Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž Ovr-157/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Jositi Begović, kao sucu pojedincu u ovršnom predmetu ovrhovoditelja ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupano po SN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a svi zastupani po odvjetnici ABC iz [obrt], j.t.d., [adresa], protiv ovršenika RN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe na novčanim sredstvima i nekretninama ovršenika, odlučujući o žalbama ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić Gradu posl.br. Ovr-375/2019-2 od 21. studenog 2019. i Ovr-375/2019-3 od 21. studenog 2019., 11. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e

Žalbe se odbijaju kao neosnovane i potvrđuju se rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić Gradu posl.br. Ovr-375/2019-2 od 21. studenog 2019. i Ovr-375/2019-4 od 21. studenog 2019.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjima, povodom prijedloga za promjenu predmeta i sredstva ovrhe, određena je ovrha na motornom vozilu (Ovr-375/2019-2) te novčanoj tražbini i nekretninama (Ovr-375/2019-3) ovršenika.

2. Ova rješenja, pravovremenim i dopuštenim žalbama, pobija ovršenik radi svih zakonom dopuštenih razloga i predlaže ukinuti navedena rješenja i prijedlog za ovrhu odbiti.

3. Na žalbu je odgovoreno.

4. Žalbe nisu osnovane, barem kada su u pitanju žalbeni razlozi o kojima je nadležan odlučivati ovaj drugostupanjski sud u smislu odredbe članaka 51. i 52. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – u daljnjem tekstu: OZ), kao i da se žalba protiv ovih rješenja o ovrsi ne može izjaviti iz razloga zbog kojih se mogla izjaviti protiv prijašnjeg rješenja o ovrsi (članak 5. stavak 6. OZ-a).

5. Ispitujući pobijano rješenje na temelju članka 50. stavak 5. OZ-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti.

6. U pogledu, za ovaj sud, relevantnih žalbenih navoda valja reći da je neosnovana paušalna ovršenikova tvrdnja da prijedlog i rješenje o ovrsi ne sadrže sve zakonom propisane elemente, jer rješenje o ovrsi, čiji je sastavni dio prijedlog za ovrhu, sadrže sve što je OZ-om propisano.

7. Žalitelj navodi kao osporava snašanje troškova ovrhovoditelja koje je naveo u svojem prijedlogu u cijelosti kao neosnovanima, koji navod je također paušalan pri čemu valja ukazati da ovaj drugostupanjski sud u odnosu na troškove postupka po službenoj dužnosti ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP, koji se kao podredni primjenjuje na temelju članka 21. stavak 1. OZ-a). Prema članku 14. stavak 4. OZ-a ovršenik je dužan naknaditi ovrhovoditelju troškove koji su bili potrebni za ovrhu.

8. Ovršenik u žalbi navodi da se protivi provedbi ovrhe na svim predloženim nekretninama s obzirom da se isti bavi poljoprivrednom djelatnosti, pa su mu iste neophodne za uzdržavanje njega i članova njegove obitelji. Ujedno predlaže ovrhu ograničiti na pojedine nekretnine.

8.1. Spomenuti navodi su kontradiktorni jer prvi navod ukazuje na članak 91. OZ-a kojim je propisano koje nekretnine ne mogu biti predmetom ovrhe, a traženjem ograničavanja ovrhe na pojedine nekretnine a ne sve, ovršenik priznaje da sve nekretnine mogu biti predmetom ovrhe ali se ovrha može ograničiti na one koje su dostatne za namirenje ovrhovoditeljeve tražbine (članak 5. stavak 2. OZ-a).

9. Kako žalitelj samo paušalno navodi da bi nekretnine bile izuzete od ovrhe i ne dostavlja nikakve dokaze za svoju neobrazloženu tvrdnju, a iz z.k. izvadaka štoviše proizlazi da je neke nekretnine dao u zakup, pa je sasvim izvjesno da mu niti ne mogu služiti za obavljanje poljoprivredne djelatnosti, a uzimajući u obzir da je pored toga iznio i toj tvrdnji kontradiktoran prijedlog za ograničenje ovrhe, to se ova žalbena tvrdnja nalazi neosnovanom.

10. Žalitelj, u žalbi protiv rješenja o ovrsi na motornom vozilu, ističe kako je zadužnicu, koja je predana na Finu, potpisao kao vlasnik obrta, pa da se ovdje imaju primijeniti odredbe tada važećeg Zakona o obrtu prema članku 21. stavku 1. kojeg je obrtnik odgovarao samo imovinom unesenom u obrt, te da se ista ima primijeniti i u ovom postupku, predstavlja, po shvaćanju ovog suda žalbeni razlog iz članka 50. stavak 1. točka 10. OZ-a, o kojem ne odlučuje ovaj drugostupanjski sud (članak 52. stavak 1. OZ-a).

11. Žalbena tvrdnja da je vozilo davno odjavljeno nije relevantna za valjanost rješenja o ovrsi, a navod da je vjerojatno(!) rastavljeno i više ne postoji, može biti relevantna samo za mogućnost provedbe ovrhe, kako i sam žalitelj navodi, ali ne i za ocjenu valjanosti rješenja o ovrsi koje žalbom tim navodima pobija.

12. Ostali žalbeni navodi koji se tiču postojanja tražbine i prigovora zastare nisu oni o kojima je nadležan odlučivati ovaj drugostupanjski sud jer je riječ o žalbenim razlozima u odnosu na koje je člankom 52. OZ-a propisano postupanje prvostupanjskog suda.

U Dubrovniku 11. prosinca 2024.

Sutkinja:

Josita Begović