv tuženog Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Katančićeva 5, Zagreb, kojeg zastupa MR, dipl. iur., radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-940/2023-5 od 22. prosinca 2023., na sjednici održanoj 11. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-940/2023-5 od 22. prosinca 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao poništavanje rješenja tuženika KLASA: UP/II-471-02/22-01/34, URBROJ: 513-04-22-2 od 17. kolovoza 2022. kojim je odbijena žalba tužitelja protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Ureda za velike porezne obveznike, KLASA: UP/I-471-02/2021-01/61, URBROJ: 513-07-23/03-21-12 od 21. prosinca 2021. kojim je tužitelju utvrđen porez na dodanu vrijednost.
2. Protiv označene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 66. st. 1. Zakona o upravnim sporovima – „Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), koji se primjenjuje u skladu s odredbom članka 169. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 36/24.).
3. Tužitelj u žalbi ponavlja tužbene navode te tvrdi da je prvostupanjski sud odbio izvesti predložene dokaze te da je svoju odluku utemeljio na dokazima koje je dostavio tuženik tijekom upravnog postupka. Navodi da se po važećim propisima porez na dodanu vrijednost po sniženoj stopi obračunava i plaća na proizvode koji predstavljaju hranu za životinje, a da je tužitelj dokazao da je kukuruz koji je koristio bila za upotrebu u mlinskoj industriji za proizvodnju ljudske hrane. Tvrdi da je prema praksi Suda Eu namjena bitna, ako ne i ključna za utvrđivanje hoće li se primijeniti opća ili snižena stopa poreza. Nadalje tvrdi da je od dobavljača kupovao kukuruz KN 1005 i/ili 1005 90 te da je ista KN oznaka koja se upotrebljavala u referentnom razdoblju obje stope poreza na dodanu vrijednost i 13% i 25%. Tvrdi da nije znao ni morao znati da će zbog prijevarnih aktivnosti dobavljača cijeli ili dio poreza na dodanu vrijednost ostati neplaćen. Navodi da mu se uskraćuje pravo na odbitak pretporeza s pozivom na članak 127. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, a da nije utvrđeno je li znao ili morao znati za prijevarne aktivnosti iako je utvrđeno da nije sudjelovao u istima, a da nije znao ili morao znati da dobavljač sudjeluje u prijevarnom lancu zlouporabe porezu na dodanu vrijednost.
4. Tužitelj pojašnjava načelo neutralnosti, navodi da je prvostupanjski sud primjenom nacionalne norme na krajnje restriktivan način postupao protivno ustaljenoj sudskoj praksi Suda EU te da je time povrijeđeno načelo neutralnosti i proporcionalnosti jer da je održavanjem na snazi poreznih rješenja i presude prvostupanjskog suda jedino tužitelj penaliziran za povrede počinjene od strane trećih osoba, no ne i tužitelja, uz dodatnu uskratu mogućnosti da sam tužitelj nadoknadi štetu koju zbog toga trpi. Stoga predlaže usvojiti žalbu i poništiti prvostupanjsku presudu, presudom riješiti stvar te poništiti rješenje tuženika u cijelosti kao i prvostupanjsko porezno rješenje u dijelu kako je predloženo tužbenim zahtjevom od 13. listopada 2022. i naložiti tuženiku naknadu troška žalbenog postupka.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba je neosnovana.
6. Po ocjeni ovog suda, nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka jer je prvostupanjski upravni sud, suprotno tvrdnji žalitelja, pravilno primijenio odredbe ZUS-a. Naime, Upravni sud nije počinio nijednu postupovnu pogrešku do koje bi došlo zbog neprimjenjivanja ili pogrešnog primjenjivanja postupovnih pravila propisanih odredbama ZUS-a.
7. Što se tiče prijedloga tužitelja za izvođenje dokaza, valja navesti da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi, niti dokaza kojima se one mogu utvrditi. Međutim, sud je dužan u obrazloženju presude izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora, što je prvostupanjski sud i učinio.
8. Iz spisa proizlazi da je prvostupanjski sud pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu, uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke, a što je u skladu s odredbom članka 33. ZUS-a kojim je uređeno utvrđivanje činjeničnog stanja u upravnom sporu. Naime, sud prema navedenoj zakonskoj odredbi uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke, kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio. Pri tome stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima.
9. Tako je utvrđeno da je kod tužitelja obavljen nadzor obračunavanja, evidentiranja, prijavljivanja i plaćanja poreza na dodanu vrijednost za 2018. i 2019. godinu o čemu je sastavljen zapisnik od 5. studenoga 2021. kojim su kod tužitelja utvrđene određene nepravilnosti.
10. Naime, u postupku je utvrđeno da je tužitelj u razdoblju obuhvaćenom nadzorom u svojim poslovnim knjigama evidentirao nabavu robe – merkantilnog kukuruza po računima dobavljača trgovačkog društva Field Fusion d. o. o. Na računima za navedenu isporuku dobavljač je zaračunao porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% umjesto 13% s obzirom na to da se radi o isporuci hrane iz članka 38. stavka 3. točke I) Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ 73/13., 99/13., 148/13., 153/13.,143/14.,115/16., dalje: Zakon) u vezi s člankom 47. stavkom 2. točkom I) Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine“ 79/13., 85/13., 160/13., 35/14., 157/14., 130/15., 115/16., 1/17., 41/17., 128/17., dalje: Pravilnik). Također je utvrđeno da je tužitelj istovremeno od drugog dobavljača nabavljao istu robu s obračunatim porezom na dodanu vrijednost po stopi od 13% te da je, s obzirom na navedeno, morao prepoznati da je dobavljač Field Fusion d. o. o. prilikom obračuna primijenio pogrešnu poreznu stopu. Na temelju navedenih utvrđenja porezno tijelo je zaključilo da je tužitelj po računima trgovačkog društva Field Fusion d. o. o. iskazao pravo na odbitak pretporeza viši od dozvoljenog čime je postupio protivno odredbi članka 57. stavka 2. Zakona u vezi s člankom 135. stavkom 2. Pravilnika te je istom osporeno pravo na odbitak poreza na dodanu vrijednost u iskazanom iznosu većem od 13%. Protiv prvostupanjskog poreznog rješenja tužitelj je podnio žalbu, a potom pokrenuo i upravni spor, osporavajući zakonitost rješenja tuženika kojim je odbijena njegova žalba.
11. Po ocjeni ovog suda, žalbenim navodima tužitelja nisu dovedene u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud pa zbog toga i ovaj sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe materijalnog prava te odbio tužbeni zahtjev kojim je tužitelj osporavao zakonitost poreznih rješenja.
12. Ovdje valja navesti da je tužitelj tijekom postupka pred upravnim tijelima i pred prvostupanjskim sudom isticao iste prigovore na koje su odgovorila upravna tijela, a potom i prvostupanjski sud uz iscrpno i razložno obrazloženje koje ovaj sud radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja prihvaća u cijelosti.
13. S obzirom na navedeno, pobijana presuda je pravilna i zakonita kako u pogledu utvrđenih činjenica, tako i u pogledu primjene materijalnog prava.
14. Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih žalitelj pobija prvostupanjsku presudu, kao ni razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda (t. I. izreke presude).
15. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 79. ZUS-a. Kako je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troškova postupka (t. II. izreke presude).
U Zagrebu 11. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća:
Boris Marković, dipl. iur.
