REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1516/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorane Aralica Martinović, predsjednice vijeća, Dubravke Matas, sutkinje izvjestiteljice i Ane Cvitković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HK, vlasnika [obrt] za usluge prijevoza, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ognjen Krznarić odvjetnik u Odvjetničkom društvu Krznarić & Alitović j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska ulica 2, kojeg zastupa punomoćnik Mislav Biočić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv dijela presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1981/2023 od 23. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1981/2023 od 23. veljače 2024. u točki I. i dijelu točke II. njezine izreke kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. veljače 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
II. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 1.379,32 EUR.
Obrazloženje
1. Presudom označenom u izreci Trgovački sud u Zagrebu je odlučio: „I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
„Nalaže se tuženiku platiti tužitelju na ime naknade imovinske štete iznos od 21.219,90 EUR sa zateznom kamatom od dana 4. studenoga 2022. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.“
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. veljače 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu koji iznosi 500,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka odbija kao neosnovan.“
2. Prema obrazloženju, proizlazi da je prvostupanjski sud primijenio odredbe čl. 921., čl. 936. i čl. 937. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 126/21; dalje: ZOO). O trošku je odlučeno primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku.
3. Tužitelj je podnio žalbu protiv navedene presude iz svih propisanih žalbenih razloga navodeći u bitnom kako je sud neutemeljeno, prihvatio kao osnovan tuženikov prigovor prestanka osigurateljnog pokrića zbog neplaćanja dospjele premije. Sud je neopravdano prihvatio zaključak tuženika da je tužitelj prihvatom ponude kasko osiguranja pristao na uvjete za kasko osiguranje cestovnih vozila, a prema kojima plaćanje premije u točno određenom roku (dospijeće) predstavlja bitan sastojak ugovora, te da u slučaju neplaćanja premije u trenutku dospijeća nastupa prestanak osigurateljnog pokrića. Nejasno je žalitelju da sud nije uzeo u obzir odredbe Zakona o obveznim odnosima, isto kao i prethodno dostavljenu sudsku praksu. Predložio je preinačenje pobijanog dijela presude ili podredno ukidanje i vraćanje na ponovno suđenje te zatražio trošak u iznosu od 625,00 EUR za sastav, 25% za PDV i sudsku pristojbu u predvidivom iznosu od 374,00 EUR.
4. Tuženik je u odgovoru na žalbu, kojeg je podnio dva puta, osporio njezine navode, predložio njezino odbijanje i potvrđivanje pobijanog dijela presude te zatražio trošak (dva puta po) u iznosu od 689,66 EUR za sastav, PDV i pristojbu.
5. Žalba tužitelja nije osnovana.
6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe iz čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj je sud utvrdio da je pravilna i zakonita.
7. Predmet ovog postupka je zahtjev za isplatu iznosa od 21.219,90 EUR koji tužitelj potražuje od tuženika na ime osigurnine temeljem police kasko osiguranja broj 03068300012351, a radi popravka priključnog vozila reg. oznaka [registarska oznaka], oštećenog u štetnom događaju od 4. studenog 2022.
8. Presuda je jasno obrazložena i sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a u noj nema proturječnosti. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je priključno vozilo čiji je tužitelj korisnik, bilo kod tuženika osigurano kasko osiguranjem, kojom policom je ugovoreno puno kasko osiguranje, da je tužitelj prijavio kod tuženika kasko osiguranje i podnio odštetni zahtjev koje je tuženik otklonio iz razloga što plaćanje premije, kao bitan sastojak ugovora o osiguranju nije izvršeno u određenim rokovima, da je navedeno dovelo do prestanka osigurateljnog pokrića u smislu odredbe točke D/7.1/7.2/7.3. Uvjeta. Pravilnim se ukazuje zaključak suda prvoga stupnja da je tužitelj, sklapanjem police kasko osiguranja prihvatio i Opće uvjete osiguranja, te time upoznat je s njihovim sadržajem, dakle i s navedenom odredbom odnosno upoznat je time da je način plaćanja premije bitan sastojak ugovora, što je naznačeno i na samoj polici. Dakle, sud je ispravno ocijenio osnovanim tuženikov prigovor prestanka osigurateljnog pokrića zbog neplaćanja dospjele premije, navodeći kako su sklapanjem Ugovora o osiguranju, stranke jasno odredile da je plaćanje premije u roku bitan sastojak ugovora i ugovorile su drugačije pravne posljedice neplaćanja premije osiguranja od onih propisanih odredbom čl. 937. st. 3. ZOO-a na koju se tužitelj poziva.
9. Žalbeni navod u vezi primjene materijalnog prava time se ukazuju neosnovanim u cijelosti.
10. Odluka o troškovima parničnog postupka, u odnosu na koju tužitelj ne ističe neke posebne žalbene razloge, već je samo uopćeno pobija, također je pravilna i zakonita kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a). Obrazloženje u vezi odluke o troškovima je jasno i detaljno.
11. Slijedom navedenog valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu.
12. Tuženikov zahtjev za naknadu troška odgovora na žalbu nije osnovan jer se u smislu odredbe čl.155. ZPP-a ne radi o potrebnom trošku u predmetnoj parnici.
Zagreb, 11. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća
Gorana Aralica Martinović
